You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Izložbu u<br />
muzeju<br />
Revoltella<br />
organizirala je<br />
sada već bivša<br />
ravnateljica<br />
zagrebačkog<br />
Umjetničkog<br />
paviljona<br />
Jasminka<br />
Poklečki Stošić<br />
s ravnateljem<br />
Nacionalnog<br />
muzeja<br />
moderne<br />
umjetnosti<br />
Brankom<br />
Franceschijem.<br />
Feđa Gavrilović<br />
SIMPTOM<br />
U SLICI<br />
MARTINAC JE KUĆE SMATRAO SVOJOM<br />
STVARNOM OSTAVŠTINOM OVOM<br />
SVIJETU, SVOJOM, KAKO JE GOVORIO,<br />
KARTOM ZA RAJ<br />
65<br />
SVIJET KULTURE / KOLOVOZ 2022.<br />
TRŠĆANSKA IZLOŽBA 20 HRVATSKIH<br />
SLIKARICA I SLIKARA SREDNJE<br />
GENERACIJE POSVEĆENA ŠTAFELAJNOM<br />
SLIKARSTVU<br />
Suvremeno hrvatsko slikarstvo -<br />
između figuracije i apstrakcije<br />
Muzej Revoltella, Trst<br />
Do 9. listopada<br />
Ocjena: . . . . . . . . RAZGLEDATI ☑<br />
piše: Romina Peritz<br />
Trst, nekada svima omiljena<br />
šoping destinacija, danas<br />
sve više postaje kulturna<br />
meka. Stoga je doista<br />
velika čast za hrvatske<br />
umjetnike da imaju priliku izlagati<br />
u uglednom tršćanskom Muzeju<br />
Revoltella. Zasluga je to sada već<br />
bivše ravnateljice zagrebačkog<br />
Umjetničkog paviljona Jasminke<br />
Poklečki Stošić, koja je nakon<br />
prošlogodišnje izložbe "Zagreb,<br />
grad umjetnica" ovog ljeta u taj<br />
muzej dovela još jednu atraktivnu<br />
izložbu koju potpisuje s ravnateljem<br />
Nacionalnog muzeja moderne<br />
umjetnosti Brankom Franceschijem.<br />
Naslovljena "Suvremeno hrvatsko<br />
slikarstvo - između iguracije i<br />
apstrakcije", izložba, kao što i naziv<br />
govori, donosi presjek recentne<br />
slikarske scene u Hrvatskoj kroz<br />
različite likovne izričaje.<br />
Izložbom se ujedno obilježava i 30.<br />
obljetnica međunarodnog priznanja<br />
Republike Hrvatske, kao i 30.<br />
obljetnica uspostave diplomatskih<br />
odnosa između Republike Hrvatske i<br />
Talijanske Republike.<br />
U Muzeju Revoltella predstavljena<br />
su djela 20 hrvatskih slikarica i slikara<br />
srednje generacije koji su posvećena<br />
tradicionalnom štafelajnom<br />
slikarstvu i, kako ističu autori, riječ<br />
je o umjetnicima koji su tijekom<br />
dvije dekade novog milenija svojim<br />
radom već utjecali na visok likovni<br />
standard domaće vizualne umjetnosti<br />
i koji će zacijelo odrediti budućnost<br />
svog stvaralačkog područja. Pa,<br />
iako bi neki mogli zaključiti da<br />
je domaća slikarska scena puno<br />
veća i raznolikija od odabranih<br />
20 umjetnica i umjetnika te da je<br />
možda previše igurativaca, mora<br />
se priznati autorima da su napravili<br />
dobar posao - prije svega, inzistirali<br />
su na radovima nastalim u zadnjih<br />
nekoliko godina pa se tako u Trstu<br />
mogu vidjeti čak i neki ciklusi koji<br />
su tek nedavno premijerno pokazani<br />
u Hrvatskoj. U postav izložbe uvode<br />
nas tako dva velika diptiha Lidije<br />
Šeler koja su predstavljena na<br />
njezinoj izložbi "Krici i šaputanja"<br />
krajem prošle godine u Galeriji "Josip<br />
Račić". U istoj je galeriji početkom<br />
