09.09.2022 Views

Svijet kulture 137

  • No tags were found...

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

Prava je obveza pisca beletristike dati sve od sebe ne<br />

bi li prikazao svu dubinu osebujnosti, čudnovatosti i<br />

ljepote svakog pojedinog života. Jer, koliko god to<br />

čudno zvučalo, put do univerzalnog uvijek vodi kroz<br />

pojedinca. Moji likovi obično su spoj istraživanja,<br />

mašte i iskustva<br />

kojima pripisujete ljekovita svojstva i sposobnost<br />

očuvanja čovječanstva od zaborava. Može li<br />

književnost u današnje vrijeme doista pružiti<br />

spas? Bi li književnost trebala ispunjavati<br />

isključivo umjetničko-estetsku svrhu ili bi (i u<br />

kojoj mjeri) trebala obrazovati i biti društveno/<br />

politički angažirana?<br />

Dijelim mišljenje Tolstoja koji je rekao da<br />

bi umjetnost trebala istisnuti nasilje. Oblik<br />

umjetnosti koji je mene oduvijek najviše privlačio<br />

bila je književnost. Moja majka bila je nastavnica<br />

te bi na koncu dugog radnog dana znala odvesti<br />

moju braću i mene u gradsku knjižnicu, gdje nam je<br />

dopuštala da posuđujemo koje god knjige želimo,<br />

na čemu sam joj beskrajno zahvalan. Ja bih obično<br />

birao Tolkiena, Ursulu LeGuin i, dakako, Stephena<br />

Kinga, ali bih također posuđivao i manje popularna<br />

djela koja nitko godinama nije uzimao s polica:<br />

Itala Calvina, Paula Bowlesa, Johna Bartha…<br />

Jesu li me te knjige oduševljavale i poučavale?<br />

Jesu li me obrazovale i učinile me društveno<br />

angažiranijim? Volim misliti da jesu. Svakako su<br />

mi pomogle umnožiti vlastita iskustva o životu.<br />

Naime, bio sam običan dječak sa sela u saveznoj<br />

državi Ohio, ali zahvaljujući knjigama plovio sam<br />

rijekom Mississippi i koračao Saharom, putovao u<br />

budućnost i obišao Narniju.<br />

Kao dijete, mislio sam da su knjižnice dostupne<br />

svuda i svima, no odrastavši, shvatio sam da sam,<br />

za razliku od većine ljudi na svijetu, neizmjerno<br />

povlašten. Milijunima ljudi koji imaju dovoljno<br />

sreće da im mogu pristupiti, knjižnice služe kao<br />

čarobna vrata u druge svjetove. 'Grad u oblacima'<br />

moje je odavanje počasti njima, kao i svim ljudima<br />

koji podržavaju njihov rad.<br />

• Još jedna tema zastupljena u 'Gradu u<br />

oblacima' klimatske su promjene i održivost<br />

prirodnog okoliša, što je trenutno goruće pitanje<br />

diljem planeta. Iz romana se može zaključiti da<br />

imate vjere da je ljudski rod u stanju pronaći<br />

rješenje ovog životno važnog problema iako se čini<br />

da je scenarij smaka svijeta neizbježan. Vjerujete li<br />

u pozitivan ishod za budućnost našeg planeta ili su<br />

to samo moje puste želje?<br />

Naš planet doživio je već pet masovnih<br />

izumiranja te je pretrpio ogromne i dramatične<br />

klimatske promjene. Stoga za planet kao<br />

takav nema straha. No, hoće li se više od osam<br />

milijardi ljudi znati nositi sa značajnim porastom<br />

temperatura u gradovima i sve mahnitijim i<br />

dramatičnijim promjenama vremenskih prilika?<br />

Hoćemo li uspjeti uzgojiti dovoljno hrane, nositi<br />

se s masovnim migracijama i ostati širokogrudni<br />

prema drugima tijekom iznimno stresnih<br />

vremena? U to nisam siguran. Doista vjerujem<br />

u ljudsku dobrotu i u nevjerojatnu moć ljudske<br />

domišljatosti. I iskreno vjerujem da je naš bolji<br />

svijet, naš grad u oblacima - mjesto obnovljivih<br />

sustava energije, na kojemu svojoj djeci pomažemo<br />

da osjete povezanost s biljnim i životinjskim<br />

svijetom i gdje blagostanje ne podrazumijeva<br />

beskrajnu proizvodnju novih stvari, nego dobro<br />

upravljanje i ponovno korištenje onih već<br />

postojećih - još uvijek itekako moguć. No, na nama<br />

je da u idućem desetljeću odaberemo bolji put.<br />

• Iz vaših je djela očito da rado promatrate<br />

svijet oko sebe, a i sami ste u nekoliko navrata<br />

istaknuli da je znatiželja jedna od najvažnijih<br />

odlika dobroga pisca. Biste li rekli da, s obzirom<br />

na to, teme 'pronalaze' vas ili svjesno birate o<br />

čemu ćete pisati?<br />

