BEHAR

^ASOPIS ZA KULTURU I DRUŠTVENA PITANJAGODINA XXI l 2012. l BROJ 108 l CIJENA 20 KNBEHARU FOKUSUEdin Urjan KukavicaNarod na razmeđu: Bosanci, Bošnjaciili bosanski muslimaniFilip Mursel BegovićPoraženi 1945. - HasanbegovićevaDružba čuvara hrvatskogdržavnog pečataSead Begović:Safvet-beg Bašagićnije ničiji egzotični priljepakINTERVJUI:DAMIR NIKŠIĆAZIZ EF. HASANOVIĆJANJA BEČ NEUMANNIN MEMORIAM:Mersad BerberEnes Ratkušić: Pomesti mediokritete – jedini izlaz za Mostar l Faris Nanić: EUforija u zemlji okovanojpresudama l Konstantinos Tsitselikis: Islam u Grčkoj l Vjeran Kursar: Hrvati u IstanbuluP R I Č APredrag Matvejević: Mario l Sumeja Ramadan: Lati narcisa

BEHAR, dvomjesečni bošnjački časopisza kulturu i društvena pitanjaNakladnik:Kulturno društvo Bošnjaka HrvatskePREPORODGlavni i odgovorni urednik:Sead BEGOVIĆIzvršni urednik:Filip Mursel BEGOVIĆUredništvo:Senad NANIĆ, Sena KULENOVIĆ, EdinUrjan KUKAVICA, Azra ABADŽIĆNAVAEYRukopisi i fotografije se ne vraćajuAdresa:BEHARKDBH “Preporod”Vukovarska 235, 10000 Zagreb, HrvatskaTelefon i fax: 00385 (0)1 483-3635e-mail: kdbhpreporod@kdbhpreporod.hrcasopisbehar@gmail.comweb: www.kdbhpreporod.hrCijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn,godišnja pretplata 100 knCijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM,godišnja pretplata 20 KM.Kunski žiro-račun:ZABA 2360000-1101441490Devizni žiro-račun: SWIFT ZABA HR 2X:703000-280-3755185(S naznakom: Preporod, za Behar)Grafički dizajn i prijelom: Selma KukavicaTisak: mtg-topgraf d.o.o., Velika GoricaTiskano uz financijsku potporu iz Državnogproračuna Republike Hrvatske putem Savjetaza nacionalne manjine Republike Hrvatske.ISSN 1330-5182Mišljenja i stavovi koje zastupaju autori,nisu nužno i stavovi uredništva.Behar je prvi slavni bošnjački list tiskan latinicom u Sarajevugodine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu jeured nikom bio Safvet-beg Bašagić, a vlasnik Ademaga Mešić.Objavljivao je tekstove “za zabavu i pouku”, izvorne i prijevodneknjiževne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov sesjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, aniti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagrebački Behar ocijenjen“najboljim što su Bošnjaci dosad imali”. On je najboljiizraz povezanosti nacionalne manjine sa životnom sredinom,dijasporom u svijetu i matičnim narodom u Bosni i Hercegovini.U desetogodišnjem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgovorniurednik zagrebačkog izdanja bio je književnik IbrahimKajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed Ždralović koji je tuslužbu obnašao do ljeta 2006. godine.SADRŽAJNa naslovnici: Damir NikšićRIJEČ UREDNIKA3 Sead Begović: Safvet-begBašagić nije ničiji egzotičnipriljepakESEJ: TOKOVI MISLI5 Edin Urjan Kukavica:Narod na razmeđu: Bosanci,Bošnjaci ili bosanskimuslimaniINSTITUT ZA POLIGRAFIJU14 Filip Mursel Begović:Poraženi 1945. -Hasanbegovićeva Družbačuvara hrvatskog državnogpečata20 Enes Ratkušić: Pomestimediokritete – jedini izlazza MostarIN MEMORIAM:MERSAD BERBER22 Sead Begović: Daleki veoboli i oči koje dozivaju23 Munir Vejzović: Adio,prijatelju Mersade!LIKOVNI PORTRETI:DAMIR NIKŠIĆ24 Intervju: Damir NikšićBosanski Atlas, koji kleči,drži nebo toliko niskoda moramo intelektualnopuzatiRazgovarao: Filip Mursel Begović33 Biennale Damira NikšićaZOON POLITIKON35 Faris Nanić: Euforija u zemljiokovanoj presudamaPOVIJESNA ČITANKA39 Vjeran Kursar: Hrvati uIstanbulu46 Senad Hasanagić: OdnosOsmanlija premanaseljavanjunemuslimanai povratku izbjeglica51 Muamer Hodžić: Iz životajednog dubrovačkogtrgovca i “diplomate“u Bosni: Živan Pripčinović(?-1479)CENTAR ZA URGENTNUMEDICINU60 Filip Mursel Begović: Hrvatskidržavljanin ima haremod 40 TurkinjaINTERVJU:Aziz ef. Hasanović62 Islamsku zajednicu trebadepersonaliziratiRazgovarao: Filip Mursel BegovićISLAM NA BALKANU68 Konstantinos Tsitselikis:Islam u Grčkoj(S engleskog preveo Edin UrjanKukavica)PRIČA78 Predrag Matvejević: Mario80 Sumeja Ramadan:Lati narcisa (S arapskogprevela Suada Muharemović)INTERVJU:Janja Beč Neumann82 U Srbiji nema političkevolje i nema moralnogkapacitetaRazgovarao: Edvin Kanka ĆudićPRIKAZI I KRITIKE87 Eliezer Papo: Kad Sarajlija uJerusalimu čitaZagrepčanca u Saraj’vu89 Enes Ratkušić: Mostar izknjiževno-kritičkog uklona91 Sead Begović: Ponos isjećanje na djelatneResulbegoviće92 Sead Begović: Potreba zapuninom razumijevanjaizmeđu katolika i muslimana93 Džemal Najetović: Vrijednaistraživanja kompleksnogproblema samoubistva u BiH2

RIJEČ UREDNIKASafvet-beg Bašagićnije ničiji egzotični priljepakSead BegovićVećina hrvatskih medija nedavno jeprenijela vijest u povodu dodjele uli -ce Safvet-begu Bašagiću u Zag re bu,na Žitnjaku, točnije na Pešćenici, gdje svojuulicu dobiva i ponajveća hrvatska poetesaVes na Parun. Međutim, autori tih napisa ire portaža već u startu griješe nazivajući Safvet-begahrvatskim književnikom i bosanskimpreporoditeljem što prijeti da postaneiro nija koja se uspinje do paroksizma. Uos -ta lom, u tom bi slučaju to značilo da je onujedno i hrvatski i bošnjački i srpski i jevrejskipreporoditelj.Safvet-beg Bašagić pripadabošnjačkoj književnostiNo, pođimo od početka. Za Safveta-begaBa šagića (Nevesinje, 1870. – Sarajevo, 1934.)se znalo reći da se u svoje vitalno stvaralačkodoba nacionalno izjašnjavao kao Hrvat,a osjećao kao musliman (sa svim implikacijamakoja ta riječ u sebi sažima) i pripadnikombosanskohercegovačkog, odnosno, boš -Mogli bismo govoriti i o hrvatskim (ne samo srpskim)kašikama koje znaju zagrabiti u tuđu “času“. Jer, kakonas u duhu poslovice uči Bosanska sehara: “Nije ljubavdovoljno posaditi, treba je i zalivati“.njačkog kulturnog kruga. E sad, ne trebadvo jiti o tome kako bi se Bašagić nacionalnode klarirao u naše doba. Vjerojatnost da bi sede klarirao Hrvatom je naprosto mikrosk -ropski mala. To isto se možemo zapitati kadra z matramo nacionalnu putanju Maka Dizdaraili Alije Nametka.Safvet-beg Bašagić naprosto nije Hrvat,on cjelinom svoga opusa pripada bošnjačkojknjiževnosti i orijentalno-islamskoj kulturi,što dokazuje i njegova tematsko motivskaza interesiranost i uopće prirođena mu orije -n talno-islamska toniranost koja je posezalai za baladičnošću sevdalinke. Međutim, ne -su mljivo je “dužnik“ hrvatskoj i zapadnoeuropskojkulturi jer što se tiče njegova po -naj prije pjesničkog opusa, pa naposljetku,dra mskog te i prevoditeljskog, podosta je pa -r ticipirao ono ponajbolje iz hrvatske književnosti(kao što su neki pisci muslimani toisto crpili iz srpske književnosti), posebicekada je riječ o prepoznavanju simultanitetas Matoševskom emocionalnom dojmljivošćusemantike i neodoljivo stroge metrike.Neodrživosti nacional-romantičarskihopredjeljivanjaO tragedijama identiteta muslimanskihintelektualaca pisao je Ivan Lovrenović uknji zi “Paradigma Skender“ navodeći da“spo sobnost uživljavanja u drugo, koja jestsre dstvo spasa, sačuvanja života i postojanja,ali postaje i može postati nešto više –vru tkom autentična stvaralaštva“. Lovrenovićje zapazio da kod muslimana pri tomeostaje trajno otvoren, kao otvorena rana,pro blem stvarnog i punog identiteta. Na ovuproblematiku je sažeto i meritorno odgovorioknjiževni povjesničar i antologičar prof.dr. Enes Duraković u svojoj najnovijoj knjizipod naslovom “Obzori bošnjačke književnosti“.Duraković je kirurški precizno pisao oneodrživosti nacional-romantičarskih op re -d jeljivanja i naizmjeničnih srpsko-hrvatskihprisvajanja bošnjačkih pisaca. Dokazao jeda je bilo riječ o nuždi (pa se netko “opredijelio“za hrvatsku, a netko za srpsku književnost)koja je bila znak povijesne traumejednog svijeta kojem već punih stotinu godinaoduzimaju identitet. Duraković je svojeteze argumentirao otužnim primjerimaegzaltiranih “zavjeta“ i “opredjeljivanja“ časza jednu čas za drugu nacionalnu opciju(Bašagić, Mulabdić, Nuri Hadžić, Muradbegović,Selimović, Kulenović). Tu vrst identitetarnetragedije ponajbolje ilustriraju trinacionalne faze pjesnika Muse Ćazima Ča -ti ća, koje su vidljive u njegove tri pjesme.Godine 1899. u pjesmi “Srpski ponos“ piše:“Ja sam Srbin, srpsko d’jete, / Srpska mi jesavjest čista; / Junačkih mi djeda slava / Kosunašce žarko blista“. Nadalje, u pjesmi “JaBEHAR 1083

RIJEČ UREDNIKAsam Bo š njak“ (1903.) piše: “Ja samBoš njak – di čan junak: / Vjeran svetomdo mu svo me, / Vjeran slavi svojihdje da / I na rodu Bosanskome!“. Ina ko n cu u pjesmi “Bosni“ (1914.)piše: “Po s to j bino draga Mladena iTvrtka! /Hrv a t stvo mi Tvoje baštinstvoje sveto. / Ali neka je samrt teškai go r ka, / Za spas tvoj i sreću – mogživota eto.Imena ulica su isto što i “pesježelezje“Sada je naš Safvet-beg Bašagićdobio ulicu u Zagrebu i Bošnjaci uHr v atskoj ne mogu, a da ne budu po -no sni na tu “velikodušnu“ gestu, natu iznenadno ukazanu čast i priznanjeuglednom književniku i kulturnomposleniku. Nadamo se da će Ba -š a gićeva ulica ostati za vijeke vjekova,jer, svako novo političko vrijeme mijenjaimena ulica te će protežirati ime -na koja su aktualna u tom trenutku“njihove“ funkcionalne povijesti. Ne -ka se imena brišu da se nikad ne po -vra te poput ulica s imenima mnogihpa rtizanskih heroja, a neka se po pr -vi put ističu poput ulice Safvet-be gaBa šagića. Bošnjaci u Hrvatskoj tombi novom registru nazivlja ulica radojoš pridodali i značajnike poput FadilaHadžića, Feđe Šehovića, Mer sa daBe rbera, Omera Mujadžića i dru gihkoji su doprinijeli onome što danaszo vemo multikulturom, inter ku l tu -rom i multikonfesionalnošću, ri je čju,zb ližavanju dvaju naroda (hrv a tskoka toličkog i bošnjačko musli ma ns -kog) bez zadrške.No, čini se da u ovoj priči nijeprije poran Bašagić (u naknadnimpolemikama koje su se razvile u jav -nosti, oko toga tko je zaslužio ulicu, atko nije (između Komisije za imenovanjeulica, naselja i trgova i građanaZa g re ba i Hrvatske) već Milan Mladenović,frontman ex jugoslavenskero ck grupe Ekaterina velika i gitaristno vo valne grupe Šarlo akrobata, ko -jeg HDZ-ova vijećnica MargaretaMa đerić razotkriva kao narkića kojije, kao i još neki članovi grupe, skončaou heroinskoj izmaglici, iako jevažniji po datak da je pružao žestokotpor Mi loševićevu režimu. Budućida su već odigrane polemike oko Trgamaršala Tita, pa one oko Gojka Šuš -ka i drugih kamičaka u tuđim cipelama,čini se da je heroin (koji edukativno,po riječima Mađerićke, negativnoutječe na mlade) samo izlika dase ne bi reklo: sporno je to što je MladenovićSrbin, a mi mu dajemo ulicu.Ne za boravimo pritom da je Mladenovićro đen u Zagrebu, a odrastao jeu Sa ra jevu i Beogradu gdje je i skončaosvoj mladi život. Treba pritompri mi je titi da su imena ulica isto što i“pe s je železje“ (ordenje) kako je to re -kao Kr leža, misleći na prolaznost.Uz gred, spomenimo da se na zapadnojobali Mostara još i danas nalaziuli ca nazvana po ustaškom zločincuJu ri Francetiću.Egzotični orijentalni ukrasi navelebnoj hrvatskoj književnostiAko se osvrnemo na tridesete go -dine prošloga stoljeća, zanimat će naskako to da je već 1932. književnipovjesnik i kritičar Mate Ujević u svojojpoznatoj “Hrvatskoj književnosti“ utu književnost svrstao muslimane odHasana Kaimije, Osmana Azi za, Ed -he ma Mulabdića, pa sve do Ah medaMu radbegovića i Alije Na me tka. No,dobro, ali su ti autori, što nas posebnoboli, u antologijskim i inim prezentacijamasvedeni na periferne likove, sKada promatramo književne sudbine kao što su Musa Ćazim Ćatić,Mak Dizdar i Salih Alić, a mi znamo stvarnu težinu tih pjesnika,ispada da su oni bili i ostaju samo egzotični orijentalni ukrasi ilipriljepci na velebnoj hrvatskoj književnosti.Duraković je kirurški precizno pisao o neodrživosti nacionalromantičarskihopredjeljivanja i naizmjeničnih srpsko-hrvatskihprisvajanja bošnjačkih pisaca. Dokazao je da je bilo riječ o nuždi (pase netko “opredijelio“ za hrvatsku, a netko za srpsku književnost)koja je bila znak povijesne traume jednog svijeta kojem već punihstotinu godina oduzimaju identitet.tek, primjerice, nekoliko pjesama.Uos talom, Mate Ujević donosi oskudne,nedorečene i pejorativne ocjeneknjiževnika muslimana u BiH (“pjesništvajednoličnog, jadnog, sa neznatnimprizvucima knjiže v nosti... pod tu -r skom upravom književnost nije mo g -la životariti, a kamoli živjeti“). Spominjekao vrijedne tek pjesništvo HasanaKaimije i Muhameda Uskjufija, ada obojicu, kao i os ta le koji su pisali naorijentalnim je zi cima, nije mogao čitatijer najveći dio njihovog opusa nijebio preveden s orijentalnih jezika. Sličnoje bilo i u narednom, modernijem,razdoblju kada promatramo književnesudbine kao što su Musa Ćazim Ćatić,Mak Dizdar i Salih Alić. Ako je to zaistatako, a mi znamo stvarnu težinutih pjesnika, ispada da su oni bili iostaju samo egzotični orijentalni ukrasiili priljepci na velebnoj hrvatskojknji ževnosti.Pa ako je to odista tako, mogli bi -smo govoriti i o hrvatskim (ne samosrpskim) kašikama koje znaju zagrabitiu tuđu “času“. Jer, kako nas uduhu poslovice uči Bosanska sehara:“Nije ljubav dovoljno posaditi, trebaje i zalivati“, a što se tiče Bošnjaka uHrvatskoj, oni ne moraju biti stupovidruštva, dovoljno je i to što danomicedokazuju da nisu samo “šuplje glavekoje se vjetrom hrane“. Umjesto opre kosavskim književnim priljepcimahajdemo govoriti o kreativnim su -s retima i prožimanjima, umjesto ouk rasima i cvijeću hajdemo govoriti otome da na mjestima gdje se susrećudvije ili više različitih kultura nastajumeđusobna obogaćivanja. Bašagić,ne bivajući dvorski pjesnik, zasigurnoje jedan od onih koji suživot sHrvatima katolicima nije htio pretvoritiu “prokletu avliju“ već u iskreniselam. Stoga je i zaslužio ulicu uZagrebu.4

ESEJ: TOKOVI MISLINarod na razmeđu:Bosanci, Bošnjaci ilibosanski muslimaniBosna i Hercegovina i Bošnjacisu jedino neriješenonacionalno pitanje izdevetnaestog stoljeća u Europi!Kako god je Bosna iHercegovina ostala jedinanepriznata nacija i država uvrijeme uspostave nacionalnihidentiteta i država udevetnaestom, prepuštena nanemilost i komadanje svojimsusjedima i komšijama krajemdvadesetog, tako se sada -početkom dvadeset i prvogstoljeća suočava sa vjerovatnonajvećom neratnomopasnošću u svojoj savremenojhistoriji: da bude lišena svoganajbrojnijeg državotvornognaroda, Bošnjaka. Ovdje ćemo,nimalo skromno, pokušatidoprinijeti odgovoru na pitanjehistorijske, geografske inacionalne kontekstualizacijeBošnjaka u Bosni i Hercegoviniu ozračju nastavka obrnutognačela izgradnje naroda/nacijei države nametnutog ovojzemlji u vrijeme procvata etnonacionalizamau Europi udevetnaestom stoljeću.Piše: Edin Urjan KukavicaSmislena historiografija porijekla,identiteta i političke pozicije Bo š nja -ka, etnički najbrojnijeg bosans ko her -ce govačkog naroda - uprkos pop laviliterature o ovoj temi, naročito nakonraspada SFR Jugoslavije, ag resije ira ta 1992.-1995. u Bosni i He rce go v -ini, ustvari, nikada nije ispi sana. Svidosadašnji pokušaji oko nčani su kaopreobimne, nominalne i nepotpuneana lize. Dokaza za ovu tvrdnju je višenego što bilo koji tekst može podnijetiu što se lahko mogu uvjeriti svi korisniciinterneta i literature jednostavnimuvidom u kvalitet i tačnost po -dataka vodećih enciklopedijskih institucijasavremenog svijeta; od EncyclopaediaeBritannice preko Wikipediedo CIA Factbooka, među kojima se,sve donedavno, mogla pročitati gomilapravih gluposti. Razlog za to je ne -postojanje obuhvatne i dokumentiranehistoriografije Bošnjaka, dijelomzbog nedostupnosti izvornih dokumenatau prijevodu na bosanski, a dijelomzbog neprevođenja bosanskih do -ku menata na svjetske jezike. U me -đu vremenu, stvari su se unekolikopro mijenile, ali ni tada zahvaljujućina porima intelektualnih elita nego,pri je svega, zbog raznih spletova i ras -pli tanja okolnosti u vezi sa igramaoko pristupa ove zemlje Europskojuni ji, te jednog od dugo odlaganih i iz -b jegavanih, ali neophodnih preduvjetaza to, popisa stanovništva.Bošnjaci funkcioniraju kao narodi nacija samo na razini Ustava Bosnei Hercegovine. U praksi, problem na -ci onalne identifikacije Bošnjaka s je -d ne strane djeluje daleko složenijene go što se to na prvi pogled da zak -lju čiti, a sa druge strane je gotovo ne -vje ro vat no jednostavan.Nije li moguće, pitamo se, da je svebalkanske i bosanskohercegovačkedileme koje nemaju zdravorazu m skorješenje, moguće razriješiti tvr d njomda su Bošnjaci za europsku po li tičku idiplomatsku inteligenciju, us tvari,samo muslimani? U tom ko n tekstuBošnjaci u Europi nisu još jedna šarana tepihu europske raznolikosti, negobolni podsjetnik na ne ta ko davnupro šlost u kojoj je Bosna bila krajinana zapadnoj granici Os ma nskog sultanata.Dakle, sve do pre tkraj devetnaestogstoljeća, ne su sjed i prijateljnego ultimativni neprijatelj. Time bise razjasnilo i zašto nijedan pokret zaneovisnost Bosne i He rcegovine odpočetka kraja Os ma n skog sultanatau devetnaestom stoljeću nije imaopodršku europskih si la. Naprotiv. Ve -like europske sile su zdušno podržavalei pomagale sve dru ge nacionalnepokrete i njihove re volte da bi, kada jeSultanat dovoljno oslabio, sazvalekongres u Berlinu, i u julu 1878. potpisaledeklaraciju kojom se praktičnopriznaju sve slavenske države na Balkanuunutar svojih historijskih granica,osim je d ne - Bosne i Hercegovine.Paragrafom 25 utvrđuje se statusBEHAR 1085

ESEJ: TOKOVI MISLIBosne i Hercegovine kao međunarodnogprotektorata pod Austro-Ugars -kom upravom. Od toga trenutka naovamopolitička sudbina Bosne i Hercegovinei Bošnjaka kao najbrojnijegnaroda stavljena je u ruke “međunarodnezajednice” da bi tako ostalo dodanas.Tanzimat, Istočno pitanje i europskietnonacionalizmiMeđutim, malo je poznato da suBošnjaci (istodobno) bili najveća sme -t nja uspješnom provođenju tanzimatskihreformi 1 u Osmanskom sultanatui, kao muslimani, najveća europskadi lema u vrijeme pojave etno-na ci o na -lizama u devetnaestom stoljeću na po -s tosmanskom Balkanu. Oba ova his -torijska procesa znakovito su ut jecalina formiranje i politički razvoj Boš -njaka. U tom smislu, nipošto nije slučajnoda se raspad Jugoslavije najkrvavijeprelomio preko Bosne i Herce -go vine i Bošnjaka. Ustvari, ra di se onastavku - ili dovršetku - etno-na ci o -nalnog aranžiranja bivše “eu ro p skeTu rske” započetom krajem de ve t na e -s tog stoljeća u kojoj nema mje s ta ni zaislam ni za Bošnjake kao sa mo stalannacionalni i narodni entitet.Od toga historijskog perioda naovamo,zbog brojnih i burnih historijskihpromjena koje je donijelo povlačenjeOsmanskog sultanata sa Balkanai iz jugoistočne Europe (“europskeTurske”), Bosna i Hercegovina jepostala prizorište prelamanja svihmogućih sukoba interesa i apetita ne -tom osviještenih susjednih naroda iformiranih nacionalnih država. Padutjecaja Osmanskog sultanata omo -gu ćio je nastanak i pojavu brojnihetno-nacionalizama na Balkanu, štoje u to vrijeme bila utrka - prva odbro jnih na čiji start će Bosna i Hercegovinazakasniti (i koju će izgubiti) -isključivo zbog činjenice da se Boš -njaci u tom historijskom trenutku ni -su identificirali, definirali i promoviralikao zasebna nacija. Dok su VelikaBritanija, Francuska i Rusija podsticalei ohrabrivale kršćanske milleteu Osmanskom sultanatu da na ko -n ceptu zasebnih etno-nacionalnihjedinica (entiteta!) formiraju vlastitedržave, razvoj bošnjačke nacije i državeosujećen je i iznutra i izvana, najprijeneshvatanjem da se ne podrazumijevada zemlja Bosna pripada Bo š -njacima (tada još nedefiniranim povjerskom načelu), ali i reformama(ta nzimat) u Osmanskom sultanatu iin teresima europskih sila da svojegra nice pomjere što je moguće daljeis točno i južno. Obje velike interesneskupine Bosni i Hercegovini su pris -tu pale sa totalitarističkog i autokratskogstajališta pri čemu se nesposobnost“novih Turaka” da u ovom dijeluEurope na odgovarajući način zamijeneili nadomjeste vlast osmanskihsultana rezultirala dolaskom europskihdinastija; Bosna i Hercegovinane dobiva nikakvu autonomiju, negosa mo nove vladare u vidu habsburškeAustro-Ugarske. Ova odluka, donesenana insistiranje Velike Britanije,neposredna je posljedica pobjede Ru sau rusko-turskom ratu iz 1877-1878.Konačna pobjeda Rusije u ovomratu, a nakon predaje osmanske vojskeentuzijastičnoj ruskoj aramadi upredgrađu Istanbula, Yeşil Koyu, za -pe čaćena je potpisivanjem mirovnogugovora na Svetom Stefanu/YeşilKoyu, 3. marta 1878. Tim ugovoromje, među ostalim, osim potvrde ruskepobjede u ratu, potpisana i podjelaBosne i Hercegovine uvažavajući re -zul tate crnogorske okupacije u Her -ce govini i srspke teritorijalne i drugepre tenzije u Bosni. Međutim, ovaj“mi rovni ugovor” se izravno protivioin teresima Velike Britanije koja je,uz zadržavanje kolonijalne pozicije uIndiji željela po svaku cijenu punopravnosudjelovati u rješavanju Is to č -nog pitanja 2 , odašiljući potpuno op re -m ljenu flotu brodova u Dardanelekao potporu iscrpljenoj i ugroženojos manskoj floti. Tadašnji britanskipre mijer, lord Derby, pozvan da pojasniaktivnosti svoje vlade na međunarodnojsceni, rekao je:“U tom dijelu svijeta mi imamoznačajne interse koje moramo štititi...Kažu da smo poslali flotu u Dardaneleda bismo pomogli očuvanjeOsmanskog imperija. Oštro se protivimtakvom viđenju. Flotu smo poslaliisključivo radi zaštite interesa Britanskogimperija...”I nije lagao. Nema te ljubavi ni na -k lonosti koja bi Veliku Britaniju potaklada ponudi pomoć “starcu na sa m r -t ničkoj postelji”, što je unekoliko para-Način, brojnost i iskrenost čina prihvatanja islama u Bosni nepoznanicaje koja straši većinu europskih znanstvenika i istražitelja još od onogtrenutka kada su shvatili da bosanski muslimani, uprkos elementimaorijentalnog u izgledu i običajima, te poznavanju turskog, arapskog iperzijskog jezika, nisu doseljeni Turci i Arapi, nego isključivo domicilnostanovništvo Bosne i Hercegovine! Slijedi da je islam, ustvari, to štoBosnu i Hercegovinu učinilo najbarbarskijom od svih pokrajina“europske Turske”, utočište “islamskog barbarizma” u srcu Europe,između Jadranskog mora i civiliziranih Srbije i Hrvatske. I sve to,kulturološki orijentalizam (islam!) koji se često naziva i barbarizmom,koji Bošnjake distancira od ostalih europskih naroda, ne bi bio nikakavproblem da geografski, Bosna i Hercegovina nije u Europi. Ali jeste!1Temeljem ranije iniciranih reformi na z va -nih Lale Devri iz 1718.-1730., pe ri od ta -nzimatskih reformi počeo je 1839. godinejavnom objavom proglasa Gul ha ne Hatt-ıHumejun, okončavši se formi ra njem prv -og osmanskog parlamenta 1876. godine.2Istočno pitanje javlja se u vrijeme i kao po -sljedica pada moći Osmanskog sultanata,a odnosi se na proces u kojemu je začetkoncept nacionalne države. Najpreciznijudefiniciju Istočnog pitanja po nu dio je AnthonyGuernsey (1877.), koji je ustvrdio daje to “odgonetanje zagonetke kako rasporeditibogatstvo ‘umirućeg starca’, oko čijesu samrtničke postelje okupljene sve ostalevelike sile, svaka riješena da nijednojdrugoj ne prepusti veći udio”.6

ESEJ: TOKOVI MISLIfraziran naziv za Osmanski sultanatu devetnaestom stoljeću. Prošireno istrateški pozicionirano Bugarsko carstvobilo je osnovna pretpostavka zapromociju ruskih interesa; Rusi su du -go žudjeli za izlazom na topla mora iposjedima u Indiji, krunskom draguljusvih britanskih kolonija.U februaru 1878. godine sultanAbdulhamid II. odobrio/naložio je os -manskom parlamentu da potvrdi njegovuulogu halife muslimana čime ježelio pozvati i ujediniti muslimane ci -je log svijeta u borbi protiv zapadnogimperijalizma; treba spomenuti da suindijski muslimani i tada predstavljaliznačajan dio svjetske muslimanskepopulacije, ali i da su s punom pa ž -njom vodili računa o namjerama i po -te zima osmanskog sultana. To je uz -bu nilo Britance, koji su zbog toga, aliprije svega da bi opstruirali ruske am -bicije, odbili potvrditi Mirovni ugovoriz Svetog Stefana, te omaš kom, za k ra -t ko sačuvali Bosnu i Her ce govinu. Ujulu 1878., velike sile su bez sultanapotpisale novi dogovor ko ji će postatipoznat kao Berlinski. Za go vo r nici tanzimata,uključno trojicu prethodnikaOdbijajući sve mirne i ratnepokušaje podjele teritorija - inaroda - i integriranja dijelova udominantne nacionalne države,istodobno suočavajući se samanje-više otvorenimosporavanjem mogućnostidefiniranja i pritvrđivanjavlastite državnosti isamoopstojnosti - uprkos svimdeklarativnim suprotnimizjavama zvaničnika“međunarodne zajednice” -Bošnjaci su u opasnosti dapostanu narod bez zemlje!Upravo zato im se osporava inegira autohtonost iautentičnost (tvrdeći da su reliktosmanske prošlosti), ali isuverenost (tvrdeći da setrebaju “vratiti korijenima” ili“biti vraćeni odakle su došli”).sultana Abdulhamida II., su priličnozanemarili ekskluzivitet vladavinesvim muslimanima u korist nove doktrine“turskog os ma ni zma”, što će se,poslije revolucije, premetnuti u isključivo“turski nacionalizam”. U praksito je značilo da je prozapadna i sekularnatanzimatska vlada po tvrdilaBerlinski ugovor, kojim je Osmanskisultanat izgubio gotovo sav teritorij uEuropi i oblasti Crnog mo ra. Ali nesamo to; pristali su i na is platu 60miliona rublji Rusiji na ime ratne od š -te te, što je značajno opteretilo prezaduženui gotovo ba nkrotiranu turskuekonomiju. Ovaj sporazum se vremen -s ki podudario sa engleskim i fra n cu -skim kolonijalnim osvajanjima naAra bijskom po luotoku i u SjevernojAf rici. Proslavljajući situaciju, britanskipremijer, lord Beaconsfield, ot ku -pio je udio u prometu Sueskim ka na -lom, a kraljicu Viktoriju proglasio ca -ri com Indije.Što se tiče postosmanskog Balkana,velike sile (Britanija, Francuska,Rusija i Pruska) podijelile su ga uskladu sa svojim potrebama i interesima.Zajamčile su neovisnost narodimai nacijama - iako pod njihovimdiplomatskim nadzorom - te odobrileformiranje država osim jedne, Bosnei Hercegovine. U vezi sa ovom zemljomdiplomati velikih sila složili suse sa zagovornicima tanzimata daBosna i Hercegovina treba izgubitigotovo pola svoga teritorija i najvažnijuluku na Jadranskom moru.Osim toga, njen politički status ostavilisu potpuno nedefiniranim, predajućije na upravu Austro-Ugarskoj.Tek krajem dvadesetog stoljećapokazat će se za što. Kako-bilo, od1879. godine naovamo, složena mre -ža međunarodne i unutarnje realpolitikepostat će osnovna karakteristikasudbine Bosne i Hercegovine inacionalne identifikacije njenih stanovnika.Kratak period stabilizacije,u smislu priznavanja granica i ograničenesamostalnosti, do živjet će uvrijeme formiranja FNR Ju go slavije(1943.), stječući status jedne od šestustavom priznatih i ra v nopravnihrepublika. Zakratko! Rat iz devedesetihponovo je postavio sva pitanjakoja su 1879. godine ostavljena bezodgovora: 1. države i državnosti, 2.BEHAR 1087

ESEJ: TOKOVI MISLInacionalno i 3. pitanje teritorijalnogintegriteta i suvereniteta, stavljajućiBosnu i Hercegovinu u središte re gi -o nalnih i međunarodnih političkihin teresa.Famoznim Dejtonskim mirovnimsporazumima iz 1995. Bosna i Hercegovinadovedena je u gotovo identičnupoziciju u kojoj je bila i nakon Berlinskogugovora iz 1878. godine: oduzetojoj je pravo da bude republika ravnopravnihi jednakopravnih građana,lišena je svoga bosanskog identiteta ukorist definiranih i nedefiniranih na -roda, te stavljena pod iznimno nerazumljivi nikada do kraja definiranme đunarodni protektorat. Ustav Re -publike Bosne i Hercegovine, potpunousklađen sa normama i pravima kojesu čak i mnoge zemlje Europske unijetek kasnije definirale i usvajale, stavljenje van snage, a nametnuto je us -tavno rješenje po kojemu doslovnonikada ne može ni zaživjeti, a kamoli(pro)funkcionirati.Za Dejtonskim “sporazumima”uslijedio je niz odluka, rezolucija i rješenja,te manje-više nametnutihzakona kojima je uspostavljena teritorijalnaorganizacija i administracijakoje cijeli problem usložnjuju do granicavrijeđanja inteligencije. Bosna iHercegovina je prepuštena (ne)sposobnimoligarhijama pod patronatomnekih nenabrojivog mnoštva institucija:“međunarodne zajednice” koje fu -nkcioniraju pod jednom krovnom,Vijećem za provedbu mira(!), koje činepredstavnici 55 zemalja i agencija temnoštvo posmatrača. Ured Visokogpredstavnika (OHR), kao “presudniautoritet” za provedbu civilnih odredbiDejtonskih sporazuma sve više jenijemi posmatrač, a povremeno i saučesnikte implementator haosa. Nikadaotvoreno priznati status međunarodnogprotektorata ponovo je otvoriopitanje identiteta naroda u Bosni iHercegovini - ponajprije i ponajvišeBo šnjaka - i njihovog mjesta u Europi;ne smije se zaboraviti: Bosna i He -r cegovina i Bošnjaci su jedino nerije -še no nacionalno pitanje iz devetnaestogstoljeća u Europi! Kako god jeMalo je poznato da su Bošnjaci (istodobno) bili najveća smetnjauspješnom provođenju tanzimatskih reformi u Osmanskomsultanatu i, kao muslimani, najveća europska dilema u vrijemepojave etno-nacionalizama u devetnaestom stoljeću napostosmanskom Balkanu. Oba ova historijska procesa znakovito suutjecali na formiranje i politički razvoj Bošnjaka. U tom smislu,nipošto nije slučajno da se raspad Jugoslavije najkrvavije prelomiopreko Bosne i Hercegovine i Bošnjaka. Ustvari, radi se o nastavku - ilidovršetku - etno-nacionalnog aranžiranja bivše “europske Turske”započetom krajem devetnaestog stoljeća u kojoj nema mjesta ni zaislam ni za Bošnjake kao samostalan nacionalni i narodni entitet.Bo sna i Hercegovina ostala jedina ne -p riznata nacija i država u vrijeme us -po stave nacionalnih identiteta i državau devetnaestom, prepuštena na ne -mi lost i komadanje svojim susjedimai komšijama krajem dvadesetog, takose sada - početkom dvadeset i prvogstoljeća suočava sa vjerovatno najvećomneratnom opasnošću u svojoj sa -v remenoj historiji: da bude lišena svo -ga najbrojnijeg državotvornog naroda,Bošnjaka. Ovdje ćemo, nimalo skromno,pokušati doprinijeti odgovoru napitanje historijske, geografske i nacionalnekontekstualizacije Bošnjaka uBosni i Hercegovini u ozračju nastavkaobrnutog načela izgradnje naroda/nacije i države nametnutog ovoj ze -m lji u vrijeme procvata etno-nacio na -li zama u Europi u devetnaestom stoljeću.Bošnjaci u OsmanskomsultanatuBosna Vilayet-i (pokrajina Bosna)nikada nije bila klasična kolonija Os -manskog sultanata. Nakon zvaničnogdolaska osmanskih Turaka (1463.), ikonačnog osvajanja (1528.), sultanMehmed-han II. Fatih, Bosni i Hercegovinije osobno zajamčio autonomiju,do tada bez presedana u Osmanskomsultanatu. Domicilno stanovništvo -ko je se i do tada nazivalo Bošnjanima(u različitim prihvatljivim izvedenicama)- koje je prihvatilo islam, postat ćepredmetom brojnih sumnjivih analizai sporenja u smislu etničkog porijeklai prethodne vjerske prakse. 3 Na sultanskumilost ishodeću iz ispunjenjadu žnosti širenja daru’l-islama, Boš -nja ci su odgovorili odanošću, pouzda -no šću i teško nabrojivom mnoštvuspo sobnih političara, vojskovođa, um -jet nika i znanstvenika, ali i “običnih”rat nika bez kojih nije prošao nijedanmanji ni veći sukob, a kamoli rat u ko -je m je učestvovao Osmanski sultanat.Zauzvrat, Bošnjaci su uživali de factoautonomiju, status i administrativnookruženje znakovito različito od svihdrugih osvojenih pokrajina i dijelovaSultanata.Bosnom i Hercegovinom više jevladalo vijeće ajana (lokalnih preds -tav nika), nego što se upravljalo sa Por -te; bosanski vezir bio je jedini bal ka -nski vezir koji nije bio potčinjen ve li -kom veziru Rumelije, nego izravnosultanu; na protivljenje ili bojkotiranjeodluka sa Porte bošnjačke predstavnikeje u Istanbul pozivao osobno sultan,što se značajno razlikovalo od prakse ukojoj je sultan osobno prisustvovaopregovorima sa pobunjenicima u drugimnemirnim dijelovima su ltanata,poput Albanije, gdje je pr egovore vodioVeliki vezir. To naravno ne znači da suodnosi između Bo s ne/Bošnjaka iPorte/Osmanlija bi li bez problema.Tokom gotovo dva sto lje ća, između3Teoriju o bogumilskom zaleđu Bošnjakaodavno su napustili i njeni najvjerniji za -go vornici, jer je neupitno utvrđeno da usa čuvanim dokumentarnim dokazimane ma ni traga bogumilskom dualizmu;sa v re mena historiografska i teološkazna nost tre nutno se spori da li su “Bo š -njani”, od no sno pripadnici Crkve bosanskebili bliži ari janskoj ili pavlikanskojtakozvanoj he re zi.8

ESEJ: TOKOVI MISLI1621. i 1824. godine, Bo šnjaci su podigli27 takozvanih pro tu-vezirskih po -bu na, otvoreno se su kobljavajući sa os -ma nskom vojs k om. Po pravilu, na Po -rti bi se udovo lja valo svim zahtjevimaiza slanstva Bo šnjaka koji su se ug la v -nom i najče š će ticali očuvanja autonomijeBosne i prava Bošnjaka. Jedinoobjašnjenje za ovakvu - nenormalnu -situaciju je zajednički interes koji seogledao u od nosu prema islamu i uza -ja mnom mu slimanskom poštovanju.Me đutim, ostali interesi su se znakovitora z likovali: Osmanlije su imalioba v e zu čuvati i širiti granice Sulta -na ta u kra jinama, što je i Bosna bila,od rža va jući ravnotežu sile i moći, doksu Bošnjaci u osnovi bili uvijek za in te -re si rani za uspostavu i očuvanje vlas -ti tog individualnog i kolektivnog iden -ti teta. Drugim riječima, u svakom ra -tu koji je na bilo koji način uključivaoteritorij Bosne i Hercegovine Sultanatje branio granice, a Bošnjaci živote.Zbog toga su se, nakon što je reformamaiz 1826. godine (tanzimat) og -ra ničena autonomija Bosne i Herce -go vine, Bošnjaci ogorčeno usprotivilii pokrenuli najdužu pobunu u historijiOsmanskog sultanata, potpuno ibeskompromisno odbijajući svakuvrs tu promjene, kako na planu ekon -o mije tako i na planu milleta, smat -ra jući ih izvanjskim nametnutostimakoje vode eroziji prava na imanja i ze -m lju, ali i protivnim temeljnim načelimaislama, interesima cijelog Sultanata,a naročito Bosne. Sukob se saeko nomskog i administrativnog ve o -ma brzo prenio na bojno polje, gdje sui Bošnjaci i Osmanlije pokazali je d -na ku gorljivost i odanost vlastitim in -te resima, kako su nekoć pokazivaliuzajamnu naklonost i privrženost.Bošnjaci u EuropiEuropljani su pogrešno procijenilibošnjačku gorljivost u odbrani života,vjere i zemlje kao znak bezuvjetneod anosti osmanskim gospodarima.In tenzitet veze između stanovnikaBo sne i Hercegovine i osmanskih Tu -ra ka najčešće se ilustrira epizodompredaje didovskog štapa - drevnog si -m bola bosanske duhovnosti - mevlevijskomšejhu koji je došao sa sultanFa tihom. Prema predaji, taj štap ču -vao se u mevlevijskoj zaviji, kasnijetekiji na Bendbaši u Sarajevu, sve donjenog zatvaranja (1952.) i/ili rušenja(1957.) kada je neobjašnjivo nestaoda nikada ne bude pronađen! Možese, sa svim razložno, zapitati ne objašnjavali ova predaja, makar unekoliko,zaista zapanjujuće ustrajan iintenzivan otpor prema dervišima ita rikatima u Bosni, čak i među nedovoljnoobaviještenim, a obrazovanim,muslimanima, koji dervišku odanostvjeri i zemlji smatraju nazadnom ipro tu-europskom(!), ali to je, doista,zasebna tema.Bošnjačka privrženost islamu udiplomatskim prepiskama i obavješ -ta jnim izvještajima iz devetnaestogstoljeća opisuje se gotovo uniformno,od: Bošnjaci su bosanski muslimanislavenskog porijekla, koji čine dvijetre ćine stanovništva, u najvećem bro -ju odaniji islamu nego što su to čak iOsmanlije; najveći “fanatici” od svihmuslimana koji su ikada živjeli unutargranica Osmanskog sultanata; dotvrdnje da je riječ o: najopasnijim“mu hamedancima” koji svojim kršć a -n skim podanicima vladaju neviđenomsvirepošću, ugnjetavanjem i pro -go nima, koje je potrebno, po svaku ci -je nu i hitno, zaustaviti.Način, brojnost i iskrenost čina pri -hvatanja islama u Bosni nepoznanicaje koja straši većinu europskih zna -nstvenika i istražitelja još od onog trenutkakada su shvatili da bo sa n skimuslimani, uprkos elemen ti ma ori -jentalnog u izgledu i običajima, te po -znavanju turskog, arapskog i pe r zi j s -kog jezika, nisu doseljeni Turci i Ara -pi, nego isključivo domicilno sta no -vništvo Bosne i Hercegovine! Sli jedida je islam, ustvari, to što Bo s nu i He -r cegovinu učinilo najbarbarskijom odsvih pokrajina “europske Turske”,uto čište “islamskog barba ri zma” u sr -cu Europe, između Jad ra n skog mo ra iciviliziranih Srbije i Hr vatske. I sve to,kulturološki orije n talizam (is lam!) kojise često naziva i barbarizmom, kojiBošnjake distanci ra od ostalih europskihnaroda, ne bi bio nikakav problemda geografski, Bosna i Hercego-Osmanlije su imali obavezučuvati i širiti granice Sultanatau krajinama, što je i Bosna bila,održavajući ravnotežu sile imoći, dok su Bošnjaci u osnovibili uvijek zainteresirani zauspostavu i očuvanje vlastitogindividualnog i kolektivnogidentiteta. Drugim riječima, usvakom ratu koji je na bilo kojinačin uključivao teritorij Bosnei Hercegovine Sultanat jebranio granice, a Bošnjaciživote.BEHAR 1089

ESEJ: TOKOVI MISLIvina nije u Europi. Ali jeste! Htjeli toEuropljani priznati ili ne, u europskojkolektivnoj kulturološkoj memorijiBosna i Hercegovina je još najzapadnijagranica Turske, posljednji tragOsmanskog sultanata, a Bošnjaci oda -ni branitelji “osmanizma” i/ili islama.Pri tome, dovoljno zanimljivo napose,na ruku im idu i neke savremene eks -tre mističke pojave koje se koriste is la -mom za opravdavanje svojih sumanutihi potpuno neislamskih ideja, neshvatajući da time samo štete i is la mui muslimanima. (Ponovo, moglo bi sesasvim razložno, postaviti pitanje po -ri jekla i instrumentalizacije tih i ta k -vih tendencija. Kako drukčije objasnitipojavu srbijanskih terorista koji pu -ca ju po ambasadi SAD u Sarajevu,kad SAD imaju am ba sadu i u Beogradu?)Ustvari, istini najpribližnije obja -š njenje za gorljivu privrženost islamu- do kojeg nisu mogli doći - je dase radi o odupiranju pokušajima bri -sanja bošnjačkog nacionalnog ide n -titeta, ali, prije toga, suprostavljanjufizičkom uništenju. Bilo kakva ob -jektivna - ne nužno dobronamjerna -makar i površna analiza bosanskohercegovačkihpatriotskih snaga kojesu se oduprle agresiji na Bosnu i Hercegovinu1992. godine, ukazala bi načinjenicu da je najveći broj pripadnikasamoorganiziranih odbrambenihskupina pripadao isključivo bošnjačkomnacionalnom korpusu, te da jetu, makar u početku, bilo veoma maloprakticirajućih muslimana. Tome iz -ra vno u prilog govore i kasnija spočitavanjao “islamizaciji vojske”, dakle,bosanska vojska nije bila dovoljnoMi smo Bošnjaci.I Bosanci.A među nama imai muslimana.“islamska”; no, većina uporno odbijavidjeti očevidno. Slijedi, da bi se Bo š -njaci “pripitomili” i “civilizirali” iznjih je potrebno, na svaki način, “izbitibošnjaštvo”, a najpouzdaniji metodod svih je deislamizacija.Kako to da su bo s a nskimuslimani ostali privrženisvome islamu čak i kada suzbog njega bili izloženi stalnimi sistematskim progonima imasovnim ubistvima ipogubljenjima?”; nažalost, tase činjenica uglavnomzaobilazi i zanemaruje.Bošnjaci su autohtoni narod kojiniti je odakle došao, niti imagdje otićiKao osnovni razlozi prihvaćanjaislama u srednjovjekovnoj Bosni i He -r cegovini navode se pohlepa i za b ri -nutost vladajućih kasti za vlastite privilegije;pri tome se tvrdi da su samobosanski plemići bespogovorno prihvatiliislam, dok je većina puka ostalavjerna prethodnoj religijskoj tradiciji.Iako je posve jasno da je ova teza za s -novana na percepciji i domišljaju za -pa dnjačkog plemstva koje se tim praktičnimnačelom u historiji često koristilo,ova tvrdnja će postati uobičajenoi općeprihvaćeno objašnjenje nedokučivihrazloga i uvjeta ma nje-višemasovnog prihvaćanja islama u Bosniu petnaestom i šesnaestom stoljeću,ko jemu su i danas privrženi brojni sa -v remeni historičari, ali i sociolozi ieko nomisti. O slabosti ove sociološkoekonomske teorije go vo ri i činjenica dane može izdržati ni najjednostavnijuanalizu temeljem načelnog pitanja:“ka ko to da su bo s a nski muslimani os -ta li privrženi svome islamu čak i kadasu zbog njega bili izloženi stalnim isistematskim progonima i masovnimubistvima i pogubljenjima?”; nažalost,ta se činjenica ug lavnom zaobilazi izanemaruje.Ozbiljna analiza procesa širenja iprihvatanja islama u Bosni i Hercegovinikoji, uzgred, uopće nije bio ni trenutanni masovan kako se to običnopredstavlja, od ključnog je značaja zasvaku diskusiju o nacionalnom identitetuBošnjaka, ali i integritetu i suverenitetuBosne i Hercegovine čiji suBošnjaci autentični, autohtoni i državotvorninarod koji, dakle, niti je odakledošao, niti ima gdje otići. Teorije orezervnim domovinama u bošnjačkomslučaju padaju u vodu. Kao razlog višefunkcionira činjenica da su sva savremenadogađanja, ustvari, po našemčvrstom uvjerenju, nastavak ili pokušajdovršenja procesa zaokruženjaetno-nacionalnih država na Balkanuza počet u devetnaestom stoljeću priče mu je samo ova zemlja ostavljenabez dovršenog nacionalnog pitanja iri ješenog državnog statusa, kako uBe rlinu tako i u Dejtonu.Odbijajući sve mirne i ratne pokušajepodjele teritorija - i naroda - i in -te griranja dijelova u dominantne na -ci onalne države, istodobno suočavajućise sa manje-više otvorenim osporavanjemmogućnosti definiranja i potvrđivanjavlastite državnosti i samoopstojnosti- uprkos svim deklarativnim su -p rotnim izjavama zvaničnika “među -na rodne zajednice” - Bo š njaci su uopa snosti da postanu narod bez zemlje!Upravo zato im se osporava i negiraautohtonost i autentičnost (tvrdećida su relikt osmanske prošlosti), ali isuverenost (tvrdeći da se trebaju “vratitikorijenima” ili “biti vraćeni odaklesu došli”). U tom kontekstu, islam sesmatra uvezenom ili posljednjom uvezenomreligijskom tradicijom na Balkanui u Bosni i Hercegovini, iako,ustvari, historijski pokazatelji potvrđujuda pojava bilo koje forme kršćanstvameđu južnim Slavenima uopćenije starija od pojave islama. Međutim,islam i muslimani Bošnjaci, izprethodno navedenih razloga, nikadanisu prihvaćeni punopravnim stanovnicimavlastite zemlje.*Sve gore navedeno, naravno, ima isvoje ekonomsko objašnjenje. Bosna iHercegovina je oduvijek svim istraži-10

