You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Pjevačica i gitaristica<br />
Olivia Jean dio je manje<br />
poznatog nešvilskog<br />
garažnog rock sastava<br />
The Black Bellers čiji je<br />
jedini, eponimni album<br />
producirao i objavio<br />
prije jedanaest godina<br />
upravo Jack White.<br />
Proimedia<br />
DISKO VEČER<br />
ANTE TOMIĆA<br />
ČULI STE, NARAVNO, ZA ČUVENU<br />
TVORNICU HITOVA BRILL BUILDING?<br />
AKO I NISTE, KIMNITE DA SE NE<br />
SRAMOTITE<br />
61<br />
SVIJET KULTURE / KOLOVOZ 2022.<br />
albumom "The Icky Thump" The White Stripesa.<br />
Navodno je White namjeravao te i takve pjesme s "Fear Of The Dawn", živčane<br />
i nabrijane, pomiješati s bitno nježnijima i mekšima s albuma "Entering Heaven<br />
Alive" i time po uzoru na Beatlese ustrojiti neki svoj dvostruki "The White<br />
Album". Nota bene, navodno je "The White Album" The Beatlesa bio prvi LP koji<br />
je White kupio kao tinejdžer i njime do danas ostao opčinjen. Podsjetnika radi,<br />
"Bijeli album" Beatlesa sadržavao je jako raznorodne pjesme u rasponu od dječje<br />
naivne "Ob-La-Di, Ob-La-Da" do zastrašujućeg teškometalnog rocka "Helter<br />
Skelter", ali čak se i to moglo pomiriti u jedan album, premda je mene uvijek<br />
cimala ideja da si od "Bijelog albuma" složim jedan jednostruki "Bijeli" i jedan<br />
jednostruki "Crni" album. Tehnologija već neko vrijeme omogućava da to lako<br />
napravim u streaming servisu koji rabim, ali još nisam. No, posve sam siguran da<br />
se "Fear Of The Dawn" i "Entering<br />
Ako je "Fear Of The Dawn"<br />
bio nalik noćnoj mori<br />
tijekom koje se White znoji<br />
u strahu od zore, "Entering<br />
Heaven Alive" je poput<br />
lijepog sna iz kojeg bi se<br />
čovjeku bilo žao probuditi.<br />
Zaista je nalik ulasku u<br />
raj, a da čovjek nije umro,<br />
nego u njega ulazi živ,<br />
možda tek malo sanjiv i<br />
bunovan, ali u svakom<br />
slučaju raznježen i sretan<br />
Heaven Alive" nikako ne mogu<br />
stopiti u jedan dvostruki album<br />
pa je Jack White povukao jedini<br />
logičan potez, odlučivši u relativno<br />
kratkom vremenskom razmaku<br />
objaviti dva zasebna albuma kao<br />
kontrapunktirane cjeline. Jednu<br />
maničnu i luđačku, a potom jednu<br />
pastoralnu i umirujuću.<br />
Ako je "Fear Of The Dawn"<br />
bio nalik noćnoj mori<br />
tijekom koje se White<br />
znoji u strahu od zore,<br />
"Entering Heaven Alive"<br />
je poput lijepog sna iz kojeg bi se<br />
čovjeku bilo žao probuditi. Zaista<br />
je nalik ulasku u raj, a da čovjek nije<br />
umro, nego u njega ulazi živ, možda<br />
tek malo sanjiv i bunovan, ali u<br />
svakom slučaju raznježen i sretan.<br />
S obzirom na to da se White, devet<br />
godina nakon razvoda od manekenke i pjevačice Karen Elson, ponovno nedavno<br />
oženio s pjevačicom i gitaristicom Olivijom Jean - iz manje poznatog nešvilskog<br />
garažnog rock sastava The Black Bellers čiji je jedini, eponimni album producirao<br />
i objavio prije jedanaest godina - moguće je "Entering Heaven Alive" pojmiti i<br />
kao nisku ljubavnih pisama. Zapravo, pjesama koje je White napisao i skladao<br />
tijekom udvaranja sad već svojoj bračnoj družici čija je dva cool & hip solo<br />
albuma također objavio prije nekoliko godina. Primjerice, u "Queen Of The Bees"<br />
slušamo kako White zamišlja mirni nedjeljni doručak s budućom suprugom, pri<br />
