You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
HIT-ROMAN O IMAGINARNOM KONSTRUKTU NACIJE<br />
KOJI UNIŠTAVA ŽIVOTE POJEDINACA<br />
Min Jin Lee<br />
Pačinko<br />
Hena.com, 2022., prijevod Mirna Čubranić<br />
512 str., 159 kn<br />
Ocjena: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . POSUDITI ☑<br />
piše: Katarina Kolega<br />
Postoji mnogo knjiga koje opisuju kako<br />
velika zbivanja utječu na sudbine malih<br />
ljudi. Jedna od njih je i "Pačinko" Min<br />
Jin Lee koju je, u izvrsnom prijevodu<br />
Mirne Čubranić, objavila izdavačka<br />
kuća Hena com. U toj obiteljskoj sagi američkokorejska<br />
književnica piše o Koreji od 1910., otkako<br />
je pripojena Japanu, te o životu Korejaca u Japanu<br />
od 1932. do 1989., o čemu se u našoj zemlji vrlo<br />
malo zna. U tom razdoblju od osamdesetak<br />
godina Koreja je pretrpjela golema previranja:<br />
izgubila je samostalnost, podijelila se na dva<br />
dijela, a njezini su stanovnici, kako to biva, postali<br />
žrtve nemilosrdnog kotača povijesti kojemu<br />
nisu bitni ljudi.<br />
Tijekom japanskog kolonijalizma veliki su<br />
porezi mnoge imućne Korejce bacili na koljena,<br />
u vlastitoj su zemlji postali građani drugog<br />
reda, većina njih je radila samo za hranu i ležaj.<br />
Roman se neprestano račva u više narativnih<br />
linija koje prate živote pojedinih Korejaca, a<br />
povezuje ih protagonistica Sunja. Njezini baka<br />
i djed živjeli su vrlo skromno od iznajmljivanja<br />
seoske kuće siromašnim ribarima (za koju su<br />
i sami plaćali najam), taj su posao nastavili i<br />
njezini roditelji, a liniju teškog, ali mirnog života<br />
prekida Sunja i njezina izvanbračna trudnoća s<br />
oženjenim muškarcem. Kako bi je sačuvala od<br />
oštre društvene osude i javne sramote, majka<br />
je udaje za protestantskog svećenika s kojim<br />
odlazi u Japan.<br />
Upravo je život Korejaca u Japanu tema<br />
kojom se Min Jin Lee ponajviše bavi. U opisima<br />
ponašanja Japanaca prema Korejcima, koji su u<br />
Japanu građani trećeg reda, njihova pogleda s<br />
visoka na "prljave, smrdljive i lijene neradnike"<br />
te krute administracije koja čak ni Korejcima<br />
rođenima u Japanu ne priznaje državljanstvo,<br />
osjeća se autoričina ljutnja i ogorčenost zbog<br />
takvog odnosa prema njezinu narodu. Korejci već<br />
u školi doživljavaju maltretiranje i odbacivanje od<br />
vršnjaka i većine profesora, skupo im je pohađati<br />
visoke škole, za bolje plaćene poslove moraju<br />
skrivati svoje podrijetlo, mogu se obogatiti<br />
jedino oni koji stupe u savezništvo s opasnom<br />
japanskom maijom, yakuzama.<br />
O tome izravno piše prateći životne puteve<br />
svojih likova, a citatom iz knjige "Nacija -<br />
zamišljena zajednica" povjesničara Benedicta<br />
Andersona komentira apsurdnost svijeta<br />
u kojemu su, u ime "ograničenog ploda<br />
imaginacije", kako naciju naziva Anderson,<br />
"milijuni ljudi poginuli". Nije važno kakav si<br />
čovjek, jesi li sposoban i obrazovan, natprosječno<br />
inteligentan i radišan, važno je gdje si rođen i<br />
