osnove brodske terotehnologije - Sveučilište u Dubrovniku

- 244 -
u raspremi, ispadnu veći nego gubitak što bi ga ostvario brod da je cijelo to vrijeme ostao
u eksploataciji.
Ovdje se svakako mora razlikovati "vezivanje" broda od njegove "raspreme". Vezivanje
znači privremeni namjerni zastoj broda u pogonu (može i s reduciranom posadom), gdje
opet indirektnih troškova nema, a oni direktni se uklapaju u normalni terotehnološki
proces broda u iskorišćavanju. Rasprema, međutim, jest ostavljanje "mrtvog" broda bez
pogona i praktički bez brodskog osoblja (osim stručno osposobljene nadzorne službe, što
može biti i kopneno osoblje zaduženo za više brodova u raspremi). Direktni troškovi
održavanja za tako ostavljen brod su veliki.
Nakon ovih obrazloženja potrebno se osvrnuti na sam početak, gdje je istaknuto da je
opisani pristup raspremi broda načelan pristup. Imajući, naime, u vidu što slijedi nakon
odluke o stavljanju broda u raspremu, valja se zapitati koji je taj perspektivni vremenski
period preniskih vozarina za koji bi takva odluka bila valjana, tj. ekonomski opravdana
To očito nije terotehnološki problem, ali budući da je terotehnološki element jedan od
članova te ekonomske jednadže, to je uviđanje cjelokupnog problema bitno potrebno i za
pravilan terotehnološki pristup. Osim toga, uz troškove pripreme i održavanja broda za
vrijeme raspreme, te ponovne pripreme za iskorišćavanje, valja računati i na troškove
dovođenja broda na mjesto pogodno za raspremu, troškove najma raspremnog mjesta,
troškove dodatne opreme za vez i sidrenje, troškove repatrijacije i ponovnog ukrcavanja
posade, te na tehnološko zastarijevanje broda za trajanja raspreme. Donošenje odluke o
stavljanju broda u raspremu složen je račun s neizvjesnim ishodom, i o tome
terotehnološki pristup mora osobito voditi računa da ne bi upao u zamku i postao svoja
vlastita suprotnost.