Najbliže je do mora u - Hrvatske šume

jega se pruža spektakularan pogled na gradu podnožju Anda. Ujedno, na toj je stijenišpanjolski osvajač Pedro de Valdivia udariotemelje budućoj prijestolnici Čilea 1541. godine,gradu koji je danas izrastao u modernumetropolu koja ima dušu i karakter.Samo 120 km sjeverozapadno od Santiaganalazi se jedan od najzanimljivijih gradovaJužne Amerike, kulturna prijestolnicaČilea, grad pod UNESCO-vom zaštitom, teNerudina pacifička draga, Valparaiso. Grad jesmješten uz pacifičku obalu, okružen strmimbrdima na kojima se nalaze kuće različitihboja. Da bi se uopće moglo popeti na brda,u Valparaisu su izgradili veliki broj uspinjača– ascensoresa, tako da svako pojedino brdoima svoj pristup gradu uz pomoć jedne oduspinjača. Svako je brdo po nečemu karakteristično,a pogled koji se s njih pruža naPacifik, veličanstven je.Valparaiso je svoje zlatne godine proživljavaou 19. st., sve do izgradnje Panamskogkanala, do kada su sve veze između Atlantikai Pacifika išle kroz Magellanov prolaz, i svasu se plovila zaustavljala u Valparaisu. Tadaje grad primao veliki broj doseljenika koji su,zbog širenja grada, gradili kuće po okolnimbrdima na način kako su naučili u svojimdomovinama, što je stvorilo zanimljivu graditeljsko-arhitektonskumješavinu zbog kojeje Valparaiso došao na UNESCO-vu listu. Tusu svoj obol dali i hrvatski doseljenici, pogotovodobrostojeća obitelj Baburica, kojaje početkom 20. st. bila među bogatijimobiteljima u Čileu. Njihova neobična VillaBaburica, danas je jedan od kulturnih simbolaValparaisa.Nakon Čilea, povratak u Argentinu.Htio sam vidjeti još dva mjesta u zapadnojArgentini. Jedno od njih je svetište DifuntaCorrea u blizini San Juana, a drugo je kolonijalnigrad Cordoba.60 km istočno od San Juana, uselu Vallecito, nalazi se jedno odnajfascinantnijih kulturno-religijskihfenomena Argentine, Difunta Correa.San Juan je mali prašnjavi grad usred pustinjekoji turistima nema gotovo ništa zaponuditi. No svega 60 km istočno, u seluVallecito nalazi se jedno od najfascinantnijihkulturno-religijskih fenomena Argentine,Difunta Correa. Legenda kaže da je za vrijemegrađanskog rata 1840. godine DeolindaCorrea potajice pratila bataljun svoga mužakoji se kretao kroz pustinju. Uza sebe je imalanešto hrane i vode, te tek rođenog sinčića.Nakon što su se zalihe potrošile, Deolinda jepreminula, iscrpljena od gladi, žeđi i jakogsunca. Kad su je sljedeće jutro pronašli seljaci,dijete je bilo živo zahvaljujući tome što jesisalo od mrtve majke. Lokalno stanovništvoje to proglasilo čudom i od tada se molitveupućene Difunta Correi ostvaruju. Nju se nesmatra sveticom, već prije nekakvom dušomkoja izvodi čuda. Danas joj ljudi posvećujuVilla Baburica u ValparaisuKatedrala u CordobiLa Moneda je središnja zgrada čileanske povijestiBroj 139/140 • srpanj/kolovoz 2008. HRVATSKE ŠUME 35