ESEJ: TOKOVI MISLIteljima i putopiscima poznata kaoeko nomski najisplativiji dio Europe,u kojemu se na jednom mjestu nalazeplodne ravnice i različitim rudamabogate planine; kojom teku rijekepitke vode, usjevi su iznimnog kvaliteta,zdravi i obilati. Doseljenicima iosvajačima bogata historija ove zemljedovaljan je dokaz za ovu tvrdnju.Zašto ne uživamo u tim prirodnimbogatstvima, odnosno zašto na njimane podignemo bosansku ekonomiju,te ko je, kako i zašto sve to zakrio irasprodao, i kome, pitanja su za slijedećugeneraciju Bošnjaka.Industrijski razvoj Europe devetnaestogstoljeća ovisio je o izvorimaindustrijskih sirovina, prije svega odrvetu i željezu, kojih je u Bosni bilou izobilju. To je jedan od razloga zbogkojih su europske sile s oduševljenjempozdravile uvođenje tanzimats -kih reformi jer se njima, među ostalim,omogućavalo i jamčilo koncesijskopravo na prirodna bogatstva stranimkompanijama, a istovremenoone mogućavale bilo kakve domaćeak tivnosti u tom smislu; tako je En g -le zima omogućen pristup bosanskombakru i željezu, a Austrijancima iFrancuzima drvo. Zauzvrat, nekadašnje“Osmanlije” su preimenovani u“Turke”, o kojima se počinje govoritiu potpuno drukčijem tonu, kao tolerantnim- najtolerantnijim - od svihljudskih bića(!), koji nikada nisuispoljavali bilo koju vrstu fanatizmaprema osvojenim kršćanskim narodima,ničim ih ne prisiljavajući da promijenevjeru, naprotiv, dopuštajućinajviši stupanj vjerske i svake drugeslobode uporediv sa idealima francuskefilozofije i američkog građanskogdruštva. Konačno govoreći istinu omanifestacionim oblicima osmanskevladavine na cijelom teritoriju Sultanata,ostvarivao se cijeli niz strateškihciljeva. Prije svega, Turci sunacionalno izdvajani iz nekadašnjegmuslimanskog okruženja, a “nacionaliziranjem”Turaka opravdavalo seformiranje nacionalnih država unekadašnjoj “turskoj Europi”, te ho -mo geniziranje po vjerskom osnovu iMnoštvo interesa koji su se prelamali - i još se prelamaju - prekoovog komadića zemlje i malobrojnog naroda, tiskajući ih uisključivo konfesionalnu skupinu, Bošnjacima nikada nisu dopustilida prepoznaju vlastito etničko tkivo, a kamoli da se formalno isuštinski definiraju kao nacionalni entitet. S jedne strane, to jedoista opterečujuće, a sa druge, Bošnjacima bi trebalo da služi načast i ponos, jer upravo to - sva sila destruktivnihizvanjskih/rastvarajućih i unutarnjih/razjedinjujućih pritisaka -ukazuje na ogroman značaj ovoga naroda za ovaj prostor (i šire).novo geo-strateško preformuliranjeod nosa snaga. Pomilovana Turskaspr emno je prihvatila sve muslimaneprotjerane iz Europe - naročito sa Ba -l kana - odnosno sa teritorija na kojesu se spremno uselili kako europskikolonizatori tako i netom nastale na -ci onalne državice.Za diplomatskom i ekonomskomprethodnicom uslijedila je navalaavanturista i putopisaca koji su svoječitaoce, spremne prihvatiti sve što imse servira, snadbijevali izvještajimaiz “tamnih vijaleta”, jednog posebno.Na toj razini uspostavljena veza iz -me đu političkih aktivnosti, ekonomskihinteresa i literarne propagandeznačajano će utjecti na narodnu/na ci -o nalnu svijest Bošnjaka o sebi.Bošnjaci: jedini europski narodbez zemlje?Putopisna i avanturistička literaturaiz devetnaestog stoljeća predstavljavid razrade političkog manifesta,odnosno, apologetskih pamfletaonovremenih kolonizatorskih aktivnostii agresivnih teritorijalnih aranžmanau Europi tokom posljednjeeta pe rješavanja Istočne krize. Strukturalnota literatura se zasnivala namanjku znanja, prihvatljivoj predrasudii uspaljenoj mašti, ali prije svegana mitu, iznimno funkcionalnomBEHAR 10811

ESEJ: TOKOVI MISLIsred stvu neovisnom, a opet podložnomi prilagodljivom i vremenu i ide -o logiji. Uvjetovana socijalnim i histo -ri jskim okolnostima i situacijom ovaputopisna i avanturistička literaturaum nogome je oblikovala javno mnijenjeutječući i na formiranje i potporuva njskoj politici prema Bosni i Herce -go vini podstičući proeuropski načinra zmišljanja, istodobno proglašavajućisve drugo i drukčije nazadnim i re -t rogradnim, odnosno protivnim “eu -ro pskom putu”.Naporedo s tim nudila se nimalopohvalna slika prosječnog Bošnjakako ja je kasnije razrađivana i dorađivanai u savremenoj jugoslovenskojlitera tu ri, prema kojoj je prosječanBoš njak: ne čisti i nepismeni poludivljak,spreman na sve radi očuvanjavlastitog ima nja i zvanja; to je nemilosrdnisa ku pljač harača, otimateljmaloljet ne dje ce, surovi vojnik, zaos -ta li orije n ta lac zainteresiran za proš -lost, sa da š njo st i budućnost samo akoon po s toji u njima. A o simbiozi puto -pi saca-oba vje štajaca-propagandista izvanične po litike govori i činjenica daje predgovor za knjigu hvaljene AdelineIrby (Mi ss Irby, koja ima i svojuulicu u Sa rajevu), Travels in the SlavonicProvi nces of Turkey in Europenapisao osob no britanski premijerWilli am Gladstone.Osim navedenoga, ova literaturaje doprinosila produbljivanju protuislamskepropagande, što je odgova -ra lo i zagovornicima tanzimatskih re -formi u Turskoj koji su po svaku cijenuislamsko zaleđe naslijeđene državenastojali zamijeniti turskim.Stoga su podržavali svaku aktivnostkoja je išla i prilog “turskom”, a nauštrb“islamskog”, s namjerom “turki -fi kacije” umjesto “islamizacije” Bo š -nj aka. No, činjenica je da u srpskim ihrvatskim nacionalnim mitovimapojam “Turčin” još funkcionira višekao drugo ime za bosanskog musli -ma na nego za stanovnike Turske.Uloga nacionalno osviještenog di -jela bosanske uleme u svim ovim do -ga đanjima nipošto se ne smije zanemariti.Na njihovo protivljenje iseljavanjuBošnjaka iz svoje zemlje, insistirajućina praksi Allahovog PoslanikaMuhammeda (s.a.v.a.), a temeljećito na predaji koja se prenosi od njega,da je “ljubav prema domovini dio is k -re nog imana” (Hubbu’l-vatan mine’liman),tražeći od najznačajnijih učenjakaSultanata da promoviraju pra -vo značenje hadisa i sunneta, pozitivnoje reagirao samo mladoturski pi -sac, Namik Kemal, promovirajući ipo pularizirajući isti hadis, ali u drugomkontekstu; paradoksalno napose,borbu bošnjačke uleme u cilju za us -Bošnjacima nikada nijeomogućeno ni dopuštenointegriranje u familijuautentičnih i autohtoniheuropskih naroda poduvjetima na koje bi oni bilispremni pristati, niti im jedopušteno da izgrade državu inaciju kako je do ne samodopušteno, nego na šta su ipodsticani ostali europskinarodi. Islam i muslimani - kaoda je to nešto loše(!?) - dvije sudaščice okvira unutar kojegaEuropa i danas sagledava slikuBošnjaka, namečući istu sliku injima samima, istodobno nedopuštajući nam dadefiniramo i druge dvijedaščice, Bosanci i Europljani.tavljanja emigracije iz Bosne, u Tu -rskoj je iskorištena u smislu pro mo -viranja turskih nacionalnih interesa.Dijelom i zbog opiranja povinovanjunaloga i očekivanja Istanbula Bošnjacisu etiketirani kao neposlušni nepokornimuslimani. Bilo je to namjernopogrešno tumačenje i izvrtanje činjenicao višestoljetnoj bosanskoj tradicionalnojtoleranciji potvrđenoj zajedničkimsuživotom različitih vjera snamjerom opravdavanja insistiranjana iseljavanju. Ali i povlačenje jasnelinije razgraničenja između neposlušnihBošnjaka i koo pe rativnih muslimana,pri čemu Bo š njaci počinju slovitii kao ugnjetači vlastitog naroda, anjihova loša slika postaje još gora.*Tanzimatske reforme, buđenjena cionalne svijeti kod balkanskih na -roda i formiranje čisto nacionalnihdržava, kolonizatorski apetiti europskihzemalja te posljedično iseljavanjemuslimana, prije svih Bošnjaka,iz Bosne i Europe, uz propagandističkuliterarturu kojom su se novostečeneautonomije i osviještene nacijepripremale na mogući i lahki povratakmuslimana (Bošnjaka) “kao štosu njihovi preci došli i prvi put” - s je -d ne strane sva ova događanja imalasu iznimno negativan učinak na Boš -njake, a sa druge zapanjujuće ističunjihov značaj za europsku budućnostBalkana, ali i Europe u cjelini. Odabirućiživot u nimalo prijateljskinastrojenoj sredini i potpuno neprijateljskomokruženju, odbijajući promijenitivjeru i nacionalni identitet,Bošnjaci i ostale muslimanske manjineu novonastalim balkanskim zemljamanikada nisu od svojih novihvladara dobile svoju ahdnamu, negosu postali predmetom najsurovijihprogona i svakovrsnih pokušaja fizičkoguništenja. Međutim, upravo svojimopstojanjem, fizičkim i duhov -nim, Bošnjaci su tada, krajem devetnaestogstoljeća, ali i sada početkomdvadeset i prvog, nerazlučivi dio eu -ropske slike Europe.Bošnjacima nikada nije omogućenoni dopušteno integriranje u familijuautentičnih i autohtonih europskihnaroda pod uvjetima na koje bi onibili spremni pristati, niti im je dopuštenoda izgrade državu i naciju kakoje to ne samo dopušteno, nego na štasu i podsticani ostali europski narodi.Islam i muslimani - kao da je to neštološe(!?) - dvije su daščice ok vi ra unutarkojega Europa i danas sagledavasliku Bošnjaka, namečući istu sliku injima samima, istodobno ne dopuštajućinam da definiramo i druge dvijedaščice, Bosanci i Europljani.12

ESEJ: TOKOVI MISLIKapsuliranje Bosanaca, Bošnjakai bosanskih muslimana, ne dopuštajućiim da budu sve to ujedno, već je iz a -z valo različite reakcije. Bošnjaci sestide priznati da su Bošnjaci jer toonda podrazumijeva da su muslimani,a to je nešto protueuropski i loše. Bo š -njaci osjećaju krivicu zbog svoga porijeklai vjere te se odriču i poriču i vjerui nacionalnost, pljujući po svojim najvećimsvetinjama, tradiciji i toleranciji.Od Bošnjaka se neprestano i opetovanoočekuje da dokazuju vlastitu sp -r emnost na kompromise i ustupke nasvoju štetu. I tako dalje... S druge strane,svima ostalim, prije svih susjedimai komšijama, date su odriješeneruke da ovaj “problem” koji nije riješenu devetnaestom stoljeću, u ime Europei europskog puta, riješe sada kakoznaju i umiju. Pa i popisom.Dakle!I iz ovog kratkog i šturog pregledatek nekih događanja u i oko Bosne iHercegovine i to u ne tako davnoj prošlosti,jasno je da je proces izgradnje iliizrastanja Bošnjaka iz naroda sa zemljomu državotvornu naciju duboko op -t erećen događanjima na međunarodnojsceni, religijskom i nacionalnomhomogenizacijom balkanskih državanakon povlačenja Osmanskog sultanata,teritorijalnim aspiracijama su s -jeda i komšija, asimilacijama i progonima.Devetnaesto i dvadeseto stoljećeza Bošnjake teško da su nešto više odprogona i pokolja, intenzivne borbe zapolitičko, vjersko i nacionalno priznanje,stalno umanjivanje broja sta -novnika i životnog prostora i uništavanjekulturnog i ci vi lizacijskog nas li je -đa. Svi problemi, sa kojima su se Bo š -njaci u skorijoj prošlosti suočavali,pro jektirani su iz va na u skladu saekonomnskim i po litičkim interesimaza ogrnutim plaš tom međunarodneskr bi za opću dobrobit svih stanovnikaBosne i Hercegovine. Isto tako, od Be -r linskog kongresa naovamo, nijedanmeđunarodni mirovni i/ili bilo kojidrugi sporazum nije, doista, ostavljaopro stora za formiranje međunarodnopri znate bosanske države.U takvom, nametnutom i tijes -nom životnom i političkom prostoru,Bo šnjaci su živjeli - i žive - u sredini iokruženju u kojem su bili prisiljenirazviti razlikovni osjećaj etničke pripadnosti.Mnoštvo interesa koji su seprelamali - i još se prelamaju - prekoovog komadića zemlje i malobrojnognaroda, tiskajući ih u isključivo konfesionalnuskupinu, Bošnjacima ni -ka da nisu dopustili da prepoznajuvlastito etničko tkivo, a kamoli da seOdbijajući sve mirne i ratnepokušaje podjele teritorija - inaroda - i integriranja dijelovau dominantne nacionalnedržave, istodobno suočavajućise sa manje-više otvorenimosporavanjem mogućnostidefiniranja i potvrđivanjavlastite državnosti isamoopstojnosti - uprkos svimdeklarativnim suprotnimizjavama zvaničnika“međunarodne zajednice” -Bošnjaci su u opasnosti dapostanu narod bez zemlje!Upravo zato im se osporava inegira autohtonost iautentičnost (tvrdeći da surelikt osmanske prošlosti), ali isuverenost (tvrdeći da setrebaju “vratiti korijenima” ili“biti vraćeni odakle su došli”).formalno i suštinski definiraju kaonacionalni entitet. S jedne strane, toje doista opterečujuće, a sa druge, Bo -š njacima bi trebalo da služi na čast iponos, jer upravo to - sva sila dest ru -k tivnih izvanjskih/rastvarajućih iunutarnjih/razjedinjujućih pritisaka- ukazuje na ogroman značaj ovoganaroda za ovaj prostor (i šire).S tim u vezi, a i kao razlog više, sa -mo se treba sjetiti inkvizitorskih po -sjeta i križarskih pohoda na Bosnu iBošnjane da bi se shvatilo da su pritiscina Bošnjake da zaborave sebe isvoje znakovito stariji od prosvijetljenihEuropljana i reformiranih Turaka.No, ova dva naporeda i uzročno-po -s ljedična slijeda događanja skrbe političkeutjecaje čije posljedice traju dodanas, odnosno, radije, predstavljajusam korijen bošnjačke nacionalne kri -ze identiteta. Pojava nacionalizma ina cionalnih država rezultat su prog -ra ma buđenja nacionalne svijesti, ini -ci jative koju Bošnjaci nikada nisuimali. Drugim riječima, Bošnjacimanije nedostajalo svijesti o različitostivlastitog nacionalnog identiteta, negoni kada nisu imali priliku, a ni sredstvapotrebna za izgradnju modernenacije. Čak i kada su dovedeni u prilikuda - braneći živote - pokušaju stećimeđu na rodno priznanje svi njihovinapori osujećeni su u korijenu. Istevelike sile koje su učestvovale u dizajniranju,projektiranju, potpisivanju iprovođenju svih mirovnih i inih međunarodnihsporazuma i ugovora ponovosu se okupile da spase susjede i komšijeod osviještenih Bošnjaka.Potpisnici berlinskog ugovora jednoglasnosu zaključili da Bošnjaci ne -će biti nacija, a Bosna i Hercegovinadržava, nego protektorat, a eho togugovora odjekuje Bosnom i Hercegovinomi danas. Sve ostale bivše jugoslovenskerepublike stekle su neovisnost,funkcioniraju kao samostalnedržave, navodno imaju manje problema,a stvarno samo više prava od Bo -sne i Hercegovine. U političkom me še -tarenju koje je uslijedilo nakon ra s -pada Jugoslavije, pristup međunarodnezajednice - Velike Britanije, Fra n -cuske i Njemačke - teško da se uopćerazlikuje od onoga iz vremena Berlinskogkongresa, te ga stoga i trebaposmatrati u kontekstu nastavka iliprodužetka etno-nacionalističke politikeiz devetnaestog stoljeća kojaBošnjake nikada nije ni željela uključitiu sistem i potencijalne neovisnosti.Posljedično, Bošnjaci se - danas imeđu sobom - još bore za vlastitunarodnu/nacionalnu identifikaciju.Mi smo Bošnjaci. I Bosanci. A me -đu nama ima i muslimana.BEHAR 10813

INSTITUT ZA POLIGRAFIJUPO RAŽEN I 1945. -HasanbegovićevaDružba čuvarahrvatskog državnogpečataPiše: Filip Mursel BegovićUmjesto da se uklopi u suvremenu definiciju nacionalnosti, po kojoj se Hrvatommože osjećati i Japanac islamske vjeroispovijesti i Koreanka pravoslavka ili, ako ništa,barem suvremenu definiciju građanina neke zemlje, po kojoj Zlatko Hasanbegovićneosporno jest hrvatski građanin, on ne prestaje gurati sve Bošnjake u hrvatstvo(pozivajući se na ideje oca hrvatske domovine Ante Starčevića) s opasnom dozomretorike koju bi prosječni hrvatski građanin ocijenio “ustaštvom“, i to s jednim jedinimciljem - da se osobno u ulozi većeg Hrvata od Zrinskog i Frankopana ne bi osjećaokao manjinski uljez i šlepator, nego kao većinski koljenović i starinović.14

INSTITUT ZA POLIGRAFIJUPo bosanskim divanhanama če s tose pričaju tužne priče o bosans kimizbjeglicama iz devedesetih. Je d na seodnosi na gospođu koja je, na kon do -la ska u Englesku 1994., odbila so ci -jal nu i zdravstvenu pomoć na mi je -njenu bosanskim “muhadžirima“ jerju je vrijeđao status izbjeglice. Na -ime, gospođa je odmah poželjela bitiEngleskinja, a ne neka ta mo izbjeglaBosanka. Na ovu priču podsjetio meje intervju povjesničara Zlatka Ha -san begovića u sarajevs kim “Danima“(br. 804, izašao 9. 11. 2012.) vođen upovodu izlaska njegove nove knjigepod naslovom “Jugoslavenska muslimanskaorganizacija 1929. – 1941.“Hasanbegović, razvidno je iz in te -r vjua, baš poput rečene gospođe uEn gleskoj, ne želi biti Bošnjak u Hrv -a tskoj jer bi postao neka tamo ma -njina (što on nije jer je za njega “tzv.nacionalna manjina umjetni ka lup ivirtualna stvarnost“) koja isi sava no -vac poreznih obveznika. Ali na ovupriču podsjetio me je i njegov govorna dženazi Mirsada Bakšića, umirovljenogbrigadira i bivšeg vojnog tužiteljaRepublike Hrvatske u devedesetima.Budući da Hasanbegović tzv.kritizere vlastitog lika i djela nazivanekompetentnim, kao netko tko nijepo zanimanju profesi o nalni hrvatskipovjesničar, osvrnut ću se isključivona njegove izjave u “Danima“ i govorna dženazi Mirsada Bakšića.“Zavjetni“ neprijateljiSrbi i bošnjački pretakačiiz šupljeg u praznoU govoru na Bakšićevoj dženazi(vi deo zapis postoji na internetu) is ta -ći će da muslimani u Hrvatskoj, bezobzira na nacionalno određenje, nisutzv. lojalna manjina, što su po nje mupostali Srbi kao abolirani po bunjenicii odmetnici od hrvatske dr žave, već sa -s tavni dio zaslužne ve ći ne. U biti, Ha -sanbegovićevu habitusu Hrvata is la -mske vjeroispovijesti ni kako ne od go -vara da ga netko poistovjećuje s ma nji -n skim Srbima u Hrva tskoj, koji svo jepo rijeklo vu ku od “naših prijetećih za -vjetnih prekodrinskih neprijatelja“.Takva izjava čudi budući da jenje govu zadnju knjigu izdala Boš nja -čka nacionalna zajednica za Grad Za -g reb, u suradnji s Medžlisom IZ Za g -reb i Institutom Ivo Pilar. Hasanbegovićuse naprosto gade manjine i njihovoneprestano “ma njin sko kukanjei zanovijetanje”, za tim “profesionalnibošnjački aktivisti u Hrvatskoj kojipre taču iz šu pljeg u prazno novachrva tskih po reznih obveznika“, a iz -da vači njegove zadnje knjige (dva odtri) novac dobivaju iz onog dijela proračunaRH namijenjenog za nacio -nal ne i vje rske manjine. Uostalom,ni su li najmanje 20.000 Bošnjaka uHrvat skoj porezni obveznici.Također, i prva Hasanbegovićevaknjiga “Muslimani u Zagrebu“ bila jeprijavljena Savjetu za nacionalnema njine RH, u sklopu izdavaštva Ku -l turnog društva Bošnjaka Hrvatske“Preporod“, u kojemu je Hasanbegovićosam godina obnašao dužnostičla na Glavnog odbora, a kasnije i potpredsjednikaDruštva. Bio je i du go -go dišnji član redakcije bošnjač kog ča -so pisa za kulturu “Behar“ i ni ka da“Pre porodu“ nije vratio no vac poreznihobveznika koji je potrošio za svojuknjigu, a koju na kraju nije štampaou “Preporodu“.O čemu u stvari priča Hasanbegović,koji je svoju karijeru profesionalnoghrvatskog povjesničarskogaktivista (islamske vjeroispovijesti)započeo devedesetih kao član Hrvatskečiste stranke prava, Hrvatskogos lobodilačkog pokreta i osnivačaSta rčevićijanske mladeži. U potonjojje bio “primus inter pares“ (prvimeđu jednakima), da bi kao ugledniznanstvenik osvanuo kao jedan odudarnih govornika iz redova Počasnogbleibu r škog voda o “simbolimane slobode hrvatskog naroda i hrvatskojnacio na lnoj neslozi“ na Bleiburškojkome mo raciji 2012.Uloga većeg Hrvata odZrinskog i FrankopanaUmjesto da se uklopi u suvremenudefiniciju nacionalnosti, po kojojse Hrvatom može osjećati i Japanacislamske vjeroispovijesti i Koreankapravoslavka ili, ako ništa, barem su -vremenu definiciju građanina ne kezemlje, po kojoj Zlatko Hasanbegovićnaprosto jest hrvatski građanin, onne prestaje gurati sve Bošnjake u hr -va tstvo (pozivajući se na ideje oca hr -va tske domovine Ante Starčevića) sopasnom dozom retorike koju bi prosječnihrvatski građanin ocijenio“ustaštvom“, i to s jednim jedinim ci -ljem - da se osobno u ulozi većeg Hr -vata od Zrinskog i Frankopana ne biosjećao kao manjinski uljez i šlepator,nego kao većinski koljenović i starinović.Govor na Bakšićevoj dženazi završavaovim riječima: “Dragi Mirzo,dra gi prijatelju, hvala ti na svemu,baklju tvoje i naše ideje upalio je otacdo movine dr. Ante Starčević, a njezinažeravica, kojoj si i ti u ovom vremenuprinosio, s naše muslimanskestrane, još uvijek tinja i žari, i uz Bo -žju pomoć će se ponovno rasplamsati...i nećemo izdati.“Moraju li svi hrvatski Bošnjaci bitistarčevićanci kako bi Zlatko konačnobio punopravni Hrvat islamske vjero -is povijesti? U tu svrhu, u svojim odgovorimanovinarki “Dana“, koristi segoebbelsovskim poučkom u matema -ti ci, pa od činjenice da su trećinu us -ta ške vojske činili muslimani, pravinovu povijest: trećina muslimana subili ustaše. Riječ je o dijelu intervjuau kojem se skanjuje nad time da bo sa -n ski navijači na utakmici s hrva t s -kom reprezentacijom viču: “Gazi, ga ziustaše“. Ovdje je riječ o monstruoznojpodvali, ispod stola, pozitivne identifikacijeu smislu da navijači ne moguvikati “ubi, ubi ustaše“ kada su istomustaška djeca i unuci nesvjesna svo gaustaštva – barem u trećini. Uos talom,tko je ikada navijačka ludila i vikanjaozbiljno shvaćao? “Ubi, ubi ustašu“jednako je nevažno za jednog povjesničaraili bilo kojeg inteligentnogčovjeka kao i Torcidino vikanje “ubi,ubi purgera“ ili navijanje Bad BlueBoysa “ubi, ubi tovara“.No Hasanbegović pokušava pro -turiti nešto drugo, goebbelsovsko.BEHAR 10815

INSTITUT ZA POLIGRAFIJUStvaranje pozitivne identifikacije sustaštvom, u smislu dijela vlastiteprošlosti, vrlo je pogana insinuacija.Kao što neki mladi Srbi na utakmicamaviču “nož, žica, Srebrenica“, jermisle da moraju braniti srpski zločinu Srebrenici, Hasanbegović bi volio damladi Bošnjaci moraju, u najmanjuruku, imati obzira prema ustaštvu.Vješto afirmirati nešto što se afirmiratine da, barem u slučaju intervjuau “Da nima“, koji se ponosi svojimantifašističkim usmjerenjem, bez daga novinar zaspe baražnom paljbomprotupitanja, naprosto je fascinantno.Kako je moguće da novinarki, uintervjuu koji je očito rađen putemmaila, a ne uživo, promakne u odgovoru“fašistička“ NDH pod navodnicima?Ili da barem u pitanju ne konstatirada su muslimani bili pijemont an -ti fašizma, a ne ustaštva. Njihov oda -ziv antifašističkoj borbi bio je me đunajvećim, ako ne i najveći, jer su, prijesvega, bili prisiljeni braniti svoju biološkusupstancu. U toku Drugog svje -tskog rata stradalo je 8 po sto od ukupnogbroja muslimana u Bo sni i Hercegovini.Nadalje, tzv. NDH, bez obzirana to što je musli ma ne proglasila cvijećemhrvatskog na roda, nije spriječilačetničke pokolje nad muslimanimau Istočnoj Bos ni.Hasanbegovićev intervju u “Danima“vrvi stavovima koji su rezolutniu onoj mjeri u kojoj dokazuje da jejedino on u pravu, a u kontradikcijisu s njegovim stvarnim stavovimakoji su izrečeni u govoru na dženaziMirsada Bakšića. Svođenje Bošnjakana vjersku skupinu, u intervjuu jevješto zakamuflirano, ali da se iščitatiporuka: nema veze što Bošnjaci dosada nisu postojali, no, ako budu po s -tojali ubuduće, imat će povijest. Ha -sa nbegović se nikad ne bi usudio zahrv atsku naciju izreći ono što je re -kao za bošnjačku. Budući da vjerujeda je bošnjačka kao ideologija stvorenadevedesetih, ne čudi izrečeno. Usvom govoru na Bakšićevoj dženaziide još dalje pa će izreći da se “događaji90-ih nisu razvijali u smjeru kojisu očekivali istinski hrvatski rodoljubi,a nesretnim razvitkom u Bosni iHe rcegovini na kušnju je stavljenacjel okupna baština i predaja iz kojihje izrastao i rahmetli Mirsad Bakšić.““Nesretni razvitak“ za Hasanbe -go vića označava izdvajanje muslimanaiz hrvatskog nacionalnog korpusašto se, po njemu, dogodilo tek 90-ih.Do tada su bosanski muslimani, svelikim M, valjda bili Hrvati. Gdje, učijoj mašti? Hasanbegović zaboravljada su se mnogo prije nego što su posegnuliza novim/starim nacionalnimimenom Bošnjaci, bosanski muslimaninacionalno izjašnjavali kao Muslimani.A otkada? Od onog trenutkakada im je to bilo dopušteno. Prijetoga su se izjašnjavali Srbima, Hrvatimai Jugoslavenima.Sve to Hasanbegović neće priznatijer ga ne zanima povijest nego mit, jerga ne zanima identitet etničke grupekoju tobože istražuje, nego njegov vlastiti,a kojega proteže na sve mu -slimane, Muslimane i Bošnjake. Ka dakaže da je i “manjkava hrvatska državabolja i vrjednija od svake Jugoslavi-Je li moguće da Omerbašić nije primijetio ovu Družbu čuvara hrvatskog državnog pečata u kutkuzagrebačke džamije? Moguće da je tako, jer Hasanbegović živi dvostruki život: vješto kamufliranoguglednog znanstvenika muslimanske provenijencije, koji je zbog svojih nemalih znanstvenih istraživanjacijenjen među muslimanskim uglednicima u Zagrebu i u Bosni, ali i onaj intimni, koji podsjeća na kakavlik iz filmova Woodyja Allena.Zlatko Hasanbegović16

INSTITUT ZA POLIGRAFIJUje, a da u bratskoj ljubavi i slozi izmeđukatolika i muslimana, Hrvata iBošnjaka, i onda i sada, leži, bez obzirana izazove, jedino jamstvo njihovaostanka, napose u Bosni i Hercegovini“,on time misli na Hrvatsku kojoj je“odsječena“ BiH, podsjećajući time napoznatu zločinačku retoriku o hrvatskojkifli, mekanom trbuhu, Hrvatskojkoja se brani na Drini... Jednakotako Hasanbegovića uopće ne zanimaborba Armije BiH, niti se kao muslimans njome identificira. Međutim,doživljava militarnu erekciju pred slikommuslimanskih boraca u Hrvatskojvojsci i “životima muslimanskihpripadnika Hrvatske vojske iz Bosne iHercegovine čiji je broj višestruko većiod udjela u ukupnom pučanstvu“.Hasanbegović bi volio ubiratipuninu plodova bošnjačko-muslimanskekrvi uložene u Republiku Hrvatsku(1400 poginulih u vojnim formacijama),i to samo jedino i isključivo kaointegralni dio većine, nipošto kao diobilo kakve manjinske skupine, gluho idaleko bilo, a imao je ciglih 18 godinate 1991. kada je počeo Domovinskirat, sasvim dovoljno da bez blagoslovasvoje građanske obitelji krene izravnona bojišnicu, u borbu. Uostalom, kaošto je to radila zagrebačka mladostkoja je srčano, u tenisicama, neop re -m ljena, ginula po slavonskim i inimratištima. Ili je barem mogao poput“čavoglavog“ pjevača Thompsona, krezavi neugledan, ali nabrijan i motiviran,pjevati duž bojišnice ili držatimotivacijske komesarske govore. Za š -to s 20 godina nije pristupio HOS-u iotišao braniti Bosnu od “zavjetnogneprijatelja“? Zato što je ovaj poslijeratniideolog onoratnog ustaštva tadapreferirao, molim lijepo, uputiti se iz -ravno na studij povijesti zagrebačkogFilozofskog fakulteta. Povijest se do -ga đala pred njegovim očima, a on jepredano učio, kako bi ju naknadno,kao stručnjak, mogao objasniti onimakoji su ju stvarali.Kada bi netko ozbiljno shvatio po -vje sničara Hasanbegovića, došao bi dozaključka da se u BiH borila Hrv a tskavojska protiv prekodrinskih Sr ba.Kada kaže da je i “manjkavahrvatska država bolja ivrjednija od svake Jugoslavije,a da u bratskoj ljubavi i sloziizmeđu katolika i muslimana,Hrvata i Bošnjaka, i onda isada, leži, bez obzira naizazove, jedino jamstvonjihova ostanka, napose uBosni i Hercegovini“, on timemisli na Hrvatsku kojoj je“odsječena“ BiH, podsjećajućitime na poznatu zločinačkuretoriku o hrvatskoj kifli,mekanom trbuhu, Hrvatskojkoja se brani na Drini...Lokalnih Srba i nema, jer se taj problem“lako“ rješava, a muslimani uArmiji BiH zabludjele su hrvatskeovčice. U intervjuu u “Danima“ samnaslov “Ne gledajte u prošlost kroznaočale devedesetih“ vjerojatno poru -ču je Bošnjacima da se vide povijes nimHrvatima, a ne, izmišljenim naočalamaiz devedesetih – Bošnjacima kojisu za njega “novorođeni preobraćenici“i “novokomponirani tražitelji bosanskogduha“. Istodobno, Hasanbegovićpljuje po jugo-komunistima i svoj ostalojizdajničkoj titoističkoj partizanštinii plačući kuka za prvom zagrebačkomdžamijom koju je dao sagraditi AntePa velić, a srušili su je komunisti. Uv -je ren sam, ne zato što je bila džamija,već prije svega – zato što je bila Pavelićeva.Plakanja za PavelićevomdžamijomNeki su samosvjesniji zagrebačkimuslimani tu džamiju znali nazivati“ha ramijom“ ili “zulumijom“ koja jemuslimanima bila poklon od režimako ji je u svojoj osnovi imao zulum.Mnoge su džamije širom Balkana(i Hrvatske) rušene i po nekoliko pu -ta, a većina ih je, tamo gdje su muslimaniostali dijelom stanovništva, ob -na vljane sve do današnjih dana. Za -što nekadašnjem Meštrovićevom pa -viljonu, koji je postao džamija za vrijemeNDH, nikada nisu vraćene mu -nare, možemo samo pretpostavljati?Zasigu r no, kudikamo je bolje za svakoghr vatskog muslimana da se da -na šnja zagrebačka džamija ne povezujes ustaškim zločincem Ant om Pa -ve lićem koji je nekoć u vojnič kim čiz -ma ma uma rširao u novootvorenu bo -go molju i odr žao “državnički“ govor.Također, Ha sanbegović u “Da ni ma“govori o tra umi koje je rušenje Pavelićevihmu nara izazvalo u zagrebač -kih muslimana. On ima selektivnopa mćenje pa je za boravio novinarkina pomenuti da je Za grepčanima vje -ro jatno bila puno ve ća trauma kadaje džamija sagrađena, nego muslimanimakada je srušena. To potvrđuje iKrležin memoarski zapis iz četrdese-BEHAR 10817

INSTITUT ZA POLIGRAFIJUmište ili znanost.. Isto vrijedi i zaknjiževno djelo jednog znamenitogSrbina u Hrvatskoj, književnika VladanaDesnice. Tko bi se usudio “ProljećaIvana Galeba“ nazvati manjinskimromanom ili pronalaske NikoleTesle manjinskim izumima?Svi su oni redom, svojim kulturnimi znanstvenim pregnućima, dokazalida nisu skupina došljaka i efemera,već da su itekako oplemenili hrvatskukulturu, znanost i umjetnost. Me -đu tim, Bošnjaci su autohtoni narod uBiH, ali nisu u Hrvatskoj, niti će toika da biti, bez obzira na to što o tomema šta Hasanbegović, baš poput Bo sa -nke koja u Londonu nije željela biti iz -bjeglica jer je smatrala da je, u najmanjuruku, viktorijanska dama. Uostalom,nikada jednog Tahira i Mustafu,Nusreta i Feđu, Munira i Fadila, Mersadai Saliha, Safveta i Mehmedalijuneće prihvatiti kao čistog Hrvata bezobzira na njihovo izjašnjavanje. S obziromna njihovo porijeklo, kako godokretali oni jesu manjina, u današ -njim standardima u pravilu zaštićenijiod većine, ali njihovo djelo nadilazipojam manjinskoga i većinskoga jerto, rekoh, u znanosti i umjetnosti na p -rosto ne postoji. I to nije shvatio Zlatko,koji poput mene Filipa, nosi imekoje bi moglo biti svedivo i na hrvatskoporijeklo. Štoviše, Begovića Hrvataima u Slavoniji, ali HasanbegovićaHrvata teško ćete naći.PO RAŽEN I 1945.Ministar vanjskih poslova NDH Mehmed Alajbegović, SSgeneral Gottlob Berger, nadstojnik protokola VladimirMintas, Zagreb, 1944Akif Handžić, Ante Pavelić, Nikola Mandić, IsmetMuftić, Ali AganovićDžafer Kulenovićtih o nekoj “Azijatkinji koja prljavihdimija“ ulazi u tu dža miju. No, osamdesetih,iz Krležinih razgovora s EnesomČengićem saz najemo da tu džamijuipak nije tre balo rušiti. Kakogod, ovodobni Za g repčanin će reći:“Nađemo se kod dža mije“. Zbunjenisugovornik će upi tati: “A kod koje?“Odgovor se us ta lio u urbane zagrebačkeraje: “Ma ne kod nove, kod onePavelićeve, na Trgu žrtava fašizma, ucentru.“Nacističke marionete bile su itekakosvjesne simbolizma Meštrovićevogpaviljona te je upravo zato muslimanimanamijenjen muzejsko-izložbeniprostor u srcu Zagreba, kao relikt prošlostii umjetničko djelo. Da je potrajalo,muslimani bi bili izloženi u centruZagreba zajedno s muzejskim broševima,sabljama, ćilimima i neolitskimnakitom. Toliko o plakanjima za Pavelićevomdžamijom iz usta povjesničarakoji, do sada, u svojim medijskim istupimao zločinačkoj NDH nije uspiogovoriti neafirmativno.Tko je cvijeće u Hrvatskoj?No, profesionalni povjesničar ihrvatski aktivist islamske vjeroispovijestiglatko bi odbio ovakve denuncijacije(kako to voli reći) jer on smatrada hrvatski muslimani nisu manjinaveć neodvojivi dio hrvatske građanskeku l ture – u biti, da je riječ o jednomnarodu s dvije vjere, odnosno tri vjere,jer je Starčević u hrvatsku nacijuukomponirao i Srbe. S Hasanbegovićemse mogu djelomično složiti, uzmalu preinaku: djela nekih koji suporijeklom bosanski muslimani nisumanjinska. Slike Omera Mujadžića,Fadila Vejzovića, Munira Vejzovića,Mersada Berbera, Izeta Đuzela...zatim književna djela Saliha Alića,Rasima Filipovića, Ahmeda Muradbegovića,Nusreta Idrizovića, FadilaHadžića, Feđe Šehovića, Tahira Mujičića...glumački dosezi Mustafe Nadarevića,Tarika Filipovića... znanstvenapregnuća Esada Ćimića, AsimaKurjaka... ne mogu ni na koji načinbiti manjinska jer ne postoji manjinskaslika ili pjesma ili roman ili glu-Druga je priča o identitetarnimtra gedijama koju je ta građanska ium jetnička elita u sebi nosila: u Hr va -t skoj nikada nisu bili prihvaćeni kaointegralni dio hrvatske kulture, iakosu joj bili stjegonošama, ali i cvijećemjer im djelo doista miriši na izvrsnost,a u Bosni su i dandanas doživljavanikao “prebjezi“. Takva sudbina “na raz -me đu“ nije za poželjeti nikome. Zasi -gu rno im u tome neće pomoći ni Ha sa -n begovićeve starčevićevske utopije.Poraženi 1945. i JeseniDžafer-bega KulenovićaSporno je i to da se Hasanbegovićsmatra osamljenikom među hrvat s -kim muslimanima. U govoru na Ba k -18

INSTITUT ZA POLIGRAFIJUši ćevoj dženazi, upravo kao i na predstavljanjunjegove knjige “Doprinosmuslimana hrvatskoj kulturi i državi“,ističe: “Djelovati i ustrajavati smu slimanske strane na hrvatskimna cionalnim koncepcijama značilo ječe sto biti neshvaćenim i preuzimatiulo gu osamljenika, ponekad i ostraciranogiz vlastite zajednice. U isto vrijemeto je značilo biti neprihvaćenimili zlorabljenim od onih koji su u mu s -li manskoj sastavnici hrvatske kulturei političko-nacionalne misli vidjeli sa -mo nepotreban balast u ostvarenju ne -kih novih i na nekim drugim temeljimapostavljenih ciljeva.“Hasanbegović naprosto nije osamljenikjer je u zadnjih nekoliko godinaskog državnog pečata u kutku zagrebačkedžamije? Moguće da je tako, jerHasanbegović živi dvostruki život:vje što kamufliranog uglednog znanstvenikamuslimanske provenijencije,koji je zbog svojih nemalih znanstvenihistraživanja cijenjen međumuslimanskim uglednicima u Zagrebui u Bosni, ali i onaj intimni, kojipodsjeća na kakav lik iz filmova WoodyjaAllena.Naime, usporedba nije nimaloslučajna. Dok Woody Allen svoje likovevoli svoditi na psihotične i isfrustriranekompleksaše koji prolazekroz mno gostruke identitarne krize, iod nji hovih identitetskih lomova radiumjetnost, Hasanbegović se tek karikaturalnopoziva na znanstvenuobjektivnost. Tko će ga znati, moždaće i Hasanbegović u sebi pronaći spisateljskinerv pa će kao umjetniknadići okvire manjinskog i nacionalnogte napisati, po uzoru na Srbina,hrvatskog književnika Vladana Desnicu,roman pod nazivom “JeseniDža fer-bega Kulenovića“. Do tada će,kao što to često voli raditi WoodyAllen svojim filmskim likovima, ostatizarobljen između muzejskog eksponatamihraba stare Pavelićeve džamijei karte nekadašnje tzv. države,koja je visjela u uredu ustaškog stožernikanegdje na zagrebačkom Gornjemgradu 1942. godine. Utoliko jenaslov njegova intervjua u “Danima“PO RAŽEN I 1945.Ademaga Mešić, Ante Pavelić, Zagreb, 1941 Gradonačelnik Mustafa Softić, Sarajevo, 1943 Detalj sa otvorenja prve zagrebačke džamijeod nekih uglednika Islamske zajedniceHrvatske javno istican kao intelektualnaperjanica zagrebačkih muslimana.Naime, i sam je u intervjuu“Danima“ objelodanio svoje intenzivnoprijateljstvo s nedavno umirovljenimmuftijom Ševkom Omerbašićem,kojega ujedno smatra i ističe svojimmentorom i učiteljem na povjesničarsketeme. Ne možemo se oteti dojmuda bi bilo puno korisnije za Hasanbegovićada je intenzivno druženje smuftijom Omerbašićem usmjerio naučenje o islamu, a ne o povijesti bo sa -n skohercegovačkih muslimana u Hr -v atskoj, za koje je, po njemu, “najvećatragedija poraz iz 1945.“Zašto, inače pronicljivi Omerbašić,koji je jedan od najuglednijih inajzaslužnijih Bošnjaka u Hrvatskoj,nije osujetio Hasanbegovićevu shizofrenuintimu kada je on na Bakšićevojdženazi izrekao: “Opraštam se,dragi Mirzo, od Tebe i u ime Tvojihprijatelja, naše male družbe iz našegazagrebačkog džamijskog kuta ukojem bi se svaki puta petkom poslijedžuma namaza ili nakon Bajramaspo ntano okupljali, u dubljoj vezi ko -ju je, osim pripadnosti uzvišenom is -la mu i prijateljstva, činila i zajednič -ka hrvatska nacionalna misao, ute -me ljena na učenju oca domovine dr.Ante Starčevića?“Je li moguće da Omerbašić nijepri mijetio ovu Družbu čuvara hrvat-(“Ne gledajte u prošlost kroz naočaledevedesetih“) primjenjiv samo nanjega jer je dioptrija profesionalnoghrvatskog aktivista i povjesničaraislamske vjeroispovijesti ostala trajnouštimana na “tragični poraz iz1945.“Da zaključimo, Zlatko Hasanbegovićnaprosto je dvostruka manjina.On je hrvatska manjina unutar bo -šnjačke manjine u Hrvatskoj. Vjerojatnoje kao takav rijedak hrvatskicvjetić te je za očekivati da bi muSavjet za nacionalne manjine RH, zaneko njegovo novo velebno povjesničarskodjelo, trebao “udijeliti“ dvostrukasredstva iz džepova hrvatskihporeznih obveznika.BEHAR 10819

INSTITUT ZA POLIGRAFIJUPomesti mediokritete –jedini izlaz za MostarTaj zlokobni afinitet spram registracije svega što povlači i utvrđuje nepremostive jazove, uzistvoremeno ubijanje i same pomisli na bilo kakvo isticanje humanizma mostogradnje, kaopretpostavke susreta, suštinski gledano predstavlja najveći problem Mostara.Piše: Enes RatkušićMisliti Mostar, bez obzira na promatračkuperspektivu, neizostavno bu -di asocijacije o njegovoj posredničkojulo zi, susretanju dva svijeta, Istoka iZapada. Povijesna i kulturna zbivanjaiznjedrila su niz detalja koji sa mo spominjanjeovog grada po nekoj za čudnojlogici pobuđuju razmišljanja o susretusvjetova iskonski utemeljenih na razlikama,koje u zdravom am bi jentu obogaćujuljude, u nezdravom ih razdražuju,nagone na zlo svake vrste.Takav osjećaj je postojan čak i umo mentima kada takve mentalne ak t -i vnosti nadjača buka u iznošenju su p -ro tnih dokaza, kontekstualiziranih upri mjerima najdrastičnijih razdvajanjai sukobljavanja koja povijest, čini se, bi -lj eži daleko pedantnije i brižljivije?!Zlo kobni afinitet spram registracijesve ga što povlači i utvrđuje ne p re mo s -ti ve jazove, uz istvoremeno ubijanje isa me pomisli na bilo kakvo isticanjehu manizma mostogradnje, kao pre tpo -s tavke susreta, suštinski gle da no predstavljanajveći problem Mo sta ra.Ta vrsta bolesne sklonosti u traženjupovijesnih primjera, koji svaku mo -gućnost konstruktivne komunikacijena bilo kojoj osnovi, ustoličavaju kaoiluzorni pokušaj unaprijed osuđen naneuspjeh, još uvijek dominira, su ve -reno vlada i nada se da će takvu po zi -ciju održati, s obzirom da generacije ko -je dolaze nisu posebno sklone izučavanjuprošlosti, ma koliko ona bila sla v -na.Ne treba, naravno, poricati da primjerakoji ukazuju na sukob ima na p -re tek. Historijske činjenice su na koncuneumoljive. Dovoljno je spomenuti proteklirat, zastrašujuće sukobe, masovneprogone, zločine... No, misliti da jedruga strana medalje prazna, da nenudi primjere koji upućuju na razložnostiskonske potrebe za ljudskim su s -re tima i saradnjom, znak je mentalnogoboljenja za koje lijek ne postoji nitiima nade da će ga neko pronaći.Stoljećima je Mostar, od podizanjajedne od najljepših ćuprija na svijetu,tog bisera začudne arhitektonske me l -o dije, simbola Hajrudinovog gradite lj s -kog umijeća, živio u znaku susreta kojitom buketu različitosti nisu smetale,ni ti su na bilo koji način asocirali tjes -ko bu kao način postojanja u gradu naNe retvi. Takav ambijent je uostalomovaj grad iznjedrio kao najveći rasadnikpjesnika i umjetnika, da je sam imaoviše poeta nego sav ostatak zemlje.Bilo je to vrijeme kada su dva mo s -ta rska pjesnika Osman Nuri Ha džić iIvan Miličević odlučili da djeluju podjednim imenom Osman-Aziz, ne izazivajućibilo kakav oblik frustracije ni najednoj strani. Obostrano prihvaćenasa radnja jednostavno nije podrazumijevaladominaciju jednog, bilo kakavoblik potiranja identiteta, posebnosti,vjerske pripadnosti, običaja i drugihde talja, koje naše vrijeme glorificirakao nepremostive prepreke za bilo ka -kav oblik komunikacije. Ambijent, kojinije sputavao slobodu izražavanja, nitiosiguravao bilo čiju supremaciju, kas -nije je pogodovao i Šantiću, Ćoroviću,Đikiću i drugim, i trajalo je to u vremenusve dok duša grada nije ubijena.Aktuelna društvena analitika, me -đutim, baš u tom segmentu razumijevanjapravi kardinalnu grešku, vezivajućito ubijanje duše grada za devedesete.Lišena hermeneutičkog osjećajaza dubinu, takva “misao“ odbija prihvatititoliko očiglednu istinu da su de -ve desete došle samo kao “idealna prilika“,samo podesno vrijeme za eksplozijenagomilanih frustracija, čija su ra zo -r na dejstva bila puno pogibeljnija odsamih granata. Te frustracije su zapravobili “navodioci“ vatre, koja je bezob -zi rno bljuvana na sve strane.Lišena navedenog osjećaja, druš t -vena misao nalazi se u gotovo apsurdnojsituaciji. S jedne strane ona je punaželje, stremi da nađe odgovor na nezabilježenueksploziju mržnje, do suludostiistovremeno odbijajući da uzroketraži tamo gdje oni stvarno pripadaju –u vremenu koje je prethodilo devedesetim.Upravo zato ona tumara u mrakui ne nalazi odgovore, niti ih s takvimapriorističkim usmjerenjem može pronaći.Apsurdnost cijele situacije očitujese u neshvatljivoj potrebi za idealizacijomi glorifikacijom jednog vremena,ko je je na različite načine suštinski sa -mo sublimiralo probleme, čija je kulmi -na cija bila samo pitanje vremena i po -vo ljnog trenutka.Grad je ubijan jer je na poprištuostao jako mali broj ljudi spreman dase bori za spas njegove duše. U novoko -mponiranim uvjetima gdje je materijalnabaza bila sve, borba za dušu doimalase kao bespotreban luksuz. Sveje, na žalost, pokleklo pred nasiljemgolog materijalizma.Pred rušitelje je stao jedino HuseinĆišić, s istom onom odlučnosti s kojomje s kućnog praga potjerao Musolinijevoggenerala, koji ga je kanio vrbovati,20

INSTITUT ZA POLIGRAFIJUka, tom odsustvu hrabrosti da mu se ujednoj plemenitoj misiji pridruže, primjetioi na vlastitoj koži snažno osjetioi književnik Alija Nametak, koji jepoput Ćišića bio bez dlake na jeziku.Žaleći za gubitkom izgubljenog statusa“grada pjesnika“, deceniju po završetkuDrugog svjetskog rata, Nametak jenapisao kronogram gradu Mostaru:“Tu počiva Mostar. Nekada bogato islavno mjesto. Majdan učenih i duhovitihljudi. Mjesto, odakle su vrcale na p -redne ideje zadnjih decenija našegživota. A sad, nakon desetogodišnjeago nije, blago bez hropca, bez trzaja ibez Gospodina preminu. Putniče, nazovipokoj njegovoj duši.“Afirmirajući razložnost jedino želučanihpotreba i poriva, jedna sumanutapolitika instalirala je podaničkimentalitet kao jedino poželjni oblik po -na šanja. U atmosferi vladavine “kukavičkevećine“ svako uspravljanje kičmedoimalo se naprosto nepoželjnim ak t -om, najčešće sa pogibeljnim posljedicamapo onoga tko je gajio takve ambicije.Taj sindrom najslikovitije je opisaoRoj Medvedev, koji, sagledavajući “boljševičkurecepturu“ ulaska čovječanstvau zemaljski raj ili besklasno društvo,on je zapisao: “Ne misli; ako si mislione go vori; ako si govorio ne piši; ako sina pi sao ne potpisuj; ako si potpisaoporiči“.Nekad bilo, reklo bi se lakonski. Noproblem nije u tome što je bilo, nego štonije prošlo! Najveći problem upravozato leži u činjenici što se tako ustoličenai duboko ukorjenjena strategija discipliniranjačovjeka na principima afirmacijeanimalnih poriva žilavo održavai dan-danas, prvenstveno zahvaljujućiulozi vrhuški nacionalnih oligarhija,koji su oprobanu “partijsku strategiju“preuzeli kao najpodesniji način manipulacijeljudima. Tako utemeljenastra tegija vladavine iznjedrila je i sti -mu lira priglupa uvjerenja da cjelokupanposao, kad je riječ o susretima,obnovi povjerenja, međusobnom pošto -va nju i uvažavanju, treba prepustitipo litici, da oni presude dokle se i kakosmije ići.Ne treba, naravno, osporavati tezuda politika kreira ambijent, no apsolutiziratinjen značaj do te mjere po principuda ona “vedri i oblači“, nije argumentkoji bi mogao opravdati priglupufilozofiju, po kojoj se tek po okončanjutakve vrste posla ima stupiti u akciju.Za takvu strategiju, naravno, nemavre mena. Uz to, čekanje bi bio neoprostivluksuz, koji ljudski duh sebi nikakone bi smio dozvoliti.Mostar uistinu vapi za ljudima Ći -ši ćevog kova, ali kako istesati takav ka -ra kter i postojanost u okolnostima bo -lo njskog fabriciranja moderne intelige -n cije budućnosti, specijalizirane za je -dan jedini način sticanja znanja, koji seočituje u njegovom mehaničkom usisavanjus “Google“. Nikako, naravno, nitije to u takvim okolnostima moguće.Kako s druge strane, u ambijentukoji dostojanstvo prepoznaje isključivou pogrbljenosti pred karikaturalnimautoritetima, koji su umislili da upravljajuplanetom, osigurati promocijuhra brih, znanih i mudrih i plemenitih.Do ima se nemogućim, jer se samo u ta -kvom ambijentu moglo dogoditi da je -dan Ćišić danas nema svoju ulicu uMo staru, da Nametku počasti ne kakou nazivima škola tako i organizacijima nifestacija posvećenih njegovomdje lu, ukazuju Sarajevo i Zenica, dok uMo staru tako nešto nikome ne pada napa met.Podanički mentalitet prezire hrabrosti hrabre, i ne podnosi ih u svojojokolini. I sve dok ta kolektivna zavistspram odvažnih bude dominirala, do -Kako u ambijentu koji dostojanstvo prepoznaje isključivo u pogrbljenostipred karikaturalnim autoritetima, koji su umislili da upravljaju planetom,osigurati promociju hrabrih, znanih i mudrih i plemenitih. Doima senemogućim, jer se samo u takvom ambijentu moglo dogoditi da jedan Ćišićdanas nema svoju ulicu u Mostaru, da Nametku počasti ne kako u nazivimaškola tako i organizaciji manifestacija posvećenih njegovom djelu, ukazujuSarajevo i Zenica, dok u Mostaru tako nešto nikome ne pada na pamet.nekadašnji gradonačelnik Mostara,koji se nije libio glasati protiv prvogUstava FNRJ ne prihvatajući suludapartijska objašnjenja po kojima su seBošnjaci imali opredijeliti kao Srbi iliHrvati, ispriječio se ispred Đure Pucara.Tom bardu viteštva i hrabrosti sva -ke vrste ima se zahvaliti što Đurin bo -le sni naum o promjeni slike Mostarani je ostvaren. A zna se dobro, o čemupo stoje i svjedočanstva, da je “okamenjenumuziku“ Mostara kanio lišitisvih detalja, koji svjedoče o bogatomna sljeđu prošlosti, i unakaziti ga no -vim građevinama u kojima izgled “ku -tije šibica“ predstavlja vrhunac arhitektonskeimaginacije. Njegova usamljenapojava bila je, međutim, nedovoljnaza spas.Taj nedostatak hrabrosti, boljerečeno eskalacije neviđenog kukavičlu-se ge integracija određivat će politikadok će mjeru duhovnog stanja određi -va ti mediokriteti u likovima spodobana oružanih završenim kursevima i ra -z nim certifikatima, kao krunskim do -ka zima vlastite vrijednosti, kojima će,opet, podršku pružati bučni nastupiestradne kamarile.Postoji li izlaz iz ovakvog stanja,jeste pitanje svih pitanja. Naravno dapostoji. Ali, prvi preduvjet za promjenujeste konačni prestanak klečanja predzemaljskim “autoritetima“, koji suumislili da odlučuju o pitanjima životai smrti. Upravo zato na inicijative sastrane, pogotovo političke, ne treba če -ka ti, nego ih treba pokrenuti. Trebavje rovati da hrabrih i plemenitih, kojipri znaju samo Jedan Jedini autoritet,još uvijek ima. Istina, takav naum nećebiti moguć bez žrtve, koja je osnovasvakog velikog djela. Stara arapska po -s lovica jasno kaže: “Ko hoće biti mo s -tom mora biti spreman da bude ga -žen.“BEHAR 10821

