You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
U OVOM GRADU, OD ZUPPINE "BILJEŽNICE" NAOVAMO VOĐEN JE CIJELI NIZ RASPRAVA,<br />
PISANJA DOKUMENATA, PROGRAMA KOJI NISU IMALI NIKAKAV ODJEK U GRADSKOJ<br />
KULTURNOJ POLITICI. A ZAGREBAČKOM KULTURNOM INFRASTRUKTUROM<br />
RASPOLAGALO SE KAO OBITELJSKIM POLITIČKIM GOSPODARSTVOM. SVE ŠTO JE<br />
OTVORENO JE ILI PRIVATIZIRANO ILI ZAPUŠTENO, PONEKAD I OTETO<br />
političkim gospodarstvom. Sve što je otvoreno je ili privatizirano ili<br />
zapušteno, ponekad i oteto. Pogledajte samo kulturnu djelatnost i dvoranu<br />
Pučkog otvorenog učilišta - dok je ta ustanova mogla imati novac za ulaganje<br />
u ljetni resort u Brodarici, u Zagrebu je trunuo modernistički dragulj<br />
arhitekture. A taj prostor je nekad bio kulturni centar u kojem su gostovale<br />
predstave na važnim festivalima. Zato nam je važno da svi s iskustvima, i to<br />
ne samo lokalnim, shvate ovo kao otvoreni poziv na razgovore i savjetovanje<br />
kako doći do puteva kojima će se ono za što je ova vlast dobila mandat i<br />
početi pretvarati u stvarnost. Prvi put u jednoj strategiji želimo postaviti i<br />
horizontalne ciljeve, a ne samo po kulturnim djelatnostima i time stimulirati<br />
veze imaginacije i razvoja <strong>kulture</strong> u Zagrebu. Nije nam namjera potrošiti<br />
vrijeme i elan ljudima i onda, kao prošla vlast, sve važne ciljeve zamijeniti<br />
somnabulnim projektima poput ambasadorskih vinograda.<br />
• Postojećom planu - Strategija kulturnog i kreativnog razvoja grada<br />
Zagreba 2015. - 2022 - uskoro istječe "rok valjanosti". Brzinskim pregledom<br />
strategije vidim da je malo toga od planiranog i ostvareno - naravno - iza nas<br />
su i dvije godine covida, no ipak. Koja je temeljna kulturna ideja Možemo! za<br />
Grad Zagreb u sljedećem razdoblju?<br />
- Strategija Grada Zagreba do 2022. pisana je uz zbrzanu kandidaturu<br />
Zagreba za Europsku prijestolnicu <strong>kulture</strong> i s njom je i potopljena. Živimo<br />
u politički, ekonomski i klimatski vrlo kritičnim vremenima, kad izvjesnost<br />
katastrofe zasljepljuje svojom transparentnošću. Kako je Fredric Jameson<br />
još prije par desetljeća upozorio, danas nam je lakše zamisliti kraj svijeta<br />
nego kraj kapitalizma. A vrlo je razvidno kamo nas vodi reprodukcija ovakvih<br />
društvenih odnosa, ako to 'kamo' uopće podrazumijeva postojanje ljudi na<br />
planetu. Stoga nam je više nego ikad potrebna imaginativna i kritička kultura<br />
koja se ne miri s nužnostima. Zagreb je prekompleksan i u prezahtjevnom<br />
okolišu da bi jedna ideja dostajala kao temeljna u sljedećem razdoblju, ali<br />
naši prioriteti su uključiva i otporna kultura, intenzivno vraćanje umjetnosti<br />
u odgoj i obrazovanje kroz izvannastavne aktivnosti, stimulacija umjetnosti<br />
i <strong>kulture</strong> za buduće urbano društvo, jačanje prisutnosti <strong>kulture</strong> u zajednici<br />
i transformacija Zagreba u grad imaginacije, inovacije i eksperimenta s<br />
međunarodnom relevantnošću.<br />
• Znam da ste protivnik smanjivanja broja zaposlenih po kulturnim<br />
ustanovama i institucijama, no dugo je već tema disparatnost<br />
institucionalne i nezavisne kulturne scene, kao i činjenica da gomila novca<br />
za kulturu odlazi na hladni pogon i plaće zaposlenika, što je posebno bilo<br />
razvidno u vrijeme pandemije i lockdowna. Kako se to, po vašem sudu, može<br />
riješiti, a u kodu neke ljevičarske ideologije, odnosno stava?<br />
- Nedavno sam razgovarao s Veronikom Kaup Hassler, bečkom<br />
pročelnicom za kulturu, dragom prijateljicom s kojom sam prije surađivao<br />
kao s producenticom i kustosicom. Beč je grad iznimno razvijene i stalno<br />
šireće institucionalne <strong>kulture</strong>, ali prije svega one koja podupire raznolike<br />
načine organizacije nezavisnog umjetničkog rada. Jedna od stvari koju su<br />
u vrijeme covida uveli jest tzv. fair pay, potpora, ali i uvjetovanje plaćenosti<br />
umjetničkog rada nezavisnih umjetnika na razini onog institucionalnog. U<br />
proračunskom smislu, nama će trebati još neko vrijeme da do toga dođemo,<br />
