12.07.2015 Views

Najbliže je do mora u - Hrvatske šume

Najbliže je do mora u - Hrvatske šume

Najbliže je do mora u - Hrvatske šume

SHOW MORE
SHOW LESS
  • No tags were found...

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

život SLAVONSKA LJUBAV PREMA ŠUMIPiše: Antun Zlatko LončarićFoto: Antun Zlatko LončarićNema previše (manjih) m<strong>je</strong>sta uHrvatskoj koja se mogu pohvaliti stolikim bro<strong>je</strong>m živućih šumarskihinžen<strong>je</strong>ra, u odnosu na brojstanovnika, kao što su to Bošnjaciu Slavoniji. Iz Bošnjaka ro<strong>do</strong>m<strong>je</strong> čak njih <strong>je</strong>danaestero, radnoaktivnih. Evo male priče o tojslavonskoj ljubavi prema šumicima. Dosel<strong>je</strong>nici preuzimaju obveze premanovoj vlasti, a za uzvrat <strong>do</strong>bivaju prvoužitničkopravo. Imaju obvezu čuvanja granicei odlaska u ratove, ali i pravo na korišten<strong>je</strong>zeml<strong>je</strong>, drva iz <strong>šume</strong> za građu i ogr<strong>je</strong>v te pravopašarenja stoke. Tako su i novi stanovniciBošnjaka, uz život i rad na selu, živ<strong>je</strong>li uzšumu, <strong>je</strong>r im <strong>je</strong> šuma bila sve. Prva veća i organiziranijaiskorišćivanja šuma započela suu vri<strong>je</strong>me pepeljarenja – proizvodn<strong>je</strong> pepelai potaše, koja se koristila za proizvodnju stakla.Tek sredinom 19. stol<strong>je</strong>ća počin<strong>je</strong> većeiskorišćivan<strong>je</strong> drvne mase hrastika za pilane,pa se spomin<strong>je</strong> i prva pilana Josipa N<strong>je</strong>rša,koji <strong>je</strong> proizvodio bačve i čabriće za rakiju, akasni<strong>je</strong> 1867. g. već <strong>je</strong> podigao i prvu pilanui paromlin. Veća i značajnija s<strong>je</strong>ča hrastovihšuma započin<strong>je</strong> 1879. godine <strong>do</strong>laskom inozemnihdrvoprerađivačkih kompanija. Tu supri<strong>je</strong> svega Englezi koji u Županji otvarajutvornicu tanina 1883., pa Francuzi i Mađarikoji podižu pilane u Vrbanji. Domaći živaljpronalazi kod njih novi posao, pri<strong>je</strong> svega us<strong>je</strong>či i izvozu trupaca, u kirijanju posebnimparizerima pa se ubrzo po<strong>je</strong>dine m<strong>je</strong>sne zadrugeznatno obogaćuju. Ponesta<strong>je</strong> radnesnage i <strong>do</strong>lazi <strong>do</strong> novih <strong>do</strong>seljavanja, ali nesamo iz Bosne, već i iz drugih kra<strong>je</strong>va – Like(Lešići, Dasovići), iz Gorskog kotara – Kranjci(Volf, Ferbežar, Modić, Naglić, Pavlić), ali iMađari, Slovaci, Ži<strong>do</strong>vi.Uz demografski procvat žitelja Bošnjaka,<strong>do</strong>lazi i <strong>do</strong> ubrzanog razvoja gospodarstvapa Bošnjaci ubrzo postaju iznimnopoznatljivo m<strong>je</strong>sto u Posavini. Grade se kamenacesta (na drvenoj podlozi) Županja– Bošnjaci – Spačva Tezga, 1880. g. podižuse trgovine i gostionice, općinska gostionica1848., svratište Korber 1886., ali i značajni<strong>je</strong>javne zgrade: osnovna škola 1869., sudnica1872., brzojavni i poštanski ured 1883., žel<strong>je</strong>zničkapruga Vinkovci – Vrbanja – Gunja1886., zgrada Općine 1901. godine kao i žel<strong>je</strong>zničkapruga Vinkovci – Županja – Sava,koja <strong>je</strong> ukinuta 1969. Ali i u šumama se izgrađujušumske uskotračne pruge, u šumiKragujna za što lakši i brži izvoz sirovina usvim godišnjim <strong>do</strong>bima. Uz iskorištavan<strong>je</strong>drvne sirovine, razvijaju se i obrti koji prerađujumanji dio te sirovine.Vri<strong>je</strong>me intenzivnih s<strong>je</strong>ča i iskorišćivanjadrvne sirovine Spačvanskog bazena,na pri<strong>je</strong>lazu 19. i 20. stol<strong>je</strong>ća, ali i kasni<strong>je</strong>, uBošnjacima <strong>je</strong> uv<strong>je</strong>tovalo niz gospodarskosociološkihprom<strong>je</strong>na. Dolazak većeg stranogkapitala i radne snage, te veće mogućnostiza rad i zaradu, uv<strong>je</strong>tovali su bogaćen<strong>je</strong>stranog, ali i <strong>do</strong>maćeg stanovništva, te suumnogome unapri<strong>je</strong>dili život u Bošnjacima,koji su time <strong>do</strong>bili urbaniji izgled i sadrža<strong>je</strong>.Najstariji i najvredniji ob<strong>je</strong>kt u Bošnjacima<strong>je</strong> župna crkva Sv. Martina Biskupa uŠumari iz BošnjakaM<strong>je</strong>sto Bošnjaci nalazi se na li<strong>je</strong>vojobali Save, u neposrednoj bliziniŽupan<strong>je</strong>. To područ<strong>je</strong> bilo <strong>je</strong>nasel<strong>je</strong>no još u rimsko <strong>do</strong>ba, očemu