You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Danko Friščić snimljen<br />
u svom ateljeu u centru<br />
Zagreba. Na jesen ćemo<br />
njegove radove vidjeti u<br />
Galeriji Josip Račić<br />
To je bila jedna od njegovih prvih likovnih fascinacija koje je dobio<br />
zahvaljujući ocu. Danko Friščić nastavlja mi govoriti o svim značenjima koja je<br />
vidio na slikama Ive Friščića i o tome što sve naziv deterdženta "Navali" znači<br />
za naše društvo: "Danas je 'navali' na čovjekov mozak. Vidiš ove ideje da se<br />
direktno povežemo s čipovima na softvere? Zapravo, time razvijamo određenu<br />
vrstu telepatije, jedno bestjelesno povezivanje mozgova."<br />
Takvo bestjelesno spajanje mi se čini sličnim i težnjama slikarstva, što<br />
kažem i Danku. Tu se on sjetio poznate slike "Mozak" svoga oca, s početka<br />
1980-ih: "Moj je stari imao tu ključnu sliku s mozgom položenim na nekim<br />
cijevima. Jesu li to neuroni ili kablovi protoka energije, ne znam, ali je mozak<br />
na smetlištu i hranjen je smećem. On je anticipirao opasnosti smeća kojim<br />
hranimo mozak, recimo reklama i fake newsa. Jednom kad nestane struje, a<br />
to će se neminovno dogoditi, za pedeset, ili za tisuću godina, ponovno ćemo<br />
crtati i trebat će nam ljudska ruka, ljudsko oko. Ne mora biti čak ni crtanje to<br />
što će nam trebati – može biti i 'ubij životinju', 'pojedi životinju' … ili da ona<br />
pojede tebe. To je preživljavanje, a umjetnost je, zapravo, čisto preživljavanje.<br />
Ona je jedini način preživljavanja, zadnja granica spasa ljudskog mozga."<br />
37<br />
SVIJET KULTURE / KOLOVOZ 2022.<br />
Poznajući opus Danka Friščića, iznenadila me ova skepsa<br />
prema tehnologiji. Naime, uz slikarstvo on često izlaže i<br />
neobične fotograije, videosnimke performansa i akcija koje<br />
ponekad digitalno obrađuje, ili prostorne instalacije. Veliki<br />
je ljubitelj znanstvene fantastike i svega što bi omogućilo<br />
eksperiment u umjetničkom izrazu i u ljudskoj misli, tako da mi se ovi<br />
stavovi čine kontradiktornima s njegovom ličnošću. Ali, možda to i nisu.<br />
Možda je Danko svjestan neodvojivosti mozga od tehnologije kao i toga da je<br />
tehnologija samo produžetak ljudskog tijela i ljudske svijesti. Pitanje je, samo,<br />
do koje mjere ćemo je koristiti. Na sličnom tragu su i neka razmišljanja iz<br />
predgovora Željka Marciuša jesenskoj izložbi Ive Friščića: "Nismo li možebitno<br />
svi mi ubrzani strojevi za gledanje, umnost, osjećanje, slušanje, razmišljanje,<br />
prisjećanje, zamišljanje?", piše on. Danko svoj paradoksalan odnos prema<br />
tehnici komentira kao pokušaj spajanja različitih područja ljudskog<br />
iskustva: "Uostalom, ja volim romane Stanisłava Lema, koji se često bave<br />
komunikacijom između nekomunikabilnih entiteta. Komunikacija je uvijek<br />
bila moja tema."<br />
Pitao sam ga i o njegovim likovnoumjetničkim eksperimentima: "Nisam<br />
nikada radio razliku između svojih slikarskih radova i multimedijalnih<br />
projekata koje sam ostvarivao sa svojim prijateljima iz svijeta umjetnosti i<br />
izvan njega", kaže mi. "Počelo je s Rembrandtovim 'Satom anatomije doktora<br />
Tulpa'. Napravili smo video interpretaciju te slike za koju smo dobili pravi<br />
leš sa sudske medicine. Tijekom nekoliko godina digitalno smo obradili<br />
video tako što smo uklonili naša tijela i dezintegrirali glave u nekakve<br />
