vještine komunikacije sa strankama - Uprava za Kadrove Crne Gore
vještine komunikacije sa strankama - Uprava za Kadrove Crne Gore
vještine komunikacije sa strankama - Uprava za Kadrove Crne Gore
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
18<br />
UpRava <strong>za</strong> kadRove dr Jasmina Ćetković // Bego Begu // Veljko Stevanović<br />
raze, a ukoliko ne postoji odgovarajuća riječ na maternjem jeziku, ili se ne može<br />
adekvatno i doslovno prevesti, riječ ili pojam treba navesti u originalu i objasniti<br />
iskaz. Jednostavnost stila (što je vještina) daje znak da je ličnost – govornik<br />
spreman <strong>za</strong> komunikaciju, siguran, ali ne superioran i nadmoćan.<br />
3.1. Način prenošenja poruka<br />
U komunikaciji svakako najznačajniji momenat je prenošenje informacija. Informacija<br />
je obavještenje, način organizovanja određene materije.<br />
U procesu govorne djelatnosti moramo razlikovati dva osnovna principa: a) što<br />
reći i b) kako reći. Prvo pitanje se odnosi na temu, <strong>sa</strong>držaj poruke, fokus govornog<br />
čina, a drugo posmatra način <strong>sa</strong>opštavanja poruke. Pri izboru teme valja<br />
odabrati i terminologiju koja je u opticaju, potom terminološki sistem. Na<br />
formiranje terminološkog sistema utiče nekoliko faktora:<br />
a) izbor termina u odnosu na sociološku sredinu;<br />
b) izbor adekvatnih pojmova;<br />
c) <strong>za</strong>stupljenost date struke;<br />
d) obrazovni nivo korisnika.<br />
Terminološki sistemi se upotrebljavaju ne toliko zbog bilo kakve objektivne<br />
nadmoći, nego prosto da bi poka<strong>za</strong>li koliko je čovjek koji se njima služi »u<br />
toku«. Na izbor termina svakako utiče i moda. Karakteristično je nekontroli<strong>sa</strong>no<br />
širenje pomodnog terminološkog žargona.<br />
3.2. Osnovni vidovi <strong>sa</strong>opštavanja<br />
U procesu prenošenja poruka možemo uočiti dva osnovna vida <strong>sa</strong>opštavanja.<br />
To su: 1) monološka i 2) dijaloška forma.<br />
1. Monolog kao tip <strong>sa</strong>oštavanja uključuje okrenutost govornika KA sebi. On<br />
<strong>za</strong>htijeva izrazitu kontrolu dinamike govornog čina, »unutrašnje« slušanje i<br />
praćenje reakcije <strong>sa</strong>govornika ili slušalaca. Zahtijevi monologa su:<br />
a) ja<strong>sa</strong>n, konci<strong>za</strong>n i živopi<strong>sa</strong>n tok izlaganja;<br />
b) isticanje teme, foku<strong>sa</strong> govornog čina;<br />
c) odabir govornih konstanti (i vokalna ekspresija);<br />
d) pode<strong>sa</strong>n tempo izlaganja;<br />
e) momenat improvi<strong>za</strong>cije;<br />
f) poentiranje;<br />
g) <strong>za</strong>ključak.<br />
U monološkom kazivanju postoji povratna reakcija, koja se može, tokom govornog<br />
čina, uočiti kao: nerazumijevanje, negiranje, razumijevanje, slaganje, suprotstavljanje,<br />
otpor prema iznijetim idejama i programima. Da bi se uočile sve<br />
moguće reakcije potrebna je izuzetna psihološka spremnost u predviđanju. Momenat<br />
kreativnog, spontanog, elementi humora i sl. u znatnoj mjeri pospješuju<br />
monološko kazivanje.
Change language