BEHAR

POVIJESNA ČITANKAdio osmanskom predstavništvu u Tiflisuda se ovim porodicama da novacpotreban za povratak u Osmanskudržavu. 20 Obezbijeđenje putnih troškovaod strane osmanskih vlasti zapovratnike vidljivo je i iz dopisa ministarstvaunutrašnjih poslova upućenogsandžak begu Kütahye:“Putni troškovi grčkih i jermens -kih porodica koje će se vratiti, a kojimaje potrebna pomoć treba izmiritiiz sr e dstava izdvojenih za mobilizaciju.“21Jedan od primjera koji pokazujekakav je bio odnos Osmanlija premapovratku izbjeglih na svoja imanja,pa čak i prema povratku pobunjenika,predstavlja proklamacija valijeHe rcegovačkog vilajeta Alija hercegovačkimustanicima. Za vrijeme ovogustanka u Mostaru je 29. maja 1876.godine na sultanov nalog izdata proklamacijau kojoj se, između ostalog,ustanicima poručuje:“Za da se možete pokoriti i u vašamjesta vratiti, te da uzroke vašihtužba i molba mjesnima vlastimapodneste, blagoizvolio je čestiti car,od dana objave ove proklamacije odšest nedjelja podariti. Kao što je činovnicimavlasti naređeno, da tužbamai molbama po pravu i pravičnosti sluhpoklone i da sve potrebne mjere upotrijebeza osiguranje blagostanja onihfamilija, koje se još u njihovo otočestvopovratili nisu...“ 22U vezi povratka nakon otvorenihpobuna u kojima je spaljeno hiljadedomova i u težak položaj doveden velikibroj prognanih i izbjeglih, jednaodluka, donesena radi normaliziranjastanja Izvršne komisije Bosanskogvilajeta 1876. godine, svakako možebiti uzor mnogima:“...Imovina i stvari povratnika idrugih prispjelih osoba potovariće sena konje i tako uz pratnju oružnikauputiti ih u njihova sela i krajeve ukojima su ranije bili. Sve ovakve osobeu toku putovanja hraniće se u mjestimakroz koja budu prolazila, a potrebnahrana izdavaće im se od straneorgana mjesne vlasti. Neka im se ni skoje strane ne čine prigovori niti makakav pritisak na njihov život, imovinuili čast. Da se, ne dao Bog, ne bidogodio kakav neprijatan akt, oružnicikoji se budu uz njih nalazili, a i vojniredari koji će se tamo u selima naći,poduzeće mjere predostrožnosti u in -te resu stvarne njihove bezbjednosti.Ako se neko i pored svih ovih upozorenjabude usudio na ma kakvo terorisanjei ružno postupanje prema rečenimosobama, odmah će se protiv njega po -duzeti sudski postupak i nad njimsprovesti zakonska kazna. U vezi gornjegjoš se dodaje: 1. Omogućiće sepopravak porušenih i popaljenih kućaonim osobama koje budu došle u svojeranije zavičaje. Ukoliko te osobe živeisključivo od zemljišnih prihoda, nećeim se obustavljati besplatno izdavanjehrane sve do prispijeća njihovih zemljoradničkihproizvoda; 2. Za izgradnjukuća repatiranih siromašnihosoba davaće se građa iz najbližih imdržavnih šuma besplatno i to sve činitiuz potrebne olakšice; 3. Pošto sudžamije i crkve dio opšte zajedničkeobnove i izgradnje, spomenute u gornjemizlaganju, i pošto su i one bile odranije kada su bile izgrađene i kućepovratnika, to ukoliko su takve džamijeili crkve bile spaljene ili porušene,sva uništena građa i kamen za njihovuponovnu izgradnju daće se od stranevlasti besplatno. Svi poslovi vezaniza njihovu ponovnu izgradnju imajuse svršavati po metodi olakšavajućeadministrativne procedure...”. 23Sa dozvolom povratka stanovništvadozvoljavan je i povratak sveštenikašto je vidljivo iz akta Direkcijeza opću sigurnost ministarstva unutrašnjihposlova upućene VilajetuHaleb. U Halebu su se nalazila četirijermanska katolička svećenika kojimaje dozvoljen povratak u Ankaru. 24ZAKLJUČAKOsmanska vlast je od samog početkaimala pozitivan odnos premadoseljavanju nemuslimanskog stanovništvana svoju teritoriju. To sedešavalo zato jer su pojedine grupe izugla vjerskih i drugih sloboda te oporezivanjaimale povoljnije uslove podosmanskom vlašću od onih koje suimali pod vlašću drugih, pa i svojihistovjernika. Također, postoje mnogiprimjeri povratka izbjeglica koji suusljed ratnih i drugih zbivanje izbjegli,ili bili prognani sa teritorija nakojima su živjeli.Kontinuitet ovakvih primjera izsvih perioda osmanske vlasti pokazujeda ovakav stav o prihvatu doseljenihi povratku izbjeglica nije rezultatpritiska i slabosti osmanske vlasti, većprincip istinske multikuluturalnostidržave u kojoj je bilo mjesta za svevjerske i etničke skupine. Dosljednosttakvog postupanja, kako u periodumoći i snage, kao u slučaju prihvaćanjaJevreja prognanih iz Španije i Portugala,tako u periodima slabosti,poput situacije sa Hercegovačkimustankom, ukazuje na to.Ovakvo postupanje može i danaspružiti primjer mnogima. Opstrukcijepovratka izbjeglih i prognanih uočenei zabilježene u Bosni i Hercegovininalažu potrebu da se pozitivni primjeriiz prošlosti što više ističu kao uzor.20 Başbakanlık Osmanlı Arşivi, İ.HR. 1246321 Başbakanlık Osmanlı Arşivi, DH. ŞFR, 92/27122 Marijan Sivrić, Arhivska zbirka Đorđe Aleksića, Tribunia, broj 2,Zavičajni muzej Trebinje, 1976., s.128.; Na evenutalnu primjedbuda je sultan ovako postupio sa namjerom da prekine ustanak,može se postaviti pitanje gdje su to u posljednjem ratu u Bosni iHercegovini, na ratnim linijama i podijeljenim teritorijama vlastipozivale one koje su proglasile “pobunjenicima“ da se vrate u rokušest nedjelja. Obećavale su da će se povesti briga o blagostanjupovratnika i naglašavale kako će se žalbe i primjedbe povratnikapravedno rješavati. Također, lokalne vlasti u Bosni i Hercegovinisu nakon rata bile slabe u odnosu na pritisak međunarodne zajednice,morale su prihvatiti povratak, ali su, kao što je opće poznato,činile sve da povratak opstruiraju. Takvo postupanje je uočenoi danas, svugdje u svijetu kada je u pitanju povratak izbjeglica,pogotovo pobunjenika. Osmanlije su imale pozitivan odnos premapovratku izbjeglica i doseljavanju u njihovu državu i kad su bilinajjači, i kada su bili slabi.23 Hasan Škapur, “Pravni položaj nemuslimana u islamskoj državi”,Takvim za 1972. g. (hidžretska 1391-1392. g.), Izvršni odborUdruženja ilmije u SR BiH, Sarajevo, 1972., s. 146.,147.24 Başbakanlık Osmanlı Arşivi, DH. ŞFR, 92/23250