izvanzemaljske glave. Radili smo i interpretaciju El Grecova 'Pogreba grofa<br />
Orgaza', gdje iz onog tjelesnog i raspadajućeg, što je prije simbolizirao leš,<br />
ulazimo u duhovno. El Grecova slika prikazuje i grofov leš i uzdizanje njegova<br />
duha. To je otvorilo razmišljanje o tome što je to uzdizanje duha i tu smo<br />
se sjetili Bukovca i 'Gundulićevog sna', koji povezuje zemaljsko i vilinsko,<br />
komercijalno i umjetničko. To je spoj svakodnevnog i vječnog koji je Bukovac<br />
pokazao u bujnim ženskim oblinama i limun zelenim i rozim bojama puti.<br />
Onda je došao video 'Meduzine splavi' sniman na smetlištu, kao jedan pokušaj<br />
seciranja društvenih nepravdi, poput seciranja tijela na 'Satu anatomije'.<br />
Napravili smo, kasnije, i jedan lijepi video i fotografski session, gdje sam ja<br />
glumio Sulejmana Veličanstvenoga, a kipar Denis Krašković papu. Tu smo<br />
odglumili međusobnu predaju ključeva, odnosno model komunikacije<br />
između civilizacija."<br />
Ovakva multimedijalna vizija umjetnosti čini se u skladu s vizijom<br />
permanentnog gibanja Ive Friščića. "Dobivao sam svakakve komentare i od<br />
onih koji misle da se kao slikar ne bih trebao baviti ni s čim osim slikarstvom i<br />
od onih koji misle da je slikarstvo stvar prošlosti", nastavlja Danko, "Međutim,<br />
meni je moj mentor na Akademiji Đuro Seder jednom rekao da ne postoji<br />
ni vrijeme ni tehnika, samo ljudski izraz. Mislim da je sve nezaustavljivo i<br />
predivno. Neću ulaziti u neke bojsovske spike, jer one su čista politika, ali sve<br />
što vidim da ljudi rade meni je predivno. Makar i ništa ne radili."<br />
Opusi Ive i Danka Friščića potvrđuju kako fantazija i umjetnost imaju<br />
duboke korijene u ljudskoj psihi i koliko su važni za naše mentalno zdravlje i<br />
zdravlje društva. Jedna anegdota iz Dankova djetinjstva govori o susretu oca<br />
i sina u tom beskrajnom području ljudske imaginacije, području na kojem su<br />
se obadvojica trajno nastanila. "Jednom je na dočeku Nove godine kod nas<br />
u Zapruđu bio tatin prijatelj, novinar Drago Antoniazzo", prisjeća se Danko.<br />
"U jednom trenutku Drago je izmislio da mora do auta. Dok njega nije bilo,<br />
odjedanput se pojavljuje – ho-ho-ho – Djed Mraz! Totalno ludilo! Taman sam<br />
imao oko četiri godine i bio sam na rubu vjerovanja u Djeda Mraza. Nešto mi<br />
je bilo sumnjivo – kako se taj Djed Mraz pojavio baš kada je ovaj otišao? Iako<br />
mi je razum govorio da je nešto tu čudno, uživao sam u situaciji. Kada je Djed<br />
Mraz ispostavio poklone i otišao, Drago se vratio, a mi smo mu pričali što je<br />
propustio. Tada sam potpuno odbacio sumnju i prebacio se u model fantazije.<br />
Sada shvaćam da je taj model najbolja stvar u životu. Danas svi mi imamo samo<br />
dnevne inpute, programirani smo za to što trebamo vjerovati ili što trebamo<br />
željeti. Sustav nam zabranjuje osobne fantazije i osobne iluzije. A umjetnost je<br />
jedna apsolutna iluzija."<br />
Damjan Tadić / Cropix<br />
"Đuro Seder mi je na Akademiji rekao da ne<br />
postoji ni vrijeme ni tehnika, samo ljudski izraz.<br />
Mislim da je sve nezaustavljivo i predivno. Neću<br />
ulaziti u neke bojsovske spike, jer onse su čista<br />
politika, ali sve što vidim da ljudi rade meni je<br />
predivno. Makar i ništa ne radili", kaže Danko
Change language