kojeg su ti državljanstva roditelji - Korejcima<br />
su mnoga vrata u Japanu, samo zbog podrijetla,<br />
zatvorena (barem je tako bilo, doznajemo<br />
iz romana, do kraja osamdesetih godina<br />
prošlog stoljeća).<br />
O velikim povijesnim događajima autorica<br />
govori posredno. Primjerice, nigdje ne spominje<br />
atomsku bombu, ali jedan od važnijih likova<br />
vraća se iz Nagasakija spaljenog tijela, radno<br />
Uz povijesni kontekst, autorica s divljenjem opisuje<br />
snažne i inteligentne žene, vrlo snalažljive i vrijedne<br />
poduzetnice koje su uspjele, unatoč tradicionalnom<br />
konzervativnom okruženju, izaći iz sjene i ostvariti<br />
dio svojih snova. Proimedia<br />
nesposoban, godinama pateći od mukotrpnih<br />
bolova koji će mu promijeniti ćud. O podjeli na<br />
Sjevernu i Južnu Koreju doznajemo iz razgovora<br />
onih koji se žele vratiti u domovinu ni ne sluteći<br />
da ona, kao ni njihovi bližnji, više ne postoji.<br />
Poput mnogih imigranata, idealiziraju mjesto<br />
svog rođenja, no ujedno su i svjesni kako bi im se<br />
povratkom snovi brzo rasplinuli. Imaju snažnu<br />
potrebu za pripadnošću, a ne pripadaju nigdje -<br />
podjednako ih odbacuju obje domovine.<br />
Uz taj povijesni kontekst, autorica s divljenjem<br />
opisuje snažne i inteligentne žene, vrlo snalažljive<br />
i vrijedne poduzetnice koje su uspjele, unatoč<br />
tradicionalnom konzervativnom okruženju, izaći<br />
iz sjene i ostvariti dio svojih snova, prehraniti<br />
obitelj i ustrajno prevladati sve izazove koje<br />
su povijesne (ne)prilike pred njih postavile.<br />
Izvana ne pokazuju osjećaje, ali sve duboko<br />
proživljavaju, strepe nad svojom djecom i pune su<br />
ljubavi koju iskazuju djelima, a ne riječima.<br />
Knjiga je, stoga, natopljena dubokim<br />
emocijama koje u njima, posebice u Sunji i<br />
njezinoj majci, bukte.<br />
Autorica govori i o smjeni generacija, pa<br />
tako četvrtoj generaciji rođenoj u Japanu<br />
prioriteti više nisu bazično preživljavanje, nego<br />
potraga za smislom postojanja. Ne idealizira se<br />
više Koreja, nego Amerika, a suživot nekoliko<br />
generacija, napominje, moguć je uz međusobno<br />
razumijevanje i poštovanje. Provlači se i tema<br />
pokrštavanja azijskog stanovništva, roman je<br />
prožet kršćanskim mislima, dotiče se stradanja<br />
svećenika u Japanu za vrijeme carske vladavine te<br />
opisuje ljude koji protestantsku vjeru žive iskreno<br />
i potpuno, kao što je Sunjin suprug Isak Baek.<br />
I na kraju, vjerojatno se pitate što znači<br />
pačinko. Značenje se otkriva na sredini knjige<br />
i vrlo je simbolično za sudbinu korejskog<br />
stanovništva u Japanu. Knjiga se čita brzo i s<br />
lakoćom, prožeta je, poput života, patnjom, boli,<br />
ali i radostima i uspjesima, nepokolebljivom<br />
borbom i igrom malog čovjeka s velikim kotačem<br />
povijesnog vremena. Preporučujem da sami<br />
otkrijete što je to pačinko.<br />
55<br />
SVIJET KULTURE / KOLOVOZ 2022.<br />
ŠVICARSKI FLÂNEUR<br />
KOJI JE TOLIKO VOLIO<br />
ŠETNJE DA JE ZA JEDNE<br />
I UMRO<br />
