Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
63<br />
KLASIKA<br />
PAPANDOPULO KVARTET - ČUDESAN ENTUZIJAZAM<br />
U IZVEDBI I BESPRIJEKORNA TEHNIKA<br />
41. večeri na Griču, 4. srpnja 2022.<br />
Papandopulo kvartet: Nikola Fabijanić, sopran<br />
saksofon; Gordan Tudor, alt saksofon; Goran Jurković,<br />
tenor saksofon; Tomislav Žužak, bariton saksofon<br />
piše: Jelena Knešaurek Carić<br />
Večeri na Griču, manifestacija osmišljena<br />
kao svojevrsni ljetni produžetak klasične<br />
koncertne sezone, ove je godine s<br />
devet programa pretežno klasične<br />
provenijencije ispunila srpanj i ponudila<br />
program bez velikih iznenađenja i atrakcija,<br />
no solidno osmišljen za sve one koji zabavu ne<br />
izjednačavaju s popularnom glazbom, dekicama,<br />
ležaljkama, hamburgerima i ilmovima koji se<br />
prikazuju po parkovima. Atrij nekadašnjeg Jezuitskog<br />
samostana ugostio je Zagrebačke soliste i Zagrebački<br />
kvartet, ali i Hrvatski gitarski kvartet, Bacchus<br />
consort, vrlo dobrog pijanista Simona Trpčeskog,<br />
a organiziran je i donatorski koncert za obnovu<br />
crkve sv. Katarine na kojem su pjevala tri zagrebačka<br />
zbora: Cantores Sancti Marci, AZ "Vladimir Prelog"<br />
i AZ "Ivan Goran Kovačić". Odmak od klasičnih<br />
programa na samom početku i kraju manifestacije<br />
propitao je mogućnosti uspješne sinteze klasike,<br />
jazza i tradicionalne glazbe: 1. srpnja u izvedbi Filipa<br />
Novosela, Tihomira Hojsaka i Theodosiija Spassova,<br />
a 29. srpnja u izvedbi Ansambla Robija Lakatosa.<br />
Mi smo odabrali koncert koji je ponudio uvid u<br />
suvremeno stanje klasične glazbe i pokazao da ona<br />
može korespondirati s vremenom u kojem nastaje.<br />
Njega su održala su četiri saksofonista okupljena u<br />
dobro poznati Papandopulo kvartet. Tog iznimno<br />
vrućeg i sparnog 4. srpnja Nikola Fabijanić, Gordan<br />
Tudor, Goran Jurković i Tomislav Žužak publici u<br />
Nikola Fabijanić, Gordan Tudor, Goran Jurković<br />
i Tomislav Žužak publici u Klovićevim dvorima<br />
odsvirali su program sastavljen isključivo od hrvatskih<br />
suvremenih skladatelja. Foto: FB stranica Večeri na Griču<br />
Klovićevim dvorima odsvirali su program sastavljen<br />
isključivo od hrvatskih suvremenih skladatelja<br />
pokazavši tako da i bez ziheraškog pristupa<br />
programu s pokojom svima poznatom skladbom<br />
klasike ili romantizma, možete prirediti glazbeno<br />
iznimno privlačnu večer. Štoviše, svi izvedeni<br />
skladatelji itekako su živi, zdravi i aktivni, a čak<br />
trojica su i prisustvovali koncertu. Ustaljena je to<br />
praksa Papandopulo kvarteta koji sustavno promiče<br />
suvremenu hrvatsku skladateljsku produkciju na<br />
čemu im od srca čestitamo.<br />
Ime Borisa Papandopula koje su odabrali članovi<br />
kvarteta implicira potpunu posvećenost glazbi,<br />
lucidno šaranje kroz njezinu baštinu, besprijekorno<br />
baratanje tehničkim zahtjevima, virtuoznost koja<br />
nije lišena sadržaja – sve ono što krasi opus toga<br />
iznimnog skladatelja. Na tom je tragu koncert<br />
počeo dopadljivom Uhlikovom Papandopulijadom,<br />
