Svijet kulture 137

Ekskluzivni razgovor
s glazbenikom čiji
psihodelični projekt
Tame Impala 17.
kolovoza nastupa u
pulskoj Areni
Zanimljivo je i da je pjesma "One More Hour" Tame Impale s albuma "The Slow
Rush" iz 2020. godine ovih dana postala iznimno popularna, i to zahvaljujući
TikToku. Pjesma je postala pozadina za brojna TikTok videa. "Od ove se pjesme
osjećam kao glavni lik" i "Oženio bih ovu pjesmu" samo su neki od komentara na
singl, koji pretežno dolaze od mlađih generacija.
- Ne mogu objasniti ponovni uspjeh te pjesme. Ne znam zašto neke stvari
postanu popularne, a neke ne, i to baš u određenom trenutku. Mislim da je
promašaj pokušavati to objasniti. Zapravo mi se jako sviđa ta pjesma, ali i koncept
TikToka generalno. Sviđa mi se što su klinci tamo kreativni. Sve se može gledati na
dva načina: s jedne strane djeca tamo postaju mini-režiseri, a s druge strane ljudi
kažu da je ta mreža loša za glazbenu industriju - kaže Parker.
No njega, nastavlja, nikada nije bilo briga za industriju kao takvu.
- Marketing, prodaja glazbe i sva ta sranja su sekundarna glazbi. Glazba je
najvažnija. Uostalom, ne bih rekao da je TikTok baš toliko površan. Da, ljudi
tamo slušaju deset sekundi pjesme, no ona istovremeno radi toga ima značajan
porast slušanja na Spotifyu. Što zapravo znači da ljudi slušaju cijelu pjesmu. Kako
da se žalim na to? Nikada nisam mogao zamisliti da će mladi slušati tu pjesmu
koja traje čak sedam minuta, što je prilično dugo za današnje pojmove. Tako da,
da. To je nova tehnologija, nama je možda čudna. No sretan sam da klinci rade
što žele - govori.
Razgovaramo i o albumu "The Slow Rush". Iako je objavljen prije dvije, a nastao
prije tri godine, Tame Impala ga promovira na aktualnoj turneji, u sklopu koje
dolaze i u Hrvatsku. Parker kaže da ima dojam da je album još uvijek nov, svjež.
- Svaki album koji sam radio za mene je sasvim drugačiji. I svaki put mi se čini
kao da prvi put radim glazbu. Slabo učim od prethodnih iskustava. Odnosno, ne
opterećujem se onime što sam stvarao prije. Želim uvijek nešto učiniti drugačije,
napraviti nešto novo, učiniti novi korak - kaže.
Dodaje i kako je ovaj album speciičan po tome što na njemu ima
najviše elektronike.
- Dok sam ga radio, osjećao sam se kao hip hop producent. Uživao sam u tome.
Glazbu koju sam radio sam si puštao jako glasno, a beatovi su me opčinili. Uživao
sam u procesu - kaže Parker.
A što ga je okupiralo tematski, u kontekstu motiva koji pokreću glazbu na
posljednjem albumu?
- Uvijek me zanimaju ljudska iskustva koja su u korelaciji s vremenom.
Interesira me ljudska nostalgija, kao i strah od budućnosti. Prolaznost vremena
je za mene uvijek iznimno emocionalna stvar. No, evo, o tome govorim
sada kada sam završio album. Nisam ga radio s predumišljajem o temi, nego
sam jednostavno počeo raditi, a pjesme su tako ispale. Vrijeme; prošlost,
budućnost... - kaže Parker.
Nema, nastavlja, jasnu viziju o tome što su točno njegovi izvori inspiracije.
- Volio bih da znam što me inspirira, onda bih radio više toga. Usmjeravao bih
svoju energiju na to. Da znam da me inspirira priroda, češće bih odlazio u nju. Ali
ne postoji određeni put. Svašta me može inspirirati, i to bilo kada. I to nije nužno
niti dobra niti loša stvar. Nekad inspiraciju dobijem iz tenzije ili anksioznosti, a
ponekad iz osjećaja ljubavi ili euforije. Volio bih da mogu spremiti inspiraciju u
bočicu - govori.
