09.09.2022 Views

Svijet kulture 137

  • No tags were found...

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

HIT-ROMAN O IMAGINARNOM KONSTRUKTU NACIJE<br />

KOJI UNIŠTAVA ŽIVOTE POJEDINACA<br />

Min Jin Lee<br />

Pačinko<br />

Hena.com, 2022., prijevod Mirna Čubranić<br />

512 str., 159 kn<br />

Ocjena: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . POSUDITI ☑<br />

piše: Katarina Kolega<br />

Postoji mnogo knjiga koje opisuju kako<br />

velika zbivanja utječu na sudbine malih<br />

ljudi. Jedna od njih je i "Pačinko" Min<br />

Jin Lee koju je, u izvrsnom prijevodu<br />

Mirne Čubranić, objavila izdavačka<br />

kuća Hena com. U toj obiteljskoj sagi američkokorejska<br />

književnica piše o Koreji od 1910., otkako<br />

je pripojena Japanu, te o životu Korejaca u Japanu<br />

od 1932. do 1989., o čemu se u našoj zemlji vrlo<br />

malo zna. U tom razdoblju od osamdesetak<br />

godina Koreja je pretrpjela golema previranja:<br />

izgubila je samostalnost, podijelila se na dva<br />

dijela, a njezini su stanovnici, kako to biva, postali<br />

žrtve nemilosrdnog kotača povijesti kojemu<br />

nisu bitni ljudi.<br />

Tijekom japanskog kolonijalizma veliki su<br />

porezi mnoge imućne Korejce bacili na koljena,<br />

u vlastitoj su zemlji postali građani drugog<br />

reda, većina njih je radila samo za hranu i ležaj.<br />

Roman se neprestano račva u više narativnih<br />

linija koje prate živote pojedinih Korejaca, a<br />

povezuje ih protagonistica Sunja. Njezini baka<br />

i djed živjeli su vrlo skromno od iznajmljivanja<br />

seoske kuće siromašnim ribarima (za koju su<br />

i sami plaćali najam), taj su posao nastavili i<br />

njezini roditelji, a liniju teškog, ali mirnog života<br />

prekida Sunja i njezina izvanbračna trudnoća s<br />

oženjenim muškarcem. Kako bi je sačuvala od<br />

oštre društvene osude i javne sramote, majka<br />

je udaje za protestantskog svećenika s kojim<br />

odlazi u Japan.<br />

Upravo je život Korejaca u Japanu tema<br />

kojom se Min Jin Lee ponajviše bavi. U opisima<br />

ponašanja Japanaca prema Korejcima, koji su u<br />

Japanu građani trećeg reda, njihova pogleda s<br />

visoka na "prljave, smrdljive i lijene neradnike"<br />

te krute administracije koja čak ni Korejcima<br />

rođenima u Japanu ne priznaje državljanstvo,<br />

osjeća se autoričina ljutnja i ogorčenost zbog<br />

takvog odnosa prema njezinu narodu. Korejci već<br />

u školi doživljavaju maltretiranje i odbacivanje od<br />

vršnjaka i većine profesora, skupo im je pohađati<br />

visoke škole, za bolje plaćene poslove moraju<br />

skrivati svoje podrijetlo, mogu se obogatiti<br />

jedino oni koji stupe u savezništvo s opasnom<br />

japanskom maijom, yakuzama.<br />

O tome izravno piše prateći životne puteve<br />

svojih likova, a citatom iz knjige "Nacija -<br />

zamišljena zajednica" povjesničara Benedicta<br />

Andersona komentira apsurdnost svijeta<br />

u kojemu su, u ime "ograničenog ploda<br />

imaginacije", kako naciju naziva Anderson,<br />

"milijuni ljudi poginuli". Nije važno kakav si<br />

čovjek, jesi li sposoban i obrazovan, natprosječno<br />