To je točno: za mene nadahnuće proizlazi iz<br />

pitanja - obično onakvih koja se istodobno čine<br />

i jednostavnima i tajanstvenima. Zašto mekušci<br />

grade ljušture na leđima? Kako to ljudi s pomoću<br />

svjetla koje ne vidimo odašilju slike i priče? Kad su<br />

ljudi počeli graditi zidove?<br />

Čitam sve što mogu vezano uz određeno pitanje,<br />

a katkad, možda u četiri od deset slučajeva, oko tog<br />

središnjeg pitanja uspijem izgraditi valjanu priču.<br />

Primjerice, kao dječak obožavao sam radio i često<br />

bih ostajao dokasna budan slušajući prijenose<br />

bejzbolskih utakmica pod pokrivačem dok su moji<br />

roditelji mislili da spavam. Poslije u životu, dok<br />

sam gradio lik (Wernera u 'Svjetlu koje ne vidimo')<br />

koji dijeli moju dječačku opčinjenost radijom,<br />

zapitao sam se: Kako radi radio? Kako i kada je<br />

ušao u široku primjenu? Takva su me pitanja<br />

navela da saznam više o tome kako se 1930-ih<br />

Nacionalsocijalistička njemačka radnička stranka<br />

služila radijem u cilju širenja dezinformacija. Počeo<br />

sam se pitati kakve su sličnosti između porasta<br />

upotrebe radija tijekom 1930-ih i porasta upotrebe<br />

društvenih medija u 2010-ima?<br />

Sva ta pitanja navela su me da napišem 'Svjetlo<br />

koje ne vidimo'. Jesam li ja pronašao ta pitanja ili su<br />

ona pronašla mene? Teško je reći.<br />

• Oba vaša romana odlikuju se jedinstvenim<br />

stilom kojemu je svojstvena gotovo isključiva<br />

upotreba prezenta, jezgrovita poglavlja i brz<br />

narativni tempo. Je li to bila namjerna odluka i<br />

kakav ste učinak prvenstveno htjeli time postići?<br />

Smatram da sam - unatoč dužini mojih<br />

prethodnih dvaju romana - u duši minijaturist.<br />

Volim pisati kratke tekstove, od samo tri ili<br />

četiri ulomka, a potom od tih isječaka graditi<br />

sazviježđa. Čarolija se katkad dogodi u prazninama<br />

između riječi, a katkad u prazninama između<br />

poglavlja. Stoga nastojim pisati kraće tekstove -<br />

jednu stranicu proznoga teksta, kratka poglavlja<br />

koja se sastoje od samo nekoliko ulomaka<br />

- što jasnije i jezgrovitije mogu, a potom ih<br />

krenem slagati jednog za drugim da vidim kako<br />

funkcioniraju kao mozaici.<br />

Dakako, nisam ja jedini pisac koji tako radi.<br />

Neki od nas možda su došli do zaključka da takva<br />

forma više odgovara suvremenom načinu života.<br />

U svakom slučaju, meni se čini da se naši životi<br />

sastoje od niza malih trenutaka - mikroodluka koje<br />

donosimo jednu za drugom. A onda se jednog dana<br />

osvrnemo i shvatimo da smo već prevalili dalek put.<br />

• Svi vaši likovi pomno su razrađeni i s njima<br />

se lako poistovjetiti unatoč mogućim manama i<br />

pogrešnim odlukama. Vaša sućut i razumijevanje<br />

često nesavršene i višestrane ljudske prirode<br />

očigledna je u oba vaša romana. Vjerujete li da su<br />

svi ljudi u suštini dobri?<br />

Nisam siguran je li stvar baš tako jednostavna<br />

i je li moguće reći da je itko od nas, u svojoj srži,<br />

prirođeno dobar ili zao. Najveća je dužnost koju<br />

osjećam u svojem radu dati sve od sebe ne bih li<br />

postigao jedinstvenost svojih likova.<br />

Pjesnikinja Wislawa Szymborska sročila je to<br />

mnogo bolje od mene. 'Služimo se izrazima kao<br />

'svakodnevni svijet', 'običan život', 'uobičajen<br />

slijed događaja'. No, u jeziku poezije ništa nije<br />

svakodnevno ni obično. Ni jedan jedini kamen i ni<br />

jedan oblak na nebu. Ni jedan jedini dan i ni jedna<br />

noć nakon njega. A ponajprije ni jedan jedini život,<br />

ama baš ni jedan život na ovome svijetu.'<br />

To je prava obveza pisca beletristike: dati sve od<br />

sebe ne bismo li prikazali svu dubinu osebujnosti,<br />

čudnovatosti i ljepote svakog pojedinog života. Jer,<br />

koliko god to čudno zvučalo, put do univerzalnog<br />

uvijek vodi kroz pojedinca.<br />

• Teško da ijedan pisac može izbjeći unositi<br />

samog sebe u likove koje stvara i s kojima neko<br />

vrijeme gotovo pa i živi. Jeste li skloni likove<br />

temeljiti na osobama iz vlastitog života?<br />

Moji likovi obično su spoj istraživanja, mašte<br />