IN MEMORIAM: MERSAD BERBERSpomen na Mersada Berbera(1940.-2012.)Dalekiveo boli ioči kojedozivajuPiše: Sead BegovićPreselio je na bolji svijet velikium jetnik. U nepunih godinu dana“Be har“ je s Mersadom Berberom ra -z govarao i taj je intervju pod geslom“Možda je crtež najveća napast kojasalijeće duh čovjeka“ te kraći ogled onjegovu stvaralaštvu pod naslovom“Mitopoetske i metafizičke tajne ma -log čovjeka“, istodobno objavljeni. Te -k stove su krasile Berberove slike, kaoi , uz pristanak slikara, dvije naslovnicenašeg časopisa. Potom je EdinUrjan Kukavica napisao maštovitiesej o Berberovom čovjeku bez zemljeili zemlji bez čovjeka. Riječ je o velebnojmonografiji “Srebrenica“, objavljenoj2011. kojom je ovaj vrsni grafičar,ilustrator, scenograf (surađivaoje ponajviše s Georgijem Parom) i na -da sve slikar, obnovio i osuvremenioantički mit polazeći od Dedala i Ikarakoji u njegovoj interpretaciji, u bijegus Krete 1996. godine, padaju na iskopinebosanskih masovnih grobnica.Po vlastitom priznanju, time je želioizbjeći jeftino lamentiranje i vratitižrtvama njihovu osobnost, karakter icijeli jedan život koji je nestao te seprilikom iskopavanja pretvorio ubroj. Ti kolaži i kombinirane grafičketehnike uz hladno onostrano svjetlootkrivaju nam neka posmrtna zračenjakoja se odražavaju i na naše živote.U monografiji se potresno defini -ra ju lica, posebice ljudske oči, kojekao da posmatramo kroz neki dalekiveo boli, oči koje dozivaju, mole i go -vo re o užasu smrti.Jedan dio redakcije “Behara“ Berberje srdačno ugostio u svome domuu (zamislite koje li koincidencije) Bo -sa nskoj ulici u Zagrebu. Pričljiv, elok -ventan i spektralno obrazovan, ponudionam je mnogo materijala za razgovorte nam u svome ateljeu dopustiouvid i razgledavanje njegove bo -ga te grafičke i slikarske arhive. Nitkood nas tada nije pomislio na njegovurečenicu: “Kada nas nema, smrt vla -da“. No, kao klasik bosanskog, hrvatskogi svjetskog slikarstva (izlagao ješirom svijeta i u “dvije domovine“) tedobio pedesetak nagrada i priznanja,on će zauvijek ostati urezan u povijestilikovne umjetnosti. Nezaboravnoje i njegovo predavanje na Umjetničkojakademiji u Sankt Peterburgupod naslovom “Figuracija kao permanentamoderne umjetnosti“ kojemno go govori o njegovom stilskompro mišljanju, jer, umio je teško dokučivozanatstvo pretočiti u figuralnointelektualne prezentacije na tragutalijanskog quatrocenta i španjolskogbaroka do simboličnih skupova asocijativnihrazina putem postmodernističkihaplikacija (korištenjem slikarskogplatna i isječaka iz novina). Či -ni o je to i onda kada mu je tematskapreokupacija bila, arhaična, arkadijskai bukolička Bosna, čistotna u svojojnaivnoj ljepoti i jednostavnosti.Svojedobno je Sarajevom kolalapo slovica o tome kako se mjeri iprepo znaje uspješan Sarajlija: “Moraimati golfa, mora imati CT glave imora imati Mersada Berbera na zi -du.” Naravno da umjetnik takve pričenije poticao. Jednostavno je bio za g -njuren u svoj svijet u kojem je marljivoradio. Usamljene kritike da jepompozan i pretenciozan u velikimfor matima, a virtuozan u malim – ni -je komentirao, kao i prosudbe zavid -22

IN MEMORIAM: MERSAD BERBERSpomen na Mersada Berbera(1940.-2012.)Adio,prijateljuMersade!Piše: Munir Vejzovićlji vaca i zajedljivaca da je tu riječ osu vremenom slikarskom anakronizmu.Kao inteligibilni akademski slikarimao je višu svijest o svome radute mu zaista ništa nisu značile prosudbesa strane. Uostalom, njegovucrtačko grafičku i slikarsku tehnikuveć su prepoznali najznačajniji galeristiEurope i svijeta te nije imao os -je ćaj krivice što ga izvjestan broj po š -to vaoca komercijalizira. No, oni dru -gi, likovno kritički znalci uglavnomsu bili veliki njegovi zagovornici.Bio je rijedak slikar Bošnjak kojegsu (osim što je razvijao specifičan od -nos prema povijesti) zanimale i eshatološkorezoterične teme. Sa šejhomEdinom Urjanom Kukavicom planiraoje napraviti monografiju o dervišima,jer su ga posebno privlačilerubne teme o derviškom pokretu iz15. stoljeća, o Hamzevijama koje jepredvodio karizmatični šejh HamzaOrlović. Nažalost, nenadani i preranirastanak s njim uskratio nam je jošjedan njegov umjetnički, ali i estetskofilozofski naum.Ako postoji Ahiret (drugi svijet), a ne su m -njivo za vjernika postoji, onda je naš brat iprijatelj Mersad sada gore. U čemu je tajnasmrti? Nitko se odozgo još nije vratio, baremne vidljivo, pa da nam kaže ima li ga ili nema,odgovora nemamo. Nama je tek preostalaimaginacija da ga u njoj tražimo i pitamo sekako je našem bratu i prijatelju sada gore na drugom svijetu.Na ovome svijetu poznavao sam Mersada Berbera kao uspravna čovjeka koji je do samogkraja išao stazom humanosti i nije odstupao ni kao umjetnik ni kao čovjek koji je mislio svojomglavom i osjećao svojim srcem. Tek, ljepota je bila presudna da ga usmjeri, ljepota, kažem,koju je nosio u sebi, za nas, za ovaj dunjaluk kojeg je definirao. Hedonist, kako se i priliči slikarukoji je otkrivao specifičan svijet Bosne iz koje je izrastao i koji nikada nije zaboravljao majčinomlijeko kojim je bio nadojen da bi se mogao otisnuti u svijet preko oceana. Dovoljno obaviješteni osviješten po pitanju poštenja, ali i po pitanju nepravde koje je na ovom svijetu i previše.Jasno je osjećao, da ne kažem bolno, koliko fizički još više cerebralno, a najviše velikimsrcem kojeg je dijelio sa istomišljenicima koji su gradili bolji svijet.Neki ga nisu htjeli shvatiti ni prihvatiti upravo zbog uskogrudnosti spoznaje da nosi i pronosijedan specifičan vilajet i segment koji je bio, a i sada je uklet. Zato me tišti sumnja da jeotišao, a da nam nije rekao (nije stigao reći) što je tajna i kakva je bila njegova misija na ovomesvijetu.Bilo kako, taj mali bosanski konj, kojeg je Mersad toliko volio i slikao, govori o slikaru i onošto sam ne bi istaknuo. Njemu je bila potrebna metafora, upravo zato što je znao što značitegliti vjekovima, još od Turaka, za džaba, za ništa, ali možda i iz prkosa ali i zbog ponosa daSvijet ne vrijedi ama baš ništa ako ne vrijedi življenja onoga ljudskog, humanog kojeg ovajvilajet dobro poznaje od pamtivijeka.Ali, nije Mersad vjerovao u Boga mimo vjere u čovjeka. Njegovo slikarstvo prikazuje čovjekai sav onaj kaleidoskop pojava koje su ušle u njegov krug memorabilije. Zato je on čovjeka, a nerijetkoi životinju, stavljao u prvi plan - uvjeren da je slikarstvo poslanje s kojim poručuje neupućenimai uvjerava da Bog nije kriv. Taj zavjet, kojeg si je sam slikar zadao, da gledatelju predočivilajet – Bosnu za koju su svi čuli, ali je nisu vidjeli kako izgleda u očima slikara koji je sve todoživio i koji nosi kao Himeru cijeli svoj život. I kao da je osjećao da mora još dodati točku na “I“on se opet okrenuo svome bolu – Srebrenici i na našu žalost završio ovo zemaljsko putovanje.Neka Ti je laka crna zemlja, prijatelju, gdje god ona bila.BEHAR 10823

LIKOVNI PORTRETI: Damir NikšićIntervju: Damir NikšićRazgovarao: Filip Mursel BegovićBosanski Atlas, koji kleči,drži nebo toliko niskoda moramo intelektualno puzati24

LIKOVNI PORTRETI: Damir NikšićMr. Damir Nikšić, rođen 1970. godine u Brezovom Polju kod Brčkog, bosanskohercegovačkije konceptualni umjetnik. Studirao je na likovnim akademijama u Sarajevu,Milanu i Bologni. Diplomirao je 2000. godine na Akademiji likovnih umjetnostiu Sarajevu, Odsjek za slikarstvo. U periodu 2000.-2004. godine studirao je napostdiplomskom studiju na University of Arizona, SAD. Magistrirao je 2004. godineiz likovnih umjetnosti i historije umjetnosti. Predavao je na Northwestern Universityu Evanstonu, SAD. Bio je član grupe “Maxumim“. Izlagao je na Venecijanskombijenalu 2003. godine u internacionalnoj selekciji. Živi i radi u Sarajevu.Sugestivan si u svojim video per -fo rmansima, koristeći različiteme dije i oblikovne postupke dje -lu ješ hipnotički, a time pokazuješnevjerojatan talent da svojuan gažiranost preneseš na gleda -te lja i posve ga okupiraš. Na kojina čin ti to uspijeva?To je vjerovatno radi toga što kori -s tim opšta mjesta pop kulture ili op -šta mjesta folk kulture u zadnje vrijeme.Ponavljanje i trans su stari trikovimnogih duhovnih praksi, misticizmanaročito. Igram se sa psihologijommedija. Najvažnije je unijeti se, aonda više nije važno da li si iskren iliglumataš, bitno je da ilustruješ određeniduh, osjećaj, stanje, da se ono vi -di na tebi, da se prepoznaje, da insistirašna održavanju tog stanja nekolikominuta i onda se ono prenosi nagledaoca. Treba da budeš kao membranazvučnika ili bubnja koji zadajeri tam i takt. Ne treba prenaglo ska -ka ti iz stanja u stanje, već postepeno,pa onda provozati publiku jedankrug, napraviti loop, opisati jednu te -mu. Mnogi su danas prebrzi i šizotemični,žele sve odjednom, treba izolovatiosjećaj, misao i usporiti, ali po s -tepeno mijenjati kada vidiš da pažnjaopada. Naravno, najbitnije je privućipažnju sa nečim što je dovoljno poznatokulturološki, pa makar ono nebi lo eksploatisano prije u medijima,ali je bitno da se prepoznaje iz svakodnevnice,da postoji zajednički je -zik. Ja u svojim djelima nastojim pronaćizajednički jezik sa publikom, bi -t no je da se razumijemo. To je danasteško postići. Ne zavidim onima kojinemaju svoju publiku koja razumijetačno šta radiš. Ja na taj način i obrazujempubliku šta je to umjetnost, danekada ona ne mora imati naokosmi sla, ali da često potpuno razumijemoo čemu se radi u djelu nekimunutrašnjim razumijevanjem.Živiš li uloge koje neprestano mi -jenjaš, te tvoje Bismille guerille,zatočenika Guantanamera, ministar-a kulture, bosanskog Indijanca...Koristiš se raznim postupcima:citatnost, kolažna montaža,fragmentiranja ranije cjeline i sa -stavljanje novih sklopova. Tko jeuopće Damir Nikšić? Znaš da sepočesto znaju šaliti sa glu m cimakoji i u stvarnom životu počinjuglumiti svoje uloge. To je ne kavrst profesionalne defor ma cije.Te uloge su sve redom nekakviarhetipi, fragmenti i interpretacijeistog lika, u zavisnosti od faze, odsituacije. I revolucionari iz šume sekasnije pretvaraju u ministre, to suisti ljudi, ali druga je problematika idrugačije oružje, drugačija strategija.Ja nisam profesionalni glumac. Ja neglumim na tuđe tekstove niti se mo -ram uživljavati u uloge po narudžbi.Ja glumim na svoje tekstove i ne mo -ram se u te uloge uživljavati jer dolazesame od sebe, osim onda kada snimam,ali i onda sam prezauzet dru -gim stvarima, kadriranjem, estetikom,izvedbom, tako da ja nikada ni -sam u biti uživljen u ulogu kao što bineki glumac bio, a to je i dobro, jer bito onda bila gluma, a ne umjetničkiperformans. Umjetnički performansje kada nastojimo izolovati os novnumi sao, duh ili stanje i u datom mo me -n tu ga prikazati, pokazati onako ka -ko to izgleda nama umjetnicima u ži -votu, u kontekstu života. Mi se ne ba -vi mo žanrom, stilom, mi nastojimobi ti bez stila i žanra, iznijeti svakiput nešto drugo, novo, ili perfetiziratistaro. Ne robujemo formama glume,teatra, filma. Ja se nadam.Po ocjeni Aide Abadžić Ho džić je -dan od najboljih video ra dovana stalih nakon posljednjeg rataje tvoj rad pod nazivom If I was -n’t Muslim u kojem znalački i uko nceptu vrlo usklađeno citirašme lodiju, žanrovske elemente iscensku dramaturgiju poznatogbroadwajskog mjuzikla Violinis -ta na krovu. Kako je taj video na -stao? Nakon što je video “procurio“na youtube po islamskim fo -rumima proglašen si za najvećegislamskog konceptualnog um je t -nika. Koliko si se odmakao od pe -rioda kada si putem citat no sti, utragično-ironijskoj dista n ci, propitivaovlastiti identitet i jednakopravnostidemokra ci je u svijetukojeg oblikuju do mi na n t nozapadne vrijednosti?BEHAR 10825

LIKOVNI PORTRETI: Damir NikšićNije mnogo umjetnika radilo vi deoumjetnost onda i nema ih mnogo da jeradilo video umjetnost a da nije zakoračilou filmsku umjetnost. Ja samjedan od prvih koji su radili vi deo nanašim prostorima. Ja sam magistriraou SAD u tzv. “novim žanrovima”umjetnost performansa, in s ta lacije,te, između ostalog, i video um jetnost.Ja sam ostao dosljedan vi deo umjetnostii pratim njen razvoj, nadam seda to mogu glasno i slobodno reći.Video više nema smisla ako nije vi -deo, ako se seli na platno. Istinski vi -deo traži ekran. Danas je ekran onajna našem laptopu ili desktopu. Da nasje video glavni medij interneta. Jasam takođe jedan od prvih, u stvariprvi koji je svoje radove svojevoljno iodgovorno stavio na internet madasam tim riskirao prodaju svojih videoradova kolekcionarima, galerijama imuzejima. Ja sam imao ozbiljne videoradove na svom sajtu i na youtube on -da kada su moje kolege to smatralegubitničkim, očajničkim, ka da su mise rugali radi toga. Ja sam prigrlionovi medij i demokrati za ciju tog me -di ja, demokratizaciju kva litetne um -je tnosti, naročito angažovane um je t -nosti i to apsolutno ima smisla, ali ve -o ma malo zarade. Video je u biti na s -tavio da postoji samo i jedino na internetugdje u zadnjih ne koliko go dinapostaje osnovni medij. Svi moji videoradovi na YouTube ima ju CreativeCo mmons licencu, da kle dijelim ih sadrugima, dajem drugima da upo tri je -be moj video u svojima.Što se tiče drugog dijela pitanja,može se vidjeti da je čitav svijet od -makao u tom odnosu. Ja sam imao tusreću ili nesreću da budem prvi, naudaru, da definišem neke stvari i od -no se prije svih jer sam se zatekao uSAD od 2000. do 2006., a dolazio samiz Sarajeva u kojem smo sve te stvario predrasudama, orijentalizmu i an -ti semitizmu 21. vijeka imali prilikevi djeti na djelu prije nego je on stupiona svjetsku scenu u takvim razmjerima.Tako da sam mogao anticipiratisav jezik mržnje koji bi Amerikanci,ili Zapadnjaci općenito, mogli zamislitiili izmisliti. Već sam ga poznavao,već sam znao najgnusnije vicevekoje sam im mogao preporučiti, kao iislamofobske argumente koje samčuo početkom devedesetih od Arkana,Mladića, Karadžića. No imajući u vi -du da je ta ista američka vojska zanjima izdala potjernice, samo samhtio obratiti pažnju da i sami ne upadnuu zamku i ne naprave istu grešku,što su naravno učinili.Moji povratci u BiH su mojipovratci u srce Dinarskih Alpa.Tu pronalazim dušu, duh, idejei inspiraciju mukotrpnimradom, umjetničkim idruštvenim angažmanom,borbom protiv zatucanosti,primordijalizma, ali i tazatucanost ima svoju logiku iporijeklo i opravdanje ivrijedna je istraživanja.*Ako želimo otkriti Boga, njegaćemo pronaći u svemu pa i uBosni i Hercegovini, a sebe,porijeklo svoje duše možemopronaći samo u ovoj tmurnojBosni i surovoj Hercegovini jertu smo, čini se, bili prije svihdrugih, još od zadnjegledenog doba.Sjetimo se samo Abu Ghraib-a. Jasam im pokušao reći da je ono što či -ne u stvari moderni antisemitizam.Me đutim sada je drugačija situacija iu Evropi i u Americi nego što je bilana kraju prošlog i početkom ovog mi -lenija. U današnjoj Evropi Bošnjaciviše nisu jedini ili rijetki muslimanikojima se treba iščuđavati i koji predstavljajuneku iznimku. Pariz, London,Berlin izgledaju daleko više po -put Teherana nego Sarajevo. Ovdašnjiljudi izgleda malo putuju pa tone znaju, zaglavljeni su u križarskojprošlosti i imaju teške rasističkepredrasude, što je karakteristično zamnoge slavenske narode koji su dosko ra bili dijelom velike slavenskeim perije pa nisu imali prilike upoz -na ti se lično, u prvom licu i iz prveruke sa drugim rasama i kulturama.Sada je sve drugačije. U ovom mo me -ntu počinje normalan, ravnopravan ibitan dijalog koji prije nije postojao.Postojao je samo eurocentrični monolog,nazadni i zatucani, i nadasve štetnirasistički diskurs. Sada se stvarimijenjaju na svjetskoj političkoj scenii u ekonomiji. Kina je tu. Demokratskepromjene Arapskog proljeća, itd.Zato je posve nemoguće da se ponovigenocid nad muslimanima u Bosni ada ovog puta protesti zbog toga u ev -ro pskim gradovima, kao i pritisakgra đana na Vijeće Evrope ne budemnogo ozbiljnijih razmjera, osim akobi genocid nad muslimanima i progonmuslimana iz Evrope bio evropskihrazmjera i organizovan od sameEU, ali u tom slučaju govorimo o definitivnomkraju i skandalu evropskecivilizacije. Stoga, sada je samo bitnoraditi na tome da ovi koji su se razmahalii razgraktali protiv civila mu -s limana, kao i oni koji su ih slušalinekoć kada su direktno radili na progonui torturama, pljački i ostalom, adanas rade na trbušnim mišićima,masnoćama, celulitu, zdravoj ishranii triviji – shvate konačno koliki suidioti bili i da historijski sud, umjetnost,zdrav razum ne propusti zalijepitiovim idiotima jednu veliku historijskušamarčinu kako nam se tipametnjakovići ne bi više ponavljali.Iskreno, poslušao sam nekolikotvojih intervjua na internetu i či -ni mi se da to što pričaš zvučipoprilič no utopistički. Čuj, Sarajevoslobodan grad za umjetnike.Naši po litičari čim čuju za kulturu,od mah se uhvate za pištolj(da ovo nije ugledan časopis sadu gom tra dicijom rekao bih dase uhvate za nešto drugo). Kakvuslobodu sa njati u vremenima ra -s prodaje svega i svačega, ideala,morala, ra dnih mjesta, fabrika, u26

LIKOVNI PORTRETI: Damir Nikšićvrijeme odljeva mozgova, u vrijemezatvaranja temeljnih kulturnihins ti tucija...?Sarajevo je dovoljno mali grad dabi jedan kvart u njemu napravio velikupromjenu ne samo u gradu, već udržavi, pa možda i u regionu. Doselilobi se tu na određeno vrijeme mnogomladih ljudi. Hrana je jeftina, smještaj,sve se može – ako se ljudi povežu,ako nisu otuđeni. Dovoljno je biti or -ga nizovan, uporan, okupirati određeneprostore, napraviti skvot, što nijeutopija već praksa u mnogim evrops -kim gradovima već desetljećima. To uSarajevu nije još pokušano, što neznači da ne bi moglo proći dobro. Istotako, Sarajevo je dovoljno mali gradda, jedna mala grupa intelektualaca,umjetnika, uticajnih jav nih ličnostine bi mogli organizovati ili lobirati zatako nešto kod svojih prijatelja, poznanika,svoje generacije na pozicijama,opštinskih načelnika, policije sa -mo kad bi to uistinu htjeli.Sloboda, prava umjetnička slobodase i dešava u takvim uslovima.Najgore je kada umjetnici trče za ka -ri jerom, kada sve funkcioniše i kadase lome pred vratima institucija, ka -n celarija, investitora. Istinska slobodadolazi kada svi miševi pobjegnu sabroda koji tone. Tih nekoliko mi nutaprije kraja je najbolje što hi s torijamože pružiti umjetniku, i najbolje štoumjetnik može pružiti historiji um je -tnosti, jer umjetnici, istinski umjetnicisu naučili da se treba uzdati “u se iu svoje kljuse”. Oni su možda jedinikoji baštine ovu filozofiju pored običnihseljaka. Svi ostali računaju napomoć, samilost, kredite, veze. Ta koda vjerujem da su u narednom pe ri -odu upravo umjetnici, u saradnji sapo duzetnicima, radnicima i seljacima,da se tako marksistički izrazim,da kle onima koji su voljni raditi i pro -izvoditi - ti koji će pokazati kako seizvaditi iz krize oslanjajući se samona svojih deset prstiju, na kreativnosti ne toliko na ideje koliko na informisanost.Zašto kažem ne ideje? Radito ga što smo u proteklom periodu ra -di neinformisanosti protraćili mnogoVoliš se u svojim video performansima poigravati sa kapama koje suBošnjaci nosili kroz povijest. To jest poigravaš se sa identitetarnimkompleksnostima, ali i kompleksima koji kroz povijest prate Bošnjake.Tvrdim da francuzica ne može biti nacionalna kapa Bošnjaka(bosanskih muslimana) jer samo ime joj govori što je, fes su donijeliTurci a ni on nije njihov, uvezli su ga u vrijeme modernizacije osmanskogsultanata. Šta je identitetarno pokrivalo bosanskih muslimana,Bošnjaka?Te kape su karakteristične za konstrukcije nacionalnih identiteta 19.-togvijeka. To danas ne postoji više. Bošnjaci su kaskali za tim u prošlosti i izgledada je to dobro, jer to nisu nikada riješili niti ustanovili, a i da jesu poputdrugih, danas to više nema, niti bi imalo ikakvog smisla, tako da se možemoprepustiti ovom vremenu i post-modernistički poigravati sa tim trivijalnimkonstrukcijama moderne nacije i modernog folklorno-nacionalnogidentiteta. Ono što je danas pokrivalo, ono što je poklopilo današnjeBošnjake nije identitarno, već intelektualno nebo koje Bosanski Atlas držijako nisko. Zatupljenost masa i impotencija intelektualaca čine da BosanskiAtlas koji kleči, koji se saginje da kupi nekakve mrve informacija, znanja,profita koje ispadnu onima u prolazu, drži nebo toliko nisko da moramointelektualno puzati. Ali to je poznato svima.BEHAR 10827

LIKOVNI PORTRETI: Damir Nikšićvremena izmišljajući toplu vodu. Ni -su bitne genijalne i megalomanskeideje, koliko dobri i pravi potezi i malikoraci u datom trenutku.Nije li bosanski čovjek, pogledajsamo u prošlost, trenutno najslobodniji?Svatko može reći što muje na duši bez da ga se odvede uzindan – od sarajevskog taksistedo sarajevskog umjetnika poputtebe. Nema Turaka, nema Austrijanaca,doduše samo administrativnojer znamo za ekonomskogospodarstvene ovisnosti. No,mo žemo reći da je bosanski čov -jek slobodan, a da ne zna šta ćesa svojom slobodom pa se nadnje ga neprestano nadvija sjenkabu dućih međuetničkih sukoba,neprestanih političkih kriza, bu -dućih poskupljenja režija... Uzsve to govorimo o autogetoizaciji(o kojoj si ti pjevao), a u interv ju -i ma si naglašavao i svoj konceptna cije – u biti pomirljivo si govorioo pomirenju do sada nepomi -r ljivih nacionalnih suprotnosti.Upravo sam i rekao da je ovo najboljitrenutak za slobodu, kada se sveraspada, za umjetničku slobodu i slobodnodjelovanje, ali nije bosanski čo -vjek toliko slobodan zbog samog sebe,zbog despotskog odgoja i mentaliteta.Navikao je da uhodi i navikao je nauhode. Ovaj put te uhode možda nerade za svjetske sile, već za sitni čar išićar. Sitnoj i jadnoj duši je najgorevidjeti svoga koji se je oslobodio okovakompleksa i gluposti. Drugoga će cijenitii poštovati, ali svog će nastojatisaplesti i spengati jer ovdje se uspjeh,sreća i sloboda ne praštaju. Brat bratuzavidi na sreći, ne krije zavist i sijespletke. Ali doći će sve na svoje.A to o sukobima i budućnosti. Točeka svakoga, ne samo bosanskog čo -v jeka. To podjednako čeka i Grke, iŠpanjolce, i sve ostale. Ali eto, izgledada je lakše zloslutno projicirati sve tona dežurne Bosance kao da mi samona jad i čemer imamo monopol.Dopusti i meni pravo na mišljenje,naime, tvrdim da je nacio na -l no kapa svih Bosanaca, ni ma -nje ni više nego šljem. Bosancumože na glavu pasti štošta, upravokao što mu na pamet padaštošta. Da k le, nudi se kompromisno,ali i ko risno rješenje: šljem.Bosanac uv ijek sa sobom moranositi šljem da mu na glavu nepadne kla vir, Dodik, Lagumdžija,Čović, ministarska šestorka,ormar pun kalendara iz 1942., damu se ne sruči 1995. Srebrenicana glavu, Day tonski sporazum,ili tajkun sa sto tona privatizacijskogotpada. Možeš li, lijepo temolim, nas ta viti niz ovih tranzicijskihpadavina?Srećom je to tvrda bosanska glavapa možemo još štošta preko nje preturiti.Slažeš li se sa čestom usporedbomda je Bosna i Hercegovinapo političkoj i društvenoj situacijikao Palestina? Naime, osobnomi je bliža tvoja interpretacijain di janskog rezervata.Jeste. Jako blizu Palestine, i to pome ntalitetu Palestinaca, a koji je me -n talitet opšte nesloge i manjka organizacijei dogovora. To je karakterističnoza svaki geto. No izolovan je onajkoji dopusti da ga izoluju.Jesi li jugonostalgičan? Kaže se uSarajevu da što si urbaniji to sijugonostalgičniji.Nisam jugonostalgičan. To što setiče urbanosti i jugonostalgije – to jenostalgija za putovanjima po gradovimabivše Juge, za druženjem ovdašnjegradske raje sa gradskom rajomBeograda, Zagreba, Splita, Novog Sa -da, Ljubljane. To neki vide kao jugonostalgiju,ali to je sasvim normalnapotreba za putovanjem i druženjem.Ako možemo da se družimo na drugimjezicima, tuđim jezicima, zaštone bih i na jezicima koje razumijemo.Šta je za tebe politički lijevo, štade sno, a šta centar? Čini se kaoda više ne postoje granice, postojeapsurdi, rekao bih da postojilijevo desničarenje i desno ljevi -ča renje i nešto između što nemaimena, ali znamo da je vazda naštetu naroda. Možeš li mi opisatibosanskog umjetnika koji razmišljalijevo i onoga koji razmišljadesno, ili u skladu sa semaforom- ili zeleno ili crveno.Šta god bili, kako se god deklarisali– nekom nismo po volji. Ne možemosvima ugoditi, a opet, s druge strane,možda se samo radi o nesporazumu.Problem je u tome da svi imaju ambicijeda svima upravljaju. Dovoljno jeupravljati sobom. Ponekad suprotnostii sukobi unutar nas nisu opravdani,već rezultat lažnih dilema. Lažnadilema je intelektualna bomba kojamože uništiti čitava društva, porodice,a naročito individue.Čovjek je biće koje izmišlja kategorije,poima i izolira elemente i pos -tavlja ih kao suprotnosti, a da ovi če -sto to nisu. Čovjek ih sukobljava naJa sam imao tu sreću ili nesreću da budem prvi, na udaru, dadefinišem neke stvari i odnose prije svih jer sam se zatekao u SADod 2000. do 2006., a dolazio sam iz Sarajeva u kojem smo sve testvari o predrasudama, orijentalizmu i antisemitizmu 21. vijekaimali prilike vidjeti na djelu prije nego je on stupio na svjetskuscenu u takvim razmjerima. Tako da sam mogao anticipirati savjezik mržnje koji bi Amerikanci, ili Zapadnjaci općenito, moglizamisliti ili izmisliti.28

LIKOVNI PORTRETI: Damir Nikšićnekoj mentalnoj pozornici, takmiči ih,umjesto da shvati da svi elementisarađuju u istom. To su tragovi dualizma,politeizma. Jednost ili “tevhid”nas uči da ni nebo ni zemlja nisu različitiveć su elementi jednog istog staništa;da duh i tijelo nisu u sukobuniti su različiti, već su elementi istogstaništa, itd. To su znali i Indijanci, amoderni čovjek, eto, nije u stanju dato pojmi pa mora sebi da to ilustruje u“Avataru” npr. Što više želimo izolovatijednu vrijednost kao jedinu vrijednost,superiorniju od drugih, više seponašamo poput mnogobožaca koji suizmišljali kultove, božanstva ovoga ilionoga: trgovine, brzine, rata,... ka koje ko sebe identifikovao, tako ih je sebiizabirao za ideju vodilju, tj. Ido la. Istoje i sa partijama. One su samo odrazpsihologije društva. Neke idealiziramo,neke romantiziramo, neke demoniziramoi tako u krug. Ali u biti – mismo ti koji trebamo da sarađujemo uistom, a to je opšta dobrobit. To bi trebalabiti politika. Politika ne bi smjelabiti arena gdje se samo i jedinosukobljavaju mišljenja, već laboratorijau kojoj se mišljenja krčkaju zajednoi iznalaze formule i rješenja.Primijetio sam da je Bosna punafašista. Naime, u medijima stalnonailazimo na naizmjeničnačaš će nja i lijevih i desnih koji seme đu sobno označuju fašistima.Sma tram da je riječ o povišenimtonovima, o radikalizaciji medijskoggovora, o polemikama kojese svode na osobna vrijeđanja ivađenja prljavog rublja i naposljetkuo nedostatku kulture.Umijemo li mi uopće razgovaratijedni sa drugima? Istodobno naszamaraju sa lažnim obećanjemsu života.To je upravo to demoniziranje.Upi ranje prstom i proglašavanje zavješticu ili vješca, pozivanje na linč.To je, opet ponavljam, srednjevjekov -na i primitivna ideološka praksa ko jaje postojala i u socijalizmu kod Sla -vena. To je jedna psihoza koju Ev ro -pa gaji već dugo, od Inkvizicije čini mise. Proglasiti nekoga za đavolovu lju -ba vnicu ili slugu, fašistom, ovimonim, bez argumenata – to je čistiDe kameron.Ne umijemo razgovarati jer ne -ma mo o čemu. Ne da nam se lijepora zgovarati jer nema lijepih stvari.Da ima bilo kakvih lijepih stvari, lijepihgovora, lijepih riječi, lijepih ideja,lijepih vijesti – mi bi o njima u parku,u kafani, kafiću i kod kuće lijepo iraspredali, ali nema ih, pa je sve trlababalan,glodanje iste oglodane kosti.I komplimente smo zaboravili udjeljivati,kao da nas koštaju. Da ih možemokako naplatiti i onda bi škrtarilina njima i skupo ih naplaćivali. Škrtismo na lijepim riječima i lijepim mi s -lima. Zato nam i nije lijepo.Jedan od najveći hrvatskih pjes -ni ka Boris Maruna, koji je polaži vota proveo u egzilu, vrativši seu Hrvatsku devedesetih napisaoje zbirku pjesama pod naslovom“Bilo je lakše voljeti te iz daljine“.Možeš li opisati svoje ljubaviprema Bosni – iz perspektiveAme rike i Švedske u kojima si ži -vio i studirao, te sada, kada si sevratio u svoju zemlju?Razočara te grad, naravno. Gradte razočara, ali periferija, običan čo v -jek, Bosanac, Hercegovac te uvijekoduševi. Ma ponekad smo sami sebikrivi radi toga što očekujemo previšetoga od Bosne. Emotivni smo, a Bo s -na je kao i svaka druga zemlja: onikoji teško žive nemaju vremena zapriču o Bosni, moraju da rade; oni ko -ji dobro žive – ni oni nemaju vremenaza priču o Bosni, oni bi da se provode,i tako.Mnogi osporavaju multietničnostSarajeva nakon rata. Govori seda su Srbi i Hrvati protjerani, daje Sarajevo etnički očišćeno. Kojeje tvoje mišljenje?Pa slušaj, i ja sam jedva prihvaćenvrativši se nazad, s obzirom da nisambio tu to kom rata, to mi do dan danasnije op rošteno, sudeći po nekima. Imene su protjerali par puta iz Saraje-Nisu bitne genijalne imegalomanske ideje kolikodobri i pravi potezi i malikoraci u datom trenutku.*Problem je u tome da svi imajuambicije da svima upravljaju.Dovoljno je upravljati sobom.Ponekad suprotnosti i sukobiunutar nas nisu opravdani, većrezultat lažnih dilema. Lažnadilema je intelektualna bombakoja može uništiti čitavadruštva, porodice, a naročitoindividue.*Što više želimo izolovati jednuvrijednost kao jedinuvrijednost, superiorniju oddrugih, više se ponašamopoput mnogobožaca koji suizmišljali kultove, božanstvaovoga ili onoga: trgovine,brzine, rata,... kako je ko sebeidentifikovao tako ih je sebiizabirao za ideju vodilju, tj.Idola. Isto je i sa partijama.One su samo odraz psihologijedruštva.*Ne umijemo razgovarati jernemamo o čemu. Ne da namse lijepo razgovarati jer nemalijepih stvari. Da ima bilokakvih lijepih stvari, lijepihgovora, lijepih riječi, lijepihideja, lijepih vijesti – mi bi onjima u parku, u kafani, kafiću,kod kuće lijepo i raspredali, alinema ih, pa je sve trlababalan,glodanje iste oglodane kosti.BEHAR 10829

LIKOVNI PORTRETI: Damir Nikšićva i znam kako se osjećaju prognani.Prvo sam bio prognanik sa teritorijeRS-a, tj. Grbavice, a onda sam bježaood lokalne militantne politike nakonrata. Ali sam se uporno vraćao svakiput kada skupim snagu i izgradimnove kontakte vani.Nije prvi put da se iz Sarajeva pro -tjeruju čitave grupe i da se uništavanjegova multietničnost. Sjetimo sesamo kako je Sarajevo ostalo bez svojihAškenaza i Sefarda u onom tamoratu i pod čijom vlasti se to dešavalo.Predsjedništvo RS-a je isto tako htjeloSarajevo napraviti etnički čistim srp -skim gradom u ovom zadnjem ra tu.Tada su u Sarajevo kao u jedan velikikonc-lager za evropske muslimane do -šli mnoge muslimanske izbjeglice saetnički očišćenih teritorija RS-a, inaravno, u nemogućnosti da se vra tesvojim domovima, tokom dvije de -cenije su zauzeli busije i pu stili korijeneu Sarajevu kao što su i u mnogimdrugim evropskim i američkim gradovima.Da ih je Banja Luka i ZapadniMostar pustio da se vrate njihovim do -movima na teritorije sa većinskim hr -va tskim i srpskim stanovništvom vjerovatnobi se i Sarajlije mogle vratiti uSa rajevo, zato isto pitanje treba postaviti,tj. istu važnost u ovoj problematicitreba dati i drugim glavnim gradovimadecentralizirane BiH. To što suoni manji ne znači da nisu jednako od -go vorni za ovaj problem i da se ubudućetrebaju provlačiti i izvlačiti ili po s -matrati od vojeno. Problem multietničnostii etničkog čišćenja je problemčitave BiH i na tom nivou se i rješava.Pa čak i šire. To je pitanje ZapadnogBalkana i pitanje Evrope. Dakle, istopi tanje važi i za Beograd i Zagreb. Na -ime, da srpske izbjeglice iz Hrvatskenakon Bljeska i Oluje (u optužnicamaHaškog tribunala nazivaju se združenizločinački pothvati) nisu zauzelekuće i zemljišta muslimanskih izbjeglicaiz Bosne koji su pobjegli u Sarajevo,svi bi mogli na svoje. Tako da jebolje ne optuživati Sarajevo za nekestvari i ideje koje su generirane i krenuleiz drugih centara. Sarajevo je vjerovatnotužan rezultat tih politika, aline i arhitekt. To je pametnim ljudimau svijetu i kod nas jasno, ali pasjalukne bi bio pasjaluk kada bi ostajao ugranicama zdravog razuma i elementarnogpoznavanja historije.Surađuješ li sa umjetnicima izre gije?Da. Ima dosta saradnje, ispod te -zge, samoorganizovano. Nema previšepodrške od institucija. Oni brinusvoju brigu i vode svoju politiku.“Značaj intimnih priča i osobnograzumijevanja historijskih događajau određenom prostoru i uodređenoj vremenskoj epohi zna -čajna je karakteristika mlađihumjetnika“, napisala je Aida AbadžićHodžić koja je pokazala rijetkokritičarsko zanimanje zatvoju generaciju. Veliki broj bh.umjetnika mlađe generacije da -nas živi i djeluje izvan Bosne iJa sam imao ozbiljne videoradove na svom sajtu i nayoutube onda kada su mojekolege to smatralegubitničkim, očajničkim, kadasu mi se rugali radi toga. Jasam prigrlio novi medij idemokratizaciju tog medija,demokratizaciju kvalitetneumjetnosti, naročitoangažovane umjetnosti i toapsolutno ima smisla, aliveoma malo zarade.*Ne ljute idioti, ljute oni za kojemislimo da su pristojni iobjektivni kada idiotima dajumedijski prostor.30

LIKOVNI PORTRETI: Damir NikšićSarajevska scena angažovaneumjetnosti moje generacije jejaka kao beton, mnogo jačanego u Zagrebu ili Beogradusamo što nas je malo ostalo dadjelujemo iz Sarajeva.*Ja sam se davno zarekao da ćuda bajpasujem institucijeumjetnosti i kulture i da ću daizgradim vlastiti odnos ivlastitu publiku, i mediji kaošto je internet, kablovskatelevizija i drugo, išli su misamo na ruku.*Najgore je kada umjetnici trčeza ka ri jerom, kada svefunkcioniše i kada se lomepred vratima institucija,kancelarija, investitora.Istinska sloboda dolazi kadasvi miševi pobjegnu sa brodakoji tone.Hercegovine, a svojim radovimado tiču neka od najosjetljivijih pi -ta nja suvremenog evropskog društveno-političkogi kulturnog ži -vota, poput tvoga rada Cravate àla Bosniaque. Koliko surađujete,okupljate li se, kujete li kakve za -v jere ili se sve svodi na samostalneistupe?Ne kujemo nikakve ni zavjere niplanove. Svako radi svoje. To takobiva. Rastemo, odrastamo, ne moramoviše praviti kompromise, graditikolektivnu svijest, kolektivne radove.Bitno je razvijati individualizam čaki onda, tj. naročito onda kada individualizamnije “u trendu”.Koja je razlika između tebe ministar-a i onog pravog ministra po -li tičara – i ti tražiš pozornost, ša -r miraš, kudiš, blag si, strog si...Jesi li sa performansom ministar kulture postigao željeni efe -kt i planiraš li ga nastaviti u bu -du ćnosti? Naime, jednom ministaruvijek mini star – fotelja se uBosni teško odriču i najuporniji.Naročito kada se sam ustoličiš ufotelji koju si sam kreirao. To je mojangažovani umjetnički rad. On je većdobro poznat i promoviran ne samokod nas nego i u svijetu. Ja posjedujemautorska prava, naravno, kojihse po zakonu ne mogu odreći, ali akoneko želi otkupiti – bujrum. Razlikaje u tome da ja nisam sjeo na stolicukoju su kreirali demokratski predstavnicinovcem poreznih obveznika. Jasam kreirao svoje Ministarstvo kultureBiH prije njih. Dao sam im petnaestakgodina fore da se sjete da tourade, ali nisu, tako da ja zadržavamsva autorska prava i slavu tim višešto ja to sve radim o svom trošku, ane o trošku poreznih obveznika.Možeš li pojasniti svoju nedavnuizložbu u Sarajevu? Slavoj Žižek,Marx i Engels sa turbanom mi ni -ka ko ne izlaze iz glave.Ja sam te slike izložio prvi put kodPierra u galeriji Duplex početkom2011. Par dana nakon otvaranja desilose Arapsko proljeće. Arapi su pokazalida su klasno i demokratski osvješteni,spremni i sposobni svrgnuti diktatore.To je bila demokratija na djelu,revolucija. Nekako sam predvidio tepromjene svojim djelima i izložbom.Arapski klinci kojima se odavno imputirasamo i jedino islamski fundamentalizambili su daleko efikasniji uborbi za demokratiju, za razliku odevropskih koji se smatraju liberalnim,a razmišljaju ekstremno konzervativnoi tradicionalno kada se radi o “drugom”.Izložbu sam po no vio na dan“okupacije svijeta” kasnije te godine.Koliki je utjecaj na tvoj rad imaostrip?Strip je imao veliki uticaj namainstream umjetnost kao što jefilm, naročito Hollywood. Strip jekonačno dobio svoje mjesto u kulturii umjetnosti. Nije više outsider, nijesubkultura, nije više anegdota, stripje definitivno podigao generacijekreativnih ljudi i sasvim normalnozauzima mjesto u današnjoj industrijiumjetnosti. Strip je, na kraju krajeva,reprezentativna umjetnost starogsvijeta. Gotovo sve što vidimo isklesanona zidovima Egipta, Sumera,Akada - jeste strip.Osim što si završio Likovnu akademiju,očito je da imaš glumačkogadara, režiserskog, pjevačkog.Multitalentiran si, one manband. Mimika, dikcija, tempo,gla zbeni talent, način na koji re -ži raš svoje video klipove... govorida se u Bosni pojavila rijetkaumjetnička “biljčica“. Da kojimslučajem živiš u Hrvatskoj, uvjerensam, bio bi proglašen genijem.Tebe je zadesilo da živiš uBiH. Jesi li zadovoljan svojomrecepcijom? To jest, kako podnosišnedostatak recepcije?Meni je draže ovako. Ja sam sedavno zarekao da ću da bajpasujeminstitucije umjetnosti i kulture i da ćuda izgradim vlastiti odnos i vlastitupubliku, i mediji kao što je internet,kablovska televizija i drugo, išli su misamo na ruku. BiH je država u kojojne postoji dobra umjetnička infrastrukturai ja odlično opstajem u uslovimapostkolonijalnog trećeg svijeta.To mnogi pametni i ra zumni ljudi izinostranstva dobro shvataju i razumiju,tako da i sa nji ma imam direktanodnos, bez posrednika lokalnih umjetničkihi kulturnih institucija koji bime plasirali tamo gdje mi nije mjesto,tj. koji u biti ni ne znaju šta bi samnom jer ne shvataju niti pripadajutoj i takvoj umjetničkoj sceni i promišljanju.U Hrvatskoj bi mi na putuizraza i poruke stajali mnogi u institucijamaumjetnosti koji se po inercijipostavljaju između umjetnika i njegovepublike, i koji to rade previše školski,rigidno i dosadno.Moji povratci u BiH su moji po v -ra tci u srce Dinarskih Alpa. Tu pronalazimdušu, duh, ideje i inspiracijumukotrpnim radom, umjetničkim idruštvenim angažmanom, borbomprotiv zatucanosti, primordijalizma,ali i ta zatucanost ima svoju logiku iBEHAR 10831

LIKOVNI PORTRETI: Damir Nikšićporijeklo i opravdanje i vrijedna jeistraživanja. Da želim internacionalnukarijeru, da je već nemam, dasam nepoznat vani, sigurno ne bihmislio da mi je Hrvatska može pružiti,išao bih dalje, kao što već i jesam.U Hrvatskoj bih se sigurno bezuspješnoborio protiv lokalnih predrasuda,a za to nemam vremena. Sarajevskascena angažovane umjetnosti mojegeneracije je jaka kao beton, mnogojača nego u Zagrebu ili Beogradusamo što nas je malo ostalo da djelujemoiz Sarajeva. Razasuti smo posvijetu. Ovako djelujem direktno izBosne, imam na raspolaganju ambijenti kontekst, i povezan sam, interesantansam kao takav ljudima iz velikihumjetničkih centara kao što suPariz, New York i drugi. Meni je zasada dobro i mislim da uspijevamizvući maksimum iz date situacije.Bavio si se raznim temama kojemuče islamski svijet, položajemmuslimana na Zapadu nakon 11.rujna prije svega, no uspio si topovezati i sa bosanskim musli ma -nima. Ja sam naprosto bio odu -ševljen tvojom glazbenom intervencijomna himne zapadnih ze -malja. Tekst himni si sveo na je d -nu riječ, na ime Muhammed. Nakoji način bi ti odgovorio na karikaturePoslanika islama? Evo, bitću otvoren, naručio bi za Behartvoju likovnu reakciju na karikature.Ja te karikature nisam zagledao.Znam za onu sa psom i na nju samodgovarao, nacrtao sam autoportretsa turbanom na tijelu psa i nazvao toCynic Islamic i dodao da je “muslimanimai psima” ulaz u Evropu zabranjen.Što se tiče karikatura Poslanikatu mi nešto nije jasno. Ako je nacrtanArapin, semita – kako muslimaniznaju da je to poslanik Muhammed,ako poslanik nigdje i nikada nijepredstavljen u islamskoj kulturi? Našta se oni referiraju, ako se već zapadnikarikaturisti referiraju isključivona svoju tradiciju crtanja antisemitskihkarikatura? Ja sam imeMuhammed koristio kao lično imeU današnjoj Evropi Bošnjaciviše nisu jedini ili rijetkimuslimani kojima se trebaiščuđavati i koji predstavljajuneku iznimku. Pariz, London,Berlin izgledaju daleko višepoput Teherana negoSarajevo. Ovdašnji ljudiizgleda malo putuju pa to neznaju, zaglavljeni su ukrižarskoj prošlosti i imajuteške rasističke predrasude,građanina Muhammeda u zemljamačije sam himne pjevao, kao simbolintegracije, ali upadanje u za k ljučkeda se na karikaturama radi o poslanikuMuhamedu je prihvaćanje prvepremise da je to zapravo i upravo njegovlik, a prihvaćanje te premise je usukobu i suprotnosti sa islamom.Na kraju krajeva, ako je jedan dru -gi semit u evropskoj likovnoj i sakralnojtradiciji bio prikazan plavih očiju iplave kose, živo me interesuje da li biprikazivanje semite Mu hammeda plavihočiju i plave kose, u toj istoj evropskojtradiciji, razdražilo i nagnalomuslimane da prihvate kao činjenicuda se radi o istinskom po s laniku Mu -ha mmedu. Ako ne bi, zašto onda prikazivanjesemitskih karakteristikani je proglašeno običnim evropskiman tisemitizmom i prikazivanjem ras -nih stereotipa, već je do življeno kaoan tiislamizam i prikazivanje poslanikaMuhameda? Tu mi, dakle, ni jednini drugi nisu jasni – ni oni koji prikazuju,a ni oni koji su tu predstavu pročitalii prihvatili iz prve kao ono za štase ona predstavlja mada takva predstavane postoji ni gdje u islamu niti bimuslimani trebali biti na tom nivou istadiju u li kovnom smislu. Ne znamda li je ra zumljivo ovo što izlažem.Jašta je, ali s druge strane, nisi lise umorio od reagiranja na raznepredrasude o muslimanima, nijeli se pokazalo da je ignoriranjebolje. To Bošnjaci najbolje znaju -da bi nekoga negirao jednostav -no ga ignoriraš iako neprestanooko tebe oblijeće poput kakve do -sadne muhe.Naravno da sam se umorio. Imaona: “sine Tale, magare moje malo,ne može igrač naigrati koliko mu sviračmože nasvirati.” tako da je uistinudosadno igrati kako drugi svira, au ovom slučaju su za tu rezonanciju,za to pojačalo, za amplificiranje togbubnja krivi mediji koji takvim glupostimapridaju isuviše nezasluženepažnje. To ljuti ponajviše. Ne ljuteidioti, ljute oni za koje mislimo da supristojni i objektivni kada idiotimadaju medijski prostor. Očiglednonjima to dođe kao neki delikates, anama je toga preko glave.Ponekad dok gledam nebo iznadSarajeva čini mi se kao da takvogneba nema nigdje na svijetu.Nisko je, teško, oblačno, misliš daće kišiti pa se odjednom pojavima gla pa te zakuca kao kakavna kovanj. Eto, počeo si svoju k a -m panju native Bosanca, po internetukruže tvoji indijanski bluesnapjevi. Zanima me zazivaš li ki -šu (potop) ili sunce? Vidljivo jeda ne srljaš u nove projekte, na -ime, vrijedno istražuješ.Rekao sam ti: to je Bosanski Atlas.Nebo je prenisko. Nema nam drugenego pod zemlju, u središte zemlje, uspilju, pa tamo otkriti iskonski, neolitskiidentitet i dušu ovih prostora. Istinaje svugdje, samo za njom treba tragati.Ne moramo se plašiti da ćemozalutati. Ako želimo otkriti Boga, nje -ga ćemo pronaći u svemu pa i u Bosnii Hercegovini, a sebe, porijeklo svojeduše možemo pronaći samo u ovojtmu rnoj Bosni i surovoj Hercegovinijer tu smo, čini se, bili prije svih drugih,još od zadnjeg ledenog doba. Izgledada nam se toliko uvuklo u kosti dase do dan danas nismo ra s kra vili iodmrznuli od mržnje. Biće bo lje. Ka -men mudrosti pretvara i najteže olovou zlato, a to je upravo konačno alhemijskoumijeće, odnosno umjetnost –tehne i epistema ruku pod ru ku. Sveće to narod pozlatiti.32