ali ono što možemo jest raditi na optimizaciji rada ustanova, njihovom<br />
jačem povezivanju s drugim izvorima projektnih sredstava i preuzimanju<br />
odgovornosti ne samo za vlastito menadžeriranje i broj posjetitelja nego<br />
i za šire umjetničko polje. Uzmite samo primjer Mladinskog u Ljubljani<br />
koje je, kao ansambl kazalište, u suradnji s gradom opremilo jednu scenu<br />
u bivšoj poštanskoj zgradi i budžet u vrijednosti jedne svoje kazališne<br />
produkcije svake godine izdvaja za koprodukcije s nezavisnima u tom<br />
prostoru s uvjetom jednake plaćenosti umjetnika. Kod nas to još uvijek<br />
izgleda kao nemoguća misija jer se stalno pokušava proizvesti razdor među<br />
umjetnicima i kulturnim djelatnicima temeljem njihove 'okupacije'. Ne zvuči<br />
li to paradoksalno, time što ste na različite načine okupirani, iako živite u<br />
istom društvu, stvarate u različitim ekonomskim svjetovima? Ali, evo, Centar<br />
mladih Ribnjak otvorio je poziv za rezidencijalni program kojim će kao javna<br />
ustanova udomiti na neko vrijeme nezavisne umjetnike i skupine. Dakle,<br />
stvari se događaju i to je samo početak.<br />
• Na mjesto gradske pročelnice <strong>kulture</strong> izabrana je iskusna kulturna<br />
menadžerica Emina Višnić. Što bi, po vašem mišljenju, trebali biti<br />
njezini prioriteti?<br />
- Pročelnica je ta koja vodi proces stvaranja novih prioriteta kroz izradu<br />
Plana za razvoj <strong>kulture</strong>. Njezini prioriteti bit će ono što taj Plan pretpostavi,<br />
a naša Radna skupina će joj biti pri ruci da to i uspije napraviti. Emina je vrlo<br />
energična i poduzetna osoba, otvorena i vješta u komunikaciji, ima zavidnu<br />
vidljivost u međunarodnom kontekstu, a prije svega realistična je u procjeni<br />
situacija. U vlasti koja je s visokom dozom zanosa pristupila izradi svog<br />
kulturnog programa važno je imati osobu koja će znati to dozirati s obzirom<br />
na realitet terena i problematike kulturne svakodnevice.<br />
• Vi ste redovni profesor dramaturgije na zagrebačkom ADU i<br />
dugogodišnji voditelj plesne skupine BADco. koja je nedavno prestala s<br />
radom. Uvijek vas se u javnosti percipiralo kao - lijevog intelektualca. Koje<br />
su trenutačno vaše umjetničke, ali i političke/društvene preokupacije?<br />
- S obzirom na moju angažiranost u Radnoj skupini za kulturne politike<br />
i kulturni razvoj, zaustavio sam umjetnički angažman u Zagrebu, barem<br />
onaj koji je inanciran javnim sredstvima. U posljednje dvije godine bavio<br />
sam se arhiviranjem rada BADco. Ujesen će u riječkom MMSU biti otvoren<br />
novi prostor koji je udomio i na raspolaganje javnosti stavio našu arhivu uz<br />
mogućnost kontinuiranog istraživanja studenata riječke Akademije u tom<br />
prostoru. U sklopu jednog europskog projekta planiram zajedno s Nikolinom<br />
Pristaš raditi na trogodišnjem umjetničkom istraživanju antropoloških<br />
aspekata podzemnih voda, a već u listopadu u spomenutom Mladinskom, u<br />
koprodukciji s ljubljanskom Maskom, izvodimo premijerno novu predstavu/<br />
instalaciju pod naslovom 'Undecidable Question' u suradnji s Hrvoslavom<br />
Brkušić, Markom Tadićem, Hrvojem Nikšićem i Alanom Vukelićem. U tom<br />
projektu se bavimo pitanjem toga kako društvena događajna zgušnjavanja<br />
u pojedinim povijesnim trenucima rezultiraju neizvjesnostima i naknadnim<br />
dvojbama o stvarnim ishodima, konkretno godinama 1945., 1968. i 1980. u<br />
Zagrebu, kao i trenutkom u kojem živimo...<br />
• Kako ocjenjujete današnju hrvatsku kazališnu i plesnu scenu? Znam<br />
da je pitanje možda preopćenito, no moj je dojam da je danas mnogo toga<br />
institucionalizirano i da s nezavisne scene dolazi malo toga što ostavlja<br />
trajniji dojam? Je li se izvedbena umjetnost potpuno "pograđanštila"?<br />
- Ne bih rekao da se puno toga institucionaliziralo, upravo obratno. U<br />
Zagrebu je institucionaliziraniji Milo Rau nego, recimo, Matija Ferlin koji je<br />
samo dva puta odigrao svoju nevjerojatno uspjelu predstavu, koproduciranu<br />
iz lokalnih sredstava... Zrinka Užbinec koja živi u Engleskoj nedavno je<br />
