osnove brodske terotehnologije - Sveučilište u Dubrovniku

- 44 -
2.6. POUZDANOST PRIMIJENJENA NA BRODSKE SUSTAVE
Kroz razmatranja u prethodnim poglavljima lako je uočiti kako je relativno jednostavan i
lako rješiv izraz za pouzdanost kod slučajnih kvarova, a kako je relativno složen i
kompliciran za rješavanje izraz za pouzdanost kod kvarova zbog dotrajalosti. Brodski
sustavi, međutim, imaju jedno svoje obilježje koje im u tom pogledu nimalo ne ide "u
prilog". Oni su pretežno podložni kvarovima uzrokovanima dotrajalošću, a slučajni se
kvarovi kod njih mogu praktički zanemariti. Tomu je uzrok dijelom to što je brodogradnja i
brodarstvo staro gotovo koliko i čovječanstvo, pa je u koncepciji i izvedbi brodskih sustava
akumulirano golemo iskustvo. Uostalom, činjenica je da su mnoge postavke teorije
pouzdanosti, te mlade teorije koja je nastala nakon sustava i kao njihova posljedica, bile na
brodu zadovoljene i prije nego što je teorija nastala. S druge strane, pristup održavanju
brodskih sustava nije striktno preventivni, pa je pojava kvarova zbog dotrajalosti u samoj
prirodi takva pristupa. No, o tome potanje u idućim poglavljima.
Ova spoznaja nije baš mogla dati poticaja primjeni teorije pouzdanosti u brodarstvu i
brodogradnji. Jer, što .sa zakonitošću i njezinim matematičkim postavkama koje se u praksi
ne daju primijeniti No, je li baš to tako, najbolje će se pokazati na primjeru.
Pogledajmo što će se zbivati u jednom sustavu od 10000 žarulja povezanih u seriju ako se
one zamjenjuju tek onda kad pregore. Zanemarimo potpuno mogućnost slučajnih i
početnih kvarova, tj. promatrat će se samo posljedice kvarova zbog dotrajalosti. Prosječni
vijek svake žarulje neka bude 7200 sati (a standardna devijacija o = 600 sati). Slijedeća slika
prikazuje krivulju gustoće kvarova (zbog dotrajalosti) spomenute populacije od 10000
žarulja (sl. 17).
Slika 17.