LIKOVNI PORTRETI: Damir NikšićBiennale Damira NikšićaBEHAR 10833

LIKOVNI PORTRETI: Damir Nikšić34

KOLUMNAzoon politikonPiše: Faris NanićEUforija u zemljiokovanoj presudamaPoput dara s neba vlastima je došao niz sudskih odluka u slučajevima Čačić, Gotovina – Markač i Sanader kojipogađaju srž frustracija – potrebu za kažnjavanjem arogantnih političkih lidera i korumpiranih državnih dužnosnikate žeđ za oslobađanjem od stigme zločinačkog poduhvata na kojem se temelji država. Taj intermezzopredstavlja novo vrijeme za kupovinu odgode neizbježnog ekonomskog i društvenog kraha, ako se njimedobro medijski upravlja. Ostavlja nomenklaturu na vlasti i pri vlasti s iluzijom potpune kontrole procesa, posebnofinancijskih. No, baš u tome i jest problem. Odgoda ne znači rješenje, već samo augmentaciju posljedica.Politički narod – demos, suočensa sve oštrijim i nehumanijim,gotovo drakonskimmjerama štednje kojima se plaćajudu govi rastrošnih vlasti, ogrezlih ukorupciju u Hrvatskoj pokazuje zna -ke apatije, zaokupljenosti vlastitom,sve težom i neizvjesnijom budućnošću,s izgubljenim povjerenjem u us -ta nove vlasti i javnih servisa. Pri to -mu, kriza i rastuće siromaštvo još ni -su dosegli dno izdržljivosti i prilagod -ljivosti, iako dramatično raste brojprez aduženih pojedinaca i ku ća n s ta -va koji stare dugove otplaćuju no vimkreditima, a ti stari dugovi pok ri vajuosnovne troškove života – hra nu, od -jeću, režije i školovanje.Pucanje šavova apatijeDo kojih granica izdržljivosti i od -ricanja od prije dosegnutih standardajavnih usluga (zdravstvo, školstvo,javni prijevoz, grijanje, električnaenergija,...) može ići teško je predvidjeti,kao što je teško predvidjeti hoćeli i kada doći do općeg sloma javnogsektora, bitnih poremećaja u opskrbii funkcioniranju osnovnih polugadruštva. Odnosno, ukoliko se obistinitakav scenarij, na koji će se načinsocijalna struktura raspasti te kojarazina nasilja i nesigurnosti zavladati.Aktualna apatija tako se možepreokrenuti u bijes, očaj i spremnostna radikalizam kojim se može vještomanipulirati populistički, s prvotnimanarhoidnim konceptom rušenja, aon da i diktatorskim metodama obnašanjavlasti. U nekim europskim ze -m ljama komešanje je počelo, ak tu a -lne vlasti nemaju odgovora, osim po -navljanja izlizanih parola o potrebište dnji i reformama koje su dovele sa -mo do daljnjeg osiromašenja i odumiranjajavnih servisa.Trenutna hrvatska politička no -me nklatura, u vlasti i opoziciji, stogaočajnički treba impuls dobrih vibracija,tračka optimizma i naznake boljegsutra, makar i prolaznim efektom, se -nzacijom za jednokratnu upotrebu.Ka ko je u datim međunarodnim i re -gi onalnim okolnostima teško pojmitiiniciranje ili dogovaranje novoga ratakao katalizatora eventualnog na ro d -nog gnjeva prema vanjskom i unu ta r -njem neprijatelju i kao paravana zaprikrivanje kroničnih problema i lov umutnome, posegnuti se mo že za dijelomarsenala koji se nu di. Tako se,unatoč odavno poznate činjenice da sebogati kohezijski fondovi za eliminacijuprevelikih razvojnih razlika zemaljačlanica EU, u hrvatskom slučajuneće donijeti mno go svježega kapitalajer novca u spekulacijama i korupcijomopustošenim europskim blagajnamanaprosto već godinama nema,ponavlja mantra o 1. srpnju 2013. kaonovom početku za zemlju, datumu ko -ji će otvoriti vrata razvoju jer će svekolikaEuropa nagrnuti svojim institucionalnimi privatnim investicijamate izvući zemlju iz recesije, odnosnoekonomske depresije. No, kako su vi -je sti uz EU sve mra č nije, pesimističnijei opasnije, politička nomenkalturane može stalno po zi vati na očekivana,a sve neizvjesnija sredstva, uzapel demosu na još ma lo dodatnogstrpljenja. Posebno ako se budžetskijaz, javni unutrašnji dug i vanjsko za -du ženje ne smanjuju, od nosno ako jesve većem broju ljudi sve više jasnoka ko su prošle vlasti, po sljednjih 20-ak godina potrošile ne sa mo akumu -la ciju naših roditelja, već i naših unu -ka, pa nikakve metode financijskihrezova za najpotrebnije funkcije društvane daju rezultata u smislu rastaBDP-a jer njega povećati može samonovi ciklus investicija koji je izostao.BEHAR 10835

KOLUMNAOn se, ionako, neće ostvariti bez radikalnepromjene paradigme, korištenjemvlastite monetarne suverenosti ifiskalnih kapaciteta dok još ima imalo vremena. Umjesto toga, smanjenbudžetski deficit s 15 na 10 milijardikuna (što je pohvalno, ako je tekjedna od mjera konzistentne ekonomskepolitike) financirat će se novimporeznim opterećenjima i novim za -du ženjima, pod sve nepovoljnijim, dane kažemo lihvarskim uvjetima istimbankama koje su krizu proizvele, akorupciju izdašno financirale, gradećisebi nedodirljiv položaj društvenih ar -bi tara, sudbonosaca.A oni čija se sudbina tako kroji sveće manje doprinosti BDP-u jer će njihovapotrošnja padati. Sudbonosci ćese tada samo povući, što djelomičnoveć i čine, povlačenjem kapitala izhrvatskih banaka. Tako će i drugi segmentpotrošačkog dijela BDP-a, onajkapitalni, potonuti, a mi ćemo početiizjedati ostatke vlastite supstance. Dabi preživjeli sa sve manje izgleda. Dokjedan sudbonosac, šef Zagrebačkebanke, ogranka UniCredit bankarskehobotnice postaje članom Trilaterale,bivše Bilderberg grupe koja je sebizadala da širi zapadnu civilizaciju posvijetu, ako je vjerovati novom dnevniku21. stoljeće. “Postali smo svet“, re -fren je iz predratne, loše srpske sapu -ni ce Bolji život. Doista i jesmo, postalismo dio velike većine siromašnog iprezaduženog svijeta. Dio naše “elite“istovremeno se pripušta u oligarhijskeforume koji si umišljaju da upravljajusvjetskim tokovima i poviješću. I da suglobalizirali zapadnu civilizaciju i valjdadonijeli blagodat. U maniri okorjelihboljševičkih teoretičara i ovi umišljenimoćnici tvrde kako je riječ ocikličkoj krizi, a ne o Tanathosovudance macabre nad sis te mom koji je ufazi kliničke smrti. Ponavljaju kako će,uz samo još malo odricanja svekolikapučanstva, zasjati nova zora bogatogdruštva i bolje bu du ćnosti.Sjeća li se još itko, osim onih kojina njima doktoriraju, mantri ne s -tvarnih, zaista odbojnih likova po putVladimira Bakarića, na primjer, kakosocijalističkim novogovorom uvjeravapodanike da je samoupravni socijalizamjedini put u prijelaznom perioduu pravedno, komunističko društvo, alida se nalazi u prolaznoj krizi, zbog,zna se, mangupa u našim redo vi ma.Nisu li sudbonosci smijenili neke odabraneprimjerke svoje vrste koji subili nepristojni pa uzeli previše menadžerskihhonorara, po par sto tinamilijuna dolara godišnje. Sa da kadasu mangupe stavili u sjenu, daleko odočiju javnosti, ali blizu parama, mogukapitalističkim novogovorom nastavitigraditi prijelazni period u feudalnodruštvo kojemu tepaju zazivajući galiberalnim kapitalizmom, slobodnimtržištem, visokim profitima... DokDržava se počela ponašati kao legendarni Superhik iz talijanskog stripserijala Alan Ford, ekološki frustriran lik bivšeg smetlara koji uzimasiromašnima da bi dao bogatima. Iako je generacija današnjihčetrdeset i pedesetgodišnjaka taj groteskni lik odjeven u parodijskikostim Supermena sa zakrpama, koji žrtve omamljuje alkoholnimdahom od lošeg vina, doživljavala kao travestiju Robina Hooda iautorsko poigravanje postulatima, ovo vrijeme pokazuje kako suautori, Magnus i Bunker imali na umu nešto sasma drugo.novogovor nakićuju besmislenim sintagmamapoput strukturnog prilagođavanja,reformama tržišta rada,smart managementa, credit defaultswapova, sub-prime kredita...Alan Ford u našem sokakuU međuvremenu, Država je izračunala.U ovom trenutku iznos dugana ime poreza i doprinosa iznosi 54milijarde kuna. To je 5,5 godišnjihbudžetskih deficita u ovako strukturiranomproračunu, u kojem se još uvijeknije promijenio pristup socijalnih idrugih klijentelističkih transfera, bezstvarnih produktivnih kriterija, posebnou poljoprivredi. No, država jetakođer priopćila da je velik dio tihakumuliranih dugova nenaplativ, paje potrebno uvoditi daljnje namete napotrošnju i nepokretnu imovinu percapita kako bi se osiguralo financiranjedržavnih potreba, posebno njezinelokalne i regionalne razine čiju dubokureformu također ne trebamo očekivati,iako se dobar dio takve samoupravene može financirati bez transferaiz središnjih državnih depoa.Zanimljivo je kako se pri tomusta lno izbjegava uvesti poreze na ka -pi talnu dobit, odnosno dobit iz posjedovanjai trgovanja vrijednosnim pa -pirima, a posebno njihovim derivatima.Država se počela ponašati kaolegendarni Superhik iz talijanskogstrip serijala Alan Ford, ekološki frustriranlik bivšeg smetlara koji uzimasiromašnima da bi dao bogatima. Ia -ko je generacija današnjih četrdeset ipedesetgodišnjaka taj groteskni likodjeven u parodijski kostim Super -me na sa zakrpama, koji žrtve omamljujealkoholnim dahom od lošeg vi -na, doživljavala kao travestiju RobinaHooda i autorsko poigravanje po s -tulatima, ovo vrijeme pokazuje kakosu autori, Magnus i Bunker imali naumu nešto sasma drugo. Prijelaz šez-36

KOLUMNAdesetih u sedamdesete godine prošlogstoljeća, kada su nastajale najboljeepizode Alana Forda, na razvijenomje Zapadu obilježavala promjenakulturne paradigme s proizvodno-ra -z vojne i socijalno uravnotežene ekonomijena potrošačko-spekulantsku,neofeudalnu ekonomiju preraspodjeledruštvene akumulacije na 2 postoodabranih primjeraka “elite“, onogdi jela stanovništva koji ima utjecajana financijske tokove i 98 posto siro -ma šnih napoličara i kmetova kojisvoj ljudski suverenitet prodaju zama lo iluzije sigurnosti svojim sizerenima.Takva se preraspodjela ne možeostvariti bez otimačine, koju je najboljelegalizirati dvojnim djelovanjem,kroz deregulaciju financijskih tokova,baš onu sferu koju je najvažnije snažnoregulirati i oporezovati te pojačanu,sve više police state regulacijusvih segmenata slobodnog života građanina,osim i to je vrlo bitno, onihnastranih. Superhik je tako bio satiričnapersonifikacija metoda preraspodjeleiza kojih je stajala financijskaelita, oni bogataši za koje je otimaosiromašnima. Da ne bude zabune, tonisu oni poslodavci, poduzetnici kojisu zapošljavali i zajedno sa zaposlenimastvarali novu vrijednost te juponovo ulagali, rastući zajedno sa svojimzaposlenicima i zajednicom. Ne,to su oni društveni paraziti koji su, uudruženom zločinačkom poduhvatu spolitičkom elitom iznjedrili niz zakonskihpromjena koje su im omogućilelegalno isisavanje kapitala iz realnogekonomskog sektora, čime su osimzaposlenih radnika na prosjački štapbacili i njihove poslodavce. Superhikovje motiv tako bolno aktualan.Sirotinja, naime, tvrdio je Superhikstalno zagađuje, ne posjeduje ekološkusvijest, dok bogataši nikada nebacaju otpatke po ulici. Oni svojesmeće bacaju u tuđa dvorišta. Stoga jesirotinju nužno kazniti, opaliti juporezom, recimo na pojačanu emisijuCO2, a bogatašima prepustiti da vrijednosnimpapirima, derivatimaprava na količinu emisije stakleničkihplinova spekuliraju i zarađuju.Siromašnim zemljama treba za -braniti ili onemogućiti proizvodnokoncipiran razvoj jer one zagađujuokoliš, a sudbinu svijeta prepustiti uruke bogatima koji znaju kako pos -krivečki prljati. Ako je u nagovaranjusiromašnih potrebna dodatnauvjerljivost, naći će se pokoja terorističkaorganizacija, financirana izvrućih spekulativnih fondova, lijevog,desnog ili vjerskog nagnuća čijiće zločini pogađati najviše siromašnekoji će tada dragovoljno svoju sloboduprepustiti ograničenjima u za -mjenu za sigurnost. Tu promjenuparadigme nismo znali ili htjelividjeti, pa nam je prokrijumčarenaverzija baš takvog neofeudalnog konceptadruštvenih odnosa u kojemSjeća li se još itko, osim onih koji na njima doktoriraju, mantrinestvarnih, zaista odbojnih likova poput Vladimira Bakarića, naprimjer, kako socijalističkim novogovorom uvjerava podanike da jesamoupravni socijalizam jedini put u prijelaznom periodu u pravedno,komunističko društvo, ali da se nalazi u prolaznoj krizi, zbog, zna se,mangupa u našim redovima. Nisu li sudbonosci smijenili nekeodabrane primjerke svoje vrste koji su bili nepristojni pa uzeli previšemenadžerskih honorara, po par stotina milijuna dolara godišnje. Sadakada su mangupe stavili u sjenu, daleko od očiju javnosti, ali blizuparama, mogu kapitalističkim novogovorom nastaviti graditi prijelazniperiod u feudalno društvo.ulo gu Superhika u stvarnosti ekonomskekrize, zapravo depresije,pre uzima država, lojalna financijs -kim mogulima, a ne demosu, onomapatičnom, pesimističnom demosu spočetka. Konačno, nije li pradoksalnoda su pripadnici generacije kojase smijala Alanu Fordu i travestiji saSuperhikom objeručke prihvatilinovu paradigmu koja njihovoj djeciotežava školovanje i zdravstvenu za -štitu i svodi ih na dionike darvinističkezablude o borbi za opstanak svimsredstvima. Jer, kako reče bivši mi -nistar Čačić svojedobno, citirajućiameričke gurue nove ekonomije ka -da odgovaraju na primjedbe da prevelikbroj ljudi ostaje prekobrojan utakvoj raspodjeli – Shit happens.Istovremeno, hrvatski portali prenosegenocidne misli svjetskih spekulanatakoji tvrde kako planeta možeosigurati život za 1,5 milijardu ljudi,a ne sedam koliko nas je trenutno.Još nam samo preostaje čekati nakonačno rješenje pitanja prekobrojnosti.Pa i Hitleru je trebalo par go -dina da se dosjeti kako.Dobrodošao intermezzoU takvoj atmosferi općeg beznađai sve veće javne percepcije otuđenedržave koja crpi posljednje ostatkeenergije od svojih građana kako bivratila nagomilane dugove i platilapotrošnju veću od proizvodnje, poputaduta iz rukava dobro dođe niz slučajnosinkroniziranih događaja koji se,uz ispravno upravljanje rizicima,mogu iskoristiti za oslobađanje nago-BEHAR 10837

KOLUMNAmilanih frustracija i pružanje makari lažne nade. Mogu nakratko pobuditiosjećaje pravičnosti, ponosa i slabašnenade. Poput dara s neba vlastima jedošao niz međusobno nezavisnih sudskihodluka u slučajevima Čačić,Gotovina – Markač i Sanader koji,iako posve drukčiji i doista neusporedivipogađaju srž frustracija – potrebuza kažnjavanjem arogantnih političkihlidera i korumpiranih državnihdužnosnika te žeđ za oslobađanjemod stigme zločinačkog poduhvata nakojem se temelji moderna država. Tajintermezzo, zaustavljeni trenutakkratka sna između mučne jave sveveće strepnje od životnih troškova kojise redovnim i zakonitim prihodima nemogu pokrivati te košmara sve neizvjesnijebudućnosti u svakom smislu,pa i sigurnosnom, dobro dođe kao predah,ali i ventil za ispuštanje individualnihstrahova i snažnu kolektivnuidentifikaciju. Predstavlja novo vrijemeza kupovinu odgode neizbježnog,sudbonosnog ekonomskog, a onda idruštvenog kraha, ako se njime dobromedijski upravlja. Ostavlja nomenklaturuna vlasti i pri vlasti s iluzijompotpune kontrole procesa, posebnofinancijskih. No, baš u tome i jest problem.Odgoda ne znači rješenje, većsamo augmentaciju posljedica.Mediji su pripomogli stvaranjueuforije po svim presudama. Uvjetiza nju postojali su i bez medijskogprisustva, ali mediji jesu suodgovorniza prethodno stvaranje tih uvjeta.Žarko Puhovski, tumačeći kako grč -ka složenica euforija znači lakše(pod) no šenje pogađa u sridu jer tvr -di kako atmosfera zapravo pruža la -ž ni osjećaj djelomičnog rasterećenjademosu u sve te žim uvjetima na kojenikako ne može djelovati. U eu fo riji,naime, demos ne vidi očito. JedinoHrvatski portali prenose genocidne misli svjetskih spekulanata kojitvrde kako planeta može osigurati život za 1,5 milijardu ljudi, a nesedam koliko nas je trenutno. Još nam samo preostaje čekati nakonačno rješenje pitanja prekobrojnosti. Pa i Hitleru je trebalo pargodina da se dosjeti kako.se, zakratko, bolje osjeća.Čačićeva drugostupanjska presudaipak se može staviti u kontekstodnosa Vlade i MOL-a oko upravljanjaINA-om, jer tempiranje presudeprije Sanaderove, može se spekulirati,može biti u vezi s eliminacijomosjećaja “osvete“ Mađara za očekivanupresudu bivšem premijeru za mitood 10 milijuna Eura za ustupanje ne -pri padajućih upravljačkih pravaMOL-u. Čačić je kao predstavnik Vla -de u pregovorima s MOL-om oko promjenaugovora za INA-u, javno izražavaonezadovoljstvo odnosima i načinomup ravljanja te nagovještavao čvrsteVladine stavove oko nužnih promjenakoje bi zadovoljile hrvatske le -gitimne interese. Nadalje, Gotovina iMarkač nisu nevini. Apelacijsko vijećenije ukinulo točku 3. optužnice nitije proglasilo dio jedinstvene kazne zatu točku nevažećim, pa se može smatratii da su oni odslužili dio kazne, upritvoru, dok je odluka Vijeća donesenatijesnim preglasavanjem s dva iz d -vo jena mišljenja. Sanaderu će se jošsuditi, pa će stvarni razmjeri neviđenemužnje zajedničkih nam novacatek izaći na vidjelo, pod uvjetom damu se drugi krimeni dokažu na drugimprocesima. Što, međutim, akoDržavno odvjetništvo, to ne uspije.Na dalje, što je s ostatkom te tzv. ko ru -p cijske hobotnice i ne čini li se sve višeIvo Sanader odabranim Pedrom kojitreba visjeti za zadovoljenje narodnihfrustracija. Još je nešto zajedničkobarem dvjema optužnicama – onojpro tiv Sanadera i generalskog dvojca– neodržive teze, slaba pripremljenost,nedostatni do ku menti za potk -re pu, jednom riječju, amaterizam do -ma ćeg i međunarodnog, haškog tužiteljstva.U slučaju morlačkog barunaMinhauzena čeka se pravorijek drugogstupnja, navodno još barem godinudana.Kada padne zavjesaNo, zavjesa će na sve dosadnijimpredstavama suđenja odabranim primjercimabivše “elite“ za korupciju ipljačku državnog novca ubrzo pasti.Javnost je sve manje zaintrigiranabeskonačnim svjedočenjima za i protivoptuženih, a medijski proizveden ka -pi talac, morlački teatrolog već je osuđen.Problemi neproduktivne, nekonkurentne,poluzatvorene i inertne privredezemlje, ostaju. Nezaposlenostdramatično raste, mladi napuštajuzemlju koja ionako ima nerješiv demografskiproblem kojeg samo djelomičnoservisira kapilarnim privlačenjembosanskih Hrvata. Država i dalje sveviše oporezuje. Vladu već na novimmedijima optužuju da se ponaša goreod Franje Tahija, navodno groznog fe -udalca sa zagorskih brega čija je arogancijabila povodom seljačke bune ilipak dobro izrežirane predstave bogatihslobodnjaka, na čelu s Gupcem kojisu tražili promjenu balansa snaga usvoju korist, kako je to bogohulno pisalaNada Klaić, zaboravljena hrvatskapovjesničarka, rušiteljica hrvatskihmi tova. No, nesporno je narod krenuoza Matijom Gupcem jer je bio dovedenna dno egzistencije i lišen svakog do s -tojanstva. Novovjekom, kolektivnomTahiju, Vladi, suprotstavit će se netkou potrazi, za nadati se, pravdom ilipak, promjenom odnosa snaga. Što jestanje demosa teže i nepodnošljivije,proporcionalno raste vjerojatnost daće na čelo dostojanstva lišenih izaćipo jedinac, odnosno grupa koja želi sa -mo promjenu odnosa snaga, a ne iparadigme društvenih odnosa koji suporodili, bolje reći okotili nakaradnostanje duha u kojem živimo. Duha kojije zaboravio da nije moralno, a najmanjeBogu ugodno, zaspati kraj susjedakoji je gladan. I čija su djeca gladna.Pa jao onima koji pri mjeri zakidaju,jao onima koji objeđuju i u laž utjerujuopominjače. Napokon, jao pobijeđenimau srazu za uspostavu novog od -no sa snaga.38

POVIJESNA ČITANKAHrvati u IstanbuluGalata, IstanbulPiše: Vjeran KursarHistoriografije matičniheuropskih državaLevantinaca zaobilaze ovutematiku jer ju je teško svestipod nazivnik “nacionalnapovijest,“ iako joj uodređenom smislu i pripada.S druge strane, i samiosmanisti najčešće zaobilazeovo poglavlje jer drže da sene radi o, strogo uzevši,“osmanskoj povijesti“, već ojednom zasebnom,europskom interpoliranomelementu u osmanskomtijelu.1Tema je obrađena u dokumentarnom fil -mu Hrvati na Bosporu, režija: SrđanSegarić, scenarij: Vjeran Kursar i VesnaMiović, Hrvatska televizija, 2011.Prevladavajući historijski narativhrvatsko-osmanske odnose prikazujeisključivo kao povijest ratova i bitaka,razaranja i porobljavanja, dokhrvatske zemlje u ranom novom vijekupromovira u “predziđe kršćans -tva.“ Pritom, disonanti aspekti hr va -tsko-osmanskih odnosa poput pro -cvata Dubrovačke Republike kao os -ma nskog vazala, opstojnosti BosneSre brene i njenih katolika, i sl., upra vilu se prešućuju, ili, kada se spomenu,svrstavaju se u kategoriju “iz -nimaka koje potvrđuju pravilo.“Fenomen iseljavanja stanovništvaiz hrvatskih zemalja u OsmanskoCa rstvo, napose njegovu prijestolnicuIstanbul, predstavlja jednu od takvih“iznimaka,“ o kojoj u hrvatskoj historiografijido sada nije napisan ozbiljnijeartikulirani tekst. 1 Iako je ovajval iseljavanja prethodio masovnojmigraciji u Amerike s kraja 19. stoljeća,koja je relativno dobro istražena,levantinska epizoda ostala je nezamijećenau hrvatskoj historiografiji.Međutim, treba dodati da je ovopitanje, pitanje zapadnoeuropskihiseljenika, tzv. Levantinaca u Istanbulu,bilo prilično zanemareno kakou svjetskoj historiografiji, tako iosmanistici uopće, sve do najnovijegvremena. No, i radovi koji su se pojaviliu zadnjih desetak godina predstavljajutek nastajanje jednog historiografskogpolja. Pored filološki imetodološki prilično zahtjevnog i de -li katnog zadatka kojeg ova problematikastavlja pred historičara, razlogovakvom stanju je, kako objašnjavaOliver Jens Schmitt, autor knjige oLevantincima u Carigradu i SmirniBEHAR 10839

POVIJESNA ČITANKA(Izmiru), 2 istovremeno i povijesno uv -je tovan. Naime, suvremeni europskiputnici i diplomati u Istanbulu u tzv.‘dugom 19. stoljeću,’ razdoblju nastankanacionalnih država i nacionalizmauopće, nisu mogli razumjeti ove ljudekoji se nisu uklapali niti u jednu odpostojećih kategorija, jer su bili, kakonavodi Schmitt, “ni Europ ljani ni Istočnjaci,bez nacije, ali pre ma europskomshvaćanju pretjerano religiozni,poligloti bez materinjeg je zika, radišni,no, bez visokog obrazovanja i kulture.“3 Ovakvo je sta jalište bez sumnjestajalo u vezi sa orijentalizmom formiranimpredrasudama sa mih promatrača,kao i željom za istis ki vanjemLevantinaca sa njihovih lu k rativnihpozicija u trgovini sa Istokom, i uskakanjemna njihova mjesta. Ne ra zu mi -jevanje Le va ntinaca nerijetko je prelazilou osu du, pa i otvorenu mr žnju iprezir, kao što se da iščitati iz is ta n b -u lskih zapisa pijemontskog di p lo mataAntonija Barratae 1840. godine:To su ljudi koji su samo po imenukršćani, izdali su zemlje iz kojih sudošli, ne znaju otkud su došli, tijela iduše prodaju Turcima, i ne znaju granicuu podčinjavanju i beskrupuloznosti…4Ipak, treba napomenuti da ovak -vo omalovažavanje i neprijateljstvoni su prisutni u hrvatskim i bosans -kim narativnim izvorima iz istoga pe -rioda. Prije se može govoriti o određenojvrsti patronizacije hrvatskih Le -va ntinca, što je vidljivo iz tekstovana šijenaca koji su posjetili grad naBo sporu, poput zagrebačkog jezikos -lovca i književnika Adolfa VeberaTka lčevića (“Putopis u Carigrad“ iz1885.), te bosanskih franjevaca fraJa ke Baltića, koji je u “Stambolu“ naslužbi proveo tri godine (1847-49.), ibosanskog polihistora fra Ivana Fra -ne Jukića.Crkva Santa Maria Draperis -PeraPitanje zapadnoeuropskihiseljenika, tzv. Levantinaca uIstanbulu, bilo je priličnozanemareno kako u svjetskojhistoriografiji, tako i uosmanistici uopće, sve donajnovijeg vremena.*O nekadašnjoj prisutnostihrvatskih iseljenika uIstanbulu svjedoče i brojninadgrobni spomenici navelikom katoličkom grobljuFeriköy, kao i nemali brojgrobova uglednika hrvatskogporijekla u istanbulskimkatoličkim crkvama.Prema Schmittovom sudu, upravoje ta nesvodljivost Levantinaca naneku od poznatih kategorija (ni Istokni Zapad, bez nacije i materinjeg jezika,i sl.), glavni razlog za previđanjeove problematike u modernoj historiografiji.Historiografije matičniheuropskih država Levantinaca zaobilazeovu tematiku jer ju je teško svestipod nazivnik “nacionalna povijest,“iako joj u određenom smislu ipripada. S druge strane, i sami osmanistinajčešće zaobilaze ovo poglavljejer drže da se ne radi o, strogo uzevši,“osmanskoj povijesti“, već o jednomzasebnom, europskom interpoliranomelementu u osmanskom tijelu.Recimo i nekoliko riječi o samim“Levantincima“. Upotreba samogapojma Levantinac osporena je budućida tzv. Levantinci nisu koristili ovajpojam za samoimenovanje sve do 20.stoljeća, dok je u današnjem značenjuu literaturu ušao relativno kasno, teku 19. stoljeću. Do tada je označavaoopćenito, bez razlike, sve stanovnikeLevanta, odnosno istočnog Sredo-2 Oliver Jens Schmitt, Les Levantines. Cadres de vie et identitésd’un groupe ethno-confessionnel de l’Empire ottoman au ‘long’ 19esiècle, prev. Jean-François de Andria (Istanbul: Les Édition Isis,2007). Izvorno objavljeno na njemačkom kao: Oliver JensSchmitt, Levantiner. Lebenswelten und Identitäten einer ethnokonfessionellenGruppe im osmanischen Reich im ‘langen 19.Jahrhundert’ (Minhen: Oldenbourg, 2005.).3Oliver Jens Schmitt, “‘Uzun 19. Yüzyılda’ İstanbul Ve İzmir’deLevantenler: Uluslarüstü Bir Mezhep Grubunun Oluşumu Ve‘Kimliklerin Oyunu’,“ u: Yavuz Köse, İstanbul. İmparatorlukBaşkentinden Megakente, prev. Ayşe Daǧlı (Istanbul: KitapYayınevi, 2011.), str. 132.4Citirano prema: Schmitt, “‘Uzun 19. Yüzyılda’ İstanbul Veİzmir’de Levantenler,“ str. 131.40

POVIJESNA ČITANKAGrand Rue de Perazemlja. U današnjem značenju riječLevantinac označava stanovnika za -pa dnoeuropskog, često uže, katolič -kog porijekla, koji živi u nekom odvelikih lučkih gradova istočnog Sredozemljapoput Istanbula, Smirne, iliAleksandrije. U tome smislu ovaj terminima istoznačnicu u osmanskomte rminu Latin, Katolik, odnosno,šire, Frenk.Osim lokalnih katolika koji su biliosmanski podanici, na Galati i u Peri,izvorno nemuslimanskim naseljimanasuprot staroga Stambola, živjeli sustrani, zapadnoeuropski trgovci idiplomati, koji su imali ekstrateritorijalan,autonoman status, utemeljenna kapitulacijama između Porte i njihovihmatičnih država. Ovi došljacisu se nalazili pod jurisdikcijom svojihveleposlanstava i konzulata. U ranijemrazdoblju najbrojniji su bili doseljenicisa obala zapadnog Sredozemlja– Talijani, Francuzi, Španjolci,Ka talonci, te naši Dubrovčani i Dalmatinci.519. stoljeće donosi jednu potpunonovu dinamiku u osmansku povijest.Usporedo sa opadanjem snage Os ma -n skog Carstva i zaostajanjem u odnosuna zapadne sile, dolazi do otvaranjanjegovog tržišta svjetskoj ekonomiji.Nakon potpisivanja trgovačkihugovora sa europskim silama započelasu ulaganja stranog kapitala uCarstvo (ugovor o slobodnoj trgovini sVelikom Britanijom u Balta Limanu1838. bio je prvi). Zajedno sa europskimkapitalom, investicijama, biznisomi poduzećima, osmansku državu,a prije svega njen administrativni iekonomski centar, Istanbul, preplavilisu imigranti iz europskih zemalja upotrazi za zaradom, od biznismena ibankara, preko stručnjaka za novetehnologije, do fizičkih radnika. Do -da tni poticaj europskim useljenicimabila je postepena liberalizacija režimazapočeta tijekom reformskog razdobljaTanzimata, i osobito konkretneuredbe koje su otklonile diskriminatorneodredbe šerijatskog prava iuspostavile pravnu jednakost izmeđusvih građana bez obzira na vjersku ilietničku pripadnost. U takvim uvjetimabroj Levantinaca u Carigradustrelovito je rastao. Dok je 1800. uIstanbulu i Izmiru zajedno živjelo iz -me đu 2.400 i 6.000 Levantinaca, po -če tkom 20. stoljeća na Galati i Peribilo je ukupno 60.000 Levantinaca,što je činilo približno jednu desetinuuku pnog stanovništva Istanbula.Iseljenici iz Dalmacije, najnerazvijenijepokrajine Habsburške Monarhije,bili su jedni od najbrojnijih pridošlicau Istanbulu u prvoj polovici19. stoljeća. Propadanjem Venecije iDubrovnika ovo područje dolazi podAu striju, no, novi porezi, centralizacija,birokratizacija i, ne na zadnjemmjestu, vojna obaveza, što je bilo praćenoekonomskom i poljoprivrednomkrizom, djelovali su kao sile koje supotaknule iseljavanje stanovništvaDalmacije, koje je potrajalo do u 20.U stariji turski jezik riječ Hırvatje ušla upravo u tome smislu –“radnik,“ ili “osoba velikogstasa,“ što stoji u vezi sačinjenicom da su Hrvatiobavljali teške fizičke poslove, ačesto su služili i kao tjelesničuvari, kako austro-ugarskeambasade, tako i drugihinstitucija.stoljeće. Dalmacija je u 19. stoljećubila toliko siromašna da dolazi do iseljavanjastanovništva u potrazi zaposlom čak i u Bosnu, tzv. “tamni vi -la jet.“ Blizina mora olakšavala je tra -n sport i povezivala dalmatinske lukesa svjetskim centrima, što je dodatnopospješilo iseljavanje.O broju Dalmatinaca u Istanbulugovore matične knjige istanbulskihkatoličkih župa. Primjerice, broj dje -ce dalmatinskog porijekla krštene užupi Sv. Petra i Pavla na Galati tijekom19. stoljeća dosiže gotovo 1000.Ukoliko bi se tome pribrojali podaci izostalih župa na Galati, u Peri i Pangaltiju(Sv. Juraj, Santa Maria Draperis,Saint Antoine, Saint-Esprit),broj bi se vjerojatno još znatno uvećao.O nekadašnjoj prisutnosti hrvatskihiseljenika u Istanbulu svjedoče ibrojni nadgrobni spomenici na velikomkatoličkom groblju Feriköy, kao inemali broj grobova uglednika hrvatskogporijekla u istanbulskim katoličkimcrkvama.S druge strane, narativni izvori,čija je vrijednost drugoga razreda uodnosu na crkvene matične knjige, ariječ je o Veberovom putopisu i Baltićevojkronici, govore o oko 6.000 hr va -tskih iseljenika. Pritom treba napomenutida Baltićeva vijest ima većuvrijednost od Veberovog zapisa, bu -du ći da je on osobno kao duhovnik ucrkvi Santa Maria Draperis u Peri uIstanbulu proveo tri godine, te je mo -rao imati bolji uvid u brojčano stanje.Ipak, zbog činjenice da strani državljaninisu bili uključeni u službeneosmanske popise stanovništva togavremena, njihov točan broj je teškodo kučiti. No, činjenica da se u austrougarskojškoli krajem 19. stoljećapočeo izvoditi i “hrvatsko-srpski je -zik“ kao nastavni predmet (profesorje bio Vladimir Gregović), govori da jetu morao postojati i znatan broj učenikahrvatskog porijekla, kao austrougarskihdržavljana. S druge strane,5O dubrovačkim diplomatima u Istanbuluvidi: Vesna Miović, Dubrovačka diplomacijau Istambulu (Zagreb – Dubrovnik:HAZU, 2003).BEHAR 10841

POVIJESNA ČITANKAkako navodi Radmila Radić, koja jepisala o jugoslavenskoj koloniji u Ca -ri gradu između dva svjetska rata,prema izvještajima iz Generalnogkonzulata Kraljevine SHS u Istanbulu,u gradu je živjelo oko 8.000 Bokeljai Dalmatinaca. 6Hrvatski iseljenici i iseljenice ra -dili su u najvećem broju kao nadničari,industrijski radnici, zaštitari i ču -vari, kućepazitelji, kućne pomoćnice,ugostitelji, obrtnici, trgovci i mornari.Dobrim dijelom bili su vezani za ko -mpanije i poduzeća koja su imala sjedišteu Habsburškoj Monarhiji, kaošto je bio primjerice Austro-UgarskiLloyd. Činjenica je da je veliki diohrvatskog iseljeništva doista spadaou tzv. “pomorski proleterijat.“ Ustariji turski jezik riječ Hırvat je ušlaupravo u tome smislu – “radnik,“ ili“osoba velikog stasa,“ što stoji u vezisa činjenicom da su Hrvati obavljaliteške fizičke poslove, a često su služilii kao tjelesni čuvari, kako austrougarskeambasade, tako i drugih ins -ti tucija. Primjerice, među ranjenimau armenskom terorističkom napaduna Osmansku banku u Istanbulu1896. bio je i jedan čuvar Hrvat.Dio tih ljudi je teško živio, pojedincičak i ispod granice siromaštva.Tako pojedini osmanski dokumentidonose naredbe da se siromašni i ne -za posleni Hrvati vrate u domovinuzbog velike bijede i neimaštine, a po -nekad i zbog nereda koje su izazivali.No, treba napomenuti da se Hr va ti,kao stranci, odnosno državljani Ha b -s burške Monarhije, u osmans kim iz -vo rima vrlo često susreću upravo uekscesnim situacijama, koje prisiljavajuosmansku državu da se direktnouplete u inače u pravnom pogledu ne -ovisne poslove stranaca. Ovakva na -rav osmanskih izvora uv je tovala je uposljednje vrijeme pojavljivanje određenogbroja historiografskih radova oma rginalnim temama i osobama sone strane zakona, poput prosjaka,6Radmila Radić, “Jugoslovenska kolonijau Carigradu između dva svetska rata,“Tokovi istorije, 3-4 (2008), str. 201.Poduzeće “Zelić i sinovi“ (Zellich& fils), nakon Antonijeve smrti1890. preimenovano u “BraćaZelić“ (Zellich frères), postajenajistaknutija tiskara uOsmanskom Carstvu, koja je zavrijeme svoga djelovanjaotisnula na stotine važnihknjiga, kao i slikovnih materijalapoput čuvenih razglednicaIstanbula, plakata, karata itd.Ugled Zelića bio je toliki da im je1914. bilo povjereno tiskanjeosmanske lire.Nicolas i Gregoire Zelićbeskućnika, sitnih kriminalaca, prostitutki,i sl. Takav uzorak, međutim,ne pruža punu i točnu sliku levantinskezajednice, već osvjetljava samonjegove ekscesne rubove.S druge strane, jedan dio hrvatskihiseljenika i njihovih potomakauspio je ostvariti zavidne karijere izadobiti ugled u istanbulskoj levantinskojzajednici, pa i izvan nje. Odstarih dubrovačkih obitelji krajem19. stoljeća srećemo još obitelji Chiricoi Čingrija. Od novopridošlih obiteljisvakako treba spomenuti obiteljZelić, kao najbolji primjer vrtoglavoguspona jedne nove iseljeničke obitelji.7 Antonije Zelić iz Brela kraj Ma -karske dolazi 1840. godine u Istanbul,zapošljava se u litografskoj tiskariFrancuza Henrija Cayola, da bi1869. otvorio vlastitu tiskaru. Ovo jeprimjer prenošenja zapadne tehnologijeu Osmansko Carstvo, što je bilajedna od važnijih uloga Levantinacau 19. stoljeću. Kako se radilo o novojtehnologiji kojom je Zelić u potpunostiovladao, te zahvaljujući izostankuprave konkurencije i iznimnoj kvalitetiproizvoda svoje tiskare, ubrzo jeproširio posao. Poduzeće “Zelić i sinovi“(Zellich & fils), nakon Antonijevesmrti 1890. preimenovano u “BraćaZelić“ (Zellich frères), postaje najis ta -k nutija tiskara u Osmanskom Carstvu,koja je za vrijeme svoga djelovanjaotisnula na stotine važnih knjiga,kao i slikovnih materijala poputčuvenih razglednica Istanbula, plakata,karata itd. Ugled Zelića bio jetoliki da im je 1914. bilo povjerenotiskanje osmanske lire. Dodajmo daje Gregoire Zelić, ravnatelj tiskare,dobio i nekoliko međunarodnih priznanja,poput papinog ordena “Sv. Silvestra“za zasluge za Crkvu u Istanbulu,perzijskog ordena reda “Lava iSunca,“ te ordena “Sv. Save“ 5. redakoji mu je udijelio srpski kralj AleksandarI. Obrenović.7O povijesti obitelji Zelić u Istanbulusnimljen je dokumentarni film Zelići –carski tiskari, režija: Srđan Segarić, scenarij:Vjeran Kursar, Hrvatska televizija,2011.42

POVIJESNA ČITANKA8Vidi: Orhan Pamuk, Istanbul. Grad, sjećanja,prev. Ekrem Čaušević (Zagreb:Vuković & Runjić, 2006.)Može se spomenuti još ikartograf Jacques Pervititch,porijeklom iz Močića krajCavtata, čije mape Istanbulanapravljene za potrebeosiguravajućeg društvapredstavljaju nezaobilazanizvor za urbanu povijestIstanbula u 20. stoljeću.Od osoba koje su se istakle kaopre nosioci novih tehnologija, svakakotreba istaknuti i Sišćanina Đuru Klarića,koji je položio temelje turskojduhanskoj industriji, kao prvi ravnateljosmanske tvornice duhana Džibaliu Istanbulu u posljednjoj četvrtini19. stoljeća. Zahvaljujući uspješnomvođenju tvornice, po čijem mo -de lu su bile uređene tvornice u Solunu,Samsunu i Izmiru, Klarić je po s -tao tehnički savjetnik glavnog ravnateljstvauprave duhanskog monopolau Carigradu. Uprava duhanskogmonopola nalazila se pod međunaro -d nom Agencijom za osmanske državnedugove, osnovanom Muharremskimakrom 1881., čemu je prethodioosmanski bankrot (1875).Proizvodi Klarićeve tvornice dobilisu nagrade na međunarodnim sajmovimau Londonu i Parizu. Za svojezasluge u unapređenju duhanskeindustrije, Klarić je bio odlikovan os -ma nskim ordenom reda Medžidije.Kla rić je ujedno bio izrazito aktivan iu društvenom životu zajednice. Ob -na šao je dužnost glavnog inspektoraaustro-ugarskih škola u Istanbulu. Ktome, bio je i predsjednik upravnogvijeća Austro-ugarskog dobrotvornogdruštva Benefienza, a kao istaknutičlan hrvatske zajednice bio je i počasnipredsjednik istanbulskog Hrvatsko-dalmatinskogkluba.U ovome kontekstu može se spomenutijoš i kartograf Jacques Pervititch,porijeklom iz Močića kraj Cavtata,čije mape Istanbula napravljeneza potrebe osiguravajućeg društvapredstavljaju nezaobilazan izvor zaurbanu povijest Istanbula u 20. stoljeću.Kao jednu od osoba koje su svojimdjelovanjem zadužile grad, u svojojknjizi o Istanbulu spominje ga iturski nobelovac Orhan Pamuk. 8Broj Hrvata nastanjenih u Istanbulupočeo se smanjivati u dvadesetimgodinama 20. stoljeća. Uslijedpoteškoća oko reguliranja državljanstvau novoosnovanoj Republici Turskoj,mnogi strani doseljenici se odlučujuvratiti u svoje matične zemlje.No, i unatoč tome broj hrvatskih iseljenikau Istanbulu još neko vrijemeostaje znatan. Na koncu, zbog ekonomskihkriza i političke nestabilnosti,kao i nekih drugih razloga, većinaipak odlučuje napustiti grad na obalamaBospora, i potražiti srećunegdje drugdje. Tako se danas hrvatskeobitelji u Istanbulu mogu nabrojitigotovo na prste jedne ruke.S obzirom na činjenicu da suLevantinci kao grupa predstavljalijednu nenacionalnu, odnosno nadnacionalnuzajednicu ljudi iste vjere isvijesti o zajedničkom europskomporijeklu, postavlja se pitanje može lise iz te cjeline, za potrebe istraživanja,opravdano izdvojiti jedan njenelement, kao što je bio hrvatski.Općenito, prema Schmittovom is -tra živanju, omjer novopridošlih muš -ka raca i žena u levantinskoj zajedniciiznosio je 4:1. Stoga su se muškarciu velikoj mjeri ženili ženama iz starihlevantinskih porodica, ali i grkokatolkinjamai armenokatolkinjama,a kasnije i pripadnicama drugihkršćanskih denominacija. Primjerice,Antonio Zelić oženio se MarijomDemié iz Marseja, kako saznajemo izmatične knjige vjenčanih crkveSanta Maria Draperis. Njegov sinGregoire oženio je Adelaide Tatulante.Drugi sin Michael bio je oženjenMarijom Brindisi. Treći sin Nikolaoženio je Mariju Pappadopulo, dok sečetvrti sin Henrico oženio AnastasiomRenouard. Dakle, nitko od Zellichanije sklopio brak sa že nom izHrvatske. Takva je praksa bila prisutnai kod drugih iseljenika. U ovakvimprilikama, perspektiva da sehrvatski jezik izgubi brzo, ako ne veću prvoj generaciji, a onda vrlo vjerojatnou drugoj, bila je vrlo izgledna.Iako je doduše djelovanje austrougarskeškole sa hrvatsko-srpskimjezikom kao izbornim predmetommo glo usporiti ovaj proces, zbog pos -to janja velikog broja drugih stranihškola, kao i kratkotrajnosti izvođenjasamoga predmeta, efekt uvođenjahrvatsko-srpskog jezika u školskiprogram morao je biti ograničen.Glavni jezik levantinske zajednicebio je francuski, a slijedio je talijanski.Zbog velikog broja Grka u tadašnjemIstanbulu, pored francuskog italijanskog, neki Levantinci su govorilii grčki, makar u uličnoj verziji.Turski je nakon stvaranja republike1923. postao obavezni jezik u svimškolama, kao i u javnoj komunikaciji,tako da su Levantinci sada po prviputa bili primorani naučiti i jezikdržave u kojoj žive. I, konačno, u 20.stoljeću engleski postaje svjetskijezik, i Levantinci ga kao takvog počinjuučiti.Edwin Zellitch, čiji je šukundjedbio Antonio Zelić, rodonačelnik istanbulskegrane obitelji, stanovnik Ate -ne od 1978. godine, na pitanje kojimse jezicima koristila njegova obiteljodgovara sljedeće:BEHAR 10843

POVIJESNA ČITANKA“S ocem smo razgovarali na engleskom.S majkom na grčkom i francuskom,a u školi na engleskom i turskomjeziku.“ 9Pripadnici jedne druge levantinskeobitelji hrvatskog porijekla, Pusići,koji žive više od stoljeća u Istanbulu,pripovijedaju sličnu priču. StaniPusić, čiji je djed došao iz Dubrovnikau Istanbul, kaže sljedeće:Kod kuće se najčešće govori očev ilimajčin jezik, oni dominiraju. Moja jemajka bila Talijanka i s nama je razgovaralatalijanski. Ali, za vrijemera ta Turci su bili protiv Talijana. Za -to su rekli da moramo govoriti drugimjezikom, pa smo odabrali francuski,koji je tada bio dominantan jezik.… Tako nama hrvatski nije bio glavnijezik. Kod kuće smo govorili francuskii talijanski. Turski smo učili u školi.Na ulici i grčki, jer u to je vrijemeovdje živjelo mnogo Grka. … I takosmo naučili grčki. Ali samo u govoru,ne i u pismu… Učili smo i druge jezikeu školi, kao njemački i engleski. …Danas govorimo najmanje pet jezika.Nažalost, ne govorimo hrvatski, jerdjed je govorio hrvatski, ali ne sa djecom.10Sličan odgovor na pitanje o upotrebihrvatskog među hrvatskimLevantincima u Istanbulu u posljednjojčetvrtini 19. stoljeća dobio je iVeber Tkalčević od jedne kućanice skojom je razgovarao:- A znadu li svi dobro hrvatski?- I znadu i neznadu dobro, kako jeko dugo ovdje. Ali oni, koji su većmalo zaboravili, držu se, da su Hrvati.11 Dok kriterij jezika definitivnopruža negativan odgovor na pitanjemože li se govoriti o “hrvatskimLevantincima,“ nekoliko drugih faktoraimalo je centripetalan, odnosnoOd osoba koje su se istakle kao prenosioci novih tehnologija,svakako treba istaknuti i Sišćanina Đuru Klarića, koji je položiotemelje turskoj duhanskoj industriji, kao prvi ravnatelj osmansketvornice duhana Džibali u Istanbulu u posljednjoj četvrtini 19.stoljeća.Tvornica duhana Džibali (Cibali)kohezivni učinak. Prije svega, državljanstvomatične države bilo je onošto je sprječavalo odumiranje predistanbulskihtradicija među doseljenicima.Strano državljanstvo je neštošto Levantinci i dan danas čuvaju kaonajveću svetinju, kao jedinu branu odutapanja u turskome mnoštvu. Nekadasu uz strano državljanstvo bile ve -zane različite privilegije, no, danastome više nije tako. Primjerice, Zelićisu očuvali državljanstvo svoje “matičnedržave.“ Uvidom u privatni arhivEdwina Zellitcha, koji seže sve doprvog Zelića u Istanbulu - Antonija,može se pratiti promjena državnihnaziva na ispravama Zelićevih: 1. Au -s trija; 2. Austro-Ugarska (od 1867.);3. Kraljevina SHS; 4. Kraljevina Ju -go slavija; 5. SFRJ; 6. Republika Hr -va tska. Slično je i sa drugim obiteljimau Istanbulu, čiji članovi hrvatskine govore, većina nikada nije ni po -sjetila Hrvatsku, no, unatoč tome po -s jeduju i čuvaju hrvatsko državljans -tvo (npr. već spomenuti Pusići).Pored praktično-pragmatičnogele menta, kao što je bilo državljans t -vo, kao kohezivni faktor djelovale su ineke javne i društvene organizacijeutemeljene na pripadnosti zajedničkojdržavi ili zavičaju. Tako je, poredveć spomenute austro-ugarske škole,kao organizacija koja je okupljala au -s tro-ugarske državljane djelovalo iau stro-ugarsko dobrotvorno društvoBe nefienza. U župi Sv. Jurja na Galatidjelovala je dubrovačka bratovštinaSv.Vlaha, koja je skrbila o siromašnijimčlanovima zajednice. U kasnijemperiodu, u razdoblju Jugoslavije, kaodruštvena organizacija ovoga tipa is -ti cala se jugoslavenska organizacija“Sloga“, koju su jugoslavenski državljaniu Istanbulu rado posjećivali, igdje su se rado družili.Pored ovih udruženja treba istaknutii misiju bosanskih franjevacakoji u 19. stoljeću odlučuju utemeljitisvoje stalno predstavništvo u Istanbulu.1845. godine zalaganjem fra9Razgovor vođen 17. veljače 2010. u Ateni.10 Razgovor vođen 23. svibnja 2009. u Istanbulu.11 Adolf Veber [Tkalčević], Put u Carigrad (Zagreb: Matica Hrvatske,1886), str. 170-171.+44