odigrala sjajnu koreograiju u galerijskom kontekstu, a mi imamo 'ustanovu'<br />
koja pod sobom ima plesni centar. Nataša Rajković je premijerno igrala na<br />
Wiener Festwochenu, znamo li što o tome? Barbara Matijević je u Avignonu<br />
postigla velik uspjeh s novom predstavom. U sklopu Venecijanskog bijenala<br />
cijela plejada mladih plesačica i plesača nastupa u radu Tome Savića Gecana,<br />
tko ih je imenom spomenuo kod nas? Ima toga još... Goran Ferčec u Grazu,<br />
Ivana Sajko na engleskom, Oliver Frljić posvuda... Ovdašnje kulturne politike<br />
su sve napravile da se rasterete obaveze prema umjetnicima koji uspijevaju<br />
u inozemstvu, ali osjećaju pripadnost lokalnom kulturnom kontekstu. Naš<br />
velik zadatak je da aktiviramo postojeći infrastrukturni potencijal da bude<br />
dostupan i zainteresiran za njihov rad i da se ta prisutnost ne elitizira, nego<br />
razgrana u različitim gradskim sredinama. To je ono što zovemo Kultura u<br />
zajednici i što bi trebalo osigurati brojnim projektima da nađu svoje mjesto<br />
u zagrebačkim nedovoljno iskorištenim kulturnim prostorima koji su sami<br />
sebi postali svrha. Pogledajte samo Remetinec i Lanište, tamo se doselilo<br />
nekoliko desetaka tisuća ljudi tijekom posljednjih par desetljeća, a kulturni<br />
centar koji tamo djeluje ima manji prostorni kapacitet nego što je imao<br />
1963., kada je otvorena kinodvorana.<br />
• O tome da li se treba pograđanštiti ili ostati s "druge strane" bavi se i<br />
predstava "Magic&Loss" koju je slovenski redatelj Eduard Miller po tekstu<br />
"Bolest mladeži" F. Brucknera postavio u ZKM-u prije 30 godina. Nedavno<br />
ste se na Fejsu prisjetili kako ste prvi put radili kao dramaturg upravo na toj<br />
predstavi. Predstava je nazvana po istoimenom albumu Lou Reeda i doista<br />
je bila nevjerojatno cool - za našu generaciju deinitivno kultna - jedna od<br />
rijetkih koju smo gledali više puta. I sada dolazi ono glupo pitanje - zašto<br />
se takve predstave danas više ne rade? Ili se rade neke drukčije, u nekom<br />
drugom kodu, za neke druge mlade generacije, a koje mi ne vidimo?<br />
- To je bila prva predstava na kojoj sam profesionalno radio kao<br />
dramaturg, na njoj sam puno naučio, bila mi je važna odskočna daska,<br />
ali sam i otišao daleko od nje. Ona je bila predstava-događaj, nastala<br />
je i emancipirala određeni stjecaj društvenih osobnih i generacijskih<br />
dojmova koji su učinili da bude brojnim ljudima važna, vjerojatno i zato<br />
što je pesimizam ratne generacije u njoj dobio svoj odraz. Puno toga se<br />
promijenilo i u našem kontaktu s problemima, ta je predstava htjela biti<br />
drugačija, danas je drugost modalitet integracije. Za moj umjetnički razvoj<br />
daleko je bila značajnija suradnja s Borutom Šeparovićem, a presudan<br />
BADco. Kad sam počeo raditi s Montažstrojem, svi moji kolege govorili<br />
su da sam lud, da sam tek stvorio institucionalnu vidljivost, a sad idem u<br />
ples koji nikome nije važan. Nisu oni bili daleko od istine, jer 'Everybody<br />
Goes To Disco...' odigrao je oko 100 izvedbi u inozemstvu, a samo jednu<br />
u Zagrebu jer nitko nije htio platiti izvedbe. BADco. je većinu svojih<br />
vanjskih prihoda u prvih 15 godina trošio na plaćanje izvedbi u Zagrebu.<br />
Izletjevši iz orbite lokalnog kazališnog establišmenta, otvorio mi se puno<br />
širi intelektualni i umjetnički krug u Europi, ali na Odsjeku dramaturgije<br />
imao sam privilegij biti u blizini vrhunskih kazališnih intelektualaca i<br />
umjetnika, od Vjerana Zuppe, pokojnih Nikole Batušića i Vladana Švacova,<br />
sve do današnjih najmlađih kolega čija me otvorenost, kritičnost i oštrina<br />
kontinuirano impresioniraju. U radu sa studentima nikad ne prikazujem<br />
svoje predstave kao primjer, osim ako baš netko želi nešto iz njih učiti.<br />
Radije tražim način da tim mladim ljudima ukažem da je pitanje stvaranja<br />
uvijek i pitanje informiranja vlastitog pogleda, određivanja novih terena<br />
djelovanja i novih problematika. Bez promjene pogleda sve pada u<br />
mutnu pozadinu.<br />
17<br />
SVIJET KULTURE / KOLOVOZ 2022.
Change language