09.09.2022 Views

Svijet kulture 137

  • No tags were found...

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

KNJIGA ČIJI JE NASLOV, NAŽALOST,<br />

IPAK ATRAKTIVNIJI OD SADRŽAJA<br />

Portugalac Rui Zink<br />

piše pripovijetke,<br />

romane, eseje, kazališna<br />

djela, stripove, a usto<br />

predaje književnost na<br />

lisabonskom Fakultetu<br />

društvenih znanosti. Za<br />

sebe kaže da je priznat<br />

autoritet na području<br />

studija o fašizmu.<br />

AFP<br />

Dražen Dabić<br />

BIBLIOFIL<br />

KOMPLET GORGONE VRLO<br />

JE TEŠKO SKUPITI. MISLIM<br />

DA NE POSTOJI VIŠE OD<br />

DESETAK KOMPLETA<br />

51<br />

SVIJET KULTURE / KOLOVOZ 2022.<br />

Rui Zink<br />

Priručnik za dobrog fašista<br />

Meandar Media, 2022., prijevod Tanja Tarbuk<br />

170 str., 149 kn<br />

Ocjena: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .POSUDITI ☑<br />

piše: Robert Bajruši<br />

Rui Zink je Portugalac, rođen 16. lipnja<br />

1961. godine. Piše pripovijetke, romane,<br />

eseje, kazališna djela, stripove, a usto<br />

predaje književnost na lisabonskom<br />

Fakultetu društvenih znanosti. Za sebe<br />

kaže da je priznat autoritet na području studija o<br />

fašizmu. Njegova ga je posvećenost fašistologiji<br />

čak navela da razdoblje između 1961. i 1974.<br />

provede na terenskom radu u jednoj zemlji pod<br />

diktaturom i od tada se bavi proučavanjem tog<br />

fenomena i s ove i s one strane Atlantika.<br />

Zinkova knjiga "Priručnik za dobrog fašista"<br />

je zabavna i puna doskočica, ali to nije teorijsko<br />

djelo o fašizmu, kakvo je napisao Umberto Eco,<br />

i mogla bi razočarati čitatelja koji želi doznati<br />

nešto novo o ovoj malignoj ideologiji. Ovo je<br />

knjiga koja se čita kao strip na godišnjem odmoru,<br />

lakše štivo u 99 priča, u kojima autor pokušava na<br />

zabavan način opisati kako razmišljaju i djeluju<br />

današnji fašisti.<br />

Evo primjera: "Dobar fašist ne voli da ga zovu<br />

fašistom… Na koncu konca, što znači 'biti fašist'?<br />

Ništa. Evo, recimo, Salazar. Cijeli ga život nazivaju<br />

fašistom, ali 'on nije bio fašist'. Brojni su i vrsni<br />

stručnjaci već objasnili da Salazar nije bio fašist.<br />

Fašisti su bili Hitler i Mussolini. A Salazar je bio<br />

posve drukčiji i od Hitlera i od Mussolinija. Kao<br />

prvo, Hitler je govorio njemački, a Mussolini<br />

talijanski. Salazar pak, nije govorio ni njemački<br />

ni talijanski, govorio je portugalski. I na kraju,<br />

Mussolini je bio debeo i ćelav, a Hitler je imao<br />

brkove kao Chaplin. A Salazar, iako je imao kosu,<br />

nije nosio brkove. Salazar je bio, priznajmo to<br />

(da malo smirimo duhove nakon ovog trenutka<br />

retoričkog trijumfa), možda samo 'malo<br />

autoritaran'. Ali to je bilo za dobrobit zemlje. I nije<br />

se obogatio. Dokazano je da nije ništa ostavio<br />

djeci i da nije otvorio nijednu tvrtku na ženino<br />

ime", piše Zink u jednom od prvih poglavlja, a<br />

slično izgledaju i ostala.<br />

Može se, također, pročitati kako se dobar fašist<br />

hrani lažima i izvrtanjima istine, "što je njegovo<br />

najdraže jelo, ali ako nema ništa drugo na tanjuru,<br />

ne usteže se ni od činjenica". Kada su u pitanju<br />

žene, dobar fašist poštuje žene sve dok one,<br />

naravno, zaslužuju da ih se poštuje. Ako one ne<br />

zasluže da ih se poštuje, zar je jadan fašist kriv što<br />

se prema njima ne ophodi na odgovarajući način?<br />

Batine ili zlostavljanje, zar to one ne traže?<br />

Dobar fašist nema ništa protiv crnaca, ironičan<br />

je Zink, pa dodaje kako "on" (fašist) samo misli<br />

kako oni nemaju ništa zajedničko s našom<br />

kulturom, ne dijele naše vrijednosti te on smatra<br />

da nije u redu što dolaze i otimaju nam posao<br />

i još nam, sa svojim mastodontskim alatom,<br />

odvode žene. Nogomet je druga priča, nogomet<br />

će uvijek biti druga priča, iako je to uvijek jedna<br />

te ista priča. A u nogometu se dobar fašist sprda<br />

s crncem samo ako crnac pripada protivničkoj<br />

momčadi, uglavnom u slučajevima kad gubimo, i<br />

to samo zato da ga izbaci iz takta. Čovječe, pa to<br />

je dio utakmice! Ili pak kad pobjeđujemo, ali onda<br />

samo zabave radi. Pa zar se čovjek više ne može ni<br />

šaliti? Mislim, drugi mogu raditi što žele, a mi se<br />