godine svoj novi ciklus "Aftermath"<br />
izložio i Fedor Fischer - jedan od dva<br />
diptiha s te izložbe sada je u postavu<br />
tršćanske izložbe.<br />
Osječki umjetnik Zoran Šimunović<br />
također je izlagao u toj galeriji svoju<br />
recentnu produkciju. Tu su i novi<br />
radovi Matka Vekića s Nazorom<br />
nagrađene izložbe "Arhipelag" u MSU,<br />
zatim slike Izvora Pendea s izložbe<br />
"Odgovor" održane u NMMU. (Sigurno<br />
nije slučajnost da je dosta radova na<br />
ovoj izložbi bilo predstavljeno upravo<br />
kroz izložbeni program Nacionalnog<br />
muzeja moderne umjetnosti, čiji je<br />
ravnatelj Branko Franceschi jedan od<br />
koautora izložbe.) Značajno mjesto<br />
na izložbi zauzimaju predstavnici<br />
nove iguracije koja od sredine<br />
prve dekade novog tisućljeća drma<br />
scenom - Sebastijan Dračić, Pavle<br />
Pavlović, Stjepan Šandrk, Josip<br />
Tirić i Zlatan Vehabović. Autori<br />
izložbe vodili su, međutim, računa<br />
i o svojim prethodnicima, kad je<br />
riječ o iguraciji, a koji su nastavili<br />
u istom smjeru i dalje stvaraju<br />
značajna djela, poput Tomislava<br />
Buntaka, Zoltana Novaka, Bojana<br />
Šumonje i Roberta Šimraka, ali i o<br />
nekim umjetnicima koji su između<br />
apstrakcije i iguracije kao što je to<br />
Katarina Ivanišin Kardum. Što se<br />
tiče "čiste" apstrakcije, nje je na ovaj<br />
izložbi poprilično malo te je prisutna<br />
uglavnom kroz radove Fischera,<br />
Pendea i Lidije Šeler. Stoga su djela<br />
koji su izvan dviju dominantnih<br />
struja - plavi, kontemplativni<br />
monokrom Anabel Zanze, crne<br />
slike Roberta Paulette te projekt<br />
"Heavenly Image Corporation"<br />
slikarskog bračnog para Danice<br />
Franić i Davora Krelje - pravo<br />
osvježenje. Vrijedi u svakom slučaju<br />
otići do Trsta i pogledati ovaj vrlo<br />
sažet, ali, kad je riječ o radovima,<br />
vrlo kvalitetan pogled na hrvatsko<br />
slikarstvo danas.<br />
Ivan Martinac jedna je od zanimljivijih ličnosti hrvatske kinematograije.<br />
Rođen je u Splitu 1938. (gdje je i umro 2005.), a diplomirao je<br />
arhitekturu u Beogradu. Radio je kao arhitekt, dok se u okrilju Kinokluba,<br />
najprije u Beogradu, a potom u Splitu, bavio ilmom. Njegova<br />
poetika oslanjala se na visoke moderniste: Carla Theodora Dreyera,<br />
Michelangela Antonionija, Brucea Baillieja, Andreja Tarkovskog i Roberta<br />
Bressona. I sam spada među najveće eksperimentatore našeg ilma, uz<br />
Mihovila Pansinija, Tomislava Gotovca (s kojim je prijateljevao) ili Vatroslava<br />
Mimicu. Bio je poklonik kršćanstva, napose njegovih mističnih aspekata,<br />
te se često konzultirao oko numeroloških i astroloških pitanja sa slikarom<br />
Medialcem Mirom Glavurtićem (recimo, u "Kući na pijesku" važan je broj 515<br />
koji je, prema numerološkim tumačenjima, suprotnost đavoljeg broja 666).<br />
Izrađivao je i natalne karte vlastitih<br />
ilmova, određujući prema kadrovima<br />
njihova najosjetljivija astrološka<br />
mjesta. Martinac je snimio velik broj<br />
kratkih eksperimentalnih ilmova, a<br />
"Kuća na pijesku" prvi mu je i jedini<br />
dugometražni ilm. Snimljen je u<br />
