glasilo st. 2.indd - Ministrstvo za notranje zadeve

med seboj pobližje spoznamo in si izmenjamo tako dobre,
kot tudi slabe življenjske izkušnje. Vedno znova se
program »Počitnice« pokaže kot dober »povezovalec«.
Družine, ki že imajo status begunca ali imajo dovoljenje
za začasno bivanje v RS sicer živijo v Sloveniji, vendar na
različnih koncih, tako čez leto izgubijo stik. Počitnice so
priložnost, da se ponovno srečajo/mo in vzpostavijo/mo
medsebojne stike. Za ženske in otroke je to vsekakor širjenje
lastne socialne mreže.
Ob evalvaciji so ženske vedno znova poudarjale, da je
bilo letos še posebno lepo in sproščujoče. Otroci so bili
sicer živahni, vendar so istočasno upoštevali tudi pravila,
ki smo jih skupaj določili (umivanje rok in vzdrževanje
higiene, ni bilo toliko nasilnega vedenja, poudarjali smo
nenasilno komunikacijo, skupinsko delo oziroma pomoč
drug drugemu pri manjših zadolžitvah). Tako je bilo
vzdušje res prijetno tako za matere in otroke, kot tudi za
nas animatorke in strokovni delavki. Komaj čakamo na
počitnice drugo leto.
40
Zapisala: Rebeka Balažić Tonkli, dipl.soc. delavka
Jezuitska služba za begunce
“ODMOR ZA IZBJEGLIČKE MAJKE I DJECU”
Od 23. – 29. augusta 2009 Jezuitska služba za izbjeglice već sedmu
godinu uzastopno organizirala je odmor za majke i njihovu
djecu. Pored žena, molioca za međunarodnu zaštitu iz Azilnog
doma, sa nama so otišle na more i žene sa priznatim statusom
izbjeglice i one koje u Sloveniji imaju privremenu dozvolu za boravak
te naravno njihova djeca. Sa nama je bila i porodica, koja
je tada bila smještena u Centru za strance Postojna.
Bilo nas je 33: 7 žena, 20 djece i 6 animatorici, među njima dvije
stručne suradnice.
U Portorož smo krenuli u nedjelju 23.8.2009 poslije podne. Dobrovoljke,
žene i djeca putovali si vlakom a nas dvoje zajedno sa
dobrovoljkom kolima sa puno prtljaga.
Na dolasku već je bilo kasno i vrijeme za večeru. Brzo smo pripremile
slasne tjestenine, koje smo poslije napornih priprema
i putovanja rado pojele. Večer je prošla u društvenim igrama i
boljem međusobnom upoznavanju sve dok nismo išle u krevet.
Svakog dana probudile bi se u sunčano jutro jer nam je bilo vrijeme
jako naklonjeno. Poslije doručka otišle bi na plažu gdje su
prolazili divni dani. Pored kupanja i skakanja u vodu, što je bila
divna zabava, na kraju je bila posebna provjera »Tko se usuđuje?«.
Onda su bile igre kao na primjer: jedem, jedem, jedem,
trulo jaje, tko se boji crnog muža, vezanje ruke, igra kartama,
memorija, četiri u jedan red,, skakanje gumitvistom in druge
zabavne igre. Zanimljive i zabavne bile su i kreativne radionice,
neke od njih čak i na plaži: izrada narukvica, plakati u tempera
boji i posebna radionica na kojoj su djeca slikala i crtala po
svojim tijelima i tijelima dobrovoljki. Na početku djeca se nisu
htjela »isprljati« ali su se brzo opustila i nastale su lijepe slike
a platno su bila djeca i animatorice. Djeca su se bavila i drugim
aktivnostima kao što je slikanje na šalice za čaj, izradom razglednica
i plakata. Pored toga su djeca bila podijeljena u tri skupine
od kojih je jedna bila stalno zadužena za pripremu stolova i
čišćenje poslije obroka. Žene su svaki dan vidjele kako su djeca
spremna da pomažu ako im se rad predstavi kao izazov i na kraju
prime nagradu, zahvalu, sladoled ili priču za laku noć. Jedna
od majki je neko večer sa iznenađenjem rekla, da su se njezina
djeca mnogo izmijenila i da su odgovornija za zadaće i da teško
vjeruje da se to desilo.
Žene su na plaži ležale i kupale se te mnogo pričale a inače su
bile zadužene za pripremu hrane. Potrebno je bilo strpljenje ali
su svaku put uspjele pripremiti ukusan obrok zajedničkim snagama.
Kušali smo dobre stvari iz različitih kultura i zemalja (krafne,
pite ili burek, mongolska narodna hrana i slično).
Ove godine sva veća djeca naučila je plivati. Tako na kraju odmora
uopće nisu više trebala nikakvih oruđa za plivanje. Majke su
teško naučile plivati zbog straha od vode a neke iz straha u sebi
zbog proteklih životnih iskustva.
Na večer smo djeci čitali priče ili otišli u šetnju gradom. Majke su
planirale ručak za slijedeći dan i zabavile se na svoj način. Naši
razgovoru uvijek su mogućnost da se bolje upoznamo i izmijenimo
dobra i slaba životna iskustva. Svaki put program »Odmor«
pokaže se kao dobar »veznik«. Porodice koje već imaju status
izbjeglice ili dozvolu za privremeni boravak žive u Sloveniji ali na
različitim krajevima tako da preko godine gube kontakt. Odmor
je inda prilika da se ponovo sretnu i obnovimo međusobne kontakte.
Za žene i djecu to je svakako prilika da prošire svoju socijalnu
mrežu.
Žene su na kraju istakle ponovo da je ove godine bilo posebno
lijepo i opušteno. Djeca su bila jako živa ali su poštovala pravila
koja smo zajednički odredili (umivanje ruku i održavanje higijene,
ni bilo toliko nasilnoga ponašanja, istakli smo nenasilnu
komunikaciju, zajednički rad i međusobnu pomoć kod manjih
poslova). Tako je bila atmosfera stvarno prijatna za majke i za
nas animatorice i stručne radnice. Jedva čekamo slijedeću godinu
i novi raspust.
Zapisala: Rebeka Balažić Tonkli, dipl.soc. radnica
Jezuitska služba za izbjeglice
“HOLIDAYS FOR REFUGEE MOTHERS AND
CHILDREN 2009”
From 23 to 29 August 2009 the Jesuit Refugee Service, already
for seven consecutive years, organised holidays for mothers
and their children. Besides the applicants for international
protection and their children from Asylum Centre there were
also women recognised refugees and those with the temporary
residence permit plus their children who went to the seaside
with us. A family who then stayed in the Aliens Centre in Postojna
also joined our company.
We were 33: 7 women, 20 children and 6 animators among
whom there were two professional associates.
We went to Portorož on Sunday, 23. 8. 2009 in the afternoon.
The volunteers and the children travelled by train but we, me
and my volunteers, we had a car with a lot of luggage.