osnove brodske terotehnologije - Sveučilište u Dubrovniku

- 23 -
Tom definicijom podrazumijeva se pouzdanost kao vjerojatnost da određeni sustav neće
iznevjeriti u obavljanju zahtijevanih operacija za određeno vrijeme. Takva se vjerojatnost
još naziva i vjerojatnošću da izdrži (probabilitv of survival).
Za zapitati se je, naravno, koliko je egzaktan taj račun vjerojatnosti kojim se teorija
pouzdanosti služi i koliko on to može uopće biti Jesu li njegovi rezultati dovoljno blizu
stvarnosti da bi se teorija pouzdanosti mogla korisno primijeniti Jednostavni primjer
bacanja novčića dat će dovoljno jasan odgovor. Svima je poznato da je vjerojatnost da bude
glava 1/2, odnosno 50 posto. Jednako je tolika vjerojatnost da bude pismo, tj. i ona je
1/2. Prema tome u jednom bacanju novčića vjerojatnost da bude pismo ili glava je 1/2 +
1/2 = 1, ili 100 posto. Vjerojatnost od 100 % je izvjesnost. Slično tome vjerojatnost od 0
% je nemogućnost pojave, tj. takav događaj se ne može zbiti. Ako je, dakle, u jednom
bacanju vjerojatnost da bude pismo ili glava jednaka jedinici, onda će vjerojatnost da ne
bude ni pismo ni glava biti 1/2-1/2 = 0. Tako je događaj da se u jednom bacanju ne dobiva
ni pismo ni glava nemoguć, pa je i njegova vjerojatnost 0. Ovdje je zanemarena mogućnost
da novčić ostane stojecki. Račun je time pojednostavnjen, dopuštajući samo dva rezultata -
glavu ili pismo. To je, međutim, kako je poznato, sasvim dobra pretpostavka i zato
dopustiva. U proračunima pouzdanosti vrlo se često rabi ova koncepcija dvaju događaja
koji jedan drugoga isključuju - glava ili pismo - tj. koncepcija "u redu" ili "u kvaru", a
zanemaruje se mogućnost nekoga trećeg ishoda.
Oslanjajući se i dalje na primjer novčića, pravilno je reći da je pri svakom njegovom bacanju
vjerojatnost da bude glava ili pismo 1/2, bez obzira na to koliko je već puta bilo bacanje.
Očekivalo bi se zato da se u deset bacanja postigne pet puta glava, a pet puta pismo.
Međutim, vrlo je malo izgleda da će to tako zaista biti. Pokus može vrlo lako rezultirati s tri
puta glavom, a sedam puta pismom, ili bilo kakvim drugim rezultatom. Svejedno, bilo bi
netočno zaključiti iz takvog rezultata da vjerojatnost za glavu pri jednom bacanju nije 1/2.
Jednako tako bilo bi pogrešno zaključiti iz deset bacanja da je vjerojatnost za glavu 3/10 =
0,3 zato što se to dogodilo u deset bacanja.
S tim se stiže do vrlo važnog poglavlja koje se mora uvijek imati na umu kod primjene
teorije pouzdanosti, osobito pri ispitivanju pouzdanosti. Kad bi se pokus s novčićem stalno
ponavljao i kad bi se zbrajali ishodi svake serije od deset bacanja, otkrilo bi se da