BEHAR

LIKOVNI PORTRETI: Damir Nikšićporijeklo i opravdanje i vrijedna jeistraživanja. Da želim internacionalnukarijeru, da je već nemam, dasam nepoznat vani, sigurno ne bihmislio da mi je Hrvatska može pružiti,išao bih dalje, kao što već i jesam.U Hrvatskoj bih se sigurno bezuspješnoborio protiv lokalnih predrasuda,a za to nemam vremena. Sarajevskascena angažovane umjetnosti mojegeneracije je jaka kao beton, mnogojača nego u Zagrebu ili Beogradusamo što nas je malo ostalo da djelujemoiz Sarajeva. Razasuti smo posvijetu. Ovako djelujem direktno izBosne, imam na raspolaganju ambijenti kontekst, i povezan sam, interesantansam kao takav ljudima iz velikihumjetničkih centara kao što suPariz, New York i drugi. Meni je zasada dobro i mislim da uspijevamizvući maksimum iz date situacije.Bavio si se raznim temama kojemuče islamski svijet, položajemmuslimana na Zapadu nakon 11.rujna prije svega, no uspio si topovezati i sa bosanskim musli ma -nima. Ja sam naprosto bio odu -ševljen tvojom glazbenom intervencijomna himne zapadnih ze -malja. Tekst himni si sveo na je d -nu riječ, na ime Muhammed. Nakoji način bi ti odgovorio na karikaturePoslanika islama? Evo, bitću otvoren, naručio bi za Behartvoju likovnu reakciju na karikature.Ja te karikature nisam zagledao.Znam za onu sa psom i na nju samodgovarao, nacrtao sam autoportretsa turbanom na tijelu psa i nazvao toCynic Islamic i dodao da je “muslimanimai psima” ulaz u Evropu zabranjen.Što se tiče karikatura Poslanikatu mi nešto nije jasno. Ako je nacrtanArapin, semita – kako muslimaniznaju da je to poslanik Muhammed,ako poslanik nigdje i nikada nijepredstavljen u islamskoj kulturi? Našta se oni referiraju, ako se već zapadnikarikaturisti referiraju isključivona svoju tradiciju crtanja antisemitskihkarikatura? Ja sam imeMuhammed koristio kao lično imeU današnjoj Evropi Bošnjaciviše nisu jedini ili rijetkimuslimani kojima se trebaiščuđavati i koji predstavljajuneku iznimku. Pariz, London,Berlin izgledaju daleko višepoput Teherana negoSarajevo. Ovdašnji ljudiizgleda malo putuju pa to neznaju, zaglavljeni su ukrižarskoj prošlosti i imajuteške rasističke predrasude,građanina Muhammeda u zemljamačije sam himne pjevao, kao simbolintegracije, ali upadanje u za k ljučkeda se na karikaturama radi o poslanikuMuhamedu je prihvaćanje prvepremise da je to zapravo i upravo njegovlik, a prihvaćanje te premise je usukobu i suprotnosti sa islamom.Na kraju krajeva, ako je jedan dru -gi semit u evropskoj likovnoj i sakralnojtradiciji bio prikazan plavih očiju iplave kose, živo me interesuje da li biprikazivanje semite Mu hammeda plavihočiju i plave kose, u toj istoj evropskojtradiciji, razdražilo i nagnalomuslimane da prihvate kao činjenicuda se radi o istinskom po s laniku Mu -ha mmedu. Ako ne bi, zašto onda prikazivanjesemitskih karakteristikani je proglašeno običnim evropskiman tisemitizmom i prikazivanjem ras -nih stereotipa, već je do življeno kaoan tiislamizam i prikazivanje poslanikaMuhameda? Tu mi, dakle, ni jednini drugi nisu jasni – ni oni koji prikazuju,a ni oni koji su tu predstavu pročitalii prihvatili iz prve kao ono za štase ona predstavlja mada takva predstavane postoji ni gdje u islamu niti bimuslimani trebali biti na tom nivou istadiju u li kovnom smislu. Ne znamda li je ra zumljivo ovo što izlažem.Jašta je, ali s druge strane, nisi lise umorio od reagiranja na raznepredrasude o muslimanima, nijeli se pokazalo da je ignoriranjebolje. To Bošnjaci najbolje znaju -da bi nekoga negirao jednostav -no ga ignoriraš iako neprestanooko tebe oblijeće poput kakve do -sadne muhe.Naravno da sam se umorio. Imaona: “sine Tale, magare moje malo,ne može igrač naigrati koliko mu sviračmože nasvirati.” tako da je uistinudosadno igrati kako drugi svira, au ovom slučaju su za tu rezonanciju,za to pojačalo, za amplificiranje togbubnja krivi mediji koji takvim glupostimapridaju isuviše nezasluženepažnje. To ljuti ponajviše. Ne ljuteidioti, ljute oni za koje mislimo da supristojni i objektivni kada idiotimadaju medijski prostor. Očiglednonjima to dođe kao neki delikates, anama je toga preko glave.Ponekad dok gledam nebo iznadSarajeva čini mi se kao da takvogneba nema nigdje na svijetu.Nisko je, teško, oblačno, misliš daće kišiti pa se odjednom pojavima gla pa te zakuca kao kakavna kovanj. Eto, počeo si svoju k a -m panju native Bosanca, po internetukruže tvoji indijanski bluesnapjevi. Zanima me zazivaš li ki -šu (potop) ili sunce? Vidljivo jeda ne srljaš u nove projekte, na -ime, vrijedno istražuješ.Rekao sam ti: to je Bosanski Atlas.Nebo je prenisko. Nema nam drugenego pod zemlju, u središte zemlje, uspilju, pa tamo otkriti iskonski, neolitskiidentitet i dušu ovih prostora. Istinaje svugdje, samo za njom treba tragati.Ne moramo se plašiti da ćemozalutati. Ako želimo otkriti Boga, nje -ga ćemo pronaći u svemu pa i u Bosnii Hercegovini, a sebe, porijeklo svojeduše možemo pronaći samo u ovojtmu rnoj Bosni i surovoj Hercegovinijer tu smo, čini se, bili prije svih drugih,još od zadnjeg ledenog doba. Izgledada nam se toliko uvuklo u kosti dase do dan danas nismo ra s kra vili iodmrznuli od mržnje. Biće bo lje. Ka -men mudrosti pretvara i najteže olovou zlato, a to je upravo konačno alhemijskoumijeće, odnosno umjetnost –tehne i epistema ruku pod ru ku. Sveće to narod pozlatiti.32