Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
NEOBIČNO MI JE IMPONIRALO KADA MI JE VESELKO TENŽERA PREDLOŽIO DA<br />
ILUSTRIRAM CRTEŽOM NJEGOVE TEKSTOVE U VJESNIKU. JOŠ SAM BIO NA<br />
AKADEMIJI PA MI JE GODILA TA MEDIJSKA PRISUTNOST, ALI I HONORARČIĆI. ALI<br />
VIŠE OD TOGA ODREDILA SU ME DRUŽENJA S VESELKOM I NJEGOVIM<br />
PRIJATELJIMA I DRUŠTVOM. PRIMJERICE, UPOZNAO ME S IGOROM ZIDIĆEM I<br />
MANDIĆEM. BILO JE DIVNO SLUŠATI NJEGOVE DUHOVITOSTI, UVIJEK BI SE<br />
SKUPILO DRUŠTVO OKO NJEGA U MOCCI NA TRGU ILI U PASSAGEU ILI U<br />
MAJMUNJAKU ISPOD NEBODERA. BIO JE KAO PUČKI TRIBUN<br />
razgovarala: Patricia Kiš Terbovc<br />
snimke: Nikolina Vuković Stipaničev / Cropix<br />
29<br />
SVIJET KULTURE / KOLOVOZ 2022.<br />
Vatroslav Kuliš jedan je od onih<br />
umjetnika koji s godinama stvaraju<br />
sve bolje i bolje, sve žešće poteze i<br />
kolorite, koje zna dobro kontrolirati.<br />
Ima prepoznatljiv, autentičan<br />
rukopis, ne odustaje, pomodnost<br />
i razna strujanja nije ono što ga<br />
zanima. Znali smo se sretati u<br />
prvom valu pandemije, sa suprugom<br />
Danijelom preselio se u moj kvart jer im je stan u Jurišićevoj bio oštećen u<br />
potresu. Vratili su se u stari stan, odakle svakodnevno odlazi u atelje. No, sada<br />
je ljeto, na moru je, na potezu Korčula - Zlarin. Razgovarali smo uoči njegove<br />
šibenske izložbe, tijekom priprema bio je na otoku Zlarinu.<br />
• Vaša izložba u Šibeniku prva je slikarska izložba u Kući umjetnosti Arsen,<br />
otvorenoj prošle godine. Koje je vaše sjećanje na Arsena Dedića? Koliko ste se<br />
dobro poznavali?<br />
Kuća umjetnosti Arsen višenamjenski je prostor, multimedijski otvoren<br />
za sve vrste umjetnosti. Manje kazališne predstave, komorne koncerte,<br />
književne večeri, art ilmove, plesne programe. Dakle, sve što se događa u<br />
tom prostoru uvijek je na neki način hommage Arsenu pa tako i moja izložba.<br />
Ipak da to i potvrdim, jednu sam sliku naslikao i posvetio upravo njemu.<br />
Poznavali smo se jako dugo, još iz vremena Histriona, ali tada se nismo puno<br />
družili, tek nekoliko posljednjih godina češće. Bio mi je svega dvaput u<br />
ateljeu. Nažalost, ispalo je da smo naše posljednje druženje i suradnju imali<br />
na Sceni Amadeo u srpnju 2015. godine, preko Nenada Jandrića voditelja<br />
Scene Amadeo organizirali smo humanitarni koncert za akciju Korak u život,<br />
kojom su se prikupljala sredstva za stipendije za mlade ljude bez roditeljske<br />
skrbi. Organizator akcije je Rotary klub Kaptol, koju je koordinirao član kluba<br />
Mladen Gajski. Za taj koncert napravio sam 200 graika<br />
manjeg formata, koju je dobio svaki kupac ulaznice. Arsen<br />
je sam dovoljno atraktivan za publiku, ali graike smo<br />
dodali kao bonus i opravdanje za više cijene ulaznica.<br />
Bilo je dirljivo slušati Arsenove gotovo nježne primjedbe<br />
"Sve za dicu, sve ćemo napraviti za dicu...". I odmah je<br />
velikodušno i entuzijastički pristao. Uz Arsena nastupila je<br />
i Gabi Novak, Lea Dekleva i maestro Branko Bulić - Bula.<br />
• Pripremate izložbu novih radova u Zagrebu u rujnu.<br />
O čemu je riječ?<br />
