osnove brodske terotehnologije - Sveučilište u Dubrovniku

- 68 -
Pri tome ne valja svu pažnju usredotočiti samo na bitne i glomazne dijelove uređaja. Jer,
vrlo često, zbog nezgodno postavljenog vijka jedna matica zna zadati više brige negoli i
najteži dio.
Sama koncepcija uređaja ili sustava mora omogućiti dobru preglednost i vidljivost. Mnogo
je puta pristupačnost komponente sasvim odgovarajuća, ali njezina je identifikacija moguća
samo napipavanjem, a zahvat na njoj se mora obavljati "naslijepo", tj. bez pristupa
pogledom. Takva situacija otežava održavanje i produljuje potrebno vrijeme zahvata.
Za održavanje svakog sustava s predviđenim radnim vijekom većim od korisnog vijeka
trajanja komponenata zamjenjivost komponenata je "coditio sine qua non". To načelo u
trenutku isporuke poštuju i projektanti i proizvođači. Problemi nastaju tek poslije, kad se
na tržište izbaci novi tip istog uređaja. Tad se počesto zanemari izrada doknadnih dijelova
za stariji tip, iako on nije još ni izdaleka dostigao svoju tehnološku zastarjelost. Pri izboru
uređaja treba, dakle, voditi računa o toj činjenici, i odlučiti se za onaj kojega proizvođač
garantira raspoloživost doknadnih dijelova za željeni vremenski period.
Meduizmjenjivost komponenata zna uvelike ubrzati zahvat održavanja i time povećati
sposobnost održavanja sustava. To praktički znači da, ako u sustavu ima više
komponenata koje obavljaju istu funkciju, njihova izvedba mora biti identična, kako bi se
svaka mogla ugraditi na svako mjesto. Na taj način se pojednostavnjuje evidencija
uskladištenja doknadnih dijelova i smanjuje njihov potrebni broj, dok se zamjena
komponente izvodi uvijek istim operacijama, što poboljšava uvježbanost osoblja i ubrzava
postupak.
Međuzamjenjivost komponenata ovisi zapravo o stupnju standardizacije u brodogradnji
(koja nije na nekoj osobitoj razini) i o tome koliko je projektant familijaran s načelima
terotehnologije.
Što se tiče brodskog osoblja, kao što o njegovoj umješnosti ovisi pouzdanost (uz zahvate)
jednako vrijedi i za sposobnost održavanja. A ta se umješnost sastoji, ponovimo, od
sposobnosti, odnosno stručnosti, od vještine i uvježbanosti te od priviknutosti na sustave.
Sve su te osobine podjednako važne. Na primjer, sposobno i školovano osoblje, no
nedovoljno vješto u provedbi zahvata i nedovoljno međusobno uvježbano, produžit će
zasigurno potrebno vrijeme zahvata. K tome, ako je još na sustav nepriviknuto, može,