Mediji o njemu često pišu kao o glazbeniku koji se može pohvaliti zavidnom
disciplinom i radnom etikom. No on o sebi ne misli tako.
- Uopće nisam discipliniran. Disciplina je, naravno, važna za završavanje stvari.
A ja se u radu lako ometem. No ne bih rekao da s time imam poseban problem.
Po meni, najteži dio stvaralačkog procesa je doći do dobre ideje, inspiracije. A
dovršavanje je mehanički dio posla. Samo na tome dijelu imam osjećaj da doista
radim - govori Parker.
Glazba mu s vremenom, kaže, nije postala više posao, a manje magija.
- Magija mi je iznimno važna. Duboko i snažno osjećam da glazba ne može biti
dobra bez tog momenta koji nije logika, koji nije nešto svjetovno. Koji je nešto što
je u tebi. A dolazak do toga je isto rad, moraš doći do te magije. To je nešto što se
ne događa samo od sebe - kaže.
Parker je, inače, iz glazbene obitelji. Njegov je otac svirao gitaru.
- Slušanje glazbe u našoj je kući bilo nezaobilazan dio svakodnevice. A nikada
neću zaboraviti kada sam sam prvi put zasvirao. Već kao prilično mlada osoba bio
sam svjestan toga da obožavam glazbu. I onda mi je otkrivanje načina da ju i sam
stvaram djelovalo kao prava čarolija. Kad sam počeo svirati, prvi sam put osjetio
da sam pravi individualac, osoba koja ima identitet. O tome, doduše, nisam tako
razmišljao kada sam bio toliko mlad, no osjetio sam da mi to daje svrhu - kaže.
Da nije glazbenik, bio bi znanstvenik.
- Obožavam svemir i zvijezde, tako da bih vjerojatno bio astronom. To sam i
studirao. Da nije bilo velikog potpisa ugovora s diskografskom kućom, sada bih
vjerojatno gledao u nebo - zaključuje.
Viktor
Vresnik
VRESNIKOVA
INVENTURA
ZELENSKA U VOGUEU, KAO YVONNE
DE GAULLE '43. ILI KAO HITLER '38.
TIMEOV ČOVJEK GODINE
Prvo je u lipnju ukrajinski Vogue donio intervju s Pavlom Pelešokom,
režiserom i vojnikom, čovjekom čiji je ilm o ratu u Ukrajini (onom
krimskom, 2014.) 2016. bio nominiran za Oscara. Škrta razmjena riječi
između njega i čitatelju nepoznatog ratnog komandanta ilustrira
razmišljanje na terenu:
- Dobio sam informaciju da je vaš ilm nominiran za Oscara.
- Da, i….
- Idite u Los Angeles i recite im što se ovdje događa. Čini se da baš ne razumiju…
Pelešok i njegov kolega Jura Ivanišin u to su vrijeme bili u antiterorističkoj
operaciji. Znali su da je njihov ilm "Zima u plamenu: Ukrajinska borba za slobodu"
u užem izboru za Oscara. "Ne događa se to svaki dan, ali osjećali smo nešto između
ravnodušnosti i nadahnuća. I, naravno, nitko nije namjeravao ići ni u kakav Los
Angeles", govori Pelešok u Vogueu. Otišli su, gotovo po zapovijedi. "Prijatelj nam je
kupio karte. Avion, Los Angeles, zabave, smokinzi, susreti s poznatim glumcima, a
cijelo vrijeme ste u stanju otupjelosti, emocionalne ravnodušnosti, ne možete se
prebaciti…", prisjeća se Pelešok.
Oscar je otišao nekome drugome, ali Ukrajina je bila ponosna. Intervju u Vogueu
najava je Pelešokova novog ilma, sad već u suradnji s Netlixom.
Onda je stigla vijest o Oleni Zelenskoj i još neviđenoj naslovnici listopadskog
broja "pravog američkog" Voguea. O obitelji Zelenski pred objektivom Annie
Leibovitz. Svjetska javnost je eksplodirala, ovaj put negativno.
