100% DESIGN LONDON - DalCasa
100% DESIGN LONDON - DalCasa
100% DESIGN LONDON - DalCasa
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
PENEZIÆ&ROGINA<br />
Arhitekti<br />
opæe prakse<br />
Poznati hrvatski arhitekti Krešimir Rogina i<br />
Vinko Penezić govore o svojim počecima,<br />
međunarodnom uspjehu, nedavno održanom<br />
grožnjanskom simpoziju i ostalim stvarima<br />
vezanim uz njihov rad i arhitektonsku scenu u<br />
Hrvatskoj<br />
Razgovarala: Ivana Bioèina<br />
Foto: Kristina Faziniæ<br />
Vaš ulazak na arhitektonsku scenu bio je i više<br />
nego buran kada ste kao dvadesetpetogodišnjaci<br />
osvojili natječaj za gradnju sportskog<br />
kompleksa Mladost. Koje su bile pozitivne, a<br />
koje negativne strane osvajanja tako velikog natječaja<br />
neposredno nakon završetka fakulteta i bez prijašnje<br />
prakse<br />
Penezić: Negativna strana je ta da smo brzo izgubili “nevinost”.<br />
Pozitivna je da smo kao vrlo mladi arhitekti, što je<br />
neuobičajeno za arhitektonsku profesiju, dobili priliku realizirati<br />
građevinu. Kaže se da su arhitekti mladi s četrdeset<br />
godina jer onda obično dolaze u priliku da počnu graditi<br />
kuće. Vrlo je dug proces stvarne edukacije i treninga kroz<br />
praksu da bi onda konačno došao u priliku da gradiš. Mi<br />
smo imali sreću da je odmah prvi pravi projekt koji smo<br />
napravili išao u realizaciju. I to je sigurno bio jedan strašan<br />
poticaj, otvorila su nam se vrata i naša karijera je krenula<br />
uzlazno. Poslije toga je uslijedilo i nekoliko značajnih natječaja<br />
isto tako velikog formata. Zanimljivo je da je bio<br />
paralelan i uspjeh u Japanu, tako da je ta dvojnost teoretskih<br />
projekata, refleksije i promišljanja o arhitekturi, i<br />
građenja, što je konačno smisao arhitekture, od početka<br />
bila prisutna u našem radu. Na neki način nas je ta dvojnost<br />
i odredila.<br />
Kao što ste napomenuli, postigli ste veliki uspjeh u Japanu.<br />
Godine 1984. ste osvojili prvo mjesto na Shinkenchiku<br />
competition, a nakon toga je uslijedilo još pet nagrada u<br />
Japanu – 1990., 1995., 1996., 1999. i 2001. godine. Kako<br />
objašnjavate uspjeh u Japanu i koliko je ta zemlja utjecala<br />
na vas<br />
Rogina: Uspjeh objašnjavamo činjenicom da smo oduvijek<br />
zapravo shvaćali arhitekturu kao medij izražavanja<br />
24<br />
svojih svjetonazora i medij koji nastaje iz drugih domena<br />
koje nisu jedino arhitektonske; da nastaje iz onog što arhitektura<br />
treba generirati, a to je život sam. Mislim da smo<br />
tu dobro potezali referencije prema drugim disciplinama,<br />
prema situacijama koje su proizlazile iz tih disciplina. Nisu<br />
ljudi iz žirija nužno bili kompatibilni nama, pogotovo ne u<br />
početku, ali su pročitali tu neku iskrenost koja je kroz te<br />
radove izvirala. Shvatili smo arhitekturu kao jedan medij<br />
izražavanja. Ne isključivo arhitekturu kao građevinu, graditeljstvo,<br />
slaganje kamena na kamen. Jer arhitektura<br />
može biti i uklanjanje, rušenje. Arhitektura nije namijenjena<br />
isključivo vječnosti, ona nije nužno monument. Arhitektura<br />
je i sklop okolnosti koje čovjek može izrežirati i kojima<br />
onda može poboljšati životne situacije.<br />
“Probili smo led sa šest japanskih nagrada, dva nastupa<br />
na Venecijanskom bijenalu, nagradom za<br />
plivalište Mladost na Svjetskom bijenalu arhitekture<br />
u Sofiji, ali i s direktnom narudžbom koju smo dobili<br />
- za jedan trg u središtu Saint-Etienna”<br />
Ove godine je održan četvrti po redu Međunarodni simpozij<br />
za teoriju i dizajn u digitalno doba, pod nazivom Reality<br />
Chic: Arhitecture and Fashion. Simpozij se pod vašim<br />
vodstvom održava u Grožnjanu još od 1989. godine. Zašto<br />
ste osnovali simpozij i kako je bilo ove godine<br />
Rogina: Osnovali smo ga okupivši jednu grupu entuzijasta<br />
krajem osamdesetih godina, kada je bila vrlo dinamična<br />
kulturna razmjena među raznim sredinama unutar bivše<br />
Jugoslavije, ali i izvan nje. Uskoro smo došli do profesora<br />
Nigela Whiteleyja i arhitekta Cederica Pricea koji su nam<br />
pružili potporu. Nismo htjeli osnovati ljetnu školu kakvih je
Change language