ne možemo ni šaliti?<br />

S jedne strane mrziti manjine svih vrsta jedna<br />

je od velikih radosti dobrog fašista, ali s druge<br />

strane, zbog puke činjenice da Izrael toliko smeta<br />

ljevici, dobar je fašist prema njemu već bolje<br />

raspoložen i sklon je tome da se malo smekša.<br />

Međutim, on i dalje vjeruje da postoji pederskožidovska<br />

zavjera za uvoz izbjeglica i uništavanje<br />

tkiva Nacije. Ali, istodobno, cijeni učinkovitost,<br />

snagu, odlučnost gospodina Netanyahua.<br />

Tipični portugalski fašist čezne za vremenom<br />

kada je Portugal bio Velik, "Portugal iz vremena<br />

kada smo bili Majka Zemlja za sve. Kako smo<br />

veliki bili!" Naravno, uz malu pomoć Angole,<br />

četrnaest puta veće od Portugala, ali "bila<br />

je naša". I Mozambika "sedam puta većeg od<br />

kontinentalnog Portugala".<br />

Iako u knjizi nisu spomenuti, fašisti su posvuda<br />

isti, pa kada se radi o odnosu prema ženama,<br />

manjinama, crncima ili Romima, svejedno je<br />

jesu li portugalski, talijanski, ruski ili hrvatski.<br />

To smo znali i bez Zinka, u čijoj knjizi je naslov<br />

atraktivniji nego sadržaj.<br />

Zinkova knjiga "Priručnik za<br />

dobrog fašista" zabavna je i<br />

puna doskočica, ali to nije<br />

teorijsko djelo o fašizmu,<br />

kakvo je napisao Umberto Eco,<br />

i mogla bi razočarati čitatelja<br />

koji želi doznati nešto novo o<br />

ovoj malignoj ideologiji<br />

Komplet časopisa Gorgona iz antikvarijata<br />

Biblioil. Marko Todorov/Cropix<br />

Antičasopis Gorgona, samizdat<br />

istoimene grupe, objavljivan je u<br />

Zagrebu, ondašnjem europskom centru<br />

suvremene umjetnosti, od 1961. do 1966.<br />

godine. Publicirano je jedanaest brojeva,<br />

bez službene distribucije. Naklade su bile, ovisno o<br />

broju, od pedeset do tristo primjeraka. Josip Vaništa<br />

objavio je četiri broja. Knifer je za drugi broj dao<br />

izraditi meandar u svilotisku spojivši šest stranica<br />

(209 x 193 mm) - nazvao ga je "beskonačni meandar".<br />

Kožarić i Jevšovar rutinski su odradili svoje brojeve.<br />

Miljenko Horvat je za broj sedam priložio dvije,<br />

različitih ekspozicija, iste crno-bijele fotograije<br />

mrtvog galeba na moru kod Skagena. Dieter<br />

Roth je za svoj broj izradio dvije stotine crteža<br />

stupidograma, svaki je i potpisao. Objavljena su i<br />

dva broja u dvije verzije: Victor Vasarely (uz četiri<br />

reprodukcije) s tekstom na francuskom i hrvatskom<br />

te kratka priča Harolda Pintera "Tea Party"<br />

objavljena u broju osam (engleska i hrvatska verzija).<br />

Iako su bili članovi grupe Gorgona - Mangelos,<br />

Putar, Meštrović i Seder nisu objavili svoje službene<br />

brojeve. Da su se realizirali i izrađeni predlošci za<br />

neobjavljene brojeve, to bi bila s bilo kojom drugom<br />

neusporediva art edicija. Mangelos, Ivo Gattin,<br />

Feller, Jevšovar, Kožarić, Čizmek te Seder i Knifer<br />

zajedno izradili su nerealizirane prijedloge novih<br />

brojeva Gorgone. Neki od njih i po nekoliko. Treba<br />

dodati i svjetska imena sa svojim predlošcima: Enzo<br />

Mari, Henk Peeters, Dieter Roth i jedinstveni Piero<br />

Manzoni. I od ovih imena čovjeku se zavrti u glavi,<br />

pa bi šteta bila ne spomenuti i četvoricu velikih koji<br />

su bili u planu za objavljivanje: Marcel Duchamp,<br />

Lucio Fontana, Yves Klein i Robert Rauschenberg.<br />

Komplet Gorgone vrlo je teško skupiti. Mislim<br />

da ne postoji više od desetak kompleta. Legenda<br />

kaže da je Vaništa uništio većinu naklade zadnja<br />

dva broja. On je 1985. godine pokrenuo i do 2010.<br />

godine objavio petnaest brojeva "Postgorgone", a<br />

s Jevšovarom (1989.) i šest brojeva art publikacije<br />

"P. S. post scriptum". U Galeriji suvremene<br />

umjetnosti (Zagreb, 1977.) održana je zapažena<br />

prva retrospektive grupe, kustosica izložbe Nena<br />

Dimitrijević napisala je tekstove za inovativan<br />

katalog iste. Tom prigodom tiskana je Vaniština<br />

graika s amblematskim motivom prvog broja<br />

Gorgone, zapuštenim izlogom u Vlaškoj ulici.<br />

Biblioil je specijaliziran za prva i rijetka izdanja,<br />

avangardu u književnosti i djeluje kao galerija<br />

suvremene umjetnosti (Antuna Bauera 9, Zagreb).

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!