glam063

šestomjesečnog boravka na Venecijanskom
bijenalu, dok estetika prezentacije varira od
lokacije do lokacije i mijenja se u skladu s
prostorima u kojima gostujemo.
O kojim gradovima je riječ?
- “Empire II” osmišljen je za Venecijanski
bijenale. Nadovezuje se donekle prostorom, a
dijelom i idejom, na izložbu The Fall Of The
Rebel Angels, postavljenu na Bijenalu 2015.
Ne postoje planovi, samo će vrijeme pokazati
hoćemo li nastaviti sa sličnim ili istim scenarijem
i na istom mjestu zaokružiti trilogiju na
Bijenalu 2019. Prvobitna namjera nije bila da
“Empire II” putuje svijetom, no startali smo u
Londonu, prikazali ga u Bruxellesu, a očekuju
nas gostovanja u Jeruzalemu, Berlinu, Madridu,
Parizu i Tokiju. Nije isključen ni odlazak
put svemira, o čemu razgovaramo s ESA-om i
NASA-om, europskom i sjevernoatlantskom
svemirskom agencijom. Projekcija na Mjesecu?
Pa možda…
“Mutirali” ste ideju Andyja Warhola -
njegov nijemi crno-bijeli film iz 1964.
statična je snimka njujorškog Empire State
Buildinga, koja traje osam sati i pet minuta.
Vas 115 je snimilo kratke filmove koji se
nastavljaju jedan na drugi, no konačni
uradak traje znatno kraće.
- Naš Empire Loop traje četiri sata i nekoliko
minuta… Ali kad se odvrti dva puta, traje
skoro osam sati i pet minuta, otprilike kao i
Warholov povijesni “Empire”.
1. Scena iz filma ‘Stay Woke’ Michaela
Williamsa. 2. Izložbu ‘Empire II’ prati
luksuzno opremljen katalog. 3. Warren
Garland svoj je rad posvetio mitskom
baltičkom otoku Baltia. 4. Ženama s
Jamajke pozabavile su se Fiona Whitty
i Jenny Gordon. 5. Jessica Voorsanger
reinterpretira uobičajene TV reklame.
6. ‘Sculpting in Time’ autorice Vanje
Karas tematizira stalno ponavljanje
3
Kako su birane teme za
filmove - voljom autora
ili vašim kustoskim
profiliranjem svakoga
od njih?
- Ako postoji nešto u čemu
se danas identificiramo, onda
je to osjećaj tjeskobe vremena
u kojem živimo. Naoko napredan
i tehnološki razvijen svijet,
rastapa se u političkim, so -
cijalnim, ekonomskim i ekološkim
problemima. Stoga je i
tema svih uradaka, vrijeme u
kojem živimo, reakcija na osjećaj kolektivne
zabrinutosti, tjeskobe i nemira. Platno je
izbrisano, a umjetnicima je ostavljeno da u
formi kratkog filma izraze nemir i tjeskobu.
Jedan dio čine povijesni radovi koje sam odabrao
iz arhiva autora, no većina je na izazov
odgovorila novim idejama koje su realizirane
u kratkom vremenu, doslovno kao vinjete.
Da bi se došlo do dvorane u kojoj se
prikazuje film, mora se proći kroz
biblioteku. Je li ona uvod u film, ili pak
podsjetnik kojim upozoravate na
novodobnu sklonost instant zadovoljstvu?
- Biblioteka je početak, kino nastavak. Bez
knjiga nema filmova, i obrnuto. Mislim da su
knjige u ovom kontekstu dio izloga prošlosti,
priče iz naše mladosti na kojima smo odrastali
i formirali svjetonazore. Izbor knjiga je kolekcija
vintage izdanja koje su umjetnici donirali
iz svojih privatnih biblioteka. Meni je zanimljivo
što one još postoje, dio su analognog svijeta
koji nestaje. Tijekom otvorenja, što se i moglo
očekivati, ukradene su nam dvije knjige, talijansko
izdanje “The Mortality Of The Image”
Billa Viole te Penguinovo džepno izdanje
“Paklene naranče”, ali smo obje uspjeli pronaći
na internetu, kupiti ih i vratiti u našu biblioteku.
Možda su knjige postale fetiš: rijetka izdanja
kao rijetki fetiši…
U jednom od medijskih prikaza “Empirea II”
za vas kažu da ste “kustos koji udara protiv
galerijskog sustava i pravila umjetničkog
svijeta”, čak i buntovnik. Kakav je osjećaj
rovariti protiv ustaljenih pravila? I je li
britanski umjetnički sustav tako okoštao i
loš da zaslužuje napade?
6
5
- U meni ne postoji “antisistemski”
osjećaj, već samo
strategija kako stvarati u
međuprostoru koji nam ostavlja
institucija muzeja ili
galerije. Ne vidim sebe kao
borca za prava nesustavnih
ili alternativnih manjina u
umjetnosti, niti išta tome
slično, kao što se ne smatram
ni agitatorom protiv
tog ili bilo kojeg drugog sustava.
Upravo suprotno.
4
Umjetnost postoji na dva
načina - ili ju hrane država i porezni obveznici,
ili to radi mecena odnosno poslovni sektor.
Sistem prije ili kasnije proguta umjetnike,
rastopi agitatore i stvara od njih novac. Naravno,
na zadovoljstvo njih samih - ako su još
živi. Na primjer, velika parkirališta koja koristimo
za događanja još od 2010. sada su glavne
lokacije za Tjedan mode u Londonu ili za
simfonijske koncerte. I u Veneciji smo s
“Empire II” dio sustava, u okviru smo Bijenala.
Što se tiče britanske umjetnosti, sustav je
solidan u svom elitizmu, no i dalje propušta
novo, ekscentrično, nepoznato, ne boji se eksperimenta.
Može se usporediti s Brexitom:
jedna je vrsta ekscentričnog, imperijalnog
pristupa politici, dok Britanija istodobno i
dalje ostaje dio tog ekonomskog sistema.
Kako ćete obilježiti desetu obljetnicu
postojanja Big Deala, vašeg kustoskog
projekta u kojem sudjelujete i kao autor?
- Big Deal je serijal događanja namijenjen
samo za London. Od 2008. godine postavili smo
ukupno 10 izložbi, od kojih i jednu eksk luzivno
virtualnu, a sve ćemo obilježiti i knjigom koju
pripremam za naš finalni slavljenički show u
ožujku iduće godine - na lokaciji koja će, kao i
prethodne, sigurno biti iznenađenje.
47