sv<strong>je</strong><strong>do</strong>či i staro rimsko grobl<strong>je</strong> na ko<strong>je</strong>mse stanovništvo sahranjivalo sve <strong>do</strong> 14.stol<strong>je</strong>ća. Po prvi put selo Bošnjaci spomin<strong>je</strong>se u predtursko <strong>do</strong>ba, 1476. g., kao <strong>je</strong>dno odnekolicine manjih naselja uz Savu.Tek prot<strong>je</strong>rivan<strong>je</strong>m Turaka preko Saveod strane austrougarske vojske pod zapov<strong>je</strong>dništvomprinca Eugena Savojskog, teoslobađan<strong>je</strong>m čitave Slavoni<strong>je</strong> i uspostavomaustrougarske vlasti, <strong>do</strong>lazi <strong>do</strong> osiguranjagranica i izgradn<strong>je</strong> vojno-obrambenog sustavagranica. To <strong>do</strong>vodi <strong>do</strong> značajnih prom<strong>je</strong>nane samo u vojno-političkom nego i ugospodarskom pogledu. Pri<strong>je</strong> svega u u<strong>je</strong>din<strong>je</strong>njunekoliko manjih zaselaka u <strong>je</strong>dno podza<strong>je</strong>dničkim imenom Bošnjaci, pa od 1755.pratimo i stanovništvo ko<strong>je</strong> <strong>je</strong> tada premaprvom popisu brojalo tek 970 duša. Stol<strong>je</strong>ćekasni<strong>je</strong>, 1857., broj se popeo na 3100, 1900.g. na 4622 stanovnika, a 1910. g. Bošnjaci su<strong>do</strong>segli najveći broj od 4783 stanovnika, štose kroz zadnjih sto godina ni<strong>je</strong> prestigao, čakse bil<strong>je</strong>ži i slabi pad od Domovinskoga rata.Županjska Posavina i u predtursko<strong>do</strong>ba ni<strong>je</strong> baš bila gusto nasel<strong>je</strong>na, <strong>je</strong>r <strong>je</strong> topodruč<strong>je</strong> bilo pod čestim naletima poplavnihvoda Save, što <strong>je</strong> pogo<strong>do</strong>valo rastu šuma,poznatih slavonskih hrastika u spačvanskompodručju. Uspostavom Vojne krajine <strong>do</strong>lazi<strong>do</strong> većeg <strong>do</strong>seljavanja stanovništva iz prekosavskihpodručja koja su ostala pod Tur-samom središtu m<strong>je</strong>sta, građena od 1792.<strong>do</strong> 1794. g. koja <strong>je</strong> ti<strong>je</strong>kom dva stol<strong>je</strong>ća višeputa obnavljana i <strong>do</strong>građivana. Župni dvor<strong>je</strong> izgrađen 1827. g. Te <strong>je</strong> godine izgrađenai prva škola, a druga zgrada osnovne škole,<strong>je</strong>dnokatna zgrada preko puta župne crkve,podignuta <strong>je</strong> 1869. g., a u njoj se danas nalazinaš Šumarski muzej.Ti<strong>je</strong>kom posl<strong>je</strong>dnja dva i pol stol<strong>je</strong>ćarazvoja i prosperiteta, u Bošnjacima <strong>je</strong> dubokitrag u gospodarstvu i kulturi ostavilona desetke <strong>do</strong>maćih obitelji, ali i stranih,ko<strong>je</strong> su pripomogle industrijskom razvojum<strong>je</strong>sta. Ne čudi da <strong>je</strong> u području bogatomkvalitetnom hrastovom šumom, šumarstvobilo <strong>je</strong>dna od glavnih gospodarskih grana,da su se mnogi školovali i zaposlili u lokalnojŠumariji, ali i kao stručno kvalificiranišumarski inžen<strong>je</strong>ri otišli i dal<strong>je</strong>. Zanimljiv <strong>je</strong>podatak da <strong>je</strong> trenutno čak 11 šumarskihinžen<strong>je</strong>ra ro<strong>do</strong>m iz ovog slavonskog m<strong>je</strong>stazaposleno u samoj Šumariji Bošnjaci alii dil<strong>je</strong>m <strong>Hrvatske</strong>.Iskoristili smo priliku kada su gotovosvi bili na <strong>je</strong>dnome m<strong>je</strong>stu, na otvorenjuŠumarskog muzeja u Bošnjacima, pa smonapravili i tu ri<strong>je</strong>tku fotografiju. Ne<strong>do</strong>sta<strong>je</strong>samo najstariji Đuka Babogredac.Pobrojit ćemo ih re<strong>do</strong>m kao na slici: MatoŠarčević, sav<strong>je</strong>tnik u Upravi šuma Vinkovci,odnedavno i voditelj-kustos Šumarskogmuzeja; Ivan Šumanovac, stručni suradnikza s<strong>je</strong>menarstvo u Direkciji Hrvatskih šuma;Zvonimir Mišić, voditelj vinkovačke Uprave;Antun Leaković, upravitelj Šumari<strong>je</strong> Županja;Matej Grigić, sav<strong>je</strong>tnik u UŠP Vinkovci;(gore): Davor Prnjak, načelnik Od<strong>je</strong>la šumarskeinspekci<strong>je</strong> u Ministarstvu regionalnograzvoja šumarstva i vodnoga gospodarstvau Zagrebu; Željko Stipanović, stručni suradnikza iskorišćivan<strong>je</strong> u UŠP Vinkovci; SilvaPerakić, revirnica u Šumariji Gunja; Ivan Juzbašić,završio i položio pripravnički u ŠumarijiLipovac; Zvonimir Šumanovac, revirnik uŠumariji Lipovac.54 Broj 139/140 • srpanj/kolovoz 2008. HRVATSKE ŠUME

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!