POVIJESNA ČITANKAFilipa Pašalića u selu poljskih emigranataAdamköyu (danas Polonezköy),udaljenom tridesetak kilometaraod Istanbula, bosanski franjevcistječu svoje prvo privremeno uporište.1853. franjevci kupuju crkvu Sv.Jurja na Galati koja postaje njihovarezidencija i predstavništvo u Istanbulu.Franjevci tu ostaju sve do 1882.godine, kada, uslijed prilika nastalihaustro-ugarskom okupacijom Bosne iHercegovine, nestaje potreba za franjevačkimpredstavništvom u osmanskojprijestolnici. 12Pored političkog značaja rezidencije,franjevci su dijelom bili motiviranii potrebom duhovne skrbi zahrvatske iseljenike. Prema riječimaPašalićevog suvremenika, fra IvanaFrane Jukića, kupovina crkve bila jenužna,jer u Carigradu ima katolikahnašeg jezika ljudih izobila, koji supod imenom Hrvatah poznati; iz Dalmacijei Arbanaske ovdje su ili naseljeni,ili se za vrieme raznim prometomzabavljaju; osim toga množtvomornarah na Lloydovih i turskihparobrodih služećih, koji bi rado slušalirieč božju u narodnom jeziku. 13Pored službe u crkvi, franjevci suslužili i kao kapelani u austrijskojbolnici.Još nekoliko činjenica može upućivatina tjesniju međusobnu povezanosthrvatskih iseljenika, kao i njihovuvezanost uz pradomovinu. Međutim,ponekad je teško sa sigurnošćureći radi li se o pukoj slučajnosti, iliipak o nečemu višem. Knjigu pjesamaposvećen austro-ugraskom caru i kraljuFranji Josipu direktor tvorniceduhana Đuro Klarić, u domovini ranijepoznat i kao pjesnik, tiskao je upravou Zelićevoj tiskari. Nažalost nemamodrugih vijesti o njihovom eventualnointimnijem odnosu, no, mogućeje pretpostaviti da je Klarić odabraoZeliće rukovodeći se emotivnompovezanošću dvaju zemljaka. Nadalje,zanimljivo je da je bosanski franjevacna službi u Istanbulu, fra RafaelBabić, krajem 19. stoljeća u crkviSanta Maria Draperis krstio jednogZelića, Antonija, iako je bilo i drugihsvećenika na raspolaganju. Članoviobitelji Zelić održavali su povremenoveze sa rođacima u Dalmaciji, a nekiod njih su s vremena na vrijeme po s -je ćivali stari kraj. Unuci Antonija Ze -lića borili su se u I. svjetskom ratukao austro-ugarski vojnici u Bosni,dok je nakon rata, u 1930-ima, Au gu -st Zelić kao predstavnik tvrtke Kardexboravio u Sarajevu, Beogradu iZagrebu. Zanimljivo je da se danas, u12 Više o bosanskim franjevcima u Istanbulu vidi u: Vjeran Kursar, “Bosanski franjevci i njihovipredstavnici na osmanskoj Porti,“ Prilozi za orijentalnu filologiju, 60 (2011), 371-408.13 Ivan Franjo Jukić, Sabrana djela, sv. 2 (Sarajevo: Svjetlost, 1973), 582.St. Georg (Sv.Juraj) crkva prije 1965.Treba istaknuti i misiju bosanskih franjevaca koji u 19. stoljećuodlučuju utemeljiti svoje stalno predstavništvo u Istanbulu. 1845.godine zalaganjem fra Filipa Pašalića u selu poljskih emigranataAdamköyu (danas Polonezköy), udaljenom tridesetak kilometaraod Istanbula, bosanski franjevci stječu svoje prvo privremenouporište. 1853. franjevci kupuju crkvu Sv. Jurja na Galati kojapostaje njihova rezidencija i predstavništvo u Istanbulu.vremenu (ponovne) globalizacije, oveveze s Hrvatskom kao pradomovinomponovno uspostavljaju, dijelom izposlovnih, dijelom iz emotivnih razloga,o čemu nam svjedoče primjeriEdwina Zellitcha i Mareka Pusića izIstanbula.Može se zaključiti da je određenarazina povezanosti između hrvatskihiseljenika, kao i svijesti o vlastitojtradiciji i porijeklu očuvana unatočstoljetnom boravku u multinacionalnomkontekstu tadašnjeg Istanbula ifizičkoj uklopljenosti u njegovu levantinskuzajednicu. Stoga držim da bi iove, sa stajališta “nacionalne historije“,male teme, trebalo istražiti naodgovarajući način, naravno uz uvažavanječinjenice da je riječ o ljudimakoji su bili uklopljeni u jednu širunadnacionalnu, odnosno multinacionalnuzajednicu.BEHAR 10845

POVIJESNA ČITANKAOdnos Osmanlija premanaseljavanju nemuslimanai povratku izbjeglicaOsmanska vlast je od samog početka imala pozitivan odnos prema doseljavanju nemuslimanskogstanovništva na svoju teritoriju. To se dešavalo zato jer su pojedine grupe izugla vjerskih i drugih sloboda te oporezivanja imale povoljnije uslove pod osmanskomvlašću od onih koje su imali pod vlašću drugih, pa i svojih istovjernika. Također, postojemnogi primjeri povratka izbjeglica koji su usljed ratnih i drugih zbivanje izbjegli, ili biliprognani sa teritorija na kojima su živjeli.Piše: Senad HasanagićUvodPitanje odnosa prema dolaskudrugog i drugačijeg u neku sredinu jejedno od pitanja koje se kroz historijuprovlače do danas. To je posebnovažno za zemlje koje imaju multikonfesionalnui multietničku strukturu.Teritorije koje su bile poprišta sukobase i danas susreću sa problemonpovratka izbjeglica, preprekama kojevećinske skupine stvaraju radi povratkamanjina i neefikasnosti državeda tim manjinama obezbijedi povoljneuslove za nastavak normalnog ži -vo ta. To najbolje pokazuje primjerBo sne i Hercegovine u kojoj procespo vratka nije dovršen ni danas. Ovajproces hoće i mogu obezbijediti samodržave sa dugotrajnim iskustvommultikuluralnosti koja je ušla u svesegmente države, upravne mehanizmei svakodnevnicu suživota. U iskustvutih država se mogu naći dokumentii primjeri koji i danas mogubiti svojevrsni putokaz u rješavanjuovih pitanja. Osmanska država svakakopredstavlja izvanredan primjer.Ona je kao multietničko i multikonfesionalnodruštvo obezbijedila opstanaki sačuvani identitet mnoštva vje -r skih grupa i naroda, i to na tri ko -ntinenta. U državničko-pravnom is k -u stvu Osmanske države možemo naćidokumente koji potvrđuju da se njenpozitivan odnos prema nemuslimanimamanifestovao i odobravanjem njihovogdoseljavanja, te njihovog po v -ra taka nakon bijega kao po s ljedicera tnih sukoba i nemira i političkihpre viranja.Kosmopolitizam i univerzalizamOsmanske države je vidljiv i iz brojnostinemuslimanskog stanovništvau raznim njenim dijelovima. To sukarakteristike koje su bile prisutneod nastanka do nestanka osmanskedržave. U Bosni je stanje sredinom19. stoljeća bilo ovakvo:“Dakle, i početkom četvrte decenije19. stoljeća službeno se barata sacifrom od 200.000 kršćana, što značida je tad procenat muslimana iznosioviše od 2/3 možda i više. Upravo tadaće se početi drastično da mijenjademografska slika Bosne, pa će se većna samom početku druge polovine 19.stoljeća broj kršćana povećati zajedan i po puta, što je gotovo neshva-Pitanje odnosa prema doseljenimpripadnicama različitih religija inaroda od strane većinskog stanovništvai njihove države je vrloaktuelno. Zemlje sa multikulturalomstrukturom koje su bile poprišteratnih sukoba u kojima su vršenimasovni progoni imaju mnoštvoproblema sa povratkom manjina iobezbjeđivanjem njihovih prava.Osmanska država svojim postupanjemna ovim poljima može služitikao primjer. U osmanskim arhivima izapisima raznih autora postoje primjerikoji i danas mogu poslužiti kaoprimjer prihvatanja pripadnikamanjina koji dolaze na njen teritoriji obezbjeđivanja uslova za povratakizbjeglica.46

POVIJESNA ČITANKAtljivo i od 200.000 popeti na 500.000hiljada...“ 1Iskustva osmanskog doba vezanaza povratak izbjeglica i naseljavanjesu nezaobilazna i danas. Pogrešanuvid u prošlost i nepoznavanje činjenicadovode do teških posljedica u međusobnimodnosima današnjih vjerskih ietničkih grupa. Kao primjer možemonavesti podsjećanje jednog svećenika ipubliciste, Živka Kustića, vezano zasituaciji u Bosni i Heregovini:“Zapravo je muslimanska turskavlast omogućila masovnije naseljavanjeSrba na tom području... Kako bisada pravoslavci smjeli istjerivati izBosne potomke onih koji su njihovepretke onamo doveli.” 2Odnos prema naseljavanjunemuslimanskog stanovništvaKosmopolitizam i raznolikost suobezbjeđivani, između ostalog, naseljavanjemnemuslimanskog stanovništvau osmansku državu.Najpoznatiji slučaj prihvaćanjadrugog i drugačijeg svakako predstavljaprihvat Jevreja nakon progonaiz Španije i Portugala. 3 Njihov broj inačin na koji su raspoređeni unutarOsmanske države nesumnjivo ukazujuda je ova država bila prožeta multikulturnimkarakterom, kako samevlasti na čelu sa sultanom, tako imuslimanskog stanovništva koje nijepravilo zapreke za nastavak normalneegzistencije ovih Jevereja, izgradnjusinangoga za njihove vjerskepotrebe, uklučivanje u ekonomski ži -vot. Mnoge druge proganjane skupinesu našle zaštitu u ovoj državi. 4Nisu rijetki bili ni prelasci vojnikai drugog stanovništva drugih državana osmanski teritorij. U takvim slučajevimabi se situacija regulirala ahdnamama5 . Jedan primjer prihvatanjaonih koji žele primiti sultanovo podaništvoiz polovine 18. stoljeća možemonaći i u Sidžilu tešanjskog kadiluka:“U uzvišenoj sultanovoj naredbirečeno je da su austrijski vojnici kojisu prebjegli ovamo na našu teritorijuuzrok pobuni i drugih vojnika, te dase takvi vojnici ne primaju, nego da seu skladu sa uslovima ahdname vraćajunatrag... Nemojte braniti onima ustatusu raje da dolaze po vlastitojželji, a žele ostati i primiti sultanovopodaništvo. Takvima neka se odredimjesto i nek se o tome sa njihovimimenima obavijesti Bosanski divan.” 6Ahmet Aličić u vezi sa doseljavanjastanovništva u Bosnu objašnjava:“Tako, poslije velikih ratova, aposebno poslije Dubičkog rata, velikibroj kršćana, pravoslavaca iz zagraničnihpodručja zapadne Bosne samse kretao u potrazi za boljom egzistencijom,odnosno za više zemlje...Razlozi su ono što smo ranije naveli,ali je bilo i ekonomskog pritiska, jersu porezi u Austriji bilo neuporedivoveći nego u Osmanskom carstvu, tj. uBosni, a bilo je i vjerske netrpeljivostimeđu katolicima i pravoslavnima uAustriji.“ 7Što se tiče doseljavanja katolika uBosni također od Aličića saznajemo:“Katolici u centralnoj i srednjoj Bo -sni naseljavali su se iz Hercegovine ukoju su dolazili iz Dalmacije (Austrije)i nakon izvjesnog vremena produžavaliput u nove krajeve koji su pružaliviše mogućnosti, a nisu ničim bilivezani za zemlju... Nikad nisu bili nato prisiljavani, osim od strane višesile, klimatski uslovi, neplodna i oskudnazemlja, a prirast stanovništva jeišao geometrijskom proporcijom“ 8Postoje primjeri koji pokazuju dase vodilo računa i o vjerskim potrebamanemuslimana. Na primjer, u Bosnisu sa ovom svrhom dovođeni sveštenicii dozvoljavala se izgradnja crkava:“Da su useljavanje podsticali bo -sanski bogataši potvrđuju podaci dapojedini velikaši omogućavaju katoličkimpopovima, a i pravoslavnima, dapodižu crkve na njihovim čiflucima.Čak i materijalno pomažu da bi tapodručja bila privlačna za kršćane dase tu naseljavaju. Sam Gradašćevič jena svoju ruku dao dozvolu da fra. IlijaStarčević sagradi crkvu i manastir uTolisi kod Gradačca i da podignepučku školu za kršćansku djecu...“ 9Da se prijem nemuslimana u drža -vu nastavljeni i u kasnijim razdobljimapokazuje Nizamnama o doseljavanju -Muhaceret Nizamnamesi koja je stupilana pravnu snagu 19.02.1857.godine i izdata zbog mnogobrojnihmolbi ljudi iz Evrope da im se dozvolinaseljavanje u osmansku državu. 10 Umolbama je isticano da se osmanskavlast ponaša blagonaklono i bez pravljenjavjerskih i etničkih razlika. Ovanizamnama je omogućila doseljenicimadodjelu parcela, pravljenje bogomoljaza njihove potrebe te druge usloveza materijalni probitak. Doseljenicisu se po sopstvenoj želji mogli doseljavatiu Anadoliju ili Rumeliju. Prvi radu vezi ove nizamname, koja ima 14članova, objavio je Ufuk Gülsoy 1996.godine. U njoj se za doseljenike izEvrope predviđa da će položiti zakletvuna odanost padišahu i da će poštovatiosmanske zakone, da će uživati1Aličić, Ahmed, S., Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832.godine, Sarajevo, 1996. s.76.2Srbi o Srbima CID, Sarajevo, s.695.3Başbakanlık Osmanlı Arşivi, Tahrir Defteri 77, s. 39-41.4Dokument – ferman Mustafe II kojim se određuje da se Kursikoji su se sklonili u osmansku državu nastane na povoljnommejstu u Sofiji – Başbakanlık Osmanlı Arşivi, Mühimme Defteri110, hüküm 2807; Dokument – dozvola sultana Mahmuda Igrupi od preko 300 Poljaka koji su tražili podaništvo osmanskojdržavi da se nastane u okolini Selanika uz naznaku da će bitizaštićeni – Başbakanlık Osmanlı Arşivi, Cevdet Hariciye 6475Ahdnama – Dokument koji ima karakter međunarodnog ugovora,ili sadrži određene međunarodne elemente, bilo da se radi ougovoru među državama, ili ugovoru između Osmanske države ineke grupe pod njenom vlašću.6Sidžil tešanjskog kadiluka (1740 – 1752), Sarajevo, 2005., s.75.,75, L.19a/93.7Aličić, Ahmed, S., Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832.godine, Sarajevo, 1996. s.64.8Isto.9Aličić, Ahmet Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832.godine, Sarajevo, 1996., s.65.10 Dokument – isprava za evropske doseljenike koji su se željeli na -s ta niti u Osmanskoj državi izdavana od strane Divan-ı Hümayun– Başbakanlık Osmanlı Arşivi, İrade-MM, 467/3.BEHAR 10847

POVIJESNA ČITANKAvjerske slobode i obavljati svoje vjerskepotrebe u bogomoljama koje senalaze u mahalama u kojima će stanovati.Određeno je da će se u slučajupravljenja novih naselja za ove doseljenikegraditi bogomolje radi zadovoljavanjanjihovih vjerskih potreba. 11S obzirom da Ahmet Aličić govorio ogromnom porastu kršćanskog stanovništvau Bosni na samom početkudruge polovine 19. stoljeća, te da po -me nuta nizamnama o doseljavanjuEv ropljana u osmansku državu datiraiz 1857. godine bilo bi dobro istražitida li je nizamnama u tom perioduima la uticaj na porast kršćanskogsta no vništva u Bosni i koliki je tajuti caj bio.Od primjera iskazivanja želje ne -mu slimana za primanjem državljanstvaOsmanske države može se izdvojitimolba stanovnika sela Polonezköy i pozitivnog odgovora. 12 Interesantanje i slučaj senatora koji suzbog nezadovoljstva vlašću u Srbijitra žili azil u Osmanskoj državi. Njihovjmolbi je udovoljeno, a određenasu im i primanja za izdržavanje. 13Odnos Osmanlija premapovratku izbjeglicaU ponašanju Osmanlija u pojedinimsituacijama mogu se naći primjerikoji i danas mogu poslužiti kao po -že ljna osnova ponašanja prema drugom.Pitanje odnosa prema pov ra t ni -cima koji su izbjegli zbog ratnih događanja,ili iz nekog drugog razloga jevažno zbog činjenice da su se u Bosnii Hercegovina nakon rata krajem 20.stoljeća povratnici susretali sa svimmogućim preprekama koje su im lo ka -lne vlasti postavljale, od administrativnihblokada do ubistava, paljevina izastraživanja. Zbog toga je po t rebnopodsjetiti kako su se Osmanlije ponašaletakvim situacijama.Posebno pitanje predstavlja odnos11 Ufuk, Gülsoy, Avrupa’dan Osmanlı’ya‘gurbetçi’ göçü, Tarih ve Medeniyet der -gisi, sayı 33, Aralık 1996., s.40-45.12 Başbakanlık Osmanlı Arşivi,DH.SN.THR 18/62_1.13 Başbakanlık Osmanlı Arşivi, I.Hariciye19331.Ahdnama, carska povelja, kojom sebosanskim katolicima, uz obecanjelojalnosti, garantira sloboda vjere.Da su useljavanje podsticalibosanski bogataši potvrđujupodaci da pojedini velikašiomogućavaju katoličkimpopovima, a i pravoslavnima,da podižu crkve na njihovimčiflucima. Čak i materijalnopomažu da bi ta područja bilaprivlačna za kršćane da se tunaseljavaju. Sam Gradašćevičje na svoju ruku dao dozvoluda fra. Ilija Starčević sagradicrkvu i manastir u Tolisi kodGradačca i da podigne pučkuškolu za kršćansku djecu...prema povratku izbjeglih. Kao što jepoznato, U Bosni i Hercegovini su u21. stoljeću bili prisutni ogromni problemi,prepreke i otpori prema povratkuonih koji su prognani ili izbjeglisa teritorija na kojima su živjeli. Štose tiče odnosa prema povratku onihkoji su izbjegli pred osmanskom silomkao primjer svakako treba spomenutiAhdnamu izdatu bosanaskim franjevcimau kojoj između ostalog stoji:“A oni koji su izbjegli, nek buduslobodni i sigurni. Neka se povrate ineka se bez straha u zemljama mogacarstva nastane u svojim samostanima.”14Primjeri povratka na mjesta po s -lije krvavih sukoba mogu se naći i uos manskoj Bosni. Nakon upada princaEugena Savojskog i paljevine Sa ra -jeva u povlačenju sa njegovom vo j -skom su otišli i mnogi domicilni krš -ća ni. Međutim, strahote koje su og -njem i mačem počinjene od strane pri -nca i njegove vojske nisu bile prep re -ka za kasniji povratak ovih kršćana:“Tada su sa princom otišli mnogiLatini iz Bosne a osobito Sarajlije ime đu njima gospoda Brnjakovići.Otišlo je Vlaha šizmatika dosti, alina kon sklopljenog mira opet su semnogi natrag povratili.“ 15Jedan od mnogobrojnih slučajevakoji pokazuju prihvaćanje povratnikaod strane Osmanlija je zahtjev patrijarhaArsenija i mnogih Srba da sevrate na osmansku teritoriju nakonšto su odselili pod habzburšku vlast:“Tokom pregovora, 1699. godinekoji će se okončati sklapanjem Karlovačkogmira (Sremski Karlovci), čimeje završen habzburško-osmanski rat,Arsenije je slao zahtjeve sultanu damu dozvoli povratak u Peć. Javljenomu je, međutim, da njegovo prisustvotamo nije poželjno, jer se miješao u“civilne“ poslove... Mnogi su se vratilina osmansku teritoriju u prvoj polovini1691. godine, jer im se nimalo14 Čaušević, Dženana, Pravno politički razvitakBosne i Hercegovine, Sarajevo,2005., s. 66.15 Benić, Bono, Ljetopis sutješkog samostana,Sarajevo, Zagreb, 2003., s.54.48

POVIJESNA ČITANKAnije dopao neprijateljski tretmanaustrijskog plemstva, lokalnih vlastii Katoličke crkve.“ 16Osmanska država je 1829. godinedoživjela težak poraz od Rusije, ali jeza pregovaračkim stolom uspjelapovratiti dio izgubljene teritorije. Sapovlačenjem ruske vojske sa tih teritorijasa vojskom se povukao i dio lo -kalnog bugarskog i grčkog stanovništva,ostavljajući sve što nisu mo glipo nijeti sa sobom. U ovoj situaciji os -manski upravljači su postupili naslje deći način:“Odmah su utvrdili koje su kuće,bašte i njive napuštene i iznajmili ih.Novac od najma su sakupljali u jedansanduk. Preduzevši predostrožnostikako niko ne bi dirao ovaj novac žestokosu kaznili one koji su izvršili zloupotrebe.Za koga su sakupljali ovajnovac? (Da se to sada desi ministarstvofinansija bi odmah zapljenilonovac i sebi isplatilo plaće.) Ali, Os ma -nlije nisu nikome, uključivši zvaničnike,dopustile da uzme novac. Sakupivšinovac u sanduk poslali su raji kojaje otišla vijest da niko po povratkuneće biti pitan zašto je otišao i da će naperiod od 5 godina biti oslobođen odporeza. Među obećanjima su bila i onada će novac koji je, koliko je to većgodina, sakupljen od najma biti njimalično isplaćen, te ako žele obrađivatinjive da će im se dati volovi i kaopomoć za sijanje da će dati sjemena.“ 17Posebno su zanimljivi primjerimolba za povratak na osmansku teritoriju.Ove molbe su mahom pozitivnorješavane. Vezano za Bugare kojisu se pod raznim okolnostima selilina teritorije pravoslavnih istovjernikapostoje primjeri dobrovoljnogseljenja, ali i tvrdnji povratnika da susilom odvedeni sa osmanskog teritorija.Jedan primjer molbe za povratakna osmanski teritorij, uz tvrdnjuda su silom odvedeni, pruža grupaBugara koja u dokumnetu od 20. 10.1861. godine ističe da je silom izNiškog ejaleta prevedena u Srbiju:“Neka Bog sačuva od propastiPoštovanog, zahvaljujući Osmanskojdržavi naše napredovanje je iz dana udan bivalo veće. Ne možemo izrazitinašu zahvalnost zato što ste od kakoste došli ovamo radili za dobro svijunas i što ste učinili mnoga dobra djelapomaganja siromasima. Dok je trajaoovako lijep život iz Srbije se pojavilonekoliko naoružanih razbojnika, zatošto su naša sela ograđena nismo mogliobavijestiti organe sigurnosti. Ovesiledžije i haramije su napavši noćuPosebno su zanimljivi primjerimolba za povratak naosmansku teritoriju. Ovemolbe su mahom pozitivnorješavane. Vezano za Bugarekoji su se pod raznimokolnostima selili na teritorijepravoslavnih istovjernikapostoje primjeri dobrovoljnogseljenja, ali i tvrdnjipovratnika da su silomodvedeni sa osmanskogteritorija.naše kuće sa puškama i noževima svenas silom odveli u Srbiju i nakon toganam oteli imetak i stoku, a našu djecuzarobili. Mi smo ostavši nekoliko danana trgovima i na poljanama plakali ikukali da dođemo ovamo, pa su nekeod nas tukli, a neke uhapsili. Nakonšto su nam donijeli nesreću i nanijelištetu odvojivši nas od zavičaja u kojemsmo mirno živjeli i naših imetaka, nemogavši izdržati njihovo zarobljeništvoi patnje koje su nam činili došlismo bježeći po jedan, po dvojica utičućise padišahovoj milosti i pravdi.Spremni smo na sve što učini Vašavladarska milost.” 18Primjer dobrovoljnog odlasku izOsmanske države pod vlast istovjernika,ovaj put Rusa, i molbe za povratakpod osmansku vlast opet možemonaći u primjeru Bugara koji su poduticajem panslavističke propagandeodselili u Rusiju. Međutim, dokumentod 30. 10. 1862. godine pokazujeda je njihov položaj pod muslimanskomosmanskom vlašću bio bolji odruske, istovjerničke:“Dok su naši preci pod osmanskomupravom živjeli život pun mira, svakovrsnogobilja i pravde, mi smo, kakvašteta, odlaskom u Rusiju upali u klopku.Zato što smo naivni ljudi, nismorazmišljali o rezultatu ovog pokretakoji je priređen protiv nas i nismo ovosvjesno učinili. Prije seljenja smo, vjerujućiu obećanja ruskog konzula, kojise nalazi u Vidinu, prodali jeftino našimetak i stvari. Pošto nam je konzulgovoreći za vas je na ruskom teritorijusve spremno, imovina i nepokretnostiće vam se tamo besplatno nadoknaditi,dao nam je garanciju. Međutim,nakon preseljanja kao naknada zaimovinu i nepokretnosti nije nam datoništa, povrh toga tražili su od nasnovac. Danju, noću lijemo pokajničkesuze. Ovdje nas niko ne pazi. Radinašeg spasa iz ovog mjesta u koje smodošli trčeći kao životinje, ne razmišljajućio posljedicama, preklinjemo vasda oprostite nama i drugim našimbugarskim zemljacima koje su ubijedilii da dozvolite da se možemo vratitina osmanski teritorij.” 19Situaciju u osmanskoj državi injen odnos prema nemuslimanimapokazuje i primjer 30 pravoslavnihporodica koje su iz Sivasa odselile u“istovjernu“ Rusiju. Međutim, nezadovoljniživotom u novoj domoviniodlučili su da se vrate pod osmanskookrilje. Za povratak nisu imali dovoljnosredstava, radi čega su se obratiliza pomoć osmanskim vlastima. SultanAbdülaziz je 1865. godine nare-16 Malcolm, Noel, Kosovo – kratka povijest, Sarajevo, 2000., s. 211., 212.17 Armağan, Mustafa, Kır Zincirlerini Osmanlı, İstanbul, 2004., s.85.18 İsmet Mıroğlu, Osmanlı Yönetiminde İnsana ve Hukuka Saygı,www.sosyalsiyaset.com./..../osmanlida_insana_hukuka_saygi.html; Dokument – B.A.,Kısım 36, Evrak: 2473, zarf 149, Karton XVII (3 numaralıdefter, vesika no: 189.19 İsmet Mıroğlu, Osmanlı Yönetiminde İnsana ve Hukuka Saygı,www.sosyalsiyaset.com./..../osmanlida_insana_hukuka_saygi.html; Dokument – B.A,Bulgaristan İdare Kataloğu (BİK), nr. 79.BEHAR 10849

POVIJESNA ČITANKAdio osmanskom predstavništvu u Tiflisuda se ovim porodicama da novacpotreban za povratak u Osmanskudržavu. 20 Obezbijeđenje putnih troškovaod strane osmanskih vlasti zapovratnike vidljivo je i iz dopisa ministarstvaunutrašnjih poslova upućenogsandžak begu Kütahye:“Putni troškovi grčkih i jermens -kih porodica koje će se vratiti, a kojimaje potrebna pomoć treba izmiritiiz sr e dstava izdvojenih za mobilizaciju.“21Jedan od primjera koji pokazujekakav je bio odnos Osmanlija premapovratku izbjeglih na svoja imanja,pa čak i prema povratku pobunjenika,predstavlja proklamacija valijeHe rcegovačkog vilajeta Alija hercegovačkimustanicima. Za vrijeme ovogustanka u Mostaru je 29. maja 1876.godine na sultanov nalog izdata proklamacijau kojoj se, između ostalog,ustanicima poručuje:“Za da se možete pokoriti i u vašamjesta vratiti, te da uzroke vašihtužba i molba mjesnima vlastimapodneste, blagoizvolio je čestiti car,od dana objave ove proklamacije odšest nedjelja podariti. Kao što je činovnicimavlasti naređeno, da tužbamai molbama po pravu i pravičnosti sluhpoklone i da sve potrebne mjere upotrijebeza osiguranje blagostanja onihfamilija, koje se još u njihovo otočestvopovratili nisu...“ 22U vezi povratka nakon otvorenihpobuna u kojima je spaljeno hiljadedomova i u težak položaj doveden velikibroj prognanih i izbjeglih, jednaodluka, donesena radi normaliziranjastanja Izvršne komisije Bosanskogvilajeta 1876. godine, svakako možebiti uzor mnogima:“...Imovina i stvari povratnika idrugih prispjelih osoba potovariće sena konje i tako uz pratnju oružnikauputiti ih u njihova sela i krajeve ukojima su ranije bili. Sve ovakve osobeu toku putovanja hraniće se u mjestimakroz koja budu prolazila, a potrebnahrana izdavaće im se od straneorgana mjesne vlasti. Neka im se ni skoje strane ne čine prigovori niti makakav pritisak na njihov život, imovinuili čast. Da se, ne dao Bog, ne bidogodio kakav neprijatan akt, oružnicikoji se budu uz njih nalazili, a i vojniredari koji će se tamo u selima naći,poduzeće mjere predostrožnosti u in -te resu stvarne njihove bezbjednosti.Ako se neko i pored svih ovih upozorenjabude usudio na ma kakvo terorisanjei ružno postupanje prema rečenimosobama, odmah će se protiv njega po -duzeti sudski postupak i nad njimsprovesti zakonska kazna. U vezi gornjegjoš se dodaje: 1. Omogućiće sepopravak porušenih i popaljenih kućaonim osobama koje budu došle u svojeranije zavičaje. Ukoliko te osobe živeisključivo od zemljišnih prihoda, nećeim se obustavljati besplatno izdavanjehrane sve do prispijeća njihovih zemljoradničkihproizvoda; 2. Za izgradnjukuća repatiranih siromašnihosoba davaće se građa iz najbližih imdržavnih šuma besplatno i to sve činitiuz potrebne olakšice; 3. Pošto sudžamije i crkve dio opšte zajedničkeobnove i izgradnje, spomenute u gornjemizlaganju, i pošto su i one bile odranije kada su bile izgrađene i kućepovratnika, to ukoliko su takve džamijeili crkve bile spaljene ili porušene,sva uništena građa i kamen za njihovuponovnu izgradnju daće se od stranevlasti besplatno. Svi poslovi vezaniza njihovu ponovnu izgradnju imajuse svršavati po metodi olakšavajućeadministrativne procedure...”. 23Sa dozvolom povratka stanovništvadozvoljavan je i povratak sveštenikašto je vidljivo iz akta Direkcijeza opću sigurnost ministarstva unutrašnjihposlova upućene VilajetuHaleb. U Halebu su se nalazila četirijermanska katolička svećenika kojimaje dozvoljen povratak u Ankaru. 24ZAKLJUČAKOsmanska vlast je od samog početkaimala pozitivan odnos premadoseljavanju nemuslimanskog stanovništvana svoju teritoriju. To sedešavalo zato jer su pojedine grupe izugla vjerskih i drugih sloboda te oporezivanjaimale povoljnije uslove podosmanskom vlašću od onih koje suimali pod vlašću drugih, pa i svojihistovjernika. Također, postoje mnogiprimjeri povratka izbjeglica koji suusljed ratnih i drugih zbivanje izbjegli,ili bili prognani sa teritorija nakojima su živjeli.Kontinuitet ovakvih primjera izsvih perioda osmanske vlasti pokazujeda ovakav stav o prihvatu doseljenihi povratku izbjeglica nije rezultatpritiska i slabosti osmanske vlasti, većprincip istinske multikuluturalnostidržave u kojoj je bilo mjesta za svevjerske i etničke skupine. Dosljednosttakvog postupanja, kako u periodumoći i snage, kao u slučaju prihvaćanjaJevreja prognanih iz Španije i Portugala,tako u periodima slabosti,poput situacije sa Hercegovačkimustankom, ukazuje na to.Ovakvo postupanje može i danaspružiti primjer mnogima. Opstrukcijepovratka izbjeglih i prognanih uočenei zabilježene u Bosni i Hercegovininalažu potrebu da se pozitivni primjeriiz prošlosti što više ističu kao uzor.20 Başbakanlık Osmanlı Arşivi, İ.HR. 1246321 Başbakanlık Osmanlı Arşivi, DH. ŞFR, 92/27122 Marijan Sivrić, Arhivska zbirka Đorđe Aleksića, Tribunia, broj 2,Zavičajni muzej Trebinje, 1976., s.128.; Na evenutalnu primjedbuda je sultan ovako postupio sa namjerom da prekine ustanak,može se postaviti pitanje gdje su to u posljednjem ratu u Bosni iHercegovini, na ratnim linijama i podijeljenim teritorijama vlastipozivale one koje su proglasile “pobunjenicima“ da se vrate u rokušest nedjelja. Obećavale su da će se povesti briga o blagostanjupovratnika i naglašavale kako će se žalbe i primjedbe povratnikapravedno rješavati. Također, lokalne vlasti u Bosni i Hercegovinisu nakon rata bile slabe u odnosu na pritisak međunarodne zajednice,morale su prihvatiti povratak, ali su, kao što je opće poznato,činile sve da povratak opstruiraju. Takvo postupanje je uočenoi danas, svugdje u svijetu kada je u pitanju povratak izbjeglica,pogotovo pobunjenika. Osmanlije su imale pozitivan odnos premapovratku izbjeglica i doseljavanju u njihovu državu i kad su bilinajjači, i kada su bili slabi.23 Hasan Škapur, “Pravni položaj nemuslimana u islamskoj državi”,Takvim za 1972. g. (hidžretska 1391-1392. g.), Izvršni odborUdruženja ilmije u SR BiH, Sarajevo, 1972., s. 146.,147.24 Başbakanlık Osmanlı Arşivi, DH. ŞFR, 92/23250

POVIJESNA ČITANKAIz života jednog dubrovačkogtrgovca i “diplomate”u Bosni: Živan Pripčinović (?-1479)Ovaj rad ima za cilj da krozrazličite događaje u kojima jeglavni, ili jedan od glavnihsudionika Živan Pripčinović,ukaže na značaj i ulogu pojedinihtrgovaca u društvenimodnosima između Dubrovnikai bosanskog zaleđa. Premdaje šire područje već početkomdruge polovine XV stoljećabilo izuzetno nestabilno,postojale su osobe poputŽivana Pripčinovića koje suuspijevale povezivati ljude injihove interese s obje strane.Svojim radom uspio je sebiosigurati utjecaj kako kodDubrovčana tako i kod bosanskih,a kasnije i osmanskih vlasti.Kroz njegov primjer semože vidjeti da trgovci nisubili samo obični prodavači većdiplomate, pregovarači, izbaviteljiiz ropstva i povremenišpijuni. Bavljenje trgovinom jedonosilo veliku i relativnobrzu dobit, te utjecaj u društvu,ali ne svima. Neki od njihsu, poput Živana, uprkos velikojzaradi i utjecaju, dospjeli udugove koji su ih na krajukoštali života.Piše: Muamer HodžićDubrovnik je jedan od srednjovjekovnihgradova čiji su stanovnici ve -oma rano počeli uspješno pregovaratii trgovati sa gradovima u zaleđu.Zahvaljujući geografskom položaju,općoj konstelaciji međunarodnihodnosa u regiji, te vještoj diplomatiji,Dubrovnik je uspio opstati kroz vijekove.Smješten između Istoka i Zapada,kao autonomna država, du b ro -vačka luka i sam grad bili su kao stv -o reni za razmjenu dobara i pre t va -ranje u značajno trgovačko-fi na n si -jsko središte. Iz zaleđa na istoku, nadubrovačke Ploče su stizale karavane,sa hiljadama konja natovarenihra zličitim sirovinama, a u luci su če -ka li brodovi spremni da tu robu prevezuna Zapad. Zbog veće isplativostibrodovi koji su dolazili sa Zapada do -vozili su u Dubrovnik tražene artikle,poput različitih vrsta tkanina, koje ćeti isti konji prenijeti na Istok. Ovakouspostavljeni robno-no v čani tokovi suznačajno utjecali na uspješan razvoj ija čanje Dubrovnika, kako na ekono -mskom, tako i na političkom planu. 1Odnosi srednjovjekovne Bosne iDu brovnika počivali su na geografskojupućenosti jednih na druge, ali i druš -t veno-političkim dešavanjima na ši -rem teritoriju Balkana. Osnovna djelatnost,koja je u najširem smislu po -ve zivala Bosnu i Dubrovnik, bila jeup ravo trgovina. U najvećoj mjeri, tr -go vina je bila povezana sa razvojemru darstva u rudom bogatoj Bosni.Sma njena eksploatacija rudnih poten -ci jala u Evropi i kriza u rudarskojproizvodnji, s početka XIV pa do sredineXV stoljeća, doveli su do veće po t ra -ž nje tržišta za metalima. U to vrijemeu srednjovjekovnoj Bosni počinje ek s p -lo atacija rudnika, koja se sa sigurnošćumože pratiti od vladavine StjepanaII (1320-1353). Razvoj rudarskeproizvodnje kretao se uzlaznom putanjomsve do propasti bosanske državei uspostave osmanske vlasti. 2Bogatstvo ruda, naročito srebra iolova, privuklo je brojne dubrovačketrgovce u bosansko zaleđe. Izvozomruda, kojim su se u cijeloj Bosni primarnobavili Dubrovčani, dolazi doslijevanja ogromnog kapitala uDubrovnik. Zbog svega toga, posljednjihdecenija XIV i tokom cijelog XVstoljeća Dubrovnik doživljava privredniuspon. 3U ovom periodu je bilo veoma iz -ra ženo kretanje stanovništva u obapravca. Dubrovčani su, baveći se po s -redničkom trgovinom, i dalje u velikombroju odlazili u zaleđe, Bosnu iSrbiju, ali su i stanovnici tih krajevadolazili u Dubrovnik. U Dubrovnik jedolazila, uglavnom, nekvalifikovanaradna snaga, gdje su stupali u službu1Zdravko Šundrica, “Instinkt pčela kod dubrovačkih trgovaca“, u: Tajna kutija dubrovačkogarhiva, II, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Zagreb-Dubrovnik2009, str. 327-328.2Desanka Kovačević-Kojić, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Svjetlost,Sarajevo 1978, str. 55-57. (dalje: D. Kovačević-Kojić, Gradska naselja)3Desanka Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Naučno društvo NR Bosne iHercegovine, Sarajevo 1961, str. 139.BEHAR 10851

POVIJESNA ČITANKAili išli na učenje zanata. Osim njih, uDubrovnik su dolazili sitniji i krupnijitrgovci, te članovi vlastelinskihporodica. Dolazak u Dubrovnik je zasve njih predstavljao mogućnost os t -va rivanja unosnih poslova, stjecanjabo gatstva, te ugodan i siguran život.Na kon izvjesnog vremena dobijali sugrađanski status, koji im je dodjeljivanposebnim odlukama odgovarajućegvijeća. 4 Dodjelom građanstva do -bijali su određena prava i mogli uživatipojedine povlastice, ali su moralii ispunjavati određene obaveze. 5 Sa -mo dio ovih “novih dubrovčkih građana“,koji su imali naročitog uspjeha utrgovačkim poslovima, mogao je bitiprimljen u utjecajni trgovački esnaf -Antunine. 6Nakon što su Osmanlije zauzeleve ći dio Balkana i stabilizovale svojuvlast, Dubrovčani su organizovali svo -je trgovačke aktivnosti u tom dijeluOsmanske države, slično kao i u vrijemeprije njihova dolaska. Znatan brojdubrovačkih trgovaca, vlastele i pučana,živio je po trgovačkim centrimaBalkana. Mnogi su bili naseljeni za s -ta lno, sa porodicama i poslugom.Dru gi su se naseljavali privremeno,dok ne obave određene trgovačke po s -love. Dubrovačka karavanska trgovinaje počela primjetno oživljavati se -da mdesetih godina XV stoljeća, kadaponovno počinju nicati i kolonije du b -ro vačkih trgovaca po osmanskim tr -go vima. Neki od tih trgovaca ni u najtežimgodinama nisu napuštali staretrgove niti se sklanjali u Dubrovnik.Trgovali su i onda kada su trgovačkeve ze Dubrovnika s oblastima pod os -ma nskom vlašću bile prekidane nadu ži period. Dubrovčani su u tim ob -la s tima, uprkos svim ne voljama i ne -iz vjesnosti, zadržali sv o je pozicije i st -vo rili osnove za veliki procvat trgovine.Kada je do njega došlo, već su ima -li široko razgranate pomorske i kopnenetrgovačke veze.U novonastalim političkim pri li ka -ma nije napuštena stara prak sa skla -panja trgovačkih društava i orta k lu -ka. Ova pojava bila je rezultat ne si -Budući da je u Foči u drugojpolovini XV stoljeća živjelakolonija dubrovačkih trgovacai zanatlija, među njima su sepovremeno dešavalenesuglasice koje je trebalosudski riješiti. Zbog toga jeMalo vijeće u Dubrovnikuimenovalo sudske komisije. Udvije takve komisije bio jeimenovan i Živan Pripčinović.Njega je Dubrovačko malovijeće odredilo da u svojstvukonzula predsjedava timkomisijama.gurnosti poslova koji su mogli donijetii dobit i štetu, a bila je uslovljena isamim karakterom srednjovjekovnetrgovine. Takva društva su sklapana imeđu trgovcima koji su mahom ži v jelii trgovali u osmanskim oblastima,zatim između trgovaca u Dubrovnikui onih koji su putovali i trgovali poOsmanskoj državi. U izvjesnim slučajevimauključeni su bili i trgovačkiagenti u Italiji, ili uopšte na Zapadu.Ponekad je sklapano društvo izmeđuproizvođača u Dubrovniku i dubrovačkihtrgovaca koji su živjeli i radili uoblastima pod osmanskom vlašću. 7Među ljudima iz Bosne, koji susvoju sreću tražili u Dubrovniku, bioje i trgovac Pripčin Živanović, koji je uDubrovnik došao oko 1440. godine.Zabilježeno je da je imao trojicu sinova:Radonju, Đurađa i Živana. Ovajposljednji je postao uspješni trgovac, očijem uspjehu govori i podatak da jeveć nakon petnaest godina od nastanjivanjau Dubrovniku (1455) ŽivanPripčinović ušao u krug vrlo utjecajnihtrgovaca, članova trgovačkog esnafaAntunina. 8 A o važnosti ovog es nafaili bratstva u dubrovačkom društvusvjedoči i članstvo vrlo utjecajnih ljudi,poput čuvenog Žore Bokšića, dubrovačkogtrgovca koji je u historiji ostaopoznat kao finansijski stručnjak uslužbi bosanskih kraljeva Stjepana IKotromanića (1377-1391) i StjepanaDabiše (1391-1395). Bokšić je postaočlan Antunina tek nakon potpuneafirmacije u trgovačkim krugovima. 9Prvi konkretni podaci o ŽivanuPripčinoviću kao trgovcu datiraju iz1456-57., godinu nakon što je primljenu trgovački esnaf Antunina. 10 Spomenutihgodina bavio se otkupom i izvozomna tržištu vrlo traženog artikla -4O načinu i uslovima pod kojima je dodjeljivano dubrovačko državljanstvoviše u: Jovanka Mijušković, “Dodeljivanje dubrovačkoggrađanstva u srednjem veku“, Glas SANU, CCXLVI, Odeljenjedruštvenih nauka 9, Beograd 1961, str. 89-130.5Ruža Čuk, “Dubrovačke građanske porodice poreklom iz srednjovekovnebosanske države“, u: Bosna i Hercegovina od srednjegveka do novijeg vremena, Istorijski institut SANU, Beograd 1995,str. 171-182 (dalje: R. Čuk, “Dubrovačke građanske porodice“).6Tokom višestoljetnog postojanja, dubrovačko bratstvo Sv. Antunapostalo je jedno od najutjecajnijih i najuglednijih bratstava uDubrovačkoj republici. To je zapravo bio trgovački esnaf kojeg susredinom XIV stoljeća osnovali imućniji dubrovački građani. Okupljalisu se oko zasebne bratovštine, koja se 1432. godine ujedinilasa bratovštinom sv. Antuna Opata i sv. Petra, pa se nazvala antuninskom,a njeni članovi Antunini. Oni su okupljali imućne dubrovačkegrađane, uglavnom bogate trgovce pučane, državne službenikeporijeklom iz inostranstva, nezakonite potomke dubrovačkevlastele i pojedine vlasteline. S vremenom su Antunini postali korporacijanajbogatijih trgovaca, brodovlasnika i finansijera. Uživalisu posebne povlastice u gradu, ali nisu imali pravo učešća u vlasti.Dubrovački građani Antunini bili su vezani tokom života za svojukorporaciju (bratstvo), a nastojali su to da budu i poslije smrti.Naime, članovi bratstva su sahranjivani vjerovatno u svojoj crkviili groblju koje se obično nalazilo pored crkve. Više o tome: KostaVojnović, Bratovštine i obrtne korporacije u Republici dubrovačkojod XIII do konca XVIII vijeka, sv. I, Zagreb 1899; Zrinka PešordaVardić, “‘Pučka vlastela’: Društvena struktura dubrovačke bratovštineSv. Antuna u kasnom srednjem vijeku“, Povijesni prilozi, br.33, Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2007, str. 215-236.7Ivan Božić, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku, SAN, Beograd1952, str. 272-273.8R. Čuk, “Dubrovačke građanske porodice“ , str. 178 i 182.9Desanka Kovačević, “Žore Bokšić, dubrovački trgovac i protovestijarbosanskih kraljeva“, Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine(GDI), XIII/1962, Sarajevo 1963, str. 289-310.10 Bogumil Hrabak, Foča do kraja XVIII veka, Beograd 1999, str. 63.52

POVIJESNA ČITANKAcrvca. 11 U to vrijeme, Živan je boravioi radio u Foči. Ne zna se tačno kada jedošao u Foču ali je, po svemu sudeći,dobar dio života proveo u ovom gradu.Izbor ovog grada nimalo ne čudi; geografskipoložaj i putevi koji su vodilikroz njega predodredili su Foču zavažnu karavansku stanicu, a kasnije itrgovački centar. Foča je predstavljalakrajnje odredište karavana koji suprenosili trgovačke terete iz Dubrovnikau Bosnu. Ovaj karavanski put bioje poznat kao “via Drine“ ili, rjeđe, “viaBosne“, 12 a predstavljao je komunikacijskupoveznicu između unutrašnjostiBalkana i jadranske obale. Rutaovog karavanskog puta kretala je izDu brovnika preko Trebinja, Bileće,Ga cka, Čemerna, Tjentišta do Foče.Dalje se moglo kretati uz Ćehotinupre ko Pljevalja, ili Drinom do Lima.Ovaj put je imao značaja i u međunarodnomsaobraćaju, jer se nastavljaodalje kroz Srbiju prema Nišu i takobio povezan sa carigradskim drumom.13 Razdaljina između Dubrovnikai Foče iznosila je pet dana hoda. 14Živan Pripčinović je u ovom graduformirao sabirni centar za sirovinucrvca, koji je otkupljivao sa područjaTrgovišta (kod Novog Pazara), Prače,Goražda i šireg fočanskog kraja. 15Crvac je bio posebno tražen na za pa -d nom tržištu, pa stoga ne čudi što jeiz Dubrovnika otpreman dalje u Fi re -n cu i Veneciju. 16Sljedeće vijesti o njemu datiraju iz1462. godine, kada se spominje ugrupi dubrovačkih trgovaca koji su ponalogu Porte uhapšeni i privedeni uJedrene, gdje su zadržani dok za njihovotkup nije uplaćena svota od5.000 dukata. Razlog hapšenja nijepoznat, ali, prema ovom podatku, jošprije pada Bosne pod osmansku vlast,Živan je uspio uspostaviti značajnetrgovačke kontakte sa Osmanlijamana području koje su oni tada već držalipod kontrolom. Vjerovatno je biome đu trgovcima koji su uhapšeni napo dručju oko rudnika Novo Brdo. 17Osim spomenutim crvcem, ŽivanPripčinović je trgovao i drugim artiklimakoji su donosili veliku zaradu –Foča je predstavljala krajnjeodredište karavana koji suprenosili trgovačke terete izDubrovnika u Bosnu. Ovajkaravanski put bio je poznatkao “via Drine“ ili, rjeđe, “viaBosne“, a predstavljao jekomunikacijsku poveznicuizmeđu unutrašnjosti Balkanai jadranske obale. Ruta ovogkaravanskog puta kretala je izDubrovnika preko Trebinja,Bileće, Gacka, Čemerna,Tjentišta do Foče.tkaninama, olovom, solju i svilenimvlaknima. Kako bi što uspješnijeunaprijedio i proširio trgovinu, udruživaose sa drugim trgovcima u tzv.kolegancije, kao što su to radili i ostalidubrovački trgovci. Tako se spominjenjegovo trgovačko društvo saAndrijom i Frankom Sorkočevićem injihovim sinovima, trgovcem ĐuromStojkovićem, a kasnije i Marinom Vu -kašinovićem. Ipak, najviše je trgovaou saradnji sa svojim bratom Đu rom isinom Kristofanom. Razlog za to jesasvim jednostavan, njima je mogaonajviše vjerovati. 18O tome koliko je bio utjecajan udubrovačkim i osmanskim krugovimasvjedoči više različitih događaja. Kakoje među dubrovačkim trgovcimaizvan Dubrovnika dolazilo do nesporazuma,povremeno je postojalapotreba za imenovanjem tzv. sudskihkomisija koje su na terenu pravnosankcionisale nastale sporove i nesuglasice,shodno dubrovačkoj pravnojpraksi. U sudsku komisiju su imenovaniugledni Dubrovčani. Budući daje u Foči u drugoj polovini XV stoljećaživjela kolonija dubrovačkih trgovacai zanatlija, među njima su se povremenodešavale nesuglasice koje je trebalosudski riješiti. Zbog toga je Malovijeće u Dubrovniku imenovalo sudskekomisije. U dvije takve komisijebio je imenovan i Živan Pripčinović.Njega je Dubrovačko malo vijeće odrediloda u svojstvu konzula predsjedavatim komisijama. 19U vijestima iz prve polovine 1463.godine Živan Pripčinović se spominjedva puta. Naime, kada je bilo izvjesnoda je sultan Mehmed II El-Fatih(1451-1481) krenuo na vojni pohodprotiv Bosne, dubrovačke vlasti supozvale sve svoje trgovce, koji su senašli u okruženju, da se sklone u11 O porijeklu ove trgovačke robe mišljenja istraživača su podijeljena.Zna se da je upotrebljavana u procesu bojenja tkanina, i to ucrvenu boju. Konstantin Jireček smatra da je riječ o rudi cinabariti njegovom mišljenju se priklanja Bogumil Hrabak. S drugestrane, Ivan Božić pretpostavlja da bi se pod tim terminom moglipodrazumijevati i hrastovi insekti (soccus ilicis) koji su upotrebljavaniu procesu bojenja tkanina, u ovom slučaju u crveno. SimaĆirković smatra da je ovo nepoznata materija, ali prema mnogimznacima organskog porijekla. Više o tome: Ignacij Voje, “Prilogtrgovini crvcem (chermesium) u srednjovekovnom Dubrovniku“,Istorijski časopis, knj. LVI, Istorijski institut, Beograd 2008, str.101-116; Srećko Rolger, “Kermes, crvac - i još neka crvena bojila,Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 49,Dubrovnik 2011, str. 27-76.12 Mihajlo Dinić, “Dubrovačka srednjevekovna karavanska trgovina“,u: Iz srpske istorije srednjega veka, Equilibrium, Beograd2003, str. 693.13 Mihajlo Dinić, Srpske zemlje u srednjem vijeku: povijesno-geografskestudije,, Srpska književna zadruga, Beograd 1978, str.311; D. Kovačević-Kojić, Gradska naselja, str. 43.14 Konstantin Jireček, Trgovački drumovi i rudnici u Srbiji i Bosniu srednjem vijeku, Svjetlost, Sarajevo 1951, str. 120.15 Bogumil Hrabak, Foča do kraja XVIII veka, str. 63.16 Sima Ćirković, Herceg Stefan Vukčić-Kosača i njegovo doba,Srpska akademija znanosti i umetnosti, Posebna izdanja 376,Odeljenje društvenih nauka, 48, Beograd 1964, str. 137-138.17 Ivan Božić, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku, str. 317.18 Bogumil Hrabak, “O hercegovačkim vlaškim katunima premaposlovnoj knjizi Dubrovčanina Dživana Pripčinovića“, GlasnikZemaljskog muzeja (GZM), Sarajevo 1956, str. 29; D. Kovačević-Kojić, Gradska naselja, str. 165.19 Bogumil Hrabak, Foča do kraja XVIII veka, str. 74.BEHAR 10853