četverostavačnim djelom koje koketira s baroknim,<br />
klasičnim i folklornim naslijeđem, kako u melodici<br />
tako i u formi i koje uvijek znači atraktivan zaron u<br />
glazbenu saksofonističku kupku. Goldspell Mirele<br />
Ivičević kao potpuni kontrast Uhlikovom djelu<br />
propituje moduse suočavanja sa strahom pri čemu<br />
je u prvome dijelu skladbe osobito teška dionica<br />
povjerena tenor saksofonu koju je majstorski<br />
izveo Goran Jurković. Neprestani zvuk koji priziva<br />
sve nijanse uzdaha, ijuka vjetra i zujanja prekida<br />
potpuna tišina koja se sporo puni zvukom, najprije<br />
šapatom pa potom jedva čujnom melodijom soprana<br />
kojeg diskretno prati ostatak kvarteta. Glazba zamire<br />
ostavljajući strah da nadvlada ili prepušta tišini da<br />
ga u potpunosti pokori u još jednoj majstorskoj<br />
interpretaciji Papandopulovaca.<br />
Iz tišine i naslijeđa gregorijanskoga pjevanja<br />
polako izranja Choral i scherzando Davora Bobića<br />
koji je, opet uspješno kontrastirajući ugođajem<br />
Ivičevićinom Goldspell, poslužio kao demonstracija<br />
savršene kontrole tona, pažljivog nijansiranja<br />
dinamike i tehničke briljantnosti kojima se mogu<br />
podičiti svaki član kvarteta osobno, a potom<br />
i u sinergiji s ostalima. Uz iznimnu izvođačku<br />
karijeru koja se ostvaruje i u jazzu, Gordan Tudor<br />
koji u kvartetu svira bariton saksofon, jedan je od<br />
najzanimljivijih skladatelja mlađe srednje generacije<br />
čija se djela uvelike oslanjaju upravo na njegovo<br />
sviračko iskustvo. Njegove su Scene lucidno,<br />
zabavno i vješto napisano djelo koje je jednako<br />
tako i izvedeno, a Petrichor Petra Obradovića, još<br />
jedna skladba koju Papandopulo kvartet redovito<br />
izvodi, istaknuo je sugestivnost partiture koja<br />
nam želi zvukom predstaviti mirise zraka poslije<br />
kiše. Nevjerojatno uspješna interakcija četiri<br />
sjajna glazbenika u Papandopulo kvartetu svakim<br />
koncertom, pa i ovim na Gričkim večerima istakne<br />
čudesan entuzijazam u izvedbi, što uz besprijekornu<br />
tehniku, ali i zaigranost, maštovitost i neposrednost<br />
čini ovaj ansambl jedinstvenim na hrvatskoj<br />
izvedbenoj sceni.<br />
SVIJET KULTURE / KOLOVOZ 2022.<br />
PRIPREMITE SE ZA RUJAN:<br />
SLEEPYHEADS IMAJU<br />
NOVI ALBUM I SIGURNO<br />
ĆE BITI JEDAN OD<br />
ALBUMA GODINE<br />
piše: Andrija Škare<br />
Sleepyheads<br />
We're OK<br />
Geenger Records, 2022.<br />
Žanr: alternativni rock<br />
Ocjena: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . *****<br />
Jednom davno, prije nekih sedam godina,<br />
pišući najavu za neki koncert Sleepyheadsa<br />
napisao sam za njih da su "najbolje čuvana<br />
tajna domaćeg indieja". U tom času to je bilo<br />
podjednako tužno koliko i istina, a ja sam<br />
se svim silama upinjao da ne bude tako, bilo mi je<br />
baš jako stalo da svi čuju njihov prvijenac samizdat<br />
"The Swirling Thoughts Of…" koji mi je (i ne samo<br />
meni!) te 2015. bio album godine. Prošlo je tih<br />
sedam godina u hipu, inače silno koncertno aktivan<br />