čemu je zgodno primijetiti da je neku takvu skladbu mogao osmisliti i snimiti<br />
Paul McCartney dok se udvarao Lindi Eastman. Na "Entering Heaven Alive"<br />
barem su još tri-četiri pjesme u kojima je Jack nježan onoliko koliko je to bio<br />
u ljubavnim "pjesmicama" The White Stripesa poput "Apple Blossom", "We're<br />
Going To be Friends", "Well It's True That We Love Another" ili "Hotel Yorba", uz<br />
koju je početkom travnja ove godine na pozornici Detroit Masonic Templea<br />
zaprosio Oliviju.<br />
Rekao bih da su te i takve pjesme The White Stripesa i jedno od četiri ishodišta<br />
pjesama s "Entering Heaven Alive". Drugo ishodište su balade The Beatlesa, treće<br />
rock balade kakve su znali snimati Led Zeppelin, a četvrto starinski country<br />
klasici. Da se ovaj album pojavio ranih 70-ih ili kasnih 60-ih, mislim da bi White<br />
s njega "skinuo" barem pet Top 10 singlova, no radio i top liste najslušanijih i/ili<br />
najprodavanijih pjesama danas su neka posve druga, mnogo bljutavija "scena".<br />
Srećom, s "Entering Heaven Alive" ušao je u nizu država u Top 10 najslušanijih/<br />
najprodavanijih albuma, a zacijelo će prodati i pristojnu nakladu vinilnih LP<br />
ploča po cijeni od 23 dolara za crni i 33 dolara za tirkizno plavi vinil. Zanimljivo,<br />
ovitak je samo crno-bijeli, odnosno bez plave boje, prvi put u Whiteovoj solo<br />
karijeri. No, poanta je u nečem drugom. Koliko je Jack White, unatoč gitarističkoj<br />
buci kakvu je dizao i još i danas diže, jak kao autor i izvođač akustičnih pjesama,<br />
potvrdio je i s opsežnom kompilacijom "Jack White Acoustic Recordings 1998. -<br />
2016." sačinjenom od 26 pjesama iz svih dotadašnjih faza njegove karijere. Stoga<br />
ne treba čuditi ni da je set njegovih novih (zamalo) unplugged pjesama "Entering<br />
Heaven Alive", s tek tri kratka izboja električne gitare, nalik ulasku u raj ili barem u<br />
krasnu bračnu luku.<br />
Svi znaju pjesmu "Save the Last Dance For Me", iako je rijetko tko čuo za<br />
njezina autora Doca Pomusa, a njegovo pravo ime Jerome Solon Felder<br />
i ja sam tek maločas doznao na Wikipediji. U djetinjstvu je obolio od<br />
poliomijelitisa, poznatijeg kao polio ili dječja paraliza, i ostatak života je<br />
hodao na štakama. Dječja paraliza, uzgredno, prije nego što je sredinom<br />
prošlog stoljeća uspješno iskorijenjena cjepivom, bila je razmjerno česta. U<br />
lakšem ili težem obliku imali su je i Neil Young, Joni Mitchell i Ian Dury. Dury se od<br />
posljedica bolesti jedva kretao, ali je opet imao vrlo poročan život koji je opjevao<br />
u nezaboravnoj "Sex & Drugs & Rock & Roll".<br />
I Pomus je, po riječima suvremenika, bio nasmijana osoba, snažan i živ, nije se<br />
predavao čemeru. Ta pogledajte samo onaj njegov veliki hit, zar nije nadahnjujuće<br />
i dirljivo da je "Sačuvaj zadnji ples za mene" napisao čovjek koji je samo sjedio u<br />
kutu plesne dvorane? Koji, siroče, nikad u životu nije plesao?<br />
Ali, ne bih dulje ni o dječjoj paralizi ni o Pomusu, već o Brill Buildingu. Čuli ste,<br />
naravno, za Brill Building? Ako i niste, kimnite da se ne sramotite. Bila je to čuvena<br />
tvornica hitova pedesetih i šezdesetih, gdje su kompozitori i tekstopisci svakog<br />
radnog dana udarnički radili za plaću i socijalno. Obično u paru: Doc Pomus i Mort<br />
Shuman, Carole King i Gerry Goin, Burt Bacharach i Hal David, Jerry Leiber i Mike<br />