POVIJESNA ČITANKADubrovnik i ostanu u gradu do krajajula te godine. Ovaj rok je stalno produžavan,jer je za dubrovačke trgovcesituacija u unutrašnjosti bila i daljeneizvjesna. Zabranu da se bilo kakvaroba šalje kopnenim putem, u dobakada je neizvjesnost obuzela vlastgrada pod Srđem, niko nije ni pomišljaoda prekrši. U samom Dubrovnikuvođene su pripreme za odbranu odeventualnog osmanskog napada.Senat je izdao trgovcima opću zabranuodlaska u Osmansku državu, bilokopnom ili morem. Izuzetak iz tezabrane bio je Živan Pripčinović, ko -me je 9. aprila 1463. godine dozvoljenoda nosi tkanine na područje podosmanskom kontrolom. 20Početkom juna iste godine, kada jeakindžijski odred osmanske vojskeprovalio u Hercegovinu prema dubrovačkojteritoriji, u gradu prepunomizbjeglica iz Konavala nastala je grozničavasituacija. Čak je i hercegu Stjepanuporučeno da mu daju “validumsalvum conductum“ da se može dubrovačkomgalijom prebaciti bilo na ostrvaili u sam grad. U Malom vijeću suizabrana četvorica vlastelina da gaprate, ukoliko dođe na dubrovačku te -ritoriju. Dok su u panici i neizvjes nostivršene pripreme za odbranu gra da,poslan je Živan Pripčinović, dubrovačkitrgovac koji je u svojim poslovimaveć imao određenih veza s Osmanlijama,da se informiše o stanju stvari naterenu, kako bi vlasti mogle izvršitidiplomatske i druge pripreme. 21Tokom 1470. i 1471. godine Senatje održavao veze sa Živanom, koji senalazio na teritoriju pod osmanskomkontrolom. Spominje se kod Isa-begau Sarajevu, drugi put u Foči, ili pakna trećem mjestu gdje su bili rašireninjegovi poslovi, bilo samostalno ili u“koleganciji“ sa drugim trgovcima.Na ime, spominje se kako je krajem1469. ili početkom 1470. godine, prilikomposjete dubrovačkih poklisaraIsa-begu, istima posudio 100 dukataka ko bi darovali sandžakbegovog ka -pidžiju. 22Pripčinović je imao dobre odnose isa Osmanlijama, te je znao zastupatii njihove interese pred Dubrovčanima.U prilog tome može poslužiti ivijest da je 20. februara 1470. godineŽivan dolazio u Dubrovnik kao izas -la nik Isa-begov i tražio da se ovomeustupi jedan Dubrovčanin koji bi kaonjegov izaslanik išao napuljskomkra lju Ferantu (1458-1492). Uprkosra nijoj strogoj zabrani, Senat je na topozitivno odgovorio i imenovao NikoluPalmotića da obavi tu diplomatskumisiju. 23Osim unosnog posla trgovine sirovinamai gotovim proizvodima, imućnijidubrovački trgovci su uzimali uza kup carine, koje su predstavljaleveoma profitabilan posao. Davanje ca -ri na pod zakup bila je veoma česta iuobičajena srednjovjekovna pojava.Time bi se vladar oslobađao od orga -ni zacije carinske službe, a određenasvota novca, u vidu zakupnine, bilamu je uvijek zagarantovana od za ku -p ca carina. U raznim mjestima u Bo -s ni kao carinici se javljaju Dubrovčani.Oni su naplaćivali carinu i takoobavljali dužnosti carinskih službenika.Međutim, obavljajući te poslovenisu postajali službenici bosanskogkralja ili nekog feudalca nego su kaozakupci carine imali obavezu da vršenaplatu carine. Čvrste i raznovrsnetr govačke veze sa Bosnom omogućilesu Dubrovčanima jasan uvid u stanjeu zemlji, te su znali da uzimanjemcarina pod zakup prave dobar posao.O tome koliko je to bio profitabilan po -sao govore i instrukcije koje je dubrovačkavlast davala svojim poslanicimakoji su išli na dvor kralja Sigismunda.Naime, naglašavano im jeda pitanje zakupa carina u Bosnispada među važne stvari o kojima netreba davati obavještenja. U organizacionomsmislu carina je u srednjemvijeku bila koncipirana na način da jenaplaćivana na trgu, gdje je robadonošena na prodaju, a ne na granicama.Carina se uzimala samo na prodatidio robe, a ne na zatečenu količinu.Trgovac je mogao putovati od trgado trga sa robom koju nije prodao, aplaćao je carinu samo na onaj dio robekoji uspije prodati. 24Kako bi osigurali trgovinu uBosni, Dubrovčani su svoje odnosenastojali srediti sa svim relevantnimsnagama putem povelja. 25 Povelje suu početku davali isključivo vladari alisu, usljed slabljenja centralne vlasti,i pojedini feudalci svoje odnose saDubrovčanima regulisali poveljama.Nakon što su se Osmanlije učvrstilena Balkanu, sultan je više puta izdavaopovelju o zaštiti dubrovačkihtrgovaca i njihove robe. 26 U poveljamasu bila definisana trgovačkaprava i carinske obaveze Dubrovčana,kao i njihov politički status.U dijelovima Balkana koje suosvojile Osmanlije, Dubrovčani sustupali u službu kao zakupci carina irudnika, kao i kod prijašnjih vlasti.Budući da su i dalje predstavljali najvažnijitrgovački i kreditni faktor, iosobe sa najviše prakse u poslovimavezanim za robno-novčanu privredu,bili su neophodni i Osmanlijama,kako bi svojim aktivnostima što brženormalizovali privredne tokove uregionu. Zakupljivali su ih ili neposrednood sultana ili od njegovih glavnihzakupaca prihoda od carina ihasova u cijeloj oblasti, i obavezivalise da će u određenom roku isplatitipredviđenu sumu novca. 27Međutim, usljed oskudice novca20 Ivan Božić, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku, str. 253-254.21 Dubravko Lovrenović, Na klizištu povijesti Synopsis, Zagreb-Sarajevo 2006, str. 354.22 Ivan Božić, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku, str. 317.23 Isto, str. 318.24 Milan Ivanović, “Prilozi za istoriju carina u srednjevekovnimsrpskim državama“, Spomenik SAN, XCVII, Beograd 1948, str.1-61; Desanka Kovačević, “Razvoj i organizacija carina u srednjovjekovnojBosni“, GDI BiH, 6, Sarajevo 1954, str. 229-248.25 D. Kovačević-Kojić, Gradska naselja, str. 250-251.26 Više o tome: Vesna Miović, Dubrovačka Republika u spisimaosmanskih sultana: s analitičkim inventarom sultanskih spisaserije Acta Turcarum Državnog arhiva u Dubrovniku, Državniarhiv u Dubrovniku, Dubrovnik, 2005.54

POVIJESNA ČITANKAu opticaju, što je bio neophodan uslovza iole normalan razvitak trgovine,često nisu bili u stanju da Osmanlijamau roku isplate obavezne sume,koje ni sami od svojih dužnika na vrijemene bi naplatili. Sultan je za njihovedugove smatrao odgovornomdubrovačku vlast i zahtijevao od njeda od svojih građana, zakupaca carine,naplati potraživanja njegove blagajneili da sama plati i poslije pokrećepostupak tih dužnika. Dubrovačkavlast je tada dolazila u takve situacijeda je morala pomišljati i na zabranuzakupljivanja osmanskih carina,kako bi se izbjegle stalne sultanoveintervencije i zahtjevi. Dubrovčanikoji su zakupljivali carine i carskehasove (u ovom slučaju rudnike) vodilisu knjige prihoda i zaduženja –“tetrade“. 28Sedamdesetih godina XV stoljeća,u zakupu osmanskih carina najvišese spominje ime dubrovačkog trgovcaŽivana Pripčinovića. Nakon što jerazvio posao sa otkupom crvca ufočanskom kraju, još u vrijeme vlastihercega Stjepana, Živan je početkomsedme decenije XV stoljeća držao uzakupu carinu na crvac u Bosni. Utom smislu postoji i ugovor koji jesklopio s Ivanom Grubanovićem, zvanimLapor, knezom Trepče, te Ajasom,eminom Kučuk Alije iz Dimitrovice.Predmet ovog ugovora je zapravootkup prava na zakup carina uBosni u trajanju od dvije godine. Njihdvojica su, u svojstvu osmanskihzakupaca carina (amaldara), zaključiliugovor sa Živanom u kojem seovaj potonji obavezao isplatiti 666zlatnih dukata na ime berata, kojiimaju od Porte na ime zakupa carine.U istom ugovoru, Živan se obavezaokako će ovoj dvojici isplatiti dodatnih400 dukata za trud i troškove koje supodnijeli dolazeći u Dubrovnik. Osimtoga, izjavio je da je na Portu poslao500 dukata. Ugovor je zaključen uDubrovniku u prisustvu kneza iMalog vijeća. Zaključivanju tog ugovorabio je prisutan i Kasum Krupniković,čauš sa Porte. Vlast je, za svakislučaj, naredila da se stavi sekvestarna Živanov crvac, koji je bio deponovanu Dubrovniku. Ovaj ugovor jerealizovan 17. avgusta 1476. godine.29 Godinu dana nakon osnivanjaHercegovačkog sandžaka (1470),Živan je od prvog hercegovačkog sandžakbegaHamza-bega, 21. maja1471. godine, otkupio prava na prikupljanjecarina. U ugovoru zaključenomsa Hamza-begom stoji da jeŽivan otkupio carine u Foči, Goraždui Cernici za 70.000 akči, uz obavezuotplate te sume u tromjesečnim ratama.30Živan nije sam zakupljivao carine.U jednoj bilješci iz 1472. godine vidise da mu je kompanjon bio i NikolaRadišić. Ipak, u navedenom perioduje, izgleda, najviše radio sa bratomĐurom i sinom Kristofanom. Posaosa carinama je bio izuzetno isplativ,ali je u realizaciji naplate potraživanjabilo većih problema, zbog čega suosmanske vlasti kao zainteresovanastrana morale često intervenisati.Tako su nakon smrti Živanovog brataĐure od Senata tražile da nadoknadi7.000 dukata duga na ime zakupacarine. 31Zbog toga je stavljen sekvestar naĐurinu imovinu, dok se ne riješi pitanjenasljedstva; tada se pod sekvestromnašla i izvjesna količina crvcakoja se zatekla u Đurinoj kući. Senatnije uvažio prijedlog sarajevskogkadije iz decembra 1476. godine da seimovina oslobodi sekvestra i naložiosvojim poklisarima na Porti darasprave to pitanje o trošku Živana.Oni vjerovatno nisu obavili posao, jerje početkom februara 1477. godine uDubrovnik stigao čauš sa Živanom,kako bi naplatio sultanova potraživanja.Nakon niza peripetija koje suMeđu ljudima iz Bosne, koji su svoju sreću tražili u Dubrovniku, bioje i trgovac Pripčin Živanović, koji je u Dubrovnik došao oko 1440.godine. Zabilježeno je da je imao trojicu sinova: Radonju, Đurađa iŽivana. Ovaj posljednji je postao uspješni trgovac, o čijem uspjehugovori i podatak da je već nakon petnaest godina od nastanjivanjau Dubrovniku (1455) Živan Pripčinović ušao u krug vrlo utjecajnihtrgovaca, članova trgovačkog esnafa Antunina.nastale iz razloga što Živan nijemogao naći adekvatne jemce za isplatuduga, Senat mu je dozvolio da izvezeiz Dubrovnika so, kako bi došao dosredstava. Živan se dodatno obavezaoda će za izvezenu so uvesti olovo izbosanskih rudnika. Pošto je uživaosvojevrsni diplomatski imunitet, onje pod oružanom pratnjom otpraćendo osmanske granice, gdje ga je dočekaočauš. 32U julu 1477. godine Živan je nekakouspio isposlovati s Osmanlijamada se isplati dug od 1000 dukata naime zakupa carine. O tome svjedočihudžet kojeg je izdao sarajevski kadi-27 U vrijeme sultana Mehmeda II ustanovljen je sistem sakupljanjaprihoda putem davanja državnih dobara u jednogodišnji zakupkoji se označavao terminom iltizam. Cijena jednogodišnjeg zakupabila je unaprijed tačno utvrđena, a naplaćivana je u novcu, uvidu paušala za jednu godinu. Ovakav način plaćanja označavanje arapskim terminom mukata, što doslovno znači ono što jeodsječeno (odsijekom), pa se stoga i određeno državno dobro, kojeje pod tim uslovima dato u zakup, označavalo istim terminom,mukata. Više o tome Avdo Sućeska, “Malikana“, Prilozi za orijentalnufilologiju (POF) VIII-IX, Sarajevo 1958-59, str. 111.28 Ivan Božić, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku, str. 316.29 Mihajlo Dinić, “Trepča u srednjem veku“, u: Iz srpske istorije srednjegveka, Equilibrium, Beograd 2003, str. 677-678.30 Gliša Elezović, Turski spomenici, knj. I, sv. 1., br. 10, SKA, Beograd1940, str. 153-154.31 Ljubomir Stojanović, Stare srpske povelje i pisma, I/II, Dubrovniki susedi njegovi, Srpska kraljevska akademija, Beograd–Sr. Karlovci1934, str. 265.32 Ivan Božić, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku, str. 319.BEHAR 10855

POVIJESNA ČITANKAja Numan ibn Jakub 22. jula 1477.godine. Dokument je glasio na imeŽivanovog sina, bosanskog amaldaraKristofana Živanovića, koji je zajednos ocem bio zakupac carine. 33Međutim, time Živanovi dugovinisu bili izmireni. Na veliko negodovanjeSenata, dolazio je i u julu i novembru1477. godine, najprije sa čaušomHajrudinom, a poslije i sa čaušom Ajasom,da pokrene postupak za povratpreostale bratovljeve imovine. Senatje pred osmanskim službenicima kriosvoje neraspoloženje i pristao na prodajuĐurine kuće i ostale imovine,ostavljajući Đurinim nasljednicima injihovim tutorima pravo da protivŽivana pokrenu postupak, ako budusmatrali da Đurini odnosi sa Živanomu zakupu amaldarije nisu raščišćeni.Živanu su u drugoj polovini 1477.godine u dva navrata, uprkos zabraniizvoza, dozvolili da isporuči 280 pečatkanine, kako bi došao do sredstavakojima bi izmirio obaveze prema Porti.Tom prilikom je raščistio svoje računes poslovnim ortacima Andrijom i FranomSorkočevićem i s Đurom Stojkovićem,te priznao njihova potraživanja.Nakon toga je, založivši svoju velikukuću, kod njih uzeo kredit kako biizmirio dugove prema sultanskoj blagajni.34U novembru je knez pozvao uMalo vijeće Živana i oba čauša teamaldara Isa Balija, koji je preddubrovačkim kapijama naplaćivaocarine. Tom prilikom je izjavio dadubrovačka vlast pristaje da proda ilizaloži Živanovu imovinu, kako bi sultanubili isplaćeni dugovi. Osim toga,tražili su da im se i Živan lično preda,kako ubuduće za njegove postupke nebi bila okrivljena dubrovačka vlast.Niko se nije usuđivao uzeti u zalogŽivanovu kuću i imovinu, iz straha odnovih sultanovih potraživanja zaŽivanove dugove. S druge strane,Živan i njegov sin Kristofan nisuuspijevali da od dužnika, kojih je bilona svim stranama, naplate svojapotraživanja, pa nisu mogli da odgovoreobavezama prema sultanovojblagajni, pa je sultan onda tražionadoknadu od dubrovačkih vlasti.Tako je u martu 1477. godine registrovanokako “Bogumio vahoturachU dijelovima Balkana koje su osvojile Osmanlije, Dubrovčani sustupali u službu kao zakupci carina i rudnika, kao i kod prijašnjihvlasti. Budući da su i dalje predstavljali najvažniji trgovački i kreditnifaktor, i osobe sa najviše prakse u poslovima vezanim za robnonovčanuprivredu, bili su neophodni i Osmanlijama, kako bi svojimaktivnostima što brže normalizovali privredne tokove u regionu.di Chuoniza“ duguje izvjesne stvaridubrovačkom trgovcu Pripčinoviću. 35U drugom slučaju je zabilježeno kakoRatko, koji je kao Živanov “emin“ prodavaonjegovo olovo, nije platio dugod 3.000 dukata. Zbog toga je sultanposlao čauša Kasuma u Dubrovniksa zahtjevom da se proda Ratkovaimovina i preda čaušu. 36 Kako su sekasnije odvijali događaji nije mogućetačno utvrditi, jer nedostaju zapisniciodluka Vijeća umoljenih u periodu odoktobra 1478. godine, pa sve do jula1481. godine. 37Informacije o tome šta se dešavalosa Živanom i njegovim sinom zabilježioje Nikola Ranjina u svojim Analima.U opisu događaja iz 1479. godineRanjina je zabilježio da su seDubrovčani obavezali isplatiti Portisve Živanove i Kristofanove dugove,ko ji su tada iznosili basnoslovnih11.250 dukata. Osim toga, dubrovačkavlast se obavezala i na isplatudodatnih 3.000 dukata, pod uslovomda im se Živan i njegov sin isporuče.Njih dvojica su vjerovatno u to vrijemebili u Foči, gdje su bili dovoljnoblizu Dubrovnika da obavljaju posao,a opet dovoljno daleko da ih ne zatvorei ne bace u tamnicu. Živan je biosiguran u svoju i sinovljevu poziciju,jer je imao dobre veze i poznanstvameđu osmanskim zvaničnicima. Me -đu tim, ovaj put je očigledno precijeniosvoje diplomatske sposobnosti, jersu dubrovačke vlasti na kraju uspjeleishoditi njihovu deportaciju s osmanskogteritorija i predaju. Živan i KristofanPripčinović su islijeđeni istogdana kada su dovedeni u Dubrovnik,a zatim pogubljeni i u džakovima ba -čeni u more iza Lokruma. Radi isplatenjihovih dugova Ranjina je u svojimAnalima naveo da su Dubrovčanirasprodali njihovo imanje, ali kako tonije bilo navodno dovoljno, morali sudodati novca iz državne blagajne. 38Osim nepokretne imovine koju jeimao u Dubrovniku, Živan je imaoveću zemljišnu parcelu u Foči, koja jebila na veoma atraktivnom mjestu.Spomenuti zemljišni posjed u Foči jeregistrovan u defteru iz 1477. godine,u kojem postoje dvije bilješke. U bilješkamastoji zapisano kako je, premainstrukcijama Porte, za potrebe širenjagrada naređeno izuzimanje zemljekoja je bila u posjedu DubrovčanaŽivanu (Dubrovniklu Jivan çiftliği), ada se on za to obešteti davanjem je d -ne parcele vinograda. 39Nakon Živanove smrti spomenutiči fluk je prodat Dubrovčaninu Ivanu33 Hazim Šabanović, “Dvije najstarije vakufname u Bosni“, POFII/1951, str. 14, bilj. 5.34 Ivan Božić, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku, str. 319.35 Desanka Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, str. 156.36 Ljubomir Stojanović, Stare srpske povelje i pisma, str. 265; ĆiroTruhelka, “Tursko-slovjenski spomenici dubrovačke arhive“,GZM XXIII, Sarajevo 1911, str. 53-54.37 Veljan Trpković, “Vilajet Primorje“, GDI, godina XIV, Sarajevo1964, str. 234, bilj. 13.38 Ivan Božić, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku, str. 320.39 Başbakanlık Osmanlı Arşivi, Tapu Tahrir Defteri (BOA, TD) 5,str. 138. i 304; Ahmed S. Aličić, Poimenični popis sandžaka vilajetaHercegovina, Orijentalni institut, Sarajevo 1985, str. 174. i360.56

POVIJESNA ČITANKAMi otoševiću na Zapoljaku, koji je na -kon kupovine vinograd dao bosans -kim franjevcima na upotrebu. 40 Ovajne kadašnji Živanov posjed u Foči spo -mi nje se u defteru iz 1519. godine. 41U prijepisu istog deftera stoji da je daje to Ivanov čifluk (Ivan çiftliği), 42 kaoi u defteru koji je nastao sljedeće godine.43 Bivši Živanov čifluk se navodi i udefteru iz 1528. godine, ali se kao imevlasnika spominje Ivaniš. 44 Zadnji putse ovaj čifluk spominje u defteru iz1530. godine kao vlasništvo Ivanovo. 45Budući da je naplata Kristofanovihpotraživanja još uvijek sporo išla,sultan je u avgustu 1479. narediokadijama Sarajeva i Drine da ispitajusva njegova potraživanja. Naređenoje i čaušu Mustafi da sakupi novacod njegovih dužnika i preda ga Du b -ro včanima, jer se dubrovačka vla stobavezala na isplatu svih dugova spomenutihzakupaca. 46Zaostale dugove oca i sina dubrovačkavlast je plaćala odsijekom.Čauši s Porte više puta su dolazili sasultanovim pismima da osiguraju is -p latu zaostale sume. Kada je poklisarŽivan Đukić 1481. godine odniona Portu 2.000 dukata na račun Pripčinovićevogduga, sultan je zahtijevaoda se isplati i ostatak duga. Zbog togasu dubrovački poklisari 1482. godine,osim harača, predali sultanu i 1.800dukata na ime Kristofanovog duga. 47Kako su Dubrovčani i 1484. godineotezali sa plaćanjem Pripčinovićevogduga, sultan je jednostavno od novcakoji su donijeli na ime harača otpisaoŽivanove i Kristofanove dugove, a zataj iznos je zadužio dubrovačku vlastkao dio neisplaćenog harača. 48***Jedna od djelatnosti kojima seŽivan bavio bila je i otkupljivanje lju -di iz ropstva. Inače, praksa zarobljavanjai prodaje robova u Bosni, ali idru gim državama srednjovjekovlja,bi la je nešto sasvim uobičajeno. Iakosu crkvene i državne vlasti načelnoosuđivale praksu držanja ljudi u ropstvu,prešutno su, ipak, puštale da serobovi drže kao svojina i da se njimatrguje ukoliko nisu pripadnici jedneod ortodoksnih crkava. 49 Nakon padaBosne pod osmansku vlast, praksaodvođenja ljudi u ropstvo sa ciljemprodaje i ostvarenja trgovačke dobitije i dalje nastavljena. Osmanske tru -pe su često vršile upade daleko na za -pad i često se vraćale sa plijenom irobljem. 50Dubrovčani koji su se kretali poOsmanskoj državi donosili su vijesti ozarobljenicima s kojima bi se susreliili o kojima bi nešto čuli. Te vijesti susaopštavali njihovim rođacima, kojisu onda dolazili u Dubrovnik kako bipoduzeli određene mjere za njihovospašavanje. Budući da je Živan biojedan od onih dubrovačkih trgovacakoji su uspostavili veze sa Osmanlijama,i on je koristio svoja poznanstvana jednoj i drugoj strani, te posredovaou poslovima otkupa ljudi. Oslobađanjeroblja predstavljalo je značajnui složenu finansijsku operaciju. Kakobi se definisali odnosi i materijalneobaveze između zainteresovanihstrana, uglavnom člana porodice itrgovca angažovanog za otkup, sklapanisu ugovori. Sačuvan je relativnomali broj registrovanih ugovora kojigo vore o oslobađanju roblja od Os ma -n lija. Razlog za to je jednostavan –posao se završavao usmenim dogovorom.Iz sadržaja sačuvanih ugovoramože se saznati kako su u ropstvo do -s pijevale, osim odraslih muškaraca, ižene s djecom, pa čak i mala djeca odtri godine. U tekstu ugovora nije uvijekbila izdvojena suma koja se striktnoodnosi na cijenu otkupa. Navedenje ukupan iznos koji se trebao platitiosobi koja se obavezala da će otkupitiosobu iz ropstva. Sume koje su navedeneu ugovoru često su uključivalerazličite stavke, poput zarade posrednika,njegovih putnih troškova, kao iputnih troškova oslobođene osobe,vri jednost hrane koju bi posrednikpri bavljao osobi u vrijeme dok je jošbi la u ropstvu, troškova za odijevanjepri povratku, itd. 51Svaki od zarobljenika je mogao bi -ti otkupljen iz ropstva. Nisu postojaletačno utvrđene cijene robova niti jepostojala konkretno definisana kategorizacijarobova pri otkupu. Visinaotkupa isključivo je zavisila od društvenogstatusa i imovinskog stanjasvakog zarobljenika po je di na č no. 52Ta ko je zabilježeno da je utvrđeni iz -nos otkupa za pojedine zarobljenikeiz Udina, Bergama, Vićence, Ma n to -ve, Padove, Napulja i drugih gradovabio različit. Cijena je bila utvrđenatek nakon što je Porta utvrdila njihovoimovno stanje. 53U jednom od sačuvanih ugovoraostalo je zabilježeno kako je Živanovimposredovanjem iz zarobljeništvaotkupljen Pavle Vardić. Za njegov40 Bogumil Hrabak, Foča do kraja XVIII veka, str. 46.41 BOA, TD 1076, str. 3; BOA, TD 76, str. 7.42 BOA, TD 76, str. 7.43 BOA, TD 91, str. 8.44 BOA, TD 150, fol. 9.45 167 Numaralı Muhasebe-i Vilayet-i Rum-ili Defteri (937/1530),T.C. Başbakanlık Devlet Arşivleri Genel Müdürlüğü, Ankara2004, str. 455.46 Gliša Elezović, Turski spomenici, str. 180-181.47 Isto, str. 187.48 Državni arhiv u Dubrovniku (DAD), Acta et Diplomata, sv. 1, br.23; Ljubomir Stojanović, Stare srpske povelje i pisma, str. 294-295.49 Anto Babić, “Društvo srednjovjekovne bosanske države“, Priloziza istoriju Bosne i Hercegovine, I, Društvo i privreda srednjovjekovnebosanske države, ANUBIH, Sarajevo 1987, str. 69-78.50 Ignacij Voje, “Problematika turskih provala u slovenačke zemljei organizacija odbrane u XV i XVI veku“, Istorijski časopis, br.XXV-XXVI, Istorijski institut, Beograd 1979, str 117-131; MariaPia Pedani, “Turkish Raids in Friuli at the End of the FifteenthCentury“, in (ed.) M. Kochbach, G. Prochaska-Eisl and C. Romer,Acta Viennensia Ottomanica, Institut für Orientalistik, Wien1999, str. 287-291.51 Ivan Božić, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku, str. 331-332.52 Ransom Slavery along the Ottoman Borders (EarlyFifteenth–Early Eighteenth Centuries), edited by Géza Dávid andPál Fodor, Brill, Leiden-Boston 2007, str. 147-150.53 Ćiro Truhelka, “Tursko-slovjenski spomenici dubrovačke arhive“,GZM, XXIII, Sarajevo 1911, str. 61-62.BEHAR 10857

POVIJESNA ČITANKAotkup Osmanlije su tražile veliku su -mu novca, čak 800 dukata. Sudeći povisini otkupa, oni su sigurno znali daova osoba ima visok društveni statusi da je bogat. Prvobitno je na njegovomoslobađanju bio angažovanJakov Bunić. S obzirom na to da jeiznos otkupa bio velik, Vardićeva že -na je donijela u Dubrovnik njihovunajvredniju imovinu – dukate, haljinei srebrene predmete. Nakon što jeJakov Bunić preuzeo na sebe obavezuda oslobodi Vardića, sve te stvari suprodane kako bi se mogli podmiritisvi troškovi. Vjerovatno zbog nemo -gu ćnosti da uspješno završe dogovoreniposao, sačinjen je novi sporazum.U tom sporazumu stoji kako susve zainteresovane strane saglasneda se ovaj posao preda Živanu Pripči -no viću, koji je na kraju uspio otkupitiPavla od Isa-bega. 54 Prema jednomhudžetu, koji je izdao Isa-beg 13.muharrema 871. godine (25. 08.1466.), stoji zabilježeno: “Pritežalaclista, nevernik po imenu Živan naime otkupa zarobljenog nevernikaPavla Vardića donese 550 zlatnihdukata i predade. Ostade kod njegana dugu 250 zlatnih dukata.“ 55Osim posredovanja prilikom otkupaljudi iz zarobljeništva, Dubrovčanisu bili angažovani i na poslovima razmjenezarobljenika. Živan je imao itakvih iskustava, jer je sudjelovao ujednoj prilično složenoj razmjeni za -ro bljenika. Naime, hrvatskom vlastelinuIvanu Markoviću Osmanlije suzarobile ženu i odvele je kao robinju uSarajevo. Kako bi je oslobodio, Ivan jedogovorio da mu hrvatski ban PavleTar ustupi jednog osmanskog zarobljenikapo imenu Mustafa. Prema do -go vorenim uslovima razmjene, mogućeje neosporno utvrditi kako ovajMustafa nije bio tek obični zarobljenikveć ugledna ličnost. Naime, dogovorenoje da Isa-beg Ivanu vrati ženui plati dodatnih 500 dukata kako bidobio natrag Mustafu. Živanov opunomoćenikRatko Vukosalić je 16.septembra 1470. godine doveo u Du b -rovnik Markovićevu ženu, koju je predaozajedno sa 300 dukata. Nakontoga je preuzeo Mustafu kojeg je vratioosmanskim vlastima. Razmjenazarobljenika je time bila okončana, aIvanu Markoviću nije isplaćena prvobitnodogovorena suma. Ostaje nejasnojesu li neke odredbe ugovora promijenjeneili je i njemu Pripčinovićeva“poslovna kuća“ ostala dužna 200dukata. 56 Kao mogući razlog eventu -alne promjene ugovora, u stavci kojase odnosi na isplatu dodatnih 500dukata, bila je personalna promjenana mjestu rukovodećeg u Bosanskomsandžaku. Tada je na mjesto bosanskogsandžakbega, umjesto Isa-bega,postavljen je Ajas-beg. 57***Osim trgovine, Dubrovčani sučesto obavljali i različite diplomatskeaktivnosti za svoju vlast. Te aktivnostisu, nakon uspostave osmanskevlasti, značile česte posjete osmans -kim pokrajinskim namjesnicima –sa ndžakbegovima, ali i česte odlaskena Portu. Ovi susreti s osmanskimzva ničnicima bili su različite prirode,po čevši od kurtoaznih posjeta – u ko -jima je izražavana dobrodošlica sandžakbeguBosanskog ili Hercegovač -kog sandžaka – pa do posjeta u kojimasu dubrovački poklisari imali za -da ću da od osmanskih vlasti ishodeod ređenu odluku ili pisani akt. Du -brovčani su imali svoje ljude širomBa lkana, bilo kao stalno naseljeneporodice – koloniste ili kao trgovce saprivremenim boravkom. Zbog toga supredstavljali odličan izvor informacija.Sve obavještajno interesantne in -for macije su mogle poslužiti ili u ra -tne ili diplomatske svrhe. “Prava in -for macija“ predstavljala je izuzetnudragocjenost kojom su Dubrovčanimogli osigurati političku naklonost iliKoristeći svoja poznastva i veze sa Osmanlijama, Živan jenajvjerovatnije imao prilike čuti mnogo informacija koje su uobavještajnom smislu mogle biti od izuzetne važnostidubrovačkoj vlasti. Stoga ne čudi što postoje pisane vijesti iz kojihse nedvosmisleno može zaključiti kako je i Živan makar jednovrijeme bio uključen u obavještajnu djelatnost za potrebedubrovačke vlasti.materijalnu korist. Stoga ne čudi dasu pojedini trgovci važne informacijeprosljeđivali vlastima u Dubrovniku,a ovi, prema potrebi, dalje na Zapad.Dubrovčani su slali informacije i usuprotnom smjeru ali, koliko je dosadpoznato, u manjoj mjeri. 58Koristeći svoja poznastva i veze saOsmanlijama, Živan je najvjerovatnijeimao prilike čuti mnogo informacijakoje su u obavještajnom smislumogle biti od izuzetne važnosti du b -ro vačkoj vlasti. Stoga ne čudi što po s -toje pisane vijesti iz kojih se nedvosmislenomože zaključiti kako je i Ži -van makar jedno vrijeme bio uključenu obavještajnu djelatnost za po t -re be dubrovačke vlasti. Za takvu tvrdnjupostoje najmanje dvije dokum e -54 Isto, str. 334.55 Gliša Elezović, Turski spomenici, str. 72-73.56 Ivan Božić, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku, str. 335.57 Isa-beg Ishaković se posljednji put spominje u jednoj bilješci usumarnom defteru iz 1468/9. Bilješka u kojoj se spominje napisanaje u drugoj dekadi mjeseca ševvala 874. godine (13. - 20. 04.1470). Na položaju bosanskog sandžakbega spominje se Ajas-begveć 20. aprila 1470. godine. Uporedi: Ahmed, S. Aličić, Sumarnipopis sandžaka Bosna iz 1468/1469, Islamski kulturni centar,Mostar 2008, str. 101. i Ivan, Božić, “Hercegovački sandžak-begAjaz“, Zbornik Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu,Beograd 1948, str. 64.58 Mirjana Polić Bobić, Među križom i polumjesecom: dubrovačkedojave španjolskome dvoru o Turcima u XVI. stoljeću, NakladaLjevak, Zagreb 2000.58

POVIJESNA ČITANKAn tovane informacije iz kojih se nedvosmislenomože iščitati njegova špijunskadjelatnost.Nakon što su Osmanlije predvođenesultanom Mehmedom II el-Fatihomprešle Drinu, u maju 1463. godine,i tako počele osvajanje Bosne,dubrovačkim vlastima su trebale hi t -ne informacije o pravcu djelovanjaosmanske vojske, kao i uopšte vijestio stanju na terenu u novonastalimoko lnostima. U tom smislu je Dubrovačkovijeće umoljenih, krajem maja,odlučilo u Bosnu poslati Živana kojije, uprkos zabrani kretanja ljudi i tra -n sporta robe, iz Dubrovnika poslan uunutrašnjost Bosne da “prikuplja po -datke o turskoj vojsci“. 59Na drugom mjestu je zabilježenokako je Živan slao vijesti dubrovačkimvlastima iz Bosne i drugih dijelovaBalkana. U pismu koje je pisaosvom bratu – početkom oktobra 1473.godine – naveo je, između ostalog, ipo datke koje mu je obznanio neki Ba -r tolomeo. On u pismu kaže da je taosoba prilikom susreta sa tadašnjimbo sanskim sandžakbegom Ajas-be -gom čula da ga je jedan od osmanskihprinčeva iz stare prijestonice Jedrenaobavijestio kako je u jednom od vojnihsukoba poginuo rumelijski beg -ler beg Murat, zajedno sa još trojicomsandžakbegova. Ovu vijest suDubrovčani proslijedili Mlečanima. 60Ovi podaci, kao i podaci iz stručneliterature koja se bavila pitanjemdubrovačke špijunaže, više su negodovoljni da se može realno pretpostavitida je Živan bio samo jedan u nizupojedinaca koji su sačinjavali špijunskumrežu Dubrovčana. Oni su koristilisvaku priliku i mogućnost da prikupe“vrijedne informacije“, koje suprosljeđivali svojoj vladi u Dubrovnik.Dubrovačka vlast je, premapotrebi, iste prosljeđivala na Zapad,prvenstveno Mlecima i papi. Ostajeotvoreno pitanje o tome je li i Osmalijamadostavljao informacije koje sunjima bile od koristi.Na osnovu svega navedenog, možese zaključiti kako su odnosi izmeđuDubrovnika i Bosne u najvećoj mjeripočivali na trgovačkim vezama.Odnosi između Dubrovnika i zaleđanisu poremećeni ni nakon što suOsmanlije zauzele Bosnu. Štaviše,oni Dubrovčani, koje je odlikovalahrabrost, oštroumnost i sklonostdiplomaciji, uspjeli su izgraditi značajnepozicije i steći veliko bogatstvo.Te pozicije su im omogućavale ne sa -mo da obnove svoje trgovačke poslovenego i da ih unaprijede. U novonastalimpolitičkim okolnostima oni su do -59 Dubravko Lovrenović, Na klizištu povijesti, str. 354.60 Vićentije Makušev, Istorijski spomenici južnih Slovena i okolnih naroda, knj. II, Beograd1882, str. 96-98.bili ogromno tržište na koje su mogliplasirati različitu robu, ali i prilikuda pod povoljnim uslovima otkupljujusirovine i proizvode koji su bili traženina tržištima Zapada. Jedan odtih trgovaca bio je i Živan. Zahvaljujućisvojoj umješnosti, uspio je izgraditivlastitu trgovačku mrežu, koja jeu jednom periodu bila toliko jaka dase pri rješavanju određenih nesporazumamogao pozvati i na autoritetsa mog sultana.Zbog ugleda i veza koje je imao ikod Dubrovčana i kod Osmanlija, če -s to je bio u diplomatskim misijama –čas za potrebe jednih, čas drugih.Stalna komunikacija sa osmanskimfunkcionerima omogućavala mu jeuvid u neke informacije koje je povremenoslao u Dubrovnik. Osim toga,svoju poziciju kod Osmanlija koristioje i da izbavi ljude iz ropstva, naravno,uz odgovarajuću nadoknadu.Uprkos svemu nabrojanom, Živanje zapao u finansijske probleme, jernije mogao naplatiti svoja potraživanja.Zajedno s njim, u istom problemusu se našli njegov brat Đuro i sin Kristofan,koji su mu bili poslovni partneri.Njegova agonija je imala tragičanzavršetak. Nakon što su ga os ma -nske vlasti zajedno sa sinom Kristofanom,uz nadoknadu od 3.000 dukata,isporučile Dubrovčanima, istog danamu je izrečena smrtna presuda kojaje odmah i izvršena. Ostaje nepoznatojesu li pogubljeni isključivo zbog duga– jer je ta pojava bila i dalje prisutnaŽivan je bio siguran u svoju i sinovljevu poziciju, jer je imao dobreveze i poznanstva među osmanskim zvaničnicima. Međutim, ovajput je očigledno precijenio svoje diplomatske sposobnosti, jer sudubrovačke vlasti na kraju uspjele ishoditi njihovu deportaciju sosmanskog teritorija i predaju. Živan i Kristofan Pripčinović suislijeđeni istog dana kada su dovedeni u Dubrovnik, a zatimpogubljeni i u džakovima bačeni u more iza Lokruma.kod osoba koje su se bavile otkupomcarina – ili je po srijedi bilo neštosasvim drugo, jer su nestali zapisniciodluka Dubrovačkog vijeća umoljenihiz tog perioda. Dodatnu sumnju predstavljai činjenica da su im tijelanakon izvršenja smrtne presude strpanau vreće i bačena u more, jer jebilo za očekivati da makar Živan, kaočlan Antunina, bude pokopan kao iostali članovi u blizini Crkve sv. Antuna.Očito je i ovaj postupak dubrovačkihvlasti imao izvjesnu simboliku,ali i poruku drugima.Na osnovu pojedinih detalja izŽivanove životne priče moguće je primijetitikoliku su važnost imali du b -rovački trgovci u unapređivanju i iz g -ra dnji ukupnih odnosa između Dub -ro vnika i Bosne. Njihova uloga je bilamnogostruka i nije značila samo razmjenuroba i vrijednosti, nego je do p -rinosila izgradnji boljih odnosa imeđusobnog razumijevanja.Preuzeto iz “Prilozi za orijentalnu filologiju”,Vol. 61, 1-504, Sarajevo, 2012.BEHAR 10859

KOLUMNAcentar za urgentnu medicinuPiše: Filip Mursel BegovićHrvatski državljaninima harem od 40 TurkinjaSvaki musliman Bošnjak u Hrvatskoj može imati najmanje 40 Turkinja u svom beharli haremu.Ja ih imam 40 i nitko mi ništa ne može. Hrvati su na to pristali jer radije našu neumjerenu gladza belajima utaže Turkinjama, nego da se, ne daj Bože, prometnemo u teroriste.“O meraka, o Allahu Uzvišeni,hvala ti na darovima ovimdunjalučkim! Hvala Ti, o, JaRabbi, što iz Svoje raskošistvori Turkinje i posla ih namaBošnjacima da u njimauživamo. Hvala ti Bože što najednog Bošnjaka posla 40Turkinja. One su sablažnjivolijepe, no, nisu od velikepameti, al tko za pamet pitakad se Turkinja Bošnjakusprema za sofru.Gospon Begović, jel su stv -a rno muslimaneci imalitol’ko žena?“, glupavo mepriupita sumještanin u malom mjestublizu Zagreba, nakon što je pogledaonovi nastavak turske serije“Sulejman Veličanstveni“. I ne samoseriju, jer u Hrvatskoj (i šire) odnedavnoizlaze i trivijalni romani u na s ta -vcima na temu Sultanovog ha rema.E, pa dosta je bilo tih turskih serija,tog patetičnog i lažnog osmanizma,veličanstvenih sultana i njihovih žen -s kinja. Jao, kako ste samo naivni.Gle date tursku sapunicu, sanjate ina dahnjujete se haremima, a ni neslu tite da hrvatski državljanin FilipMursel Begović na svom posjedu ublizini Zagreba ima čak 40 Turkinja.To je toliko ekskluzivna vijest da ćenadmašiti popularnost svake turske“sapunjare“. Ne mogu me čak ni uh a -p siti, jer, em su Turkinje legalno ku -p ljene, em je to nama muslimanimaBošnjacima zagarantirano statutarnimmanjinskim pravima, u člankunaslovljenim “u se, na se i poda se“.Svaki musliman Bošnjak u Hrvats -koj može imati najmanje 40 Turkinjau svom beharli haremu. Ja ih imam40 i nitko mi ništa ne može. Hrvati suna to pristali jer radije našu neumjerenuglad za belajima utaže Turkinjama,nego da se, ne daj Bože, prometnemou teroriste.One su nježne, lomne, ne smijeteih dirati, ma ni pomicati jer umahuve hnu, poput krhkog cvijeta su. Me -đutim, Turkinje iz harema MurselageBegovića vole da ih se golica podpazuhom, pa se sramežljivo kikoću.Doduše, primijetio sam njihov usiljenii tupavi smijeh, jer znaju one što ihčeka. “Polahko“, kažem im, “trebapričekati da sazrijete pa da budeteoble, crvene, jedre, a kada se počnetenadimati od zrelosti i miomirisa, ka -da me od vašeg uljnog afrodizijakapočne hvatati nesvjestica i snohvatica,bacit ćemo se mi na pos’o, zajednoćemo se od miline rasprsnuti“. Uostalom,neću izjedati ni jednu Turkinjukoja je zelena, nezrela i maloljetna.Da, te zamamne Turkinje, samosu moje, gledam ih i već jedem očima,slina mi na usta curi od riječi “mojesu“. Prizor je to od kojega zastaje dah,kada je njih 40 na okupu, jedna dodruge, a sve su srcolike i čekaju namene, samo mene, da ih slatke i pu -te ne gnječim svojim od žudi ljepljivimrukama. Stvorene su samo za trenutakkada će meni pripasti, prvi izadnji put. Iako sjede kao prave Turkinjeone kao da su uzbibane, kao darazdragano njište, a odmah potom sepropnu na svoje nožne peteljke ibacaju se sočne u moj zagrljaj.Čuvam svoj harem Turkinja. 40motoriziranih handžar divizija ihčuva, na megdan spremno. Jedinomoja majka, Sultanija svih Turkinja,smije ući među njih, da ih uzgaja, pripremaza sina, da ih kupa i pere,kroji im dimije zelene, da ih poji ihrani. Moja majka zna što njen sinvoli, a tko će bolje od nje - najslađe ješto majka pripremi. Ima jedna međuTurkinjama koju ponajviše pazi jerup lašila se bljeskavih plamenih is kr -e nja u mojim očima i topota mojeg sr -60

KOLUMNAca, čula je gromove u mojem stomakudok gledam najljepšu od svih Turkinja.“Sve ih uzmi, svih 39, ali, tako tiBoga Uzvišenog, ovu ne diraj, ne činizulum sine, ona je zadnja, nju ću tiplaho marinirati maslinovim uljem,uz sir vlašićki, bit će ti slatka k’o ćetenija.Od rahata, sine, pamet ćeš izgubit.“Već vala ludim, ali majka se mo -ra poštovati, a ja bih najljepšu odmahu svoj bosanski lonac strpo, ili u jufkuumoto pa od Turkinje pitu jeo. Iako,majka mi ponekad dopusti da joj nasigurnoj distanci čitam “Bulbulistan“Fevzije Mostarca ili da zapjevam “Odjevojko Anadolko budi moja ti, hranitću te bademima da mi mirišeš,polit ću te đul šerbetom da mi sevdišeš…“O meraka, o Allahu Uzvišeni,hvala ti na darovima ovim dunjalučkim!Hvala Ti, o, Ja Rabbi, što izSvoje raskoši stvori Turkinje i poslaih nama Bošnjacima da u njima uživamo.Hvala ti Bože što na jednogBošnjaka posla 40 Turkinja. One susablažnjivo lijepe, no, nisu od velikepameti, al tko za pamet pita kad seTurkinja Bošnjaku sprema za sofru.Pišem ljetopise o njima, sastaviosam kalendar sazrijevanja Turkinja,pratim ih dok rastu, pomno bilježimsvaku promjenu, opominjem majkuSultaniju da ih razdvoji, jer kad jesunce u zenitu Turkinje su u zejtinu,pa se oznojene i uljane taru jedna odrugu, a meni se od derta manta uglavi. Majka mi odgovara da “mislimli ja koju ženit il’ ih mislim samo izjedat“,al ja sam gluh od ljubavi. Svih40 ću pojesti, jednu po jednu. Ništakomšijama neću dati jer Turkinje se40 je broj ljubavi, iznikao izturske zemljane maternice,iako ne može ni Turska matirodit što sve može Bošnjak odljubavne jadi izjedat. Nemanaroda na ovom dunjaluku k’oBošnjaka. Nije nam ni 40Turkinja dosta. Zato je Turskapočela proizvoditi TVsapunice, lakše je.ne dijele po hrvatskoj mahali, njihjedu samo “nameračeni“ i gladnimuslimani, a ostali neka gledajusapunicu “Sulejman Veličanstveni“ ineka pohotno maštaju kako je tonatenane izjedati 40 Turkinja.40 je broj ljubavi, iznikao iz turskezemljane maternice, iako ne može niTurska mati rodit što sve možeBošnjak od ljubavne jadi izjedat.Nema naroda na ovom dunjaluku k’oBošnjaka. Nije nam ni 40 Turkinjadosta. Zato je Turska počela proizvoditiTV sapunice, lakše je. No, imamosjećaj kao da je Bošnjake “mati Turska“izdala jer dijeli svoje intimnesapunaste tajne sa svima pa sad iostali narodi uživaju u muslimans -kim haremima. No, što bih ja gledaoSulejmanov harem kad imam onajsvoj i pun je Turkinja.Možda bi bilo bolje da su “braća saistoka“ širom Balkana otvorili uredeza predrasude o Turcima nego da susapunicama stvarali nove. Naime,ova kve TV-serije pridonose već dugoprisutnim stereotipima o muslimanima,koje je započeo Hollywood početkom20. stoljeća, a koji se sastoje od:harema, trbušnih plesačica, nargila,deva… nameće se mišljenje da muslimanine znaju ništa osim divaniti,ćiburiti, plesati trbušne plesove ipohotno hvatati žene na ulazu i izlazui prednjeg i stražnjeg balkanskogsokaka.A moje Turkinje su tikve u baščikoju njeguje moja majka. U našimkrajevima nazivaju ih još i “stambolkama“i “misiračama“. Bit će da je tavrst sjemena tikve doista došla izTurske pa zato i nosi takvo ime. Turkinja(bundeva ili tikva) je zdravanamirnica, liječi od šećerne bolesti,gihta, reumatizma, pretilosti, problemaprostate, a njeno ulje pomaže protivopeklina… al neće vam pomoći dase riješite predrasuda o muslimanimakoje stvara jedna glupava sapunica.Jok. Kada malo bolje promislimo,ne liči li tikva na turban. Nije ni čudoda je dobila naziv Turkinja. Šta stedoista pomislili da Mursel možemrsiti ruse kose 40 djevojaka Anadolka,ljubiti im medne usne i bijela lica.Aman da ih žale ne bi dale da ihmrsim i ljubim ja. Međutim, kad stavimtikvu “stambolku“ na glavu mojamajka Zlata mi kaže da izgledam k’oSulejman Veličanstveni u hrvatskompašaluku. Tamam, pravi paša spremanza ispašu Turkinja.BEHAR 10861