produkciji Marijan ilma i premijerno<br />
prikazan u splitskom kinu Central,<br />
u siječnju 1986.<br />
Spora, egzistencijalnim angstom<br />
i kulturnim referencijama - od slika<br />
Rembrandta i Ljube Ivančića, preko<br />
antičke i srednjovjekovne baštine<br />
Splita, pa do brojnih književnih citata<br />
upletenih u ilm - nabijena drama<br />
govori o banalnoj svakodnevici<br />
jednog arheologa, usamljenog i<br />
tužnog nakon razvoda i razdvajanja<br />
od kćeri. Pažljivo odabrani kadrovi,<br />
brojni postupci karakteristični za<br />
eksperimentalni ilm i dugačke<br />
sekvence gotovo bez govora stvaraju<br />
atmosferu tjeskobe, mučnine i<br />
tuposti postojanja koje je, kako kaže<br />
protagonist, poput školskog zadatka<br />
stalnog pisanja iste rečenice. Kuća<br />
na pijesku iz naslova (inače citat iz<br />
Borgesove "Pohvale sjene") ljudski<br />
je život koji stoji u stalnoj opasnosti<br />
Ivan Martinac: bedž napravljen u<br />
povodu premijere ilma "Kuća na<br />
pijesku", 1986.<br />
Kuća na pijesku iz naslova<br />
(inače citat iz Borgesove<br />
"Pohvale sjene") ljudski je<br />
život koji stoji u stalnoj<br />
opasnosti od urušavanja. I<br />
zbog vanjskih okolnosti, ali<br />
i zbog nepredvidivosti<br />
posljedica vlastitih odluka<br />
od urušavanja. I zbog vanjskih okolnosti, ali i zbog nepredvidivosti posljedica<br />
vlastitih odluka.<br />
U povodu premijere ilma Martinac je izradio jednostavan bedž koji je<br />
podijelio nekolicini suradnika. Simpatična kućica na prvi pogled nema previše<br />
veze s egzistencijalističkom metaforom ilma. Možda je to prikaz spoja<br />
materije i duha, manifestiranih kroz likove kvadrata i trokuta, to jest kroz<br />
brojeve 4 i 3? Je li to redateljeva autoironična gesta u kojoj doslovce vizualizira<br />
naslovni motiv? Ili je sam ilm smatrao kućom, zdanjem koje je sagradio i koje<br />
s ponosom predstavlja publici?<br />
Ljudi bliski Martincu govore kako je on bio izrazito ponosan na kuće koje je<br />
projektirao kao arhitekt. Njih je smatrao svojom stvarnom ostavštinom ovom<br />
svijetu, svojom, kako je govorio - "kartom za Raj". Davao im je prednost i nad<br />
svojim ilmovima.<br />
U produkciji i u recepciji, umjetnost sve više ovisi o pojedincu. I umjetnička<br />
ostvarenja su, stoga, kuće na pijesku. U našoj individualističkoj kulturi ona<br />
su sve češće ovisna o promjenjivom i nestalnom kontekstu, o društvenom,<br />
političkom i poetičkom trenutku u kojemu su nastala, u kojemu ih se<br />
interpretira, a i o osobnim inklinacijama interpreta. Postoji izreka koju uče<br />
školarci na satovima latinskog: vita brevis, ars longa. Ona znači da će, tobože,<br />
umjetnička djela nadživjeti naše prolazne ličnosti i govoriti kroz stoljeća.<br />
Od Horacija do Majakovskog pjesnici se zanose tom idejom. No, čak i ovaj<br />
visokoestetizirani Martinčev ilm govori nešto suprotno - govori o vječnoj<br />
aktualnosti uvijek istih banalnih života i istih patnji, o greškama koje ljudi<br />
ponavljaju generacijama. Umjetnost nas na to može uputiti, ali nam ne može<br />
pomoći. Može biti bijeg, ali ne i zaklon.
Change language