Nije riječ o velikoj izložbi, radi se samo o tri slike<br />
velikog formata koje su nešto novo i drukčije. Nisu<br />
centripetalne fuge. Radi se o galeriji Cloverield, vlasnika<br />
Damira Kanaeta. Kustos će biti Feđa Gavrilović. Ostalo<br />
nek' bude tajna. Otkrit ću naslov izložbe: Poslije Mojsija.<br />
• U svojim sedamdesetim godinama stvarate djela koja su energičnija nego<br />
ikad. Za slikare nema penzije, stvarati se mora?<br />
Ploviti se mora, također. Slikarstvo je više nego ikad u središtu mojeg<br />
interesa, svjetonazora, vremena. Redovito odlazim svako jutro u atelje i<br />
slikam do jedan. Sada, kad su duži dani, tamo sam od sedam sati. Kada je kišni<br />
i tmurni dan, čitam. Ako puno radiš, ponekad naletiš na zlatnu žilu rješenja i<br />
ideja. Energiju uglavnom čuvam za slikanje, i nije to više ona neumorna živost<br />
iz mladosti koja traži zabavu.<br />
• Vašu je retrospektivu u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti, tada<br />
Modernoj galeriji, osujetila pandemija. Pokušali ste, izložili neke plakate po<br />
gradu, no, naravno, nije to bilo to. Koliko vam je bilo krivo, riječ je o izložbi<br />
koja se pripremala godinama?<br />
Pa je, bilo mi je krivo, naravno. Moje su izložbe, barem na otvorenju, uvijek<br />
bile jako dobro posjećene. Ovako je bilo samo nekoliko posjetitelja, koliko je<br />
to bilo moguće prema pandemijskim mjerama. Medijski prostor privukao je<br />
predsjednik Zoran Milanović pa je izložba bila i na prvom Dnevniku. Međutim,<br />
nisu spomenuli na čijoj je predsjednik izložbi, ali većina je prepoznala<br />
radove. Napravili smo i velike jumbo plakate po gradu, koji su se dopali<br />
Svakako sam čitač, nešto<br />
malo iznad prosjeka.<br />
Među knjigama se<br />
najbolje osjećam, živim u<br />
depolitiziranom<br />
kraljevstvu estetike,<br />
umjetnosti i ideja<br />
građanima, s optimističnom porukom "Kad pobijedimo covid". Nažalost, to se<br />
još nije dogodilo.<br />
• Na samim ste počecima svojeg djelovanja crtali portrete uz tekstove<br />
Veselka Tenžere. Koliko vas je to odredilo?<br />
Neobično mi je imponiralo kada mi je Veselko predložio da ilustriram<br />
crtežom njegove tekstove u Vjesniku. Nabrojit ću neke: Hergešić, Nazor,<br />
Heidegger, Slavko Loevy, Tadijanović... Još sam bio na Akademiji pa mi je<br />
godila ta medijska prisutnost, ali i honorarčići. Ali više od toga, odredila su me<br />
druženja s Veselkom i njegovim prijateljima i društvom. Primjerice, upoznao<br />
me s Igorom Zidićem i Mandićem. Bilo je divno slušati njegove duhovitosti,<br />
uvijek bi se skupilo društvo oko njega u Mocci na trgu ili u Passageu, ili u<br />
Majmunjaku ispod nebodera. Bio je kao pučki tribun. Sve što bi pričao obično<br />
bi drugi dan osvanulo u Vjesniku. Znao bi me i iznenaditi. Zadržali bismo se<br />
u Klubu književnika gotovo do zore, i onda bi on išao u Utrine, koje bi znao<br />
nazvati Jutrine, a ja u moju Dubravu. Rekao mi je "idem napisati tekst, a ti u 9<br />
donesi crtež Heideggera". Veselko je jedan od rijetkih koji je tada pisao, kako je<br />
on to zvao, "ravno u mašinu". Crtao sam jedva otvorenih očiju, ali sam donio u<br />