i iskustva (iz mog vlastitog života ili života mojih<br />

voljenih i mojih prijatelja).<br />

S autorom "Svjetla<br />

koje ne vidimo" i<br />

"Grada u oblacima"<br />

razgovarala je njegova<br />

prevoditeljica na<br />

hrvatski Irena Škarica<br />

• Vaš stil pisanja čudesno je liričan, premda<br />

nimalo sladunjav, te iznimno bogat bez i trunke<br />

pretencioznosti, zbog čega ste mi jedan od<br />

najdražih književnika čija sam djela imala čast<br />

prevoditi. Tko su vaši književni uzori?<br />

Edmund White, Juan Ramón Jiménez, Anne<br />

Carson, J. M. Coetzee, Alice Munro, Ovidije,<br />

Homer… Mogao bih nabrajati unedogled!<br />

• (Dobar) književni prevoditelj mora čitati što je<br />

više moguće, kako na jeziku na koji prevodi tako<br />

i na jeziku s kojega prevodi. Smatrate li da isto<br />

vrijedi i za pisce i što trenutačno čitate?<br />

Svakako. Mladim književnicima uvijek<br />

savjetujem da čitaju, čitaju i čitaju. Trenutačno<br />

čitam 'An Immense World' Eda Yonga i<br />

'When We Cease to Understand the World'<br />

Benjamina Labatuta.<br />

• Pojedini književnici smatraju da je pisanje<br />

posao kao i svaki drugi te da zahtijeva disciplinu<br />

i redovitost čak i ako u tome trenutku nemaju<br />

nadahnuća; drugi, pak, tvrde da najbolja<br />

književnost nastaje kao plod trenutnog<br />

nadahnuća. Kakav je vaš spisateljski proces?<br />

Nastojim raditi redovito i metodično, pet dana<br />

tjedno, i zaključio sam da sam ujutro obično<br />

produktivniji nego poslijepodne ili navečer. Kad<br />

bih čekao nadahnuće, na koncu bih vjerojatno<br />

samo okopavao vrt ili po cijeli dan vozio bicikl.<br />

• Vaš prethodni, međunarodno hvaljen i<br />

nagradama ovjenčan roman 'Svjetlo koje ne<br />

vidimo' uskoro će zaživjeti kao Netlixova mini<br />

serija. Koliko sudjelujete u njezinu nastanku? Jeste<br />

li jedan od onih koji zahtijeva da bude uključen u<br />

sve odluke ili scenaristima dopuštate da vaše djelo<br />

prilagode u skladu s vlastitom vizijom?<br />

Televizija je medij o kojemu ne znam mnogo,<br />

pa sam scenaristu Stevenu Knightu rado<br />

dopustio da mojem romanu pristupi na vlastiti<br />

način. Njemu svakako mnogo bolje nego meni<br />

leži pisanje humorističnih i opasnih situacija i<br />

izgradnja napetosti.<br />

Također sam vrlo rado dopustio Shawnu Levyju,<br />

redatelju svih četiriju epizoda, da u njih unese<br />

vlastitu estetiku. On itekako umije udahnuti život<br />

svojim pričama. Jedva čekam vidjeti što će njih<br />

dvojica iznjedriti.<br />

• U romanu 'Grad u oblacima' opisujete različita<br />

povijesna razdoblja i razne dijelove svijeta, i<br />

to sa suverenošću nekoga kome su te različite<br />

<strong>kulture</strong> i podneblja vrlo bliski. Volite li i sami<br />

putovati i koji su vas se dijelovi svijeta najsnažnije<br />

dojmili? Nastavno na to, jeste li ikad bili u<br />

Hrvatskoj i kanite li možda posjetiti našu zemlju u<br />

skoroj budućnosti?<br />

Dugo sam pisao putopisne članke za razne<br />

časopise: pisao sam o Ekvadoru, Havajima i<br />

Arktiku, a napisao sam čak i memoare o godini<br />

provedenoj u Italiji sa suprugom i našim tek<br />

novorođenim blizancima.<br />

Putovanja u književniku katkad mogu izazvati<br />

čak i previše osjetilnih podražaja, pa je po meni<br />

ključ za pisanje uvjerljive proze u pronalasku<br />

ravnoteže između čitanja, putovanja i promatranja<br />

- što su oblici sagledavanja vanjskoga svijeta - te<br />

maštanja i sanjanja - što su oblici sagledavanja<br />

unutarnjeg svijeta.<br />

Hrvatsku nikad nisam posjetio, no o njoj sam<br />

čuo mnogo toga lijepog! Jednog bih dana volio<br />

doći i malo planinariti i pecati.<br />

• I na koncu, na čemu trenutačno radite<br />

i kad možemo očekivati novo remek-djelo<br />

Anthonyja Doerra?<br />

Radim na tri različita projekta, ali svi su,<br />

nažalost, u povojima, pa o njima još ništa ne mogu<br />

reći. Morat ću nastaviti napredovati korak po korak<br />

u nadi da će neki od njih zaživjeti!<br />

25<br />

SVIJET KULTURE / KOLOVOZ 2022.

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!