Hoće li Zelenska u Vogueu nekome u budućnosti izgledati kao obitelj De Gaulle
u zbjegu u Britaniji (Vogue 1943.), ili kao Hitler na naslovnici Timea, kada je 1938.
proglašen čovjekom godine?
Rasprava na Twitteru bila je krcata
Blještavi magazini
sporog ritma postaju
politički kako bi ostali
relevantni. Takav je i
Vogue koji je s 52,7
milijuna pratitelja
kultni influencer
kontroverzi, deicitarna pameću:
Tweet 1: Što se tiče fotograija Olene
Zelenske i Volodimira Zelenskog za Vogue,
evo slične fotograije s Yvonne i Charlesom
de Gaulleom iz 1941.
Tweet 2, odgovor: U tom su trenutku bili
u egzilu u Rodingheadu, Little Gaddesdenu,
Berkhamu, UK, odakle su pomagali
u zapovijedanju savezničkim ratom i
francuskim otporom.
Tweet 3, početak kontroverze: Ovo
dokazuje da je ww2 bio prevara.
Tweet 4, "krunski zaključak": Sve je to bila saveznička globalistička zavjera da se
demonizira Hitler.
Unutar Ukrajine odjek najavljenog Vogueova specijala s obitelji Zelenski dočekan
je uglavnom s pozitivnim emocijama. Zanimljivo, tako ga je doživjela i oporba u
Rusiji. Autorica Ana Žuk u globalnoj javnosti usmjerenom Moscow Timesu citira
Olenu Zelensku: "Oduvijek sam znala da su Ukrajinke najbolje. Konačno će svijet
vidjeti lice Ukrajinke". Zelenska, piše Žuk, koristi svaku priliku da govori o Ukrajini. A
ovo je bila velika prilika, jer Vogue čitaju deseci milijuna ljudi diljem svijeta.
Istraživanje koje je prošle godine objavio komunikološkim studijima usmjereni
Elon Journal pokazalo je da je Vogue s 11,1 milijuna mjesečnih čitatelja tiskanih
izdanja i 52,7 milijuna pratitelja na društvenim mrežama daleko više od običnog
modnog časopisa - kultni trendseter i inluencer. Studija analizira zadnja dva
Vogueova desetljeća s ciljem da utvrdi kako je časopis integrirao kulturne,
političke i društvene teme u svoj sadržaj. Pokazalo se da je Vogue, nekad primarno
modni magazin, odgovorio na društvenu promjenu i sada postavlja dnevni red za
društvene, političke i kulturne rasprave.
Slična rasprava koju je godinu dana ranije poveo londonski dnevnik Independent
ukazala je na novi trend s obje strane Oceana: blještavi magazini sporog ritma
postaju politički kako bi ostali relevantni. Odluka je marketinška, ali vodeći
magazini u tome su se pokazali uspješnima.
Tijekom proteklog desetljeća na stranicama Voguea našlo se mjesta za ozbiljne
portrete Malale, Hillary Clinton, Kamale Harris, Grete Thunberg, novozelandske
premijerke Jacinde Ardern. Megan Markle kao vojvotkinja od Sussexa provela je
2019. sedam mjeseci radeći na specijalu britanskog Voguea pod naslovom "Forces
for change"… Desetljeće ranije, Vanity Fair, još jedan blještavi magazin koji s
Vogueom dijeli izdavača (Condé Nast Publications) nagrađen je za seriju "teških"
tekstova o velikoj ekonomskoj krizi koje je napisao nobelovac Joseph Stiglitz.
Olena Zelenska i Vogue suradnju su otvorili u trenutku kada svijet, a pogotovo
sankcijama zamorena Europa, sve više osjeća zamoran teret rata u Ukrajini. Možda
jest cinično, ali Vogueova blještava reportaža s kijevskih ulica, jasno usmjerena
prema jednom segmentu publike, suprugama vodećih svjetskih političara, s
ciljem održavanja povećanog globalnog pritiska na agresora, vjerojatno neće
promašiti metu.
41
SVIJET KULTURE / KOLOVOZ 2022.