INTERVJU: Aziz ef. HasanovićIntervju: Aziz ef. HasanovićRazgovarao: Filip Mursel BegovićIslamska zajednicaIslamska zajednicaće biti depersonaliziranaU ime redakcije Behara čestitam vam na ne -davnom izboru za novog muftiju i predsjednikaMe ši hata u Republici Hrvatskoj. Vaš životniput nije bio nimalo lagan. Veliki dio članovaVaše obitelji je poginuo u Srebrenici. Ponadsvih stradanja, Vi ustrajno zagovarate ljubav,mir i dobro. Kako vidite Vašu ulogu i ulogu IZ-akojemu ste na čelu u hrvatskom društvu?Zahvaljujem na lijepim čestitkama povodommoga izbora za muftiju i Predsjednika Mešihata uRepublici Hrvatskoj. Moje podrijetlo iz Srebreniceobilježilo je čitav moj život i to što se tamo proživjelone smije se zaboraviti, pogotovo mi Srebreničani. No,život mora da ide dalje i meni se kroz izbor za muftijui Predsjednika Mešihata pružila šansa da promoviramuniverzalne vrednote islama, a to je ono što sekrije u samom korijenu riječi islam: ljubav, mir, otvaranjeprema drugima, razumijevanje, snošljivost, toje pozivanje na sve ono što vodi ka napretku i boljitku.To ne znači da zaboravljamo ono što se dogodilou Srebrenici ili da prelazimo preko toga. To znači raditida se nikome i nigdje ne ponovi Srebrenica, u tomduhu odgajajući mlade naraštaje, ali promovirajućiuniverzalne poruke vrednote mira. Mir ne znači sa moodsustvo rata, mir znači zajednički izgrađivati vrijednostikoje su za sve ljude od opće koristi i napret ka.Često se mir pogrešno razumijeva. Želim da razumijevamomir na način da svatko pod vedrim nebomima dovoljno prostora, da se svačije pravo štuje nanajveći mogući način, da se svatko u svom poslu osjećaslobodno i da svatko za svoj posao ima i adekvatnunagradu. Zatim, mir u duši koji donosi vjera, koja jetemelj morala, čestitosti, dostojanstva i odgovornosti,a nju upravo promičemo mi, predstavnici vjerskihzajednica, zajedno sa svim našim aktivistima.Poznat ste kao izniman organizator i animator.Jeste li i hoćete li išta mijenjali u postojećimka d rovskim i organizacijskim strukturama Is -la mske zajednice Hrvatske?Ja sam u svom programu napravio jednu reorganizacijurada Mešihata IZ, kao najvećeg vjerskog iadministrativnog organa IZ u Republici Hrvatskoj, nanačin da je utemeljeno osam Odbora koji će se bavitis osam različitih djelatnosti koje provodi Mešihat.Jedan od njih jeste Ured za da’vu i mladež, koji sampovjerio mr. Mirzi ef. Mešiću. Smatram da je da’vatemeljna misija IZ-a i da zaslužuje posebno mjestounutar IZ-a. Naša mladež bi morala biti povezana uzda’vu, jer, bez iskrene da’ve naša mladež će se udaljitiod zajednice. Stoga sam u svojim prvim koracimaustrojio taj Ured koji već funkcionira. Imamo i Ured zainformiranje i izdavaštvo koji bi trebao obavještavatio radu IZ-a u svim njezinim segmentima i svim događanjimaunutar nje. U sklopu toga je i aktivni webportal, ali mi smo u programu izrade časopisa IZ-akoji će se zvati “Mimber“ – to jest službeno glasilokoje bi trebalo zaživjeti početkom 2013. godine i ukojem bismo imali, pored informativnog, jednuodgojnu dimenziju za muslimane u Hrvatskoj i šire,kao i za nemuslimane koji žele dobiti informacije oislamu. Stalo nam je da predstavimo kulturu mnogihislamskih zemalja koja je ovdje manje-više nepoznatai o čemu postoji najviše upita.Mi smo pozvani i prozvani da pomognemonašem društvu da bolje razumiju kulturnu raznolikostmuslimanskih zemalja. Kad bi iz tih šarolikihkultura istrgnuli islam, onda bi one ostale ispražnjeneod svojeg suštinskog identiteta. Tim časopisomželimo okupiti svu našu inteligenciju i ljude od perakoja može doprinijeti zajedničkom cilju. To nije časopismuftije i Mešihata, već je zamišljen kao časopis62

INTERVJU: Aziz ef. Hasanovićsvih muslimana u RH. Nadalje, formirali smo Ured zafinancijsko jačanje i infrastrukturno ulaganje, koji jepotreban iz razloga što su ispred IZ-a mnogi projektikoje treba realizirati. Okupili smo struku da vodetakve važne i značajne poslove. Formirano je i Moralnoetičko povjerenstvo koje bi trebalo izlaziti s konkretnimprijedlozima ako dođe do povrede službe. Dane bi morao muftija prebijati preko koljena mogućadelikatna pitanja, potrebno je stručno povjerenstvokoje će svoje nalaze transparentno donositi predMešihat i muftiju. Napominjem da imamo i vjersku,prosvjetnu i naučnu djelatnost, kao glavnu djelatnostIZ-a, koja će biti kvalitativno profilirana kroz radposebnog Odbora. Pratimo i dušobrižništvo i karitativnedjelatnosti IZ-a. U protekloj godini smo servisiralipreko 140 zatvorenika u zatvorima. U zatvoruLepoglava održavamo i Džuma namaz i Bajramnamaz. Bilo je puno i bolesnika po bolnicama kojesmo posjećivali. Imamo i Odbor za imovinsko pravneodnose, koji su na tragu praćenja svih normativnihzakona u RH i usklađivanja naših akata koji se na njihvezuju, u svrhu poštivanja zakona RH. Kroz ove odboremožemo unaprijediti naš rad jer Mešihat je administrativnotijelo koje donosi odluke, a svaki prijedlogide na odbore koji donose svoje mišljenje. U svakomslučaju, siguran sam da ćemo trošiti manje vremenana usuglašavanja.Bošnjaci se, po nekima, još uvijek svode navjersku skupinu. Ne čini li Vam se da još uvijeknismo na zadovoljavajući način uspjeli odvojitinaciju od vjere kao što je to slučaj sa gotovosvim evropskim demokratskim društvima.Govorimo o univerzalnosti islama, koji je na d -na cionalna kategorija, a znamo da ne postojiekskluzivizam ni jedne nacije u islamu. Kolikoje Vama nacija važna?Hvala na ovom pitanju. IZ u Republici Hrvatskojje internacionalna zajednica koja u najvećem dijeluokuplja Bošnjake, zatim Albance, Rome, Turke, Arapei Hrvate koji se ćute muslimanima. Kada se okupljamou džamiji i u vjerskim programima, mi se okupljamokroz univerzalnu poveznicu islama, ne kaoBošnjaci ili Albanci ili Turci itd., već kao muslimanikoji slijede Poslanika, a koji je poslan kao Poslaniksvim ljudima na zemaljskoj kugli. Obzirom da jeulema nasljednik Božjeg Poslanika mi svoj džematmoramo promatrati na taj način. Kao profesor umedresi, na predmetu Imamet, stalno sam isticaojednu rečenicu, ona glasi: “Imam je svačiji i ničiji“.Znači, nitko nema ekskluzivu na imama, niti on možeignorirati bilo koga. Onaj tko kaže da stupa u namazza imamom i imam ga tekbirom prihvaća – ne možese dogoditi da imam bilo koga privilegira ili da netkoističe svoje pretenzije na imama. To je pogrešan pristupimamu i imametu.To ne znači da ja ne vrednujem nacionalno. Tone znači da neću isticati da sam Bošnjak, ali u svojimvjerskim nastupima, gdje su prisutne ostale nacionalnosti,ne može se moj govor svesti na isticanjebošnjaštva. To bi po meni bila zloupotreba mogamimbera i moje prilike da nešto kažem. Mogu, u kontekstuneke poučne priče, istaknuti tragediju Bošnjaka,i trebam je istači, ili istaknuti neku tragedijuArapa, Turaka, Albanaca... i trebam ih istači, ali samo,kao što susrećemo u Kur’anu kazivanja o narodimakoji su nekad bili, u smislu pouke iz koje vjerniciNe znači da neću isticati dasam Bošnjak, ali u svojimvjerskim nastupima, gdje suprisutne ostale nacionalnosti,ne može se moj govor svestina isticanje bošnjaštva. To bipo meni bila zloupotrebamoga mimbera i moje prilikeda nešto kažem.Ako muslimani žele bitičimbenik u Europi,neophodno je da se dogodiinternacionalizacijamuslimanskih zajednica.*Što se tiče miješanja vjere inacije, treba dosta vremenaproći da se to popravi.Osobno, nemam takvihproblema.imaju što za naučiti. Forsirati i svoditi zajednicu samona nacionalnu, mislim da je pogrešno. U Islamskomcentru, na simpoziju Islam i muslimani u Europi,svoje sam izlaganje završio sa sljedećim preporukama:ako muslimani žele biti čimbenik u Europi, neophodnoje da se dogodi internacionalizacija muslimanskihzajednica. Bez toga se ne može dogoditiinstitucionalno priznanje islama u Europi, nemašanse. U tom kontekstu, svođenje zajednice muslimanana nacionalne zajednice, po meni je pogrešno,jer to nije činio ni sam Poslanik.Hvala Bogu, u tome smo više koraka unaprijed i*možemo sigurno u tome biti model i to moramo forsirati.Koliko je to moguće i je li to uopće moguće jedrugo pitanje. Sve kao da se svodi na nacionalno. UNjemačkoj imate 2600 zajednica, posebno registriranekao zavičajne zajednice. U Francuskoj imatemožda još i više. Obzirom da nemaju jedinstvenu vertikalu,koja ih objedinjuje, država Njemačka nemaadresu na kojoj može pokucati na vrata i razgovarati.U Hrvatskoj i BiH nemamo taj problem. Naše suzajednice internacionalne. Islamska zajednica uHrvatskoj time može biti primjer univerzalnog internacionalnogislama jer islam nije došao Muhammedu,a.s., da ga zadrži za Arape, ni za bogate itd.Što se tiče miješanja vjere i nacije, treba dostavremena proći da se to popravi. Osobno, nemamtakvih problema. Svjestan sam tko sam i što sam,svjestan sam svoje misije u ovom položaju i prije.Bošnjaštvo je nešto što je dio mene i ja dio toga. Nemogu se odreći niti bošnjaštva niti svoje vjere, niti toželim. Želim dati afirmativnu dimenziju i bošnjaštvui islamu, jer su to dvije komponente koje me čine, toje moja samobitnost, moje određenje, toga se ne stidim,dapače, to ističem.Ševko ef. Omerbašić je netom nakon umirovljenjadao intervju za sarajevsko “Oslobođenje“ ukojemu kritizira preveliko uplitanje IZ BiH utekuću politiku. Međutim, nije li i IZ Hrva tske,na čelu sa muftijom Omerbašićem, če s to moraladiplomatski balansirati na labavoj žici hrvatskepolitike, posebice u devedese ti ma?Sve ovisi od odgovora na pitanje što je to politika.Nedavno sam bio na simpoziju kojega je organiziralaKatolička crkva. Kardinal Bozanić je elaboriraočetrdesetak minuta teze koje se mogu sažeti na rečenicu:“Sve je politika, politika nije sve“. To me seiznimno dojmilo. U tome bi našao dosta odgovora napostavljeno pitanje. Puno je pitanja za nas u državi idruštvu koji imaju predznak etičkog i moralnog. Nasva pitanja etičke i moralne dimenzije vjerske zajednicemoraju dati svoj glas, moraju progovoriti. 2001.godine, u Hrvatskoj, 95% građana se izjasnilo da suvjernici. To znači da oni očekuju od svojih predstavnikaili poglavara da štite njihova vjerska i moralnaprava, jer oni ih bolje razlikuju od običnog puka. Pitanjaeutanazije, umjetne oplodnje, abortusa, istospolnihbrakova... takvih problematičnih pitanja imapodosta. Ona su prije svega etička i moralna pitanja ina njih se moraju prvo oglasiti vjerske zajednice, azatim pravno-političke strukture društva. U tom kontekstuvjerske zajednice su dužne, po svom poslanju,da interveniraju bez obzira što će im se pripisati da semiješaju u politiku i državu. Naša je dužnost da seoglasimo i da to prepustimo savjesti naših vjernika.BEHAR 10863

INTERVJU: Aziz ef. HasanovićNemamo instrumentarij da se miješamo u državniaparat i oni donose zakone. No, bili bi grješni predBogom kada se o tome ne bi oglasili.Mudrost vođenja zajednice, koju je imao mojprethodnik muftija Ševko ef. Omerbašić, je nešto štoje njega tada krasilo i dalo mu kredibilitet u hrvatskomdruštvu. Lako je bilo popeti se na mimber paispričati priču, a negdje ljudi ginu. Rješenje je bilopronaći kompromis u kome će se zaštiti čovjeka unekom izbjegličkom kampu. Lako je biti pametanposlije bitke, ali tada pokazivati mudrost značilo jebiti i više nego hrabar. Mudrost uvijek ispliva na površinui pokaže se učinkovitom. Bilo je onih koji supokazivali hrabrost kroz priču, ali muftija Omerbašićje pokazao mudrost kroz vođenje, akcije, kroz konkretnekorake i to mu bošnjački narod ne smije zaboraviti.Ovih dana sam listao dokumentaciju i korespondencijuiz tog vremena i zaključio sam da su vremenabila doista teška. Muftija Omerbašić nije sjedio nezaposleni kad s njime razgovarate on će potvrditi da jenajteži period bio onaj ratni.Nekadašnjem reisu Ceriću, već se uvriježilo,me diji neprestano predbacuju preveliko upli -ta nje u politiku. Kontraargument jest da se po -litičari ne brinu o svojem narodu i da je reis je -d nostavno prirodno reagirao, poštujući vlastitumoralnu ulogu i odgovornost IZ-a premavje rničkoj populaciji. Što vi mislite? Može li IZbi ti glu ha i nesvrstana u vremenima sveopćekrize.Islamska zajednica nije bila gluha i nikada nećebiti gluha. Svaki čovjek koji voli svoj narod, koji muželi dobro i štiti ga, reagirao bi kao što je reagirao dr.Mustafa Cerić - u odsustvu svih onih koji su bili jošobvezniji da se oglašavaju i da prozivaju, a nisu točinili jer su im fotelje ovisile o nekome drugome. Onse nije libio ni bojao reći na Istoku i na Zapadu što sedogodilo u Srebrenici. Niko na svijetu nije više afirmiraoBiH, ali i genocid koji se dogodio u Srebrenici kaoMustafa ef. Cerić. Ja sam Srebreničanin i to nisamradio, možda nisam imao toliko prigoda, ali on je tostalno ponavljao, jer ako mi nećemo ponavljati, za -bo ravit će se. Zaborav je ravan genocidu. On je tosvjesno govorio i on to mora govoriti bez obzira kolikogod to nekome bilo pravo ili krivo. On je otišao sapozicije reisul-uleme ali će ostati aktivan u promicanjubošnjačko-muslimanskog pitanja u BiH i šire jerima velika poznanstva širom svijeta i iskreno želi dase nama genocid ne ponovi.Kada je u pitanju država, sve islamske zajedniceu svijetu su dužne izaći sa proglasima u kojima sepozivaju muslimani da se čuva svetost države, jer, ljubavprema domovini dio je vjere. Na tragu toga imalismo 25 000 muslimana Bošnjaka koji su se borili uRepublici Hrvatskoj. Reis je dužan da poziva ljude daizgrađuju zemlju i da je čuvaju od svih onih koji ježele uništiti. Pogotovo ako to ne čine političari on tomora raditi putem svojih propovijedi, svojih nagovora.To što to ne odgovara političkim establishmentimau BiH i što se nije naučilo da to reis govori to jenešto drugo. Vremena su se promijenila, kako god subili spremni imami, zajedno sa muftijama i reisululemom,stati na branik domovine, tako su spremnida danas zajedno promiču izgradnju društva po mjerisvih građana, bez obzira na vjeru i naciju.Nacionalni okviri omogućavaju vjerska i ljudskaprava i slobode, to jest ako nemate regulirana demo -k ratska načela u nacionalnim okvirima ne možete bi -ti država u državi. Zagovaranje pravedne države suuni verzalne vrijednosti, a potvrđene su u Kur’anu.Od govorno tvrdim i sretan sam da je reisul-ulemaimao snage, unatoč svim podmetanjima irazapinjanji ma, da se bori sa tim vjetrenjačama kojesu bile u BiH.Doktorirali ste u Novom Pazaru na Međunarodnomsveučilištu čije je pokretanje inicirao sandžačkimuftija Muamer ef. Zukorlić. Kakvo jeVa še mišljenje o kompliciranom položaju Is la -m ske zajednice u Srbiji? Podržavate li kulturnuautonomiju koju zagovara Zu ko rlić? Jeste li sZu korlićem razgovarali na temu prihvatljivih iuspješnih modela za vjerske (i nacionalne) ma -njine koje se provode u Hrvatskoj? Možete li us -po rediti hrvatski model sa onima u Europi i re -giji, po čemu je najbolji?Pitanje Bošnjaka i muslimana u Sandžaku je vrlosloženo. Boravio sam više puta na Sandžaku i razgovaraosam sa njima o problemima s kojima se susreću,pitao sam se kako bi mi ovdje reagirali da se namanešto tako događa. Boli slušati, a kamoli živjeti. Nemogu osuđivati nekoga tko konstatira činjenice kojese događaju nad Bošnjacima u Srbiji, ne mogu aboliratione koji to čine, niti želim aplaudirati onima kojibi željeli da ušutkaju Bošnjake.Ono što se može ćuti od muslimana u Sandžakuje zaista zabrinjavajuće. Oni se moraju organizirati dasačuvaju svoju vjeru, kulturu i jezik. Zato su osnovalimnoge institucije, od medrese, fakulteta, dječjegvrtića u koji ide 4,5 tisuće djece. To nekoga smeta.Kada nisu mogli postići dogovor s muftijom, kaolegalnim organom IZ i liderom Bošnjaka na Sandžaku,onda su formirali svoju zajednicu. Država je plaćalai plaća tu paralelnu zajednicu koja se zove srpskazajednica i koja treba provoditi srpsku politiku, a neinterese Islamske zajednice. To je ono što menesmeta i možda bi bio sličan kada bi se tako neštodogađalo u Hrvatskoj. Tome su doprinijele SDA Sandžakai SDP Sandžaka i dan-danas taj problem jeaktualan. Jedno od gorućih pitanja reisul-ulemeKavazovića je pitanje Sandžaka. Svi pokušaji koji sudo sada učinjeni od strane IZ-a, u nekima sam i samsudjelovao, nisu urodili plodom. Sve može biti samone smije imati Sandžak veze sa Sarajevom. Zaštopatrijarh u Beogradu može imati prekograničnu vezusa Zagrebom, Sarajevom i Italijom? Svi mogu, samomi ne možemo, zašto?U tom smislu, oni svi znaju, i to često ističemo,da su modeli kojima je riješeno muslimansko pitanjeu Hrvatskoj najbolji modeli, ali oni nisu nametnutorješenje, oni su plod pregovora, dogovora, razgovora,ugovora u kojima se sve definira, u kojem se ostavljaJedno od gorućih pitanja reisul-uleme Kavazovića je pitanje Sandžaka. Svi pokušaji koji su do sadaučinjeni od strane IZ-a, u nekima sam i sam sudjelovao, nisu urodili plodom. Sve može biti samo ne smijeimati Sandžak veze sa Sarajevom. Zašto patrijarh u Beogradu može imati prekograničnu vezu saZagrebom, Sarajevom i Italijom? Svi mogu, samo mi ne možemo, zašto?Obzirom da ja često putujem, razgovaram sa svim predstavnicima muslimanskih zajednica po Europi.Kada sve sagledam i usporedim ga sa stanjem u Hrvatskoj – zaključujem da nema ni približno istihproblema. Našim ugovorom je riješeno, ako ništa drugo, plaćanje imama. To nema nigdje i u nijednojeuropskoj zemlji. To treba isticati kao prednost.*64

INTERVJU: Aziz ef. HasanovićKada je u pitanju država, sve islamske zajednice u svijetu su dužne izaći sa proglasima u kojima se pozivajumuslimani da se čuva svetost države, jer, ljubav prema domovini dio je vjere. Na tragu toga imali smo 25 000muslimana Bošnjaka koji su se borili u Republici Hrvatskoj. Reis je dužan da poziva ljude da izgrađuju zemlju ida je čuvaju od svih onih koji je žele uništiti. Pogotovo ako to ne čine političari on to mora raditi putem svojihpropovijedi, svojih nagovora.puna autonomija Islamskoj zajednici u RepubliciHrvatskoj. Država se ne miješa u izbore IZ-a. Njihovoje da prihvate legalno izabranog muftiju i da s njimenastave suradnju. Tko će biti, kako će biti, njih se tone tiče. Po ugovoru, koji je potpisan između Vlade RHi Mešihata IZ, sve je izdefinirano. Bio bih sretan datakav ugovor potpišu u Srbiji i da ga se drže. Ne miješamose u vaše ustrojstvo, imate te i te obveze, ali tai ta prava – vjersku, kulturnu i vakufsku autonomijukoja je ugovorom definirana. Kada bi Srbija bila otvorena,kao što je Hrvatska, ali i da postoji spremnost IZSrbije da to prihvati kao i mi u Hrvatskoj, dakle obostranuotvorenost, bili bi na dobrom tragu. Susrećemse sa Muamerom ef. Zukorlićem i pokušavam nametnutineke ideje kojima bi mogli trasirati put IZ Srbijeda izađe iz trenutnog stanja, koje nije dobro. Tajvapaj ima svoje opravdanje, vjerujte. Kada bi mi bili utakvoj situaciji, pitanje je kako bi se ponašali.Vidite, obzirom da ja često putujem, razgovaramsa svim predstavnicima muslimanskih zajednica poEuropi. Kada sve sagledam i usporedim ga sa stanjemu Hrvatskoj – zaključujem da nema ni približno istihproblema. Našim ugovorom je riješeno, ako ništadru go, plaćanje imama. To nema nigdje i u nijednojeu ro pskoj zemlji. To treba isticati kao prednost.Drugo, nikada i nigdje se nije dogodilo da je na inauguracijimuftije, kao na mojoj, bio prisutan predsjednikDržave, premijer Vlade, pola Vlade, sve vjerskezajednice, 28 ambasadora, gospodarstvenici, akademskazajednica, dekani fakulteta... Islamskazajednica se toliko integrirala i toliko je otvorena, daje svakome draga i u kontekstu šire priče afirmacijedržave i društva se tretira kao čimbenik. Ta slika, kojaje otišla iz Zagrebačke džamije, na dan inauguracijemuftije, je nepojmljiva. To je naša prednost kojutreba isticati, ali i odgovornost. Ulaskom u Europskuuniju mi se možemo strateški postaviti i nametnutikao faktor koji će pomoći rješenje muslimanskogpitanja u Europi, jer smo najpozvaniji. Uz nas, tu jeAustrija, Španjolska i Belgija, jer su, kako-tako, riješilepitanje mu slimana. Hajmo vidjeti koji je modelnajbolji. Ka žem da je najbolji hrvatski, možda zaneku zemlju ne bi bio najbolji. Mi imamo 182 škole ukojima djeca po hađaju vjeronauk, to je pet tisućadjece.Boluju li, kako im se često predbacuje, Islamskezajednice na našim prostorima od autokracije?Naime, može li se ugled IZ-a u društvubazirati na autoritetu jednog čovjeka? S drugestrane u medijima se neprestano ponavlja damuslimanima na našim prostorima nedostajuprave vođe?Ni jedan sustav, ovo je moje razmišljanje, nemo že počivati na pojedincu. Mi gradimo zajednicukoja će biti depersonalizirana i transparentna. Depersonalizacijujamči međunarodni standard kvaliteteISO 9001:2000, gdje je sve posloženo i po vertikali ipo horizontali. Zna se točno tko je odgovoran i kome,sve je definirano. Islamska zajednica mora imati su -stav i nije bitno tko je na njezinom čelu. Imamo zemljeu kojima ne znamo tko je predsjednik države, su s -tav je važan, službe rade. Bio bih sretan da u svojemmandatu zajednicu ustrojim po principima depersonalizacije,ali da se u pola noći i pola dana zna tkokome odgovara i šta se radi. Isti stvar mora napravitiIZ BiH. Ona od utemeljena Rijaseta i funkcije reisululemegotovo funkcionira po istom šablonima. Moradoći do reorganizacije i ona mora biti prepoznatljivapo svome sistemu, a ne po personi koja je vodi.Možete li zamisliti islam bez organiziraneIslamske zajednice?Mi nismo naučili drugačiji islam. Nama je IZ kaodjetetu majka. Dijete se bez majke osjeća izgubljeno.Bez IZ bili bismo siročad. Ona je jedina koja je štitilaislam, jamčila islamijet u praktičnom smislu, edukativnom,znanstvenom... i u najtežim trenutcimasačuvala islam na našim prostorima. I to dovitljivim imetodama koje je pronalazila u kriznim vremenima.IZ je uvijek ostala dosljedna samoj sebi, iako smoimali određene ljude koji su radili za službe, no sve jeizašlo na površinu. Temeljna vodilja je uvijek ostaladosljedna.Vjerujete li da otvaranjem Islamske zajedniceprema društvu u cjelini, na kraju krajeva vi toponaosob i zagovarate, prijeti pristanak na se -kularne vrijednosti koji su često u krajnjoj kontradikcijisa vjerskim naukom?Što se tiče islama i sekularizma, ako ih promatramokroz teorijski nauk, to su dva različita svijeta.Sekularni svijet je iznjedrio nešto što ima u islamu, alimuslimani nisu razvili. Recimo, pitanje demokratskihnačela. Muslimanskom svijetu nedostaje demokra -cija koju treba razviti iz kur’anske sure Šura. OnaBEHAR 10865

INTERVJU: Aziz ef. Hasanovićgovori o demokraciji. Svi muslimani uče suru Šura,međutim, kada je u pitanju odlučivanje, svi vole daodlučuju sami, da ostaju na vlasti sto godina, vole daih njihovi sinovi naslijede, a ne oni koji su najbolji. Toje slabost i manjkavost islamskoga svijeta, za razlikuod sekularnog, koji je razvio demokraciju. Sve što jevrijedno i korisno treba koristiti i ne treba gledati čijeje. Smatram da demokraciju nisu izmislili sekularisti,ali činjenica je da je više žive.Dakle, smatram da je izvor demokracije kur’anskasura Šura i izbor prvog halife. Zaštita imovine,časti, obitelji i života uopće, što predstavlja temeljesekularnog društva, koje se promiču kroz razne konvencije,za mene su opet prepiska iz kur’anskih no -rmi. Na Vojnom učilištu sam elaborirao da su sve konvencijeprepisane iz vjerskih izvora te sam pritomcitirao mnoge kur’anske ajete. Primjerice, o pravimažena i djece. Mi se znamo diviti sekularnim standardimai mogućnostima, a u stvari oni su utemeljeni usamoj vjeri. Nažalost, taj antagonizam između sekularizmai vjere nastao je u trenutku kada sekularizampokušava brisati Boga iz života čovjeka. Vjernik nemapravo nikoga isključivati, niti ga osuđivati po bilokojem osnovu, jer da je Bog htio da svi jednako vjeruju,to bi i učinio. Nije to učinio. Zašto? Ostavio je ljudimavolju da izaberu, dao im je putokaze. Kroz povijestmi smo imali različite periode u kojima je do mi -ni rala vjera, a nekad sekularizam, smjenjivale su sekroz povijest. Tvrdim da nema razloga za prijepore,ako nitko ne dira moje, a ni ja tuđe. Treba argumenti -rano razgovarati. Mi muslimani u Hrvatskoj zagovaramo“kuću dogovora“.Slažete li se sa tvrdnjom da su Bošnjaci jedinieuropski narod koji nema svoju državu, jer, štaje onda Bosna i Hercegovima? Nije li Bosna iHercegovina zemlja u kojoj su oduvijek živjelenacionalne i vjerske različitosti? Više ili manje– uvijek je bila to što je i sada.BiH je država tri konstitutivna naroda. Uvijek jebila specifikum. Mogla je biti uzor cijelom svijetu kaoprimjer kako se njeguje multikulturalnost i tolerancija.Nažalost, rat je to promijenio. Nigdje ne piše bo š -njačka država - imamo Bošnjake, Hrvate, Srbe, a us -koro će u preambulu Ustava ući Židovi i Romi. Ni g djese ne govori da je BiH zemlja bošnjačkog i drugih na -roda. Postoji ta želja da budemo ravni drugim narodimau okruženju i u tom kontekstu vidim potrebu dase ističe tvrdnja koju spominjete. Bez obzira ka ko seBosna zove, važno je što je u svojoj biti. Bio bi sre tnijida je ona bošnjačka u svojoj biti, u smislu da su Bo š -njaci u BiH i svijetu svjesniji i trezveniji. BiH je uvi jekbila zemlja više naroda i jedino tako može op s tati.Sve drugo je krivo i može završiti novim sukobima.Vi ste u Srebrenici izgubili gotovo sve muškečlanove obitelji. Kako vidite dijalog sa Srbima?Govorio sam u prethodnim odgovorima o razlozimazašto se ne smije zaboraviti genocid, koji sedogodio. Prošao sam golgotu Srebrenice i svjestansam svih događanja koja su se tamo dogodila. To nijeprvi put. Ja nisam zapamtio svoga djeda jer ga jeJe li Vam bliži Hrvat i Srbin iliTurčin i Arapin? Dakle,pričamo o komšiluku.Komšija je uvijek bliži. Pomojem sinu Idrizu, koji studirau Omanu, ja bi mogaoizdahnuti u slučaju nekenesreće, a moj komšija mimože spasiti život. U tomsmislu islam daje prednostkomšiji i ne kaže tko je.ubila ista ruka kao i moga oca, samo zato što su bilimuslimani. I moj sin nije zapamtio svoga djeda jer jeubijen. Treba sve učiniti da i treća generacija to neproživi Susreo sam se sa mnoštvom komšija u Srebrenicis kojima sam se rukovao i svi su isticali svojunevinost. Mi o genocidu, kao povijesnoj činjenici,moramo govoriti našim komšijama Srbima – da je tonjihova ruka počinila, a oni neka među sobom tražeone koji su ostali neotkriveni.Surađujem sa Srbima i kolegama iz Pravoslavnecrkve. Na moju inauguraciju je došao mitropolit, naraznim razinama se susrećem sa Srbima i sudjelujemna okruglim stolovima na kojima se govorilo o pomirenju.Sve što sam sada rekao, rekao sam i tamo. Re -kao sam da dolazim iz krvlju natopljene Srebrenice.Mo ramo nastaviti izgrađivati život, ali dok istini nepo gledamo u oči ne može se nastaviti normalno ži v -jeti. Problem je da genocid niječu oni koji su ga poči -ni li. Dok ne priznaju genocid ne može se izgrađivatimir, pomirenje ili nekakav oprost. Da bi se oprostilo, ikod Boga je tako, treba spoznati i priznati grijeh i tražitioprost. U tom kontekstu naša suradnja sa Srbimaide sporijom dinamikom, ali ide. Oni moraju izmeđuse be neke stvari riješiti da bi mogli otvoreno razgo -varati.U Subotici sam bio izazvan retorikom jednogsveštenika s Pala, koji je rekao da ne zna što se dogodilou Bosni. Digao sam se i rekao: “Hodi u Srebrenicui pogledaj što se dogodilo“. Kada takve stvari čujemood sveštenika, zabrinuti smo što misli običan čovjek.I zato sam podržavao reisa Cerića, on nije šutio kaobošnjački političari. Srbi sustavno govore da se genocidnije dogodio, a mi moramo sustavno govoriti dase dogodio. Srbima je strateški važno da se o genocidune govori, a nama je strateški važno da se o njemugovori. Žrtva je žrtva i ne može postati ništa drugo. Ija sam žrtva, međutim, moj život mora ići dalje, ali jato ne smijem zaboraviti. Kada bih tako učinio, značilobi kao da sam ih ponovo pobio.Vaš magistarski rad je bio na temu hutbe. Mo -že te li nam reći o granicama diskursa hutbe usekularnom društvu? Kaže se da niti jedan me -dij među muslimanima ne može nadmašiti in -s tituciju hutbe petkom, a iz tog razloga mogućesu i zloupotrebe.Hutba je možda jedini način da se nešto problematizira.Međutim, nije mimber mjesto na kojem sesve treba istresati ili nije mjesto na kojem se politizirajuodređene stvari. Na njemu se izriču jasni i konciznistavovi, šalju jasne i konkretne, aktualne i živeporuke koje su važne za slušatelje. Mimber je službenoglasilo, a sama hutba u konceptu božanske intencijejeste cjeloživotno učenje čovjeku. To je božanskiprogram permanentnog usavršavanja ili vođenjačovjeka kroz čitav život. Čovjek u 63 godine, u prosjeku,posluša oko 2,5 tisuću hutbi. To je jedna kumulacijaznanja kroz hutbe i vrlo je značajna. Zbog toga sehutba ne smije zloupotrebljavati. Ta mogućnost kazivanjaje najjači i najsnažniji medij koji je Bog nametnuou svom programu. Dobar hatib, kroz svoje hutbe,zaista drži jedan džemat kompaktnim, homogenim iaktivnim.66

INTERVJU: Aziz ef. HasanovićMeđutim, hutbe se moraju aktualizirati, morajubiti vremenski ograničene, moraju se pripremati cijelitjedan a ne isti dan. Hutba mora biti u skladu savremenom i prostorom u kome se izriče, ne smijepolemizirati, niti iznositi određene stvari, pogotovoako je nešto neprovjereno. Teorija raspoznaje tridimenzije hutbe: poučna, odgojna i poticajna. Bavitise hutbom i biti aktualan hatib je kao da držite najjačukatedru na zemlji. Veća je čast držati hutbu, imatiredovno mimber, nego držati katedru bilo koje znanstvenediscipline. Ona je živa, direktno je vezana začovjeka, stvara percepciju ljudi o propisima, o kulturiislama itd. Moguća je i zloupotreba, ali to je pitanjesavjesti i odgovornosti samoga imama. Zamisao jebožanska, međutim, zloupotreba postoji. Imami trebajuproživjeti hutbu koju pripremaju. Kada ide izsrca, ona će i ući u srca. Ponekad imam osjećaj, kadaslušam hutbe, kao da je imam na prisilnom radu. Toje izgubljeno vrijeme i IZ se mora uhvatiti u koštac itražiti način da primora hatiba da se sustavnije pripremaju.Čuo sam nedavno jednu duhovitu pričo ohatibu u Bosni koji je prepisao hutbu imama iz Berlinana internetu i vjernicima pročitao: “Jučer hodampo Berlinu i sretnem...“ i to čita ljudima na bosanskomselu. Nije čak ni pročitao ono što je prekopirao.I to je zloupotreba hutbe. Da ne govorimo o tome dase hutba koristi za poticanje mržnje, to je zloupotrebavišeg reda.Mudrost uvijek ispliva napovršinu i pokaže seučinkovitom. Bilo je onih kojisu pokazivali hrabrost krozpriču, ali muftija Omerbašić jepokazao mudrost krozvođenje, akcije, krozkonkretne korake i to mubošnjački narod ne smijezaboraviti.*Ulaskom u Europsku uniju mise možemo strateški postaviti inametnuti kao faktor koji ćepomoći rješenjemuslimanskog pitanja uEuropi, jer smo najpozvaniji.Uz nas, tu je Austrija,Španjolska i Belgija, jer su,kako-tako, riješile pitanjemuslimana.*Surađujem sa Srbima ikolegama iz Pravoslavnecrkve. Na moju inauguraciju jedošao mitropolit, na raznimrazinama se susrećem saSrbima i sudjelujem naokruglim stolovima na kojimase govorilo o pomirenju. Svešto sam sada rekao, rekao sami tamo. Rekao sam da dolazimiz krvlju natopljeneSrebrenice. Moramo nastavitiizgrađivati život, ali dok istinine pogledamo u oči ne možese nastaviti normalno živjeti.Problem je da genocid niječuoni koji su ga počinili.Reforme u islamu postaju jedna od glavnihtema ummeta – u smislu reformi institucija,di jaloga sa drugim religijama, izazova demok -ra cije i moderniteta, ukidanja totalitarnih re -žima širom islamskog svijeta... No, postoje za -go vornici (ponajviše među muslimanskim di si -de ntima na Zapadu) da treba reformirati samKu’ran jer, po njihovom mišljenju, on je pi san uvre menu koje ne korespondira sa našim pa ti -me ne vrijede ista pravila. Što Vi o tome mi s li -te? Ne ulažemo li premalo napora da su ve renoodgovorimo na ove izazove?Mnogi izazovi stoje pred cijelim svijetom, a timei pred muslimanskim zajednicama. Što se tiče zadiranjeu tekst Kur’ana, to je sa stajališta islama nedopustivo.Nasušna je potreba imati razne institute koji ćese baviti pitanjem proučavanjem Kur’ana i suvremenekur’anske misli i pronalaziti adekvatne kur’anskemisli u određenom trenutku. Najveći sam protivnikulice i rulje. Odgovorno tvrdim da se na taj način nevoli Poslanik, niti se potvrđuje Kur’an, niti islam. Izaćina ulice, pogaziti jedni druge, spaliti ambasade izastave nije rješenje. Način rješavanje je knjigom naknjigu, filmom na film, to jest moramo koristiti istemetode. Ovo što se događa je šteta za same muslimane.Uostalom, to se ciljano postavlja, a muslimaninaivno nasjedaju. Predlagao sam da se u Sarajevu, nanekom stadionu, okupi 100 000 ljudi i da se uči MevludMuhammedu, a.s., i da na taj način pokažemosvoju ljubav prema Poslaniku.Različiti islamski fakulteti, instituti i ustanove bimorale osmisliti model kojima bi rješavali ove krize,koje se svako malo ponavljaju i to baš u vrijeme izborau Americi, Njemačkoj, Francuskoj i Britaniji. Znajugdje se nalazi tempirana bomba u islamskom svijetui oni je samo aktiviraju.Neki kažu da su nemuslimanske manjine u is -la mskim zemljama ugrožene? Ne postoje crk veu Saudijskoj Arabiji, a mnogi prigovaraju da tazemlja gradi velebne džamije po Europi.Rekao sam na inauguraciji da je hrvatski modelrje šenje za muslimane u Europi, ali i za kršćanske ma -nji ne u muslimanskim zemljama. Pazite, nije ni u Hr -va tskoj lako osnovati džemat. Morate imati tristo po -t pisanih ljudi koji su muslimani. U Europi, ako želitere gistrirati udrugu morate imati potpis desetak ljudi.U Saudijskoj Arabiji nema ni jednog nemuslimana, ada je državljanin te zemlje, nema domaćeg stanovništvakoji su kršćani i država nema nikakve obaveze. Sdruge strane, u nekim ambasadama imate molitveneprostore. Kome će graditi crkve i na osnovu čega? Tome često pitaju i na televiziji. U Iranu, koja je islamskadržava, imate bolje crkve nego u Zagrebu.Završili ste i Katolički bogoslovni fakultet uZagrebu. Koji su kršćanski mislioci i teolozi bliskiVašem svjetonazoru? S druge strane, koji suVam islamski mislioci iz suvremenosti bliski?Tomislav Jablanović, Šagi Bunić, BonoventuraDuda, Golub, Kušar i Ivačić su na mene ostavili lijepdojam. S druge strane, ima ih podosta, no, istakao biHuseina Đozu, Ahmeda Smajlovića i DžemaludinaČauševića.Što bi poručili onima koji ne vjeruju u Boga?Da preispitaju svoj odnos prema sebi. Poslanikkaže da tko upozna samog sebe, upoznat će i Boga.Na koji način bi razgovarali s Salmanom Rush -di jem? Obavezuje li Vas, hrvatskog muftiju,fet va imama Homeinija?Ne. Fetve imama Homeinija nas ne obavezuju.Fetve obavezuju samo one na području njegove ingerencije,to znači Irance. Rushdi i dan danas sije smutnju,ali ništa se ne bi promijenilo da je ubijen. On jeveć sam sebe ubio. Umjesto da se bavimo Rushdijem,trebamo gledati kako da izgradimo sebe i budemoistinski ambasadori islama.BEHAR 10867

ISLAM NA BALKANUsistemom koji oživljava klasičnu pravnupodjelu temeljem vjerske pripadnostiu savremenoj teoriji i praksidržavljanstva. Neki od tih elemenatasu znakovito zastarjeli, poput ograničenogbroja političkih predstavnika,vijeća lokalnih zajednica i oslobađanjaod služenja vojnog roka. Drugi su,pak, još na snazi u formi manjinskihprava, kao što je to slučaj sa dvojezičnimmanjinskim školama, nadležnostimamuftija i samoupravom vakufima(pobožnim zakladama).2. Između milleta i nacije: nacionalnaideologija u preoblikovanjuravnoteže između muslimanskihmanjina i grčke državeReligijska i etnička pripadnost bi -li su u bliskoj vezi u grčkom “nacionalnombuđenju”, koje je, ustvari, uveloobrasce tradicionalnog osmanskogmillet-sistema u proces izgradnje na -cije. Milleti su smatrani latentnim“nacionalnostima”, naročito za vrijemeteških diplomatskih pregovora uvezi sudbine bivšim osmanskih teritorijapotkraj devetnaestog stoljeća.Klasična kulturna različitost, hibridizami sinkretizam počeli su blijediti,kako se pojam etno-nacionalne čis -to te, ishodeći iz europskog romantizma,počeo pojavljivati u ovom po d ru -čju. U Grčkoj je na pojam državljanstvajako utjecala post-osmanska pe -r cepcija etničke pripadnosti koja će sepremetnuti u teoriju o rasnom ko n ti -nuitetu Helenizma temeljem “grč koggenosa”. 4Za takvu političku zajednicu, za s -no vanu na “zajedničkom rasnom po -rijeklu”, manjine predstavljaju očevidan“problem”: načelno, one moraju(ili) nestati asimiliranjem, (ili) dobitiposebna prava u cilju zadržavanjavla stitog identiteta, (ili, pak), bitipre puštene dinamici političke nebrige.Grčka historija potvrđuje postojanjesva tri vida političkih odnosa pre -ma manjinama sa mnoštvom nijansiranihmanifestacionih oblika ili, pak,svojevrsnih združenih verzija. U tomprocesu, muslimani i židovi sve su vi -še postajali izolirane vjerske skupinei politički entiteti. Osmanski pojamzimija (zimmî) - kršćana i židova kojižive u Osmanskom sultanatu - je obrnut,te, iako su muslimani uživalibeneficije jednakosti pred zakonom,ovo načelo moglo se uvijek ograničitipreraspoređivanjem njihovog na ro či -tog pravnog statusa. Maria Todorovaprimjećuje da je“ironično, balkanski nacionalizam,koji je neporecivo uništio zamiš -ljenu zajednicu pravoslavnog kršća n -stva, uspio je očuvati zamrznutu, ne -pri mijenjenu i zaglupljujuće unif o r m -nu sliku muslimanske zajednice, te sedosljedno baviti njome u millets kompojmovnom okruženju.” 5Period nacionalnog osvještenja4Konstantinos TSITSELIKIS/Dimitris CHRISTOPOULOS, “Impasses of TreatmentRegarding Minorities and Homogeneis in Greece”, u: Jahrbücher für Geschichte und KulturSüdosteuropas, 5 (2003), str. 81-93.5Maria TODOROVA, Imagining the Balkans, New York: Oxford University Press, 1997,str. 177.također je značajno utjecao na narušavanjeravnoteže moći u odnosu na -cije i vjere. U savremenoj Grčkoj, ob -rasci nacionalnih pripadnosti su ja -sni (i isključivi), a vjera - premda ubliskoj vezi sa nacionalnom ideologijom- predstavlja tek drugorazrednifaktor solidarnosti. Osim toga, vjeraje još osnovni kriterij za utvrđivanjepravnog statusa turske/muslimanskemanjine u Trakiji, što je činjenica ko -ju je moguće objasniti općim ka ra k -teristikama procesa nacionalnog os -vje štenja u Grčkoj, kao i konsolidacijemanjinskog nacionalnog identitetau Trakiji.Grčka država pokušala je uspostavitii iskoristiti institucije umno -go me nalik na millet-sistem u ciljuojačavanja kontrole manjina definiranihtemeljem vjerske i nacionalnepripadnosti. Ovaj pokušaj rezultat jenapetosti između Grčke i Turske, os -o bito nakon početka kiparske kri ze,1955. godine, te položaj grčke-or to -doksne manjine u Istanbulu. Is to v re -meno, turska nacionalna ideologijako ristila je instituciju millet-sistemada bi ojačala unutarnje i uzajamneve ze članova manjinske zajednice,uk ljučujući i obuhvatajući i drugema njinske skupine definirane zajed -ni čkim nacionalnim naslijeđem, po -put Pomaka ili Roma bugarskog go -vo rnog područja. Turski nacionalniid entitet “izrastao” je iz nekoć preovlađujućegvišeznačnog osmanskogZakon o nacionalnosti iz 1955. godine, sadrži zloglasni članak 19, ukojemu se tvrdi da “osoba (grčki državljanin) negrčkog porijeklakoja napusti Grčku bez namjere povratka može izgubiti grčkodržavljanstvo”. Ovaj članak dovodi grčke državljane “negrčkogporijekla” (allogeneis) u poziciju koja je znakovito teža od one ukojoj se nalaze državljani “grčkog porijekla” (homogeneis).Muslimani, bez izuzetka, spadaju u prvu kategoriju te postajumetom politika koje za cilj imaju reduciranje brojnosti manjine.identiteta, a “nacionalizacija” islama- i muslimana - dovršena je premetanjemvjerskih veza u nacionalne. Od -a tle, duga tradicija zaštite manjina uGrčkoj ne odražava šira savremenakretanja prema pravnom pluralizmuprimjenjivom i u ovoj zemlji, nego os -tatke iz prošlosti, čvrsto se oslanjajućina konzervativnu manjinu i matičnudržavu, Tursku.Islam, koji je nekoć bio najveća preprekamodernističkoj - “kemalis ti č koj”- ideologiji, postao je temeljni stup turskenacionalne ideologije turske/mu s -li manske manjine. Ova tra n s fo r ma ci -ja strukturalne pozicije islama takođerje odraz pojave novog poli t i čkog si -s tema u Turskoj te njegove interakcijesa turskim nacionalizmom, nakonBEHAR 10869

ISLAM NA BALKANUgodina izravnih sukobljavanja. Narastajućiutjecaj islama na tursku nacionalnuideologiju, od 1980-ih naovamo,prosto je “izvezen” u Trakiju, gdje sumanjinske institucije stavljene u službuturskog nacionalizma, ali zadržavajućisvoje pro-milletske karakteristike.Osim toga, grčke vlasti zatečene uzamki vlastitih ideoloških premisa,negirale su nacionalni identitet (većine)manjine, te još protežirale potpunozastarjelu “neo-millet” politiku. Posljedično,pravni status turske/muslimanskemanjine u Trakiji žestoko se odupirao:u zanimljivoj ideološkoj i političkojinterakciji, niti su manjine, a nigrčke ni turske vlasti pokušavale mo -de rnizirati radikalne institucije izdevetnaestog stoljeća.2.1. Paradigma muslimana sa Krete(1898. – 1913.) 6Prijelaz iz milleta u naciju i ne z g -ra post zakonodavnog procesa s tim uvezi ponajbolje oslikava pravni statusi politički položaj muslimana za vrijemepetnaestogodišnjeg postojanjadrž ave Krita. U to vrijeme, grč ka na -ci ja trebala je definirati vlastitu po -ziciju vis-à-vis “ostalih”:“Budući da grčka nacija predviđakultiviranje i inkorporiranje stanov -ni štva negrčkog porijekla (allogeneis),ne smije imati uskogrude ideje u smislureguliranja nadležnosti i odnosameđu građanima; […] Mora zanemaritinepravdu nejednakosti iz prošlosti;[…] Mora, ne samo priznati jednakostsvim građanima koji čine slobodnudržavu, nego i priznati, ako jepotrebno, povlastice onim rasama sakojima će živjeti.” 7U ovom ozračju, muslimani sesma traju hibridnom manjinom. U ok -ruženju novog poimanja i institucionalneimplementacije millet-sistema,muslimani su u javnoj administraciji(vlasti) učestvovali u ograničenombro ju. Njihovo aktivno učešće u društvujamčile su posebne mjere koje bise danas smatrale “pozitivnom diskriminacijom”,a koje su namijenjeneola kšavanju integracije i blagostanjui manjine i većine. Rasprave koje suse tim povodom vodile bile su uglavnomu domenu iznalaženja načina ivrste ograničenja koje će onemogućitida se te mjere premetnu u povlastice,što bi se u konačnici moglo pro tivitiustavnim načelima jednakosti. Muslimanisu bili uključeni u javnu službu,kao civilni službenici, policajci, te rijetkokao sudije. S druge strane, uobičajenistandardi ustanovljeni u ciljureguliranja odnosa država-građanizasnovani su na načelima umnogomenalik onima iz grčke nacionalne ideologije.Tako su muslimani uživali statusnacionalne manjine prije negomilleta. Slijedeći primjer je naročitoslikovit: godine 1907., nakon duge ra -s prave, kritska Skupština dopustilaje muslimanskim vojnicima da radiobavljanje vjerskih obaveza ne nosekape sa širitom. Ele ftherios Venizelos,gorljivi zagovornik muslimanskoginstitucionalnog nap re tka, glasao jeprotiv ovog prijedloga jer je smatraoda bi, prihvatanjem ove mjere, Skupština“proširila, umjesto da smanjuje,jaz između kršćana i muslimana, i toviše nacionalni nego vjerski”. 8Kako su postepeno kritski kršćanipredviđali ujedinjenje sa Grčkim kraljevstvom,simboličkim priznavanjemnacionalnih veza sa “matičnom zemljom”,muslimansko stanovništvo jere agiralo okrečući se alternativnoj“ma tičnoj zemlji” ili “matičnoj naciji”,to jest, Osmanskom sultanatu ili“turkizmu”. Godine 1910., 16 muslimanskihzastupnika živo se usprotiviloDeklaraciji kritske Skupštine pokojoj bi zasjedanja ovog tijela počinjalasa “u ime kralja Grčke”, te su odbiliučestvovati u radu ove državne institucije.9 Transformacija milleta u naciju,iznutra i moguće još intenzivnijeizvana, već je bila “pred vratima”.Stoga, kritska paradigma pomaže ra -zu mijevanju pravne i političke pozicijeislama u Grčkoj poslije 1913. godine,kada je Grčka anektirala Krit. Odtada, do razmjene stanovništva 1923.godine, muslimani na Kritu postajumanjina u državi Grčkoj.2.2. Muslimani Zapadne Trakijeposlije 1923. godineAko Krit predstavlja prahistorijupolitičkog i pravnog objedinjavanjapro-milletskih institucija u grčki političko-pravnisistem, Trakija oslikavasadašnjost i budućnost pravnog statusaislama u Grčkoj. Vrhunac nacionalnogprograma, namijenjenog homogenizaciji,respektivno, Grčke i Turske,bila je razmjena stanovništva1923. godine, od koje su bili izuzetimuslimani Zapadne Trakije i pravoslavniGrci Istanbula i otoka Gökçeada/Imvrosi Bozcaada/Tenedos. 10 Razmjenaje izvršena temeljem vjerskihkriterija, uz slučajeve nekonvencionalnihizuzetaka, poput muslimana “al -ba nskog porijekla” u Grčkoj ili grkopravoslavnogstanovništva Kilikie,ko je je govorilo arapskim jezikom, štosve, otkriva nedvojbenu nacionalnudi menziju.Mirovnim ugovorom iz Lozanemanjinama obje države jamčila su sevjerska prava po ugledu na osmanskimillet sistem. Pro-milletske institucijeturske/muslimanske manjine u6Kritska država ustanovljena je 1898. godine; bila je pod suverenitetomosmanskog sultana, neposrednom upravom Grka i vojnomzaštitom velesila. Anektirana je 1913. godine.7Konstantinos FOUMIS, Minutes of the Cretan Assembly, sesija35, od 22. novembra 1906., u: Estenografimena praktika tis B’syntaktikis Syneleusis ton Kriton, Episimos Efimeris tis KritikisPoliteias, vol. D’, Hania 1912, str. 782.8Eleutherios VENIZELOS, Minutes of the Cretan Assembly, sesijaB’, od 2. oktobra 1907., u: Estenografimena praktika tis Vouliston Kriton, tis ektaktou synodou tis A’ vouleutikis periodou tou1907, Em. Franzeskakis, Hania 1911, str. 73.9Minutes of the Cretan Assembly, sesija C’, od 13. novembra1910., u: Minutes of the Cretan Assembly, Historijski arhivgrčkog Ministarstva vanjskih poslova, F. 1910 A/6.10 Renée HIRSCHON (ur.), Crossing the Aegean. An Appraisal ofthe 1923 Compulsory Population Exchange between Greece andTurkey, New York/Oxford: Berghahn Books, 2003; KonstantinosTSITSELIKIS (ur.), The Greek-Turkish Population Exchange.Aspects of a National Antagonism, Athens: Kritiki/KEMO, 2006.70