bend malo je posustao (zbog pandemije i ostaloga),<br />
ali zato su imali dosta vremena koje su mogli<br />
provesti u prostoriji za probe i u studiju. I sjajno su<br />
ga iskoristili! Novi album Sleepyheadsa službeno<br />
će biti objavljen u rujnu, ali mi smo ga poslušali<br />
unaprijed i već sada sasvim uvjereno mogu reći –<br />
ovo je album koji se isplati čekati, album koji je<br />
opet sasvim ozbiljan kandidat za jedan od albuma<br />
godine. Put kojim Sleepheads gaze već je dobrano<br />
utaban, to je ona vesela i široka staza koju od milja<br />
zovemo alternativni rock, a na kojoj, dok vas oni<br />
vode, možete naletjeti na štošta, od rascvalih grana<br />
psihodelije, pupoljaka indie popa i već dobro<br />
poznatih obrazaca classic rocka. Svako toliko ta<br />
staza krene u nekom neočekivanom smjeru, ali<br />
onda nas, osvježene, opet vrati ondje gdje gitara,<br />
glas, bubanj i bas govore ono što i trebaju govoriti,<br />
ono što najbolje znaju. Pritom je ovdje taj njihov<br />
jezik koji dolazi iz četiri različita izvora u isti mah<br />
topao u svojoj prepoznatljivosti i silno originalan.<br />
Zaista, kad slušate Sleepyheads, može vam se učiniti<br />
da prvi put uopće slušate glazbu. Ako i postoji bolji<br />
kompliment za neki bend, ja ga se ne mogu sjetiti.<br />
Na "We're OK" deset je novih pjesama, s tim da<br />
su vjerni fanovi benda neke od njih već upoznali<br />
jer su dio standardnog koncertnog repertoara.<br />
Među njima su "Wasted Enough" koja se svojom<br />
prpošnom energijom lako mogla naći i na<br />
prvijencu, a koja se od uvodne gitarske bravure<br />
neprestano i vrlo zavodljivo otvara u grandioznu<br />
rock ljepoticu. "Silent & Stuck" me temom<br />
podsjeća na Violent Femmes iako je glazbeno dio<br />
jednog drugog (mada realno ne toliko udaljenog)<br />
svemira, "Blue MF" je sporo kotrljajuća divota<br />
koja zaziva melankolični odvojak gitarskog zvuka<br />
devedesetih, a "Always" je laganica u najboljem<br />
smislu te riječi, pjesma koja je u nekoj paralelnoj<br />
galaksiji ultimativni radijski hit. No, dobro, nema<br />
baš smisla na ovom ograničenom prostoru dalje<br />
isticati pojedine pjesme jer se sve mogu podvesti<br />
pod egidu koju vole prodavatelji srećki za tombolu:<br />
"Svaka igra, svaka dobiva!" Znam da zvuči kao<br />
klišej, ali neki klišeji i jesu to postali zato što su<br />
istiniti. Treba još reći da je glas Vedrana Šuvaka<br />
upravo čudesan, moćan instrument, a njegov<br />
način pjevanja je stvarno nešto posebno. Emotivan<br />
raspon mu je nevjerojatan pa mislim da bi se bilo<br />
lakše naježiti nego ostati ravnodušan i da otpjeva<br />
tekst iz zbirke zadataka iz matematike za srednju<br />
školu, a nekmoli kad pjeva pjesme koje su nastajale<br />
s toliko očite strasti. Danijel Brdar gitaristički je<br />
as, Domagoj Bajtaj iz basa izvlači najbolje što se iz<br />
njega uopće izvući može, a dok niste čuli kako Gišo<br />
lupa te bubnjeve, stvarno ništa niste čuli. Jedino s<br />
čime se ne slažem na ovoj ploči je naslov. Niste okej,<br />
momci. Puno ste, puno, bolji od toga.
Change language