glasilo st. 2.indd - Ministrstvo za notranje zadeve

Dragi naši varovanci, prijatelji in sodelavci,
Dragi naši štićenici, prijatelji i suradnici,
Dear residents, friends and colleagues,
Leto 2009, ki je skoraj za nami, nam je prineslo nešteto
preobratov. Poleg vseh tegob in problemov, ki prežijo na
vse nas skoraj za vsakim vogalom, sta se pojavili še svetovna
recesija in kriza, ki še poglabljata vse slabo.
Pred kratkim sem (ponovno) prebiral Konvencijo o beguncih
iz daljnega leta 1951, ki je naš pomemben delovni
pripomoček in kompas ter ugotovil, da je že hudo zastarela
in potrebna prenove, ali vsaj dopolnitve. Ne trdim,
da zapisano v konvenciji ne drži, trdim, da je zapisanega
premalo. Od njenega sprejema do sedaj so se poleg v njej
naštetih oblik preganjanja ljudi pojavile še nove tegobe
in problemi. Naj omenim samo nekatere najhujše kot so
okoljske spremembe, ki v končni posledici ljudem povzročajo
uničenje okolja, s tem pa lakoto, trpljenje in na
koncu bedno smrt ter nadalje brezposelnost, ki povzroča
revščino in ponižanje večinoma nedolžnih ljudi, ki si
želijo le delati in živeti. Mnenja sem, da lahko ljudje ob
veliki meri sreče in drznosti zbežijo pred vojno, zarotami
in preganjanjem, a kako naj zbežijo pred lakoto ali strupenimi
vplivi okolja ? Še bi lahko našteval, pa ne želim
več vzbujati slabih čustev.
V Sektorju za mednarodno zaščito MNZ se zelo dobro
zavedamo, da življenje naših varovancev ni enostavno,
vaše izkušnje in zgodbe, ki jih slišimo pa ostanejo za vedno
v naših mislih.
V tem letu smo se zelo trudili, da bi vam bilo bolje, da bi
se tudi počutili bolje,varneje in da vas slabi vplivi vašega
prejšnjega okolja ne bi dohiteli. Poskušali smo vam
ustvariti nov dom. Seveda samo vi veste, če smo pri tem
zares uspeli.
Verjamem, da se trud vedno obrestuje in da je bilo opravljeno
delo dobro. Zasluge za dobro delo pa gredo vsem,
ki smo sodelovali, zato moram posebej izpostaviti, nevladne
organizacije, ki delujete pri nas, Visoki komisariat
združenih narodov za begunce, Rdeči križ, Karitas in posameznike,
ki ste se še posebej trudili.
6
V letu 2010 želim prav vsem obilo zdravja,
sreče in uspehov
Tonček Kopše
Godina 2009 skor je za nama i donijela je brojne promjene. Pored
problema i muka koji na gledaju iza svakog ugla došla je i
svjetska recesija te kriza koje su situaciju još pogoršale.
Nedavno sam (ponovo) pročitao Konvenciju o statusu izbjeglica
iz daleke 1951 godine koji je naše važno oruđe in kompas
i vidio da je veoma staromodna i potrebna obnove ili barem
dopuna. Ne kažem da ono što u njoj piše nije istina nego tvrdim
da je to premalo. Od kada je usvojena su se pored nabrojanih
oblika proganjanja pojavili i novi oblici te problemi. Od najgorih
tu su ekološke promjene koje uništavaju okolinu a time
glad, muke in na kraju bijednu smrt. Dalje tu je besposlenost
koja znači bijedu i poniženje većine nevinih ljudi koji žele samo
živjeti i raditi.. Mislim da ljudi uz malo sreće i hrabrosti mogu
pobjeći od rata i proganjanja ali kako bježati pred gladovanjem
i trovanom okolinom? Još bi se moglo nabrojati ali neću
širiti slabe osjećaje.
U Sektoru MUP za međunarodnu zaštitu dobro znamo da život
naših štićenika nije jednostavan a vaša iskustva i priče koje čujemo
ostaju za uvijek u našim mislima.
Ove godine jako smo se trudili da bi vam bilo bolje in da se osjećate
prijatno i sigurno i da vas sve ono slabo u prošlosti ne bi dostiglo.
Pokušavali smo vam napraviti nov dom ali naravno sami
vi znate dali smo stvarno uspjeli.
Vjerujem da se trud uvijek isplati i da smo dobro radili. Zasluge
idu svima koji su radili s nama a pogotovo nevladinim organizacijama,
Visokom komesarijatu Ujedinjenih nacija za izbjeglice,
Crvenom križu, karitasu i pojedincima čiji napori su bili posebno
veliki.
U godini 2010 želim baš svima mnogo zdravlja,
sreće i uspjeha
Tonček Kopše
The year 2009 which is almost behind us brought numerous
changes. Besides difficulties and problems behind almost every
corner there came also the world recession and crisis that
make things even worse.
Not so long ago I read (again) the 1951 Convention on the Status
of Refugees which is our important tool and compass. I found
out that it is truly obsolete and needs reformulation or at
least amendments. I do not say that what is written in the Convention
does not hold true. I maintain that it is not enough.
Since its adoption new forms of persecution appeared in addition
to the ones described in this document. Let me mention a
few worst ones such as environmental changes that ultimately
ruin the places where people live, cause hunger, suffering and
finally death in misery. Then there is unemployment causing
poverty and humiliation of the innocent people who only want
to live and work. I believe that people if they are brave and
lucky can escape war, plots and persecution but how can they
run away from hunger or poisoned environment? I could enumerate
more but I do not want to spread bad feelings