9, kada i on. Onda bismo otišli proslaviti svoju profesionalnost. Pravi život!<br />
• Crtali ste i portrete, primjerice, Stipu Mesića. Kako je to izgledalo?<br />
Trebalo je biti rutinski, ali je portret ispao daleko bolji nego što sam<br />
očekivao. Pritom je jako pomogla fotograija fotografa Čuveljaka. Mnogi iz<br />
struke kažu da je Mesićev portret među boljima u Saboru, ali neki misle i da<br />
je najbolji. Veselila me crvena pozadina koju sam naslikao. Htio sam naglasiti<br />
slavonsku veselost ijuju kolorizma. Radio sam i Luku Bebića, čiji je portret<br />
manje poznat, a trudio sam se napraviti ga što bolje, jer mi je Luka i prijatelj.<br />
• Velik ste erudit, puno čitate, slušate mnogo glazbe...<br />
Hvala! To je pretjeran kompliment. Možda malo preuzetno. S eruditima<br />
kao što su Ladan, Macan, Vujić, Visković, družio sam se u Leksikografskom,<br />
ali, nažalost, to nije prelazno. Ali svakako sam čitač, nešto<br />
malo iznad prosjeka. Najveći čitač i peripatetičar bio je<br />
Tonko Maroević. Mislim nedostižan u toj disciplini. Među<br />
knjigama se najbolje osjećam, živim u depolitiziranom<br />
kraljevstvu estetike, umjetnosti i ideja. To nije eskapizam,<br />
to je užitak u jednom važnom dijelu života. Da, i volim<br />
knjigu kao predmet.<br />
• Surađivali ste s Histrionima?<br />
Ja sam bio najviše nosač scenograije, kao i ostali u<br />
Histrionima. Prisustvovao sam od početka uz Zlatka Viteza<br />
u osnivanju Histriona, i tako bio i član. Dizajnirao sam<br />
znak Histriona. U "Domagojadi", prvoj predstavi Histriona,<br />
s Kuzmom Kovačićem, radio sam lutku troglavog zmaja. To<br />
su bili stilizirani portreti autora (Škrabe, Senker, Mujičić).<br />
Ali glumio sam u kazalištu Komedija u predstavi "Novela od stranca". Nisam<br />
krivo rekao - "od stranca" je. Tamo sam igrao učenika Leonarda da Vincija,<br />
a Kuzma opet sa mnom, bio je učenik Botege Michelangela. Renesansno<br />
obučeni motali smo se po pozornici i crtali portrete likova u prolazu i gledali<br />
zgodne plesačice, od kojih mi je jedna kasnije postala ženom. Zapravo, ja sam<br />
jedini živući učenik iz radionice Leonarda da Vincija. Za tu sam predstavu<br />
oslikao velike slike po velikim renesansnim slikarima Leonardu i Boticceliju,<br />
zajedno s kolegom Danijelom Paškvanom. Sjećam se da smo naslikali veliku<br />
"Primaveru" od osam metara, gdje smo u likove sa slike ugradili portrete<br />
glumaca iz predstave. Kada je predstava skinuta s repertoara, neki su si<br />
glumci izrezali te portrete i odnijeli kući. Na velikom platnu ostale su velike<br />
četvrtaste rupe...<br />
• Na moru ste? Kako vas more inspirira?<br />
Smatram da su moje boje sonorne, mediteranske. Samim time, more mi je<br />
inspiracija. Mnoge su moje slike nastale direktno po mediteranskom pejsažu,<br />
primjerice, Jezero Kuti kod Metkovića, neki pejsaži po Pelješcu. Odabrao bih<br />
motiv, stilizirao ga i preoblikovao. Kako bi rekao moj prijatelj Stipe Nobilo,<br />
Mediteran je arkadija boje i mirisa i aleja eteričnih aromata. Po svojoj paleti,<br />
nisam ni Poljak ni Pemac, slikarski sam Sredozemac (smijeh).
Change language