inteligentan i radišan, važno je gdje si rođen i<br />

kojeg su ti državljanstva roditelji - Korejcima<br />

su mnoga vrata u Japanu, samo zbog podrijetla,<br />

zatvorena (barem je tako bilo, doznajemo<br />

iz romana, do kraja osamdesetih godina<br />

prošlog stoljeća).<br />

O velikim povijesnim događajima autorica<br />

govori posredno. Primjerice, nigdje ne spominje<br />

atomsku bombu, ali jedan od važnijih likova<br />

vraća se iz Nagasakija spaljenog tijela, radno<br />

Uz povijesni kontekst, autorica s divljenjem opisuje<br />

snažne i inteligentne žene, vrlo snalažljive i vrijedne<br />

poduzetnice koje su uspjele, unatoč tradicionalnom<br />

konzervativnom okruženju, izaći iz sjene i ostvariti<br />

dio svojih snova. Proimedia<br />

nesposoban, godinama pateći od mukotrpnih<br />

bolova koji će mu promijeniti ćud. O podjeli na<br />

Sjevernu i Južnu Koreju doznajemo iz razgovora<br />

onih koji se žele vratiti u domovinu ni ne sluteći<br />

da ona, kao ni njihovi bližnji, više ne postoji.<br />

Poput mnogih imigranata, idealiziraju mjesto<br />

svog rođenja, no ujedno su i svjesni kako bi im se<br />

povratkom snovi brzo rasplinuli. Imaju snažnu<br />

potrebu za pripadnošću, a ne pripadaju nigdje -<br />

podjednako ih odbacuju obje domovine.<br />

Uz taj povijesni kontekst, autorica s divljenjem<br />

opisuje snažne i inteligentne žene, vrlo snalažljive<br />

i vrijedne poduzetnice koje su uspjele, unatoč<br />

tradicionalnom konzervativnom okruženju, izaći<br />

iz sjene i ostvariti dio svojih snova, prehraniti<br />

obitelj i ustrajno prevladati sve izazove koje<br />

su povijesne (ne)prilike pred njih postavile.<br />

Izvana ne pokazuju osjećaje, ali sve duboko<br />

proživljavaju, strepe nad svojom djecom i pune su<br />

ljubavi koju iskazuju djelima, a ne riječima.<br />

Knjiga je, stoga, natopljena dubokim<br />

emocijama koje u njima, posebice u Sunji i<br />

njezinoj majci, bukte.<br />

Autorica govori i o smjeni generacija, pa<br />

tako četvrtoj generaciji rođenoj u Japanu<br />

prioriteti više nisu bazično preživljavanje, nego<br />

potraga za smislom postojanja. Ne idealizira se<br />

više Koreja, nego Amerika, a suživot nekoliko<br />

generacija, napominje, moguć je uz međusobno<br />

razumijevanje i poštovanje. Provlači se i tema<br />

pokrštavanja azijskog stanovništva, roman je<br />

prožet kršćanskim mislima, dotiče se stradanja<br />

svećenika u Japanu za vrijeme carske vladavine te<br />

opisuje ljude koji protestantsku vjeru žive iskreno<br />

i potpuno, kao što je Sunjin suprug Isak Baek.<br />

I na kraju, vjerojatno se pitate što znači<br />

pačinko. Značenje se otkriva na sredini knjige<br />

i vrlo je simbolično za sudbinu korejskog<br />

stanovništva u Japanu. Knjiga se čita brzo i s<br />

lakoćom, prožeta je, poput života, patnjom, boli,<br />

ali i radostima i uspjesima, nepokolebljivom<br />

borbom i igrom malog čovjeka s velikim kotačem<br />

povijesnog vremena. Preporučujem da sami<br />

otkrijete što je to pačinko.<br />

55<br />

SVIJET KULTURE / KOLOVOZ 2022.<br />

ŠVICARSKI FLÂNEUR<br />

KOJI JE TOLIKO VOLIO<br />

ŠETNJE DA JE ZA JEDNE<br />

I UMRO<br />