Stoller, Neil Sedaka i Howard Greenield, Cynthia Weil i Barry Mann.<br />
Cijelom zgradom na Manhattanu odjekivalo je njihovo prepiranje, pjevušenje,<br />
klavirski akordi. Zidovi su, pričaju, bili vrlo tanki pa nije bila rijetkost da se fraza iz<br />
neke pjesme Leibera i Stollera kroz šperploču i žbuku neosjetno probila u pjesmu<br />
Bacharacha i Davida. Hodnicima su se ovdje šuljali "Jailhouse Rock", "Save the<br />
Last Dance For Me", "Sweet For My Sweet", "Oh! Carol", "Raindrops Keep Fallin' on<br />
My Head", "Just a Little Lovin'", "Will You Love Me Tomorrow". Bezbroj evergreena<br />
došlo je iz kancelarija u Brill Buildingu, skovanih u jednom pogonu koji je ponešto<br />
nalikovao proizvodnoj traci kompanije Ford Motor.<br />
Čudesan je podatak, barem meni, da su svi zaposleni ovdje, gotovo bez iznimke,<br />
bili Židovi. Potomci doseljenika iz Europe, obično prva generacija u Americi.<br />
Sinovi i kćeri nekih ruskih, mađarskih, litvanskih i poljskih Aškenaza, čiji su<br />
roditelji još mučno natucali mješavinom engleskog i jidiša, napisali su sve velike<br />
američke pjesme. I nije to, valja priznati, u svoje vrijeme bio osobito cijenjen<br />
posao. Zacijelo je to razlog što ga Paul Simon nije radio pod svojim imenom.<br />
Potpisivao se s tako mnogo pseudonima da je zapravo nemoguće utvrditi koliko je<br />
dugo bio u Brill Buildingu.<br />
Snobovi i neznalice prezirali su Brill Building tvrdeći, kao što i danas mnogi<br />
tvrde, da je umjetnost nešto uzvišeno i onostrano, što se može stvarati samo<br />
u osobitim trenucima kad<br />
Bila je to čuvena tvornica<br />
hitova pedesetih i<br />
šezdesetih, gdje su<br />
kompozitori i tekstopisci<br />
svakog radnog dana<br />
udarnički radili za plaću i<br />
socijalno. Svi zaposleni,<br />
gotovo bez iznimke, bili su<br />
Židovi. Potomci doseljenika<br />
iz Europe napisali su sve<br />
velike američke pjesme<br />
vam se nebesa smiluju, oblaci<br />
se razmaknu i božansko vas<br />
svjetlo obasja s visina. To je,<br />
naravno, sranje. Umjetnost je<br />
posao kao i svaki drugi koji<br />
se radi od devet do pet, kao i<br />
posao učiteljice, kuhara, vrtlara,<br />
liječnika, činovnika. Talent<br />
je, istina, tajanstven, njega<br />
neurološka znanost ne može<br />
objasniti, ali ako ste se rodili s<br />
talentom, nadahnuće nije nikakva<br />
velika mudrost. Treba samo<br />
raditi, truditi se, ne odustajati,<br />
ne klonuti pred preprekama,<br />
ponoviti, ako je potreba, deset<br />
tisuća puta četiri note da bi vam<br />
napokon deset tisuća i prvi put,<br />
već u petak popodne, potkraj<br />
radnog vremena, došla ona peta. "Save the Last Dance For Me" i "Oh! Carol"<br />
čvrst su dokaz da, ako dovoljno dugo pokušate, iskreno, bez zabušavanja, peta<br />
nota uvijek dođe.<br />
Muzički pogon Brill Buildinga u osnovi je sličan onome što su nekoliko<br />
desetljeća ranije u Njemačkoj radili u avangardnoj umjetničkoj školi Bauhaus,<br />
ideja da je umjetnost samo intenzivniji obrt i da ono lijepo i ono industrijski<br />
proizvedeno nisu u opreci. Umjetnost i industriju valja spojiti, rad će nam otkriti<br />
da su oni isto. Rad ih na koncu izjednačava. Razmišljam ponekad o ovome<br />
slušajući evergreene Pomusa i Bacharacha i oduševljavam se radom kako se samo<br />
lijenčina poput mene može oduševiti.
Change language