Robert Walser<br />
Šetnja<br />
Bodoni, 2022., prijevod Milan Soklić<br />
160 str., 149,90 kn<br />
Ocjena: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . KUPITI ☑<br />
piše: Tanja Tolić<br />
Odmah na početku upozorenje za one koji<br />
ga prvi put susreću: Robert Walser nije<br />
Henry David Thoreau, a njegova "Šetnja"<br />
nije "Hodanje". Dok je Thoreau sredinom<br />
19. stoljeća u Americi držao predavanja<br />
o hodanju kao "samoreleksivnom duhovnom činu",<br />
Švicarac Walser nije bio ni rođen, a za života svakako<br />
nije bio poklonik transcendentalizma. No i Walseru<br />
se, više od pola stoljeća kasnije, u jednoj šetnji<br />
otvorila svjetska duša "i činilo se kao da sva patnja,<br />
sva ljudska razočaranja, sve zlo, sva bol nestaju da se<br />
više nikad ne pojave".<br />
Walser je bio lâneur: hodao je iz užitka i sa<br />
željom da bude promatrač. Šetnju je toliko volio<br />
da je za jedne i umro 1956. godine. Ova, konkretna<br />
šetnja, zbila se u jednom danu: ne očekujte klasični<br />
roman ili novelu, jer se ovdje ništa posebno ne zbiva<br />
– Walser je jedno jutro ustao, nataknuo na glavu šešir<br />
i izašao iz pansiona Plavi križ. Dan je bio poseban<br />
jer je dobio nagradu: članice neke njemačke ženske<br />
udruge podarile su siromašnom pjesniku tisuću<br />
franaka od kojih je mogao živjeti godinu dana! S<br />
ukupno 11.600 prodanih primjeraka u tri izdanja –<br />
doznajemo u pogovoru prevoditelja Milana Soklića<br />
- "Šetnja" je bila tržišno najuspjelije Walserovo<br />
djelo (pisao je poeziju, eseje, priče i romane). Tadašnji<br />
su kritičari, piše Soklić, isticali njegovu vedrinu,<br />
opisivanje zgoda koje samo pjesnik može zamijetiti,<br />
"nježno" zanimanje za naizgled beznačajne stvari i<br />
ljude. "Neki bi građanin prešao sav taj put, a da ništa od<br />
toga ne doživi", pisao je Kurt Münzer 1918. godine. "Dok<br />
Robert otuda kući donese čitavu knjižicu."<br />
Vedrina nije prva asocijacija na Walsera; bio je<br />
austsajder, a njegovi likovi kompleksni antijunaci.<br />
Pisao je, po vlastitom priznanju, stalno istu priču<br />
– "neku vrstu raspršene knjige o sebi", a njegove<br />
se knjige čitateljstvu nisu sviđale, velikim dijelom<br />
zbog speciične proturječnosti: često se stilskim<br />
gomilanjem i uzvišenim jezikom izražavao o posve<br />
beznačajnim stvarima. Da bi se voljelo Walsera, treba<br />
imati speciičan smisao za humor, onaj u kojem jezik<br />
više ne služi za denotaciju stvari, nego se oslobođen<br />
značenja poigrava s vlastitim izražajnim sredstvima.<br />
Voljeli su ga znalci: Musil, Hesse, Walter Benjamin i<br />
Thomas Mann, utjecao je na Bernharda i Handkea,<br />
a nasmijao Franza Kafku. Prema svjedočenju Maxa<br />
Broda, Kafka je čitajući naglas Walserov kratki tekst<br />
"Gebirgshallen", o poznatom varijeteu u Berlinu,<br />
naposljetku prasnuo u takav smijeh da nije mogao<br />
završiti čitanje. Ovo Bodonijevo izdanje, ukrašeno<br />
ilustracijama Ivane Jurić i znalački uređeno rukom<br />
Marije Ott Franolić, sigurno će razveseliti kolekcionare.