Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
za to dobija novac ili neki drugi vid materijalnog obezbe|ewa. Za<br />
razliku od sli~nih heroina ona sama ne podle`e strastima i ose-<br />
}awima, povr{na je i oslobo|ena bilo kakvih moralnih odgovornosti,<br />
kao i misli o `ivotnoj nepravdi ili o mogu}nosti sticawa<br />
prave sre}e i qubavi. An|olina igra slo`ene igre izme|u vi{e<br />
mu{karaca ali ona je u toj igri gotovo iskrena. Za razliku od<br />
Brentanija ona nema problem sa svojim identitetom. ^arls Rasel<br />
isti~e wenu prirodnost: “Angiolina is also self-centered, but she is like<br />
a child of nature (...) Hers is the egoism of innocent.„ 7 Brombert je<br />
naziva “nevino perverznom„ (inocently perversive). 8 Ono na {ta ukazuju<br />
obojica autora i {to nedvosmisleno proizlazi iz wenog lika<br />
jeste odsustvo unutra{wih lomova li~nosti, udvajawa identiteta,<br />
{to sve prati Brentanija i wegovu sestru, bez obzira {to ona `ivi<br />
nemoralnim `ivotom i slu`i se igrama skrivawa, preru{avawa,<br />
obmawivawa. Wena obmawivawa su vi{e tehni~ka, a su{tinska<br />
obmana nadvija se oko samog Brentanija, jer on gradi sliku o An|olini<br />
koja je la`na i koja ne odgovara wenoj realnoj ulozi. Brombert<br />
podse}a na Montaleovu konstataciju da u romanu postoje dve<br />
An|oline – jedna s kojom Brentani vodi qubav i mrzi je i druga koju<br />
idealizuje a koja je u potpunosti plod wegove fantazije. 9 Iz toga<br />
proizlazi da je lik An|oline zasnovan na tipi~nom karnevalsko-menipskom<br />
pricipu ambivalentnosti i oksimoronskih spojeva<br />
– ona je iskrena u svojoj la`qivosti. Takva ambivalentnost je mogu}a<br />
jer An|olina ide kroz `ivot vo|ena instinktima i spontano-<br />
{}u. Kako Rasel uo~ava, ona nije mislilac, moralista i nema tajne<br />
pregrade u svom umu. 10 Brentani, s druge strane, ima nestabilan,<br />
nezavr{eni identitet i u stalnom je dijalogu sa samim sobom. Emilio<br />
i An|olina sagledani zajedno predstavqaju tipi~an menipski<br />
par junaka spojen po suprotnosti. An|olina zastupa karnevalski<br />
princip prirode i spontanosti. Ona je puna radosti, voli `ivot,<br />
otvoreno nudi svoju seksualnost i o~ekuje da joj istom merom bude<br />
uzvra}eno. Okrenuta je telesnosti, jednostavnom pristupu `ivotu.<br />
Jedini je lik koji se smeje u romanu. Kao {to ne pati od moralnih<br />
propozicija, isto tako ona nije prora~unata, nastupa spontano.<br />
Uzimaju}i sve to u obzir, An|olina se ukazuje kao karnevalski<br />
lik. Brentani je, s druge strane, ozbiqan, on o svemu promi{qa,<br />
optere}en je moralom i pravilima a nije u stawu da ih se pridr`ava<br />
pa dolazi u unutra{wi konflikt. U wemu nema strasti i `ivotnog<br />
poleta. On je u mladim godinama u{ao na teren starosti ili<br />
senilnosti. “For Emilio Brentani has entered a period of life which Svevo<br />
defines as senility. It is a period of subtle adjustments in which the<br />
mind and body gradually repose on the soft bad of the status quo, and the<br />
only pleasure is in the act of repose itself.„ 11 Emilio i An|olina se zapravo<br />
nalaze na dva pola karnevala – ona je na wegovom po~etku kada<br />
se `ivot budi, kada nastupaju radost i strasti, a on je na wegovom<br />
kraju, kada se sve to zavr{ilo, kada nastupa kraj i umirawe.<br />
Nevoqa Emiliovog lika je {to je on dosegnuo kraj ili senilnost a<br />
7 Charles C. Russel, Italo Svevo, The Writer from Trieste – Refflections on his Background<br />
and his Work, Longo Editore, Ravenna, 1978, str. 151.<br />
8 Brombert, str. XVI<br />
9 Brombert, str. XVII<br />
10 She is no thinker, she doesn’t examine herself on others, her mind has no hidden<br />
corners – Rasel, str. 155.<br />
11 Rasel, str. 146<br />
48