glam063

CIPELE U GALERIJI
Pohađala je Jezičnu gimnaziju u Križanićevoj
ulici, a potom prešla u V. gimnaziju, u kojoj
su odgojene generacije vrhunskih medicinara
i intelektualaca. Uslijedio je studij na Arhitektonskom
fakultetu, ali i interes za modu.
- Bile su to osamdesete, uistinu drukčija
vremena, kada su si mnogi iz moje generacije
- a i ja među njima - sami šivali odjeću. Nisam
u tome bila nešto vješta pa bih sašivene
komade izgužvala i tako nosila. Neki naši mod -
ni stručnjaci i kasnije eminentni teoretičari
mode bili su uvjereni da nosim odjeću Martina
Margiele i sličnih tada avangardnih dizajnera.
Ali nikada to nisu bili plagijati - bile su
to bezvrijedne krpe, no vjerojatno je poanta
bila u stajlingu.
Bavila se i grafičkim dizajnom, izlagala na
Salonu mladih za vrijeme studija te na ZGrafu,
koji je nekada bio smotra najkreativnijih
rješenja u cijelom jugoslavenskom dizajnu.
Kasnije, u jednoj je prigodi za potrebe nekog
snimanja dizajnirala kolekciju cipela koju je
proizveo Peko pa je tim povodom imala i iz -
ložbu u Galeriji Miroslav Kraljević koju je vodio
kustos Branko Franceschi.
Rana poslovna suradnja s Markom Murtićem,
starijim od dvojice sinova Ede Murtića,
jednog od najvećih hrvatskih
umjetnika, prerasla je 2
u dugogodišnju privatnu i
poslovnu vezu. Sredinom
devedesetih dvoje je arhitekata
otvorilo nesvakidašnje
uređen showroom, u kojem
su zastupali brojne dizajnerske
brendove iz područja
rasvjete i namještaja. S
godinama su skratili ime u
AAG, a posao je opako na -
rastao. Za prvi zajednički
projekt, Collage boutique u
Teslinoj ulici, osvojili su priznanje
na Zagrebačkom sa -
lonu, a s Markom je 2003.
osvojila i prvog Bernardija
za interijer - i to za stan u
kojem danas živi, ali koji je
u međuvremenu proširen i
bitno preinačen.
NEPOKOLEBLJIVI DETALJIST
Desetak godina kasnije, svatko je krenuo
svojim putem. Bio je to razlaz o kojem su brujali
zagrebački kuloari, ali ničega ni približno
sočnoga u njemu nije bilo - dvoje vrhunskih
intelektualaca sjelo je, dogovorilo se i tiho se
razišlo, a Vedrana je osnovala vlastiti studio.
- AAG-u je projektiranje bilo okosnica, a uz
to smo počeli zastupati inozemne brendove.
Ponajprije zbog svojih projekata, jer se do
tada mnogo toga nije moglo kupiti na našem
tržištu. Marko je još prije rata radio i produktdizajn
pa je nakon kooperantske izvedbe
napokon organizirao i vlastitu proizvodnju.
1
1. Stolići od mramora i patinirane obloge
oko nosivih stupova u interijeru Adrisove
poslovne zgrade u Zagrebu. 2. Pogled na
tropski vrt iza staklene pomične stijene unosi
dozu humanosti u korporativnu atmosferu, dok
su dvije razine vode zaslužne za ‘osvježenje’
radnog prostora. 3. Konferencijska soba doima
se još prostranijom zbog odraza u zrcalnoj
površini na jednom od zidova, a iz nje se izlazi
na terasu na kojoj su posađene - breze
Tako je AAG došao do više od 50 stalno zaposlenih
te brojnih vanjskih suradnika, i prerastao
u veliku tvrtku. Kada sam krajem 2005.
odlučila krenuti samostalno, htjela sam se
posvetiti isključivo projektiranju, koncentrirati
se na autorski, a ne na menadžerski posao.
Okružila sam se pouzdanom ekipom suradnika,
povremeno radimo zajedno s mojom
šest godina mlađom sestrom Ivanom,
koja je docentica na katedri za projektiranje
na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, a
količinu prihvaćenog posla usklađujem s
kapacitetima studija Jedanjedan. Najveća mi
je želja klijentima osigurati maksimalnu kvalitetu
usluge, i svjesna sam da bi veći ured
značio moj manji autorski doprinos - kaže
Vedrana Ergić.
Iako za sebe zna reći da često zvuči uštogljeno
te da joj je stil pisanja previše akademski,
u njenom načinu rada to su ključne osobine.
Upravna zgrada Podravke koju je radila
u AAG-u, projekti za Adris u Rovinju i Zagrebu,
zagrebački butici, odvjetnički uredi i
mnogi interijeri obiteljskih kuća i stanova
svjedoče o njenom detaljističkom pristupu,
koji ne priznaje improvizacije. Kod Vedrane
Ergić nema nijednog nepromišljenog detalja,
ma kako sitan bio ili se činio nebitan, pa makar
se radilo o linijama
godova na drvu od kojeg
radi obloge, sofisticiranim
tehnološkim rješenjima
za otvaranje vrata
pokretom ruke, ali bez
dodira, o nijansi kože na
nekoj fotelji ili broju i
snazi žarulja u lusterima.
- Za moj pristup najspecifičniji
je total dizajn
koji podrazumijeva projektiranje
samog arhitektonskog
okvira s pažljivo
integriranom infrastrukturom
instalacija, preko
precizno dizajniranih
obrtničkih sklopova i
svih tehničkih detalja do
odabira opreme. Posljednje
mi je posebno važno
jer odabiru mobilijara i
rasvjete ne pristupam samo
kao funkcionalnom zadatku i dijelu oblikovanja
atmosfere, već i kao kulturološkoj temi.
Godinama se gotovo opsesivno bavim
pro učavanjem povijesti dizajna i temeljito
pratim recentna zbivanja te kod odabira op -
reme slijedim mix and match princip kombiniranja
elemenata produkt-dizajna koji nije
vođen samo estetskim parametrima, nego
jednako tako i kriterijima njihove kulturne
146