Robert Walser<br />

Šetnja<br />

Bodoni, 2022., prijevod Milan Soklić<br />

160 str., 149,90 kn<br />

Ocjena: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . KUPITI ☑<br />

piše: Tanja Tolić<br />

Odmah na početku upozorenje za one koji<br />

ga prvi put susreću: Robert Walser nije<br />

Henry David Thoreau, a njegova "Šetnja"<br />

nije "Hodanje". Dok je Thoreau sredinom<br />

19. stoljeća u Americi držao predavanja<br />

o hodanju kao "samoreleksivnom duhovnom činu",<br />

Švicarac Walser nije bio ni rođen, a za života svakako<br />

nije bio poklonik transcendentalizma. No i Walseru<br />

se, više od pola stoljeća kasnije, u jednoj šetnji<br />

otvorila svjetska duša "i činilo se kao da sva patnja,<br />

sva ljudska razočaranja, sve zlo, sva bol nestaju da se<br />

više nikad ne pojave".<br />

Walser je bio lâneur: hodao je iz užitka i sa<br />

željom da bude promatrač. Šetnju je toliko volio<br />

da je za jedne i umro 1956. godine. Ova, konkretna<br />

šetnja, zbila se u jednom danu: ne očekujte klasični<br />

roman ili novelu, jer se ovdje ništa posebno ne zbiva<br />

– Walser je jedno jutro ustao, nataknuo na glavu šešir<br />

i izašao iz pansiona Plavi križ. Dan je bio poseban<br />

jer je dobio nagradu: članice neke njemačke ženske<br />

udruge podarile su siromašnom pjesniku tisuću<br />

franaka od kojih je mogao živjeti godinu dana! S<br />

ukupno 11.600 prodanih primjeraka u tri izdanja –<br />

doznajemo u pogovoru prevoditelja Milana Soklića<br />

- "Šetnja" je bila tržišno najuspjelije Walserovo<br />

djelo (pisao je poeziju, eseje, priče i romane). Tadašnji<br />

su kritičari, piše Soklić, isticali njegovu vedrinu,<br />

opisivanje zgoda koje samo pjesnik može zamijetiti,<br />

"nježno" zanimanje za naizgled beznačajne stvari i<br />

ljude. "Neki bi građanin prešao sav taj put, a da ništa od<br />

toga ne doživi", pisao je Kurt Münzer 1918. godine. "Dok<br />

Robert otuda kući donese čitavu knjižicu."<br />

Vedrina nije prva asocijacija na Walsera; bio je<br />

austsajder, a njegovi likovi kompleksni antijunaci.<br />

Pisao je, po vlastitom priznanju, stalno istu priču<br />

– "neku vrstu raspršene knjige o sebi", a njegove<br />

se knjige čitateljstvu nisu sviđale, velikim dijelom<br />

zbog speciične proturječnosti: često se stilskim<br />

gomilanjem i uzvišenim jezikom izražavao o posve<br />

beznačajnim stvarima. Da bi se voljelo Walsera, treba<br />

imati speciičan smisao za humor, onaj u kojem jezik<br />

više ne služi za denotaciju stvari, nego se oslobođen<br />

značenja poigrava s vlastitim izražajnim sredstvima.<br />

Voljeli su ga znalci: Musil, Hesse, Walter Benjamin i<br />

Thomas Mann, utjecao je na Bernharda i Handkea,<br />

a nasmijao Franza Kafku. Prema svjedočenju Maxa<br />

Broda, Kafka je čitajući naglas Walserov kratki tekst<br />

"Gebirgshallen", o poznatom varijeteu u Berlinu,<br />

naposljetku prasnuo u takav smijeh da nije mogao<br />

završiti čitanje. Ovo Bodonijevo izdanje, ukrašeno<br />

ilustracijama Ivane Jurić i znalački uređeno rukom<br />

Marije Ott Franolić, sigurno će razveseliti kolekcionare.

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!