ISLAM NA BALKANUDžamija Janissaries, na otoku Kreta, izgrađena 1645. godine.Trakiji, naročito, “zarobile” su manjinuunutar starih komunitarnih obrazacakao ostrvce institucionaliziranogvjerskog konzervativizma umoru modernizma. 11 Ova situacijaomogućila je nastanak hibridnogpravnog statusa sa ograničenom per -s pektivom razvoja, sa visokim stupnjemmogućnosti za manipulacijudržavljanstvom i građanskim pravimakako od strane Grčke tako i odTurske. Drugim riječima, sa ovog stajališta,grčko Ministarstvo vanjskihposlova je još zaduženo za koordinacijuovlasti za svaku pravnu ili političkuodluku koja se odnosi na turs -ku/muslimansku manjinu. Štaviše,na cionalne ideologije obje strane pre -d stavljaju ovu pojavu “prirodnom” ipodložnom jedino kozmetičkim promjenama.12Prema Inspektoru za manjine iz1930. godine, prijateljstvo izmeđuGrčke i Turske treba se temeljiti na“na čelu odanosti” manjina vis-à-visnji hovih zemalja-domaćina. U slučajuda se zajamče nova manjinska prava,moraju se poštivati (konsultirati) po s -tojeći ugovori, a u vezi sa državljans -tvom primijeniti vlastite zakone, da bise izbjeglo da se manjine premetnu u“države u državi” 13 te da bi se osiguralo,naprimjer, učenje zvaničnog jezikazemlje. Ovakve izjave otkrivaju višepercepcije nego stvarnosti, u početkuprimjene zaštite manjina iz 1930-ih,kada su manjine još čuvale jake promilletinstitucije.Karakteristike politika Grčke iTurske vis-à-vis turske/muslimanskemanjine u Trakiji, te podjele unutarma njine, napose narednih pedesetgodina, bilo je mjesto islama i njegovona dmetanje sa kemalističkom modernističkomideologijom, odnosno, drugimriječima, sa turskim nacionalizmom.Podjelu manjine na konzervativnemuslimane (vjerske prvake, ze -m ljoposjednike i obične ljude koji supredstavljali stari sistem vjerski in s -ti tucionalizirane zajednice) i mo de r -nis tičke Kemaliste (intelektualce, ze -m ljoposjednike i trgovce koji su predstavljalinovo doba nacionalnih ideala)podgrijavale su i grčka i turskapolitika, uz vremenski izuzetak periodas početka 1930-ih i 1950-ih, kadaje Grčka uskratila podršku konzervativnomkrilu. Nakon što je turska na -ci onalna ideologija uspjela transformiratiislam u jedan od svojih temeljnihstupova, te inkorporirati Pomakei Rome, grčke vlasti nisu imale drugogizbora nego pribjeći pravnimargumentima u smislu potvrđivanjavjerskog karaktera manjine koja se, ustvarnosti, premetnula u nacionalnu.Ovo umnogome pomaže razumijevanjusimboličkog anatagonizma izmeđunacionalizama (kako će se imenovatimanjina?), te prakse uskraćivanjadržavljanstva (kako “izbrisati”nepoželjne?).2.2.1. Rat naziva: “nacionalna/turska”ili “vjerska/muslimanska”manjina?Dvadesetih godina 20 st., “Turčin”je bio samo sinonim za “musliman”.Kasnije, kako su grčko-turski odnosipostajali sve zategnutiji te su se počeliodražavati i na respektivne manjine,imenovanje manjine u Trakijidoseglo je razinu ključne važnosti.Zadržavajući vjerski naziv manjine izanemarujući proces tekuće “nacionalizacije”(“turkifikacije”), obje državenezgrapno su pokušavale previdjetioče vidno: nacija - a ne vjera - preds -tavlja srž identiteta. “Nacionalizacija”manjine izazvala je ozbiljnu zabrinutostgrčkih vlasti u smislu jačanjautjecaja Turske na grčkom teritoriju,naročito nakon 1950-ih. Bez obzira navaljanost ove zabrinutosti, imenovanjemanjine poprimilo je najveći simboličkiznačaj za obje države i za samumanjinu.Česta prebacivanja između “turskog”i “muslimanskog” u službenomnazivu manjine, u 1920-im, 1950-im,11 U Turskoj su, godine 1926., manjine prisiljene da se odreknu svojihprava u vezi sa posebnim vjerskim sudovima te da se uskladesa novim turskim pravnim poretkom, kojim se građansko pravopriznaje kao jedini izvor porodičnog prava.12 Godine 2007., naprimjer, novim zakonom imenovano je i postavljeno200 imama u Trakiji, na trošak državnog budžeta (Zakon3536/2007, posebna pravila o imigracijskim politikama i drugimstvarima], u: Efimerida tis Kyverniseos, tom. A (2007), Nr. 42, str.1214. Međutim, činjenica da će izbor imama provoditi komitetpredstavnika ministarstava i univerziteta, te da su im zajamčeneplaće za devet mjeseci godišnje, samo je izazvala snažnu reakcijuu manjinama i onemogućila provođenje zakona.13 Konstantinos STYLIANOPOULOS, Report on the Muslim minorityof Thrace, Part B, 11 October 1929, Arhiv Eleftheriosa Venizelosa,Bennakis Museum (Kifisia, Athens), F. 1929/53, str. 71.BEHAR 10871

ISLAM NA BALKANU1970-im i danas, otkrivaju kapacitetkolektivne amnezije nacionalne retorike,koja tvrdi da služi “nacionalniminteresima” u “stanju potrebe”. 14 Go -dine 1955., u kontekstu približavanjaizmeđu Grčke i Turske, grčke vlastisu manjinu proglasile i nazvale “turskom”;za vrijeme vojne hunte (1967-1974.), pa i danas, međutim, sam po -jam je demoniziran. Od sredine 1980-ih, slijedi niz odluka grčkih sudova,prema kojima manjiske udruge izsvojih naziva moraju izbaciti pridjev“turski”. Dva slučaja (“Kuturno društvoturskih žena Rodopa” i “Turskazajednica Ksanti”) nalaze se pred Eu -ropskim sudom za ljudska prava, kojibi, konačno, trebao donijeti odgovorna otvoreno pitanje u vezi prava, udemokratskim društvima, da osnujuudruženje sa nacionalnim predznakompo izboru osnivača.2.2.2. Lišavanje državljanstvaJedan od najboljih primjera ideološkeupotrebe zakona za definiranje“nas” i “ostalih” jesu pravne norme zastjecanje ili gubitak grčkog državljanstva.Grčkim zakonom ograničen jepristup pravu državljanstva u smisluius sanguinis prije nego ius soli, uskladu sa poimanjem pripadnostigrčkoj naciji kao “rasnom kontinuitetu“. 15 Štaviše, Zakon o nacionalnostiiz 1955. godine, sadrži zloglasni članak19, u kojemu se tvrdi da “osoba(grčki državljanin) negrčkog porijek -la koja napusti Grčku bez namjerepovratka može izgubiti grčko državljanstvo”.16 Ovaj članak dovodi grčkedržavljane “negrčkog porijekla” (allogeneis)u poziciju koja je znakovitoteža od one u kojoj se nalaze državljani“grčkog porijekla” (homogeneis).Muslimani, bez izuzetka, spadaju uprvu kategoriju te postaju metompolitika koje za cilj imaju reduciranjebrojnosti manjine.Prema Ministarstvu unutarnjihposlova, oko 46,600 muslimana lišenoje grčkog državljanstva između 1955. i1998. godine. 17 Ova mjera je, ustvari,bila djelimični odgovor na progon višeod 22,000 pripadnika grčke manjine izIstanbula 1960-ih godina. Međutim,treba primijetiti da se 60% slučajevaoduzimanja državljanstva odnosi namuslimane Trakije koji su se naseliliu Turskoj i osobno se odrekli grčkogdržavljanstva u cilju olakšavanja procedurestjecanja turskog. Broj oduzetihdržavljanstava počeo se smanjivatiposlije 1992., a članak 19 je izbačen izZakona 1998. godine. Neposredna po -s ljedica oduzimanja državljanstva jepojava “bezdržavljanstva”. Većina slučajeva“bezdržavljanstva” tiče se mu s -li mana Trakije, koji ustrajavaju nasvome legitimnom pravu da im sevrati njihovo grčko državljanstvo. Na -kon godina neizainteresiranosti, procesvraćanja državljanstva počeo je ufebruaru 2007. godine. 183. Institucionalna osnova“neo-millet” sistemaOd osnivanja grčke države 1830.godine, grčki odnos prema muslima -n skim manjinama reproducirao jepre thodno postojeću pojavu pravnepo djele temeljem vjerske pripadnosti.Muslimani, koji su integrirani u gr -čku državu 1881. (Tesalija), 1913.(Novi teritoriji) te 1919./1923. (ZapadnaTrakija), smatraju se ostacimamuslimanskog milleta. Nizom međunarodnihugovora (Konstantinopolj,1881.; Atina, 1913.; Lozana, 1923.)namijenjenim za osiguravanje njihovogpravnog statusa, na lokalnoj razinipomagala su vijeća muslimanskihzajednica pod vodstvom muftija.Ovi pro-milletski aranžmani uGrčkoj pokazali su se naročito izdržljivimi trajnim, te su i danas na sceni uslučaju turske/muslimanske manjineu Trakiji, a koja čini većinu grčkogmuslimanskog. Poslije okončanja grč -ko-turskog rata i razmjene stanovništva1923. godine, manjina je postalanovi front konfrontacija između grčkei turske nacionalne ideologije. Uprkosmodernizirajućem procesu, koji je odtada na sceni u Grčkoj, “neo-millet”koji je uspostavljan Ugovorom iz Lozanejoš je na snazi. Pravnim odlukamao manjinama nastoje se prilagoditipro-milletska prava savremenom pristupureguliranju prava manjina, alise još zanemaruje osnovno pitanje:“nacionalizacija” manjine.U nekoliko domena posebna pra -va manjina bila su i još se pripisujugrčkim muslimanima temeljem njihovevjerske pripadnosti. 19 Oblastprimjenjivosti zakona i politika u ko -jima se muslimani smatraju pripa -dnicima vjerske zajednice a ne državljanima(građanima države) bile sune uporedivo brojnije u početnim stu -14 Različiti nazivi korišteni za manjinske škole od 1881. godine dodanas karakteristika su nezgrapnosti u smislu imenovanjamuslimanskih manjina u Grčkoj. Korišteni su slijedeći nazivi:“turske” (Zakon 123/1882, Odluka 3065/1954), “osmanske”(Zakon 568/1915), “muslimanske” (Zakon 1618/1919, Zakon2781/1922, Pravna odluka 4242/1962), te konačno “manjinske”(Ministarska odluka 57658/1972, Zakon 694/1977, Zakon2640/1998, Zakon 2817/2000).15 Dimitris CHRISTOPOULOS, “Greece”, u: Rainer BAUBÖCK, EvaERSBØLL, Kees GROENENDIJK, Harald WALDRAUCH (ur.),Acquisition and Loss of Nationality, Policies and Trends in 15European States, tom. II: Country Analyses, Amsterdam: AmsterdamUniversity Press, 2006, str. 255-289; Konstantinos TSITSE-LIKIS, “Citizenship in Greece. Present Challenges for FutureChanges”, u: Devorah KALEKIN-FISHERMAN/Pirkko PITKÄ-NEN (ur.), Multiple Citizenship as a Challenge to EuropeanNation-States, Rotterdam: Sense Publishers, 2006, str. 145-170.16 Pravna odluka 3370/1955, članak 19, Zakon o grčkoj nacionalnosti,u: Efimerida tis Kyverniseos, tom. A (1955), nr. 258.17 Odgovor Nr. 10097, Ministra unutarnjih poslova na pitanje kojeje u Parlamentu postavio zastupnik manjine Ilhan Ahmet, 20.aprila 2005. Vidi, također, Tasos KOSTOPOULOS, “The DarkSide of the New-Greek History: The Deprivation of Citizenship(1926–2003)”, u: Modern Issues, (2003) 83, str. 53-75; NikolasSITAROPOULOS, “Freedom of Movement and the Right to aNationality v. Ethnic Minorities: The Case of ex Article 19 of theGreek Nationality Code”, u: European Journal of Migration andLaw, 6 (2004) 3, str. 205-223.18 Odluka Ministra unutarnjih poslova, Nr 62036/3259/2007, u Efimeridatis Kyverniseos, tom. B (2007), Nr. 200.19 Vidi, Konstantinos TSITSELIKIS, “The Legal Status of Islam inGreece” u: Die Welt des Islams, 44 (2004) 3, str. 402-431.72

ISLAM NA BALKANUp njevima formiranja grčke države.Po stepeno, neki pro-milletski aranž -mani obuhvaćeni su državljanstvomte su stoga nestali (u daljem tekstu,od jeljci 1, 2 i 3), dok su neki još na sna -zi (u daljem tekstu, odjeljci 4, 5 i 6).3.1. Ograničenje broja političkihpredstavnikaUživanje političkih prava (birati ibiti izabran) u uskoj je vezi sa pitanjemdržavljanstva. Svim muslimanima,grčkim državljanima, zajamčenasu politička prava, i to u Tesalijiposlije 1881. godine, na Novim teritorijimaposlije 1913., u Trakiji poslije1919., te u Dodekanezeu poslije 1947.Određeni vremenski period izbornekvote za Parlament i općinska tijelapostojala su naporedo sa manjinskimunutarnjim pro-millet institucijama.Prvo masovno učešće muslimanana izborima zabilježeno je 1915. godine.Na izborima iz 1915. i 1916. godine,muslimani Makedonije glasali suza monarhističke političke partije, doksu muslimani Krita predstavljali uporišteEleftheriosa Venizelosa. 20 Godine1920., 14 muslimanskih za s tu p ni -ka su kao anti-venizelisti izab ra ni uMa kedoniji. Samo u Drami, Ve ni ze li s -ti su uspjeli podijeliti muslimanskegla sove i dobiti pet zastupničkim mje -s ta, dok su muslimanski ra dnici udru gim gradovima sjeverne Gr čkema sovno glasali za Socijalističku par -ti ju (SEKE). Zahvaljujući ovim antivenizelističkim glasovima mu slimanaMa kedonije na ključnim iz borima1920. godine, revolucionar na vlada iz1922. (formirana nakon vo jnog porazau Maloj Aziji) odlučila je da će za mu -s limane i Židove biti od vojene izborneje dinice, te da će mu slimanima biti do -di jeljeno ukupno 19 mjesta. Ovaj brojreduciran je na kon razmjene stanovništva1923. go dine, a temeljem novedemografske stvarnosti.Muslimani Trakije, sa svoje strane,glasali su za Venizelosa do izbora1936. godine. Odvojene izborne jediniceuvedene 1923. godine, više su za -do voljavale domaće političke nego štosu osiguravale autonomne manjinskepredstavnike u Parlamentu. 21 Ovemjere su od strane Visokog suda,1933. godine, proglašene protivnimus tavnom načelu jednakosti. Idejanametanja odvojenih izbornih jedinicaponovo se pojavila 1968. godine, uvrijeme vojne hunte, kada je Koordinacijkovijeće Trakije predložilo ustavniamandman kojim bi se muslimanskojmanjini u Trakiji omogućioizbor dva zastupnika, a u cilju one -mo gućavanja muslimana da osvojesva zastupnička mjesta u Trakiji, te,u konačnici, ograničavanja njihovogpolitičkog utjecaja.3.2. Vijeća lokalnih zajednicaSredinom devetnaestog stoljeća,Mithat-paša zajamčio je muslimanskomstanovništvu osmanske Rumelijestatus umnogome sličan onomekoji su uživali nemuslimanski milleti.Vijeća muslimanske zajednice(Cemaati Islamiye Encümenler) nas -ta la su po obrascu kršćanskih vijeća(dimogeronteies), jedne od najznačajnijihformi milletske samouprave nalokalnoj razini. Ta lokalna samoupravnatijela konsolidirali su Mladoturci:prema osmanskom Ustavu iz1908. godine, vijeća zajednica svakogmilleta bila su zadužena za vlasništvoi opće poslove zajednice. Narednihgodina, vijeća zajednica osnovanasu u svim administrativnim središtimau skladu sa lokalnim demografskimstvarnostima. Ovim aranžmanimaokončan je tradicionalni modelmilletske samouprave pod izravnomkontrolom tradicionalnih vjerskihvlasti te potaknuto formiranje nacionalnihideologija temeljem novihpredstavničkih političkih institucija.Nakon uspostave grčke administracijeu Tesaliji (1881.) i Novimteritorijima (1913.), ova forma lokalnihsamoupravnih tijela održavana jeza muslimane i Židove. Vijeće muslimanskihzajednica u Grčkoj zamijenilasu svoje osmanske prethodnike ipretvorena u manjinske institucijeunutar grčkog pravnog poretka, djelujućikao arbitar u stvarima koje setiču unutarnjih poslova zajednice tekao posrednik između muslimanskogstanovništva i grčke države. U prvojpolovini dvadesetog stoljeća, vijećamuslimanskih zajednica smatrala suse zasebnim pravnim sistemom, ubliskoj vezi sa vjerskim identitetommuslimanskog stanovništva, a i grč -ke vlasti su ta tijela poimala kao pripadajućimpravnom poretku različitomod savremenog javnog prava.Međutim, nakon okončanja Drugogsvjetskog rata i bugarske okupacijeTrakije, vijeća zajednica izgubilasu sve ovlasti i priznanje u grčkimzakonima. Umjesto toga, birani sukomiteti uprava vakufa koji će, nalokalnoj razini, početi uživati legitimitetpredstavničkih tijela muslimanskogstanovništva. 22 U ovom procesu,vijeća zajednica apsorbirana sui uskoro iščezla. Godine 1966., naprimjer,Predsjednik Koordinacionogvijeća Trakije u svome odgovoru PrefektuKsantije, primjećuje da naziv“turska ili muslimanska zajednica”više nije prihvatljiv jer, prema zakonu,komiteti uprava vakufa ne činesamoupravna tijela, nego tek pukeadministrativne organe za upravljanjeimovinom vjerske zajednice.Stoga “svi dokumenti ili pečati kojikoriste ove nazive trebaju biti vraćenikao neprihvatljivi”. 23 Ovo je primjer20 Pokušaji anti-venizelista da privuku muslimanske glasove uzrokovalaje unutar manjinske sukobe u Irakliu.21 Godine 1929., Inspektor za manjine predložio ie da se posebnekvote odrede i za općinske izbore.22 Godine 1950., Britanci su prve izbore za Komitete za upravljanjevakufima nazvali “općinskim izborima”, što predstavlja odjekpercepcije njihovog pridavanja značaja manjinama. Vidi, Britanskivicekonzulat u Kavali, povjerljivi izvještaj, od 27. januara1950. godine, FO 371/89009 (Zahvaljujem se Argyrisu Mamarelisuza ovaj dokument).23 Predsjednik Koordinacijskog vijeća Trakije Prefektu Ksantija,dokument o “pribavljanje zgrade za odbor muslimanske gimnazije“, od 26. oktobra 1966- godine, Arhiv Vanjskih i manjinskihškola, Opći državni arhiv, Kavala, F. 10.BEHAR 10873

ISLAM NA BALKANUpolitičkog pokušaja ometanja “nacionalizacije”postojećih unutarnjih promilletinstitucija tursko/muslimanskemanjine.Nakon 1967. godine, kada komitetiuprava vakufa više nisu birani,sa moupravu turske/muslimanskema njine preuzela su druga tijela.Na j značajnije od njih bilo je nezvaničniVrhovni komitet Zapadno-trakijsketu rske manjine (Bati TrakyaTürk Azı nlığı Yüksek Kurulu) osnovan1980. godine. kojega se početkom1997. godine - nakon perioda neaktivnosti- zamijeniti Savjetodavni komitetZapadno-trakijske turske manjine(Bati Trakya Türk Azınlığı DanışmaKurulu). 24 Ovo tijelo okuplja najistaknutijepripadnike manjine koji, zajednosa dvojicom izabranih muftijaKomotinija Ksantija, jesu izraz dominirajućegturskog nacionalnog identiteta.Međutim, grčka država, tursku/muslimanskumanjinu još poimau čisto vjerskom pojmovniku te priznajesamo njene izabrane predstavnikeu Parlamentu i općinskim skupštinama,ignorirajući gorespomenutasamoupravna tijela.3.3. Iznimke od vojne službeGrčkim zakonim predviđena sukontroverzna pravila kojima se reguliravojna služba muslimana naročitou doba izravnih sukoba sa Osmanskimsultanatom ili Turskom. U vrijemekada su muslimani mogli biratiizmeđu grčkog ili osmanskog državljanstva,bili su izuzeti od bilo kakvihvojničkih obaveza, kao i od bilo kak v -og poreza koji se odnosio na vo j na da -va nja (Zakon AΠZ/1882 i Zakon4213/1913, članak 14). Odlukom1550/1917, Privremene solunske vla -de, osnovan je posebni regrutni komitetza muslimane, koji je pozivao iregrutirao muslimane, iako ne u borbenisastav, što će potrajati sve do ka -snih 1990-ih.Čini se da su u vrijeme vojnog po -ho da u Maloj Aziji, muslimani imalipravo da plate (antisikoma) za nesluženjevojske. Zakonima 2400/1920 i2728/1921 o privremenom izuzećumu slimana (i Židova) od vojne služberegulira se iznos plaćanja za nesluženjevojnog roka u skladu sa osobnimprimanjima, za sve vrijeme trajanjavojnog pohoda u Maloj Aziji. Ovo praviloumnogome podsjeća na posebanporez (bedel-i-askeri) koji su osmanskevlasti ubirale do 1908. godine od zimija(zimmî) u smislu nadoknade za njihovonesluženje vojnog roka.Iako je načelo muslimanskog učešćau vojnim jedinicama prevladalopraksu izuzimanja, muslimani ni od1946.-1961. godine nisu služili vojsku,nego su izdvajali dio svojih prihoda,zbog odbijanja muslimanskih vojnikaza vrijeme građanskog rata da učestvujuu operacijama protiv ko mu -nističkih pobunjenika, među kojimaje također bilo muslimana. 25 Od 1961.godine naovamo, muškarci “muslimanskogporijekla” moraju is pu -njavati svoje vojničke obaveze, 26 uzDžamija u Trikaliizuzetak muslimana sa dodekaneskihotoka. 27 Nakon turske invazije Kipra,1974. godine, grčki muslimani izuzetisu od nošenja oružja i raspoređuju sena pomoćne dužnosti, po pu t javnihgrađevinskih radova. Od 1990.-tih,ovaj posebni tretman po la hko nestaje.Uz izuzetak nekih mu s limana “pomačkogporijekla”, muslimani Trakije nesluže vojsku kao oficiri.3.4. Manjinske dvojezične školeDanašnji manjinski obrazovnisistem ukorijenjen je u eri tanzimata(1839.–1876.), kada je Osmanski sultanatnamjerio obrazovati nove administrativnei vjerske elite za muslimanskimillet. Članci 40 i 41 Ugovoraiz Lozane reguliraju postojanje po -se bnog obrazovnog sistema za muslimanskumanjinu. U tom smislu, članak2 Zakona o manjinskom obrazovanju(694/1977) precizira da jesvrha manjinskih škola da“osiguranju i zaštite duhovni i etičkirazvoj učenika u skladu sa osnovnimdjelokrugom općeg obrazovanjai načelima kojima se rukovodi nastavniplan javnih škola u zemlji”.Njihov nastavni plan podijeljen je24 Za zbirku tekstova Komiteta od 1984. do 2004. godine, vidi,Fehim KELAHMET, Belgeleri (1984–2005), [Documents of theSupreme Committee, Management Committee, and ConsultativeCommittee of the Turkish Minority of Western Thrace,(1984–2005)], Gümülcine/Komotini: BTTADK, 2006.25 Simos MINAIDIS, The Religious Freedom of the Muslims in theGreek Legal Order, Athens/Komotini: Ant. N. Sakkoulas Publishers,1990, str. 341.26 Odluka Ministra odbrane, F.420.2/543285/Eng. 45”, u: Efimeridatis Kyverniseos, tom. B (1961), Nr. 247.27 “Mi ne pozivamo Turke Dodekaneza da se prijave u vojsku, iakosu grčki državljani “, Evripidis ZANNIS, (govor pred grčkim Parlamentom),u: Praktika tis Voulis ton Ellinon, sesija 65, od 10.marta 1963. godine, tom. 1963, str. 700.74

ISLAM NA BALKANUjednako na preovlađujući jezik manjine(turski) i zvanični jezik države(grčki). Stoga, obrazovanje manjinana mijenjeno je prije svega za muslimanskumanjinu koja obuhvaća ne -koliko etničkih i jezičkih (pod)skupina(Turke, Pomake, Rome), ali koristii elemente premonirajućeg identitetanacionalne (turske) manjine. 28Zakon o manjinskom obrazovanjupriznaje jezička prava temeljem vjerskepripadnosti te time pripadnicimazajednice uskraćuje pravo da promijenevjeru, da ne vjeruju ili pak, da sene izjašnjavaju o svojoj vjerskoj pripadnosti.Trenutni sistem prijeti na -stankom getoiziranog obrazovnogsistema koji onemogućava svakipokušaj miješanja stanovništva i kultura,to jest sprječava ljude da se kulturološkii nacionalno pomjeraju.Pre ma odluci iz 1977. godine, koja jejoš na snazi, “zabranjeno je grčkogpo rijekla, oba spola, da pohađaju ma -njinske škole”. 29 Manjinski učenici,pak, imaju pravo pohađati većinskegrčke škole; čak se nerijetko podstičuda upravo to čine: godine 2006., turskijezik je uveden kao strani jezik unastavni plan nekih grčkih javnihgimnazija u Komotiniju i Kasantiju.Me đutim, ova mjera se pokazala kaopotpuni promašaj, budući da nijedanmanjinski učenik koji je pohađao grč -ku školu nije izabrao ovaj predmet!S druge strane, u manjinskimškolama, razlika između “kršćans-kih” i “muslimanskih” učitelja (kojipre daju respektivno grčki i turski dionastavnog plana) je prikaz prevladanogplana manjinskog obrazovanja,čiji je pravni okvir gotovo nemogućeuskladiti sa osnovnim međunarodnimstandardima ljudskih prava. Ob -ra zovanje učitelja i nastavnika turskogdijela nastavnog plana još jeusklađen sa pro-milletskom logikom:oni se pridržavaju trogodišnjeg na s ta -vnog programa na Posebnoj pedagoškojakademiji u Solunu, umjesto četverogodišnjeguniverzitetskog programa;primaju se nakon posebnihispita i to pod uvjetom da su pripadnicimanjine. Nasuprot tome, od2006. godine, od profesora turskog je -zi ka u nekim javnim gimnazijama uTrakiji zahtijeva se da imaju istekva lifikacije kao i ostali profesori, ta -ko da je svršenicima Posebne pedagoškeakademije, ustvari, onemogućenozapošljavanje.Očuvanje komponenata manjinskogidentiteta, poput jezika i vjere, uliberalnom pravnom sistemu potičeniz dodatnih političkih i socijalnihproblema. Obrazovni sistem u Trakijije jedan od domena u kojemu nacionalneideologije zadiru u pravne nor -me. Politički intersi i neobrazovneznanosti određuju formu i sadržinuzna nja koje manjinske škole moguponuditi svojim učenicima, a postojećizakoni nisu u stanju pravim obrazovnimstruktura obuhvatiti manjinskurazličitost. Manjinsko obrazovanje,u formi u kojoj danas postoji, činise da je pred slomom, jer svršenicimanjinskih škola posjeduju veomanizak stupanj i razinu znanja i lošekvalifikacije, a manjinski učenici od2000. godine, sve više pohađaju grčkeškole. 30 Godine 1996., u cilju olakšavanjamanjinskim učenicima pohađanjagrčkih univerziteta i tehničkihškola, grčke vlasti su uvele posebnukvotu (0,5%) za visoko obrazovanjesvršenika manjinskih škola. 31 Takvota ustanovljena je u cilju kompenziranjajezičkih teškoća koje manjinskistudenti imaju pri polaganju prijemnihi drugih ispita na grčkomjeziku. Korisnici su svi učenici ma nji -n skih škola iz Zapadne Trakije, dokmuslimanski studenti rođeni u drugimdijelovima Grčke ne mogu uživatiovu posebnu povlasticu.Na kraju, iako ne posljednje, no v -im nacrtom zakona (2007.) osiguravase posebna kvota (0,5%) za namještenjau javnom sektoru za mu s li ma n -sku manjinu Trakije. Ova mjerapredstavlja napredak bez presedanau politici pozitivne diskriminacije,uprimjerujući vjersku pripadnostkao osnov određivanja ciljne skupinenekih pravila. Tako će trećina svršenikaiz reda manjina imati priliku dase zaposli u javnom sektoru u kojemuposljednjih 50 godina nije radio nijedanmusliman.3.5. Nadležnost muftijaMuftije su znalci/eksperti islamskogVjerozakona. Njihovu nadležnostGrčka je prvi put priznala 1881.godine, a potom i priznala 1913. Ugovoriz Lozane ni na koji način ne re -gulira ovu oblast, ali zakon 2345/1920je još na snazi. Prije razmjene stanovništva,postojalo je 35 muftilukaširom Grčke. Poslije 1923. godine,šest muftija je djelovalo u Epiru, je -dan u Solunu (zadužen za čerkeskemu slimane), te četverica u Trakiji;po slije 1945. godine, ostala su samotrojica u Trakiji (Komotini, Ksanti iDidimotiho), te jedan na Ro do su, iakoon nije uživao zvanično priznanje.S vremenom, muftije su ostvarilii određeni politički značaj prije svegazbog toga što su djelovali kao prvacisvojih zajednica te zvanični sugovornicigrčkih vlasti. Lokalne muftije,prije svih muftije Komotinija i Ksantija,bili su uključeni u rješavanjepolitičkih nesuglasica između Grčkei Turske, a u vezi manjine u Trakiji.U ovom kontekstu, način njihovog28 Islamsko vjersko obrazovanje prisutno je u gotovo svakom selu igradu. Kurseve Kur’ana (Kuran kursular) organiziraju lokalniimami poslije školskih obaveza, a prisustvuje im značajan brojpolaznika. Ovaj sistem vanškolskog vjerskog obrazovanja otkrivapojavu “mekšeg” političkog islama u Zapadnoj Trakiji. Može sedovesti u vezu sa turskim nacionalizmom i odrazom evolucijeislama u Turskoj od 1980.-tih, kao u slučaju Ksantija pod utjecajemizabranog muftije, ili uporediti sa tradicionalnijim islamom,kao u Komotiniju pod pokroviteljstvom zvaničnog muftije.29 Predsjednička odluka 483/1977, od 25. maja 1977. godine, čl.10.1” u: Efimerida tis Kyverniseos, tom. A (1977), Nr. 149.30 Konstantinos TSITSELIKIS/Giorgos MAVROMMATIS, Turkishin Greece, Ljouvert/Leeuwarden: Mercator Education, 2003; NeliASKOUNI, The Minority Education in Thrace: The Process fromMarginality to Social Integration, Athens: Alexandria, 2006.31 Zakon 2341 o obrazovanju, čl. 21, u: Efimerida tis Kyverniseos,tom. A (208), Nr. 208.BEHAR 10875

ISLAM NA BALKANUizbora bio je od ključnog značaja.Iako zakon iz 1920. godine reguliraovu oblast, muftije su uvijek biranekonsenzusom manjiinskih prvaka ipredstavnika grčkih vlasti. Međutim,nakon što je otpor konzervativnihvjerskih prvaka turskim nacionalistimaiščeznuo zauvijek, kontroverzeu vezi sa ovim pitanjem isplivalesu na površinu u najgoremmogućem svjetlu. 32 Tada je grčkaVlada odlučila promijeniti zakon omuftijama. U skladu sa novim zakonom1920./1991., muftije postavljajugrčke vlasti. Nakon postavljenjanovih muftija početkom 1990.-tih,manjinske elite reagirale su izboromdvojice muftija, u Komotiniju i Ksantiju,nezvaničnim procedurama. Teizabrane muftije suočile su su se sakrivičnom optužnicom i suđenjempred grčkim sudovima, što je Grčkukoštalo niza odluka Europskog sudaza ljudska prava zbog kršenja vjerskihsloboda. 33 Od tada u Trakijinaporedo djeluju dvojica muftija kojebiraju manjine, a koji utjelovljuju“nacionalizaciju” islama, te dvojicamuftija koje je postavila država, čijadjela imaju pravne posljedice i značaj.Cijelu situaciju dodatno kompliciračinjenica da trojica trakijskih muftija- ali ne i muftija Rodosa - djelujukao sudije, primijenjujući dijeloveislamskog Vjerozakona u domenu po -ro dičnog i nasljednog prava. Oni su,također, zaduženi za imenovanje ipostavljenje imama i mutevelija (mü-te velli, upravitelja vakufa), te sakupljanjezekâta (vjerskog milodara), au skladu sa potrebama mogu izdavatii fetve (pravna mišljenja i odluke).Ovakav sistem reguliranja nadležnostiunutar zajednica uživale su ižidovske zajednice sve do 1947. godine,34 sa izravnim referiranjem napravnu autonomiju koju je osmanskimillets sistem davao vjerskim zajednicama.Teoretski, islamsko pravo uGrčkoj je prije dobrovoljno nego obavezujuće,u smislu da su pravne ovlastimuftija stvar osobnog izbora. Pos -ljedično, muslimani su u prilici dabiraju između građanskog i islamskogsuda. U praksi, međutim, muslimanikoji se za mišljenje i presuduobrate građanskim sudovima od stranevećine pripadnika manjinskezajednice smatraju se “izdajnicima”,jer time izražavaju svoj politički stavi izbor. Štaviše, i grčki sudovi muftijamapriznaju ekskluzivno pravo tesu, sve donedavno, odbijali suditi idavati pravna mišljenja muslimanimakoji bi pokretali parnice na gra -đa nskim sudovima ne želeći biti op -tu ženi za povredu prava i autonomijemanjina. 35 To znači da su pripadnicimanjina bili obavezni poštivati pravnisistem koji karakteriziraju načelai norme koji odudaraju od standardaljudskih prava (u vezi prava žena idjece), kao i od proceduralnog zakona.Takva segregacija između “Grka”i “muslimana” u oblasti primjene za -kona podrazumijeva očevidne razlikeu pravnom tretmanu sličnih socijalnihsituacija građana sa jednakimpravima i nepripadnicima različitihmilleta. U jednom slučaju, nakon štoje građanski sud zanijekao nadležnosti vratio slučaj muftiji, potonji seopredijelio za šire tumačenje islamskogVjerozakona i izdao odluku (presudu)koja je u skladu sa građanskimzakonom. Međutim, u brojnim ostalimslučajevima, građanski sud samoratificira (potvrđuje) muftijske presudeuprkos očevidnom ustavnom problemu.3.6. Vakufska samoupravaU skladu sa člankom 1, Zakona1091/1980 o “administriranju i up ra -vljanju vakufima muslimanske ma -njine u Zapadnoj Trakiji i njihovomvlasništvu”, 36 vakuf je “stvarna iliopipljiva imovina ili prihod u vidudara u neprofitne, dobrotvorne ilipobožne svrhe ili pak, vjerska ili do b -ro tvorna institucija”. Institucija va -ku fa ishodi iz osmanskih vremena i ubliskoj je vezi sa vjerskim institucijamakao neposrednim primateljimaprihoda tih posjeda, što je u savremenompojmovniku uporedivo sa savremenominstitucijom fondacije. Vakufskaimovina je najznačajniji izvor pri -ho da za unutarnje institucije turske/muslimanske manjine: njima sepo krivaju svi troškovi ureda muftijate, u nekim slučajevima, osiguravajupla će za manjinske učitelje i nastav -ni ke.Zakonom o vakufima u Trakiji os -igurava se neposredan izbor članovatri Komiteta za upravljanje vakufimasmještenim u Komotiniju, Ksa ntiju iDidimotihou, a lokalnim starješinamadaje se značajna uloga u smisluzaštite njihovih kompetencija i autonomije.Međutim, u stvarnosti, članoveKomiteta za upravljanje va kufimajoš postavljau grčke vlasti, što predstavljaneposredno kršenje prava ma -njine na samoupravu. U martu 2007.godine, usvojen je Zakon o ne o po re zi -vanju vakufske imovine, 37 a Ministarvanjskih poslova je objavio da ćeuskoro biti usvojen i novi pravni statusvakufa, u okviru kojeg će se reguliratii izbor članova Komiteta za32 Vemund AARBAKKE, The Muslim Minority of Greek Thrace,vol. II, PhD, Bergen: University of Bergen, 2000.33 ECtHR Serif v. Greece, zahtjev: 38178/97, od 14. decembra 1999.godine; Agga v. Greece (No 2), zahtjevi: 50776/99 i 52912/99, od17. oktobra 2002. godine; Agga v. Greece (No 3), zahtjev:32186/02, od 13. jula 2006. godine; Agga v. Greece (No 4), zahtjev:33331/02, od 13. jula 2006. godine.34 Židovski vjerski sudovi (Beth-Din), koji se bave slučajevima izdomena porodičnog prava u skladu sa člankom 12, Zakona2456/1920 o židovskim zajednicama, raspušteni su nakon uvođenjagrčkog građanskog zakona 1946. godine.35 Yannis KTISTAKIS, The Holy Law and the Muslim Greek Citizens.Between Communitarianism and Liberalism, Athens/Thessaloniki:Sakkoulas Publications, 2006; Konstantinos TSITSE-LIKIS, “The Mufti’s Position in the Greek Legal Order, u: DimitrisCHRISTOPOULOS (ur.), Legal Issues of Religious Alterity inGreece, Athens: Kritiki/KEMO, 1999, str. 271-329.36 Akt 1091/1980 u upravljanju i administriranju vakufa muslimanskemanjine Zapadne Trakije i njihe imovine, u: Efimeridatis Kyverniseos, vol. A (1980), Nr. 267.76

ISLAM NA BALKANUupravljanje vakufima. Kontroverze uvezi sa vakufima su dobran primjerpolitičkih prioritiziranja i uravnotežavanjavlasti u domenu manjinskihposlova, u koje su uključeni politički,ekonomski i “nacionalni” interesi:izbor Komiteta za upravljanje vakufimavodit će prijenosu ovlasti i kontrolena vakufima i njihovom imovinomsa administratora bliskog grčkimvlastima na članove manjinskih elitapovezanih sa turskom nacionalnomideologijom. Međutim, ovakav razvojsituacije uvijek je dobrodošao kao diodemokratizaciijskog procesa manjineali i Grčke u cjelini. U decembru2007. godine, grčki Parlament ra s p -ravljao je o novom zakonu o vakufima.Zadržavajući grosso modo pravilaZakona 1091/1980, on odražava po -litičku volju grčkih vlasti da organizirajuizbore upraviteljskih komiteta.Međutim, manjinske elite burno sureagirale zbog nezadovoljavajućerazine autonomije nasuprot pravimaimenovanih i postavljanih muftija igrčkih vlasti.Vakufska imovina postoji i na Do -de kanesskim otocima. Na Rodosu i uKosu, vakufima upravlja Organizacijaza upravljanje vakufima, u skladusa Italijanskom odlukom iz 1929.godine, koja je na snazi još od 1947.godine.4. ZaključciKao što smo to već rekli, muslimanskemanjine u Grčkoj, politički ipravno, smatraju se “neo-milletom” upretežno kršćanskoj zemlji/državi.Od 1881., 1913. i 1923. godine, političkipredstavnici, lokalna uprava,vojna služba, obrazovanje, porodičnopravo i vakufi predstavljaju oblasti ukojima se primjenjuje niz pro-milletskihpolitika i pravila. S vremenom, azahvaljujući modernizaciji i demokratizacijidržavnih struktura i djelimičnojde-etnizaciji ideologije, ovajpro-milletski sistem unekoliko jeomekšan, ali je zadržao svoje institucionalnekarakteristike. Očuvanjetakvih institucija nije rezultat savremenihkretanja prema pravnom pluralizmu,nego pogodna inercija kaoposljedica antagonizma između Grč -ke i Turske, te međunarodnih obavezakoje instrumentaliziraju obje strane.Pravni status turske/muslimanskemanjine Trakije obuhvaća posebnamanjinska prava uporediva sagrađanskim pravima koja podrazumijevadržavljanstvo. Ova situacijačesto proizvodi sukobe pravnih no r -mi, kao u slučaju sa jezičkim pravimana temelju vjerske pripadnosti ili primjeniislamskog Vjerozakona. Najk -ri tičnije pitanje ostaje ograničenjapostavljena multikulturnoj integracijii očuvanju manjinskog jezičkogidentiteta ili, drugim riječima, odnosimaizmeđu individualnih i kolektivnihprava. Primjeri koji djeluju kaopozitivne mjere koje preduzima ilipo država država Grčka ustvari predstavljanaslijeđe osmanskog millet si -stema temeljenog na vjerskoj segregacijii protivi se trenutnim europskimpravnim standardima o ljuds -kim pravima poput spolne jednakostii prava na pravično suđenje. Manjinskeškole i muftiluci poprimaju velikiznačaj za očuvanje identiteta tursko/muslimanskema nji ne u Trakiji,ali svaki pripadnik manjine, u skladusa njegovom/njenom slobodno formuliranomželjom, treba imati stvarnumogućnost da živi u skladu sa tradicijomskupine iz koje potječe ili dabude asimiliran u većinsko stanovništvo.38 Ovaj problem tiče se i muslimanskihimigranata koji uglavnomnaseljavaju šire područje grada Ati -ne, a uživaju potpuno drukčiji pravnistatus.Sva ova pitanja i problemi odražavajuširi kontekst rasprave o bu -dućnosti islama u Grčkoj, što je uskladu sa načinima na koje Europarazmatra vlastito mnoštvo identitetai predviđanjima o njihovom obuhvaćanjupo litičkim i pravnim normama.U Grčkoj, teškoće i oklijevanjeda se definiraju granice izmeđuos novnih ljudskih prava i posebnihma njinskih prava, koja se nerijetkone podudaraju, najočevidnija su usmi slu rasprave o mjestu islamskogVje rozakona u grčkom i europskompra vnom poretku. Potrebno je pro -na ći zadovoljavajući način koji ćeobuhvatiti neliberalne manjinskeunu tarnje poretke (poput onih zas -no vanih na vjerskim normama) li -be ralnim pravnim kontekstom. 39 Toznači da niz pitanja zahtijeva hitneodgovore: šta je sadržaj grčkog ordrepublic kako ga definira Ustav i dru -gi te meljni akti grčkog pravnog po -re tka? Koja se islamska vjerozakonskapravila mogu smatrati protivnimdomaćim ordre public koje na -m eću europske institucije poput Eu -ro pskog suda za ljudska prava? Eu -ropski pravni poredak u nastajanjunapose radi na usklađivanju snažnihstavova o ljudskim pravima savišeznačnim pristupom manjinskimpravima. Stoga, izazovi vjerodostojnostii islamskog Vjerozakona i grč -kog/europskog pra v nog poretka os -ta ju bez valjanog od go vora. 40 Ali,ok lijevanje da se ra s pravlja i reguliraova oblast potkopava načelo jed -na kosti, značajan stup vladavine za -kona, te postavlja pitanje pravne si -g urnosti muslimana.37 Zakon 3554/2007, članak 7, o politikama prihoda i porezima, u:Efimerida tis Kyberniseos, vol. A (2007), Nr. 80, str. 1841.38 Stephanos STAVROS, “The Legal Status of Minorities in GreeceToday: The Adequacy of their Protection in the Light of CurrentHuman Rights Perceptions”, u: Journal of Modern Greek Studies,13 (1995) 1, str. 1-32.39 To je bio slučaj 2001. i 2003. godine sa redefiniranjem osobnogstatusa temeljem islamskog Vjerozakona primjenjivanog nafrancuskom teritoriju Mayotte u Indijskom okeanu.40 Prilagođavanje tradicionalnih obrazaca u savremene nije izvannamjere. Primjer rasprave u vezi sa ulogom islamskog Vjerozakonau Bosni i Hercegovini u međuratnom periodu (1918-1941.)te nakon pada komunizma (1989.) nudi primjenjivu paradigmukako se islamsko pravo može razmatrati u savremenom svijetu.Vidi, Xavier BOUGAREL, “Trois définitions de l’islam enBosnie-Herzégovine”, u: Archives de sciences sociales des religions,(juli, 2001.) 115, str. 183-201.BEHAR 10877

PRIČAPredrag MatvejevićMarioTe godine, u proljeće, počeo je rat. Nebom su prelijetali avionii zasipali bombama grad u kojem sam živio s majkom isestrom. Sjećam se sunčanih i vedrih dana, tmurnih i zabrinutihlica, zebnje i straha. Otac je otišao s vojskom prošle zime, poslalisu ga na frontu – dječak nije znao ni što je fronta ni gdje je. UMostaru je bilo nekoliko mostova s kojih sam gledao rijeku.Neretva je sa svakog od njih izgledala drukčije. Na Staromemostu najduže sam se zadržavao. Pratio galebove koji su dolijetalis mora i spuštali se pokraj mene na kamenu ogradu. U Hercegovinije više kamena nego zemlje. Teško se živjelo.Naš grad i njegovu okolicu zaposjeli su talijanski vojnici uaprilu 1941. Gledao sam ih s nepovjerenjem. Prvi kojeg samvidio imao je na glavi kacigu s dugim perom: bersagliere, čuosam da ga tako zovu. Preplašio sam se. Bilo mi je tada malo višeod osam godina. Osjećao sam da bih morao zaštiti svoju obitelj,napose sestru, nekoliko godina mlađu od mene. Postao sam usvojim vlastitim očima zaštitnikom, starijim od svoje dobi. Moliosam se uvečer, iskreno i naivno. Pohađao sam školu milosrdnihčasnih sestara, bijelih. Prestao sam se igrati. Izbjegavao sam prijatelje- imao sam malu pudlicu Bušku, ona mi je bila prijatelj.Pratila me je posvuda. Patio sam zašto majka mora toliko raditiizvan kuće. Bila je još mlada i lijepa, meni najljepša. Bio sam ljubomorankad je zastala da s nekim porazgovara: »Hajdemo»,vukao bih je za suknju.Otac se dugo nije javljao. Napokon smo saznali da je u logoruiz zarobljeničkoga logora prebacili su ga u logor za prisilni rad,negdje u sjevernoj Njemačkoj. Otkrili su da je rođen u Odesi i toje bilo dovoljno. Počeo sam mu pisati pisma, slao ih na adresukoja je sadržavala, uz ime i prezime, samo dvije riječi: «Njemačka»i «Stalag» - mislio sam da pošta sigurno zna gdje je to. Takosam počeo pisati. Ponekad mi se čini da cijeli život pišem pisma.I da ih najčešće šaljem na krive adrese.Nedostajalo nam je svega - kruha, odjeće, ogrjeva. Malasestra bila je svaki dan bljeđa. Liječio ju je stari doktor, zvao seJungwiert, nedavno je prebjegao iz njemačke «okupacionezone» u talijansku, gdje su Židovi bili ipak sigurniji. Izgovorio jejednoga dana riječ od koje smo svi protrnuli: tuberkuloza. «Djevojčicutreba dobro hraniti, da ozdravi». Hraniti čime, gospodinedoktore? Zatim se desilo nešto još gore: majka se vratila s poslabez nekoliko zuba. Jedino što se moglo u to vrijeme prodati ilizamijeniti za hranu bilo je zlato. Imala je zlatnih zuba. Dala ih jeizvaditi. Nije ih bilo dovoljno. Sve što se moglo kupiti za njih brzose potrošilo. A bolest nije prolazila.Tu zapravo počinje priča koju želim ispričati.Nadomak našega stana nalazila se kasarna, bivši konvikt u kojisu bili smješteni talijanski vojnici. Nastojao sam da ne obraćampažnju na njih. Klonio sam ih se - što će nam oni tu. Jednog danamajka me iznenadila: «Slušaj kako pjevaju, idu nedjeljom u crkvu,sigurno ima i dobrih ljudi među njima». Ponukala me da odem ukasarnu i zatražim od nekog vojnika malo riže, za bolesnu sestru.Naučio sam nekoliko riječi: riso, sorellina, malata. Prošao sampokraj jednoga, drugoga, trećega. Nisu se osvrtali na me, mislilisu vjerojatno da prosim. Jedan je svirao, sjećam se, na usnoj harmonici,drugi gledao neke fotografije, treći je bio zamišljen. Predtim posljednjim ponovo sam izgovorio, još razgovjetnije, svojurečenicu bez padeža i glagola. Prenuo se, pogladio me po kosi,posjeo kraj sebe. Rekao mi je nešto što nisam razumio, ali samshvatio da je to bilo blago i dobro. Dade mi znak da pričekam.Brzo se vratio s malom vojničkom porcijom, koja je izvanabila zelena, s poklopcem boje lima, sjajnim. Bila je puna riže.Nisam je ni okusio, sve sam odnio kući, sestri. Sutradan sam opetdošao, i prekosutra, i slijedeće dane, ponovo. Sestra se počelaosjećati bolje. Tako sam upoznao «svoga Talijana». Zvao se Mario.Bila je to najljepša priča iz jednoga tužnog djetinjstva.U jesen slijedeće godine talijanska je vojska prestala ratovati.Rasula se, predala, razbježala. Jedni su zarobljeni, drugi prisilnoprebačeni na istočnu frontu, u rusku zimu koju ljudi s juganisu podnosili, treći su lutali unaokolo pokušavajući se domoćimora te prebaciti nekim trabakulom na drugu stranu Jadrana.Vratiti se kući. Tad sam već imao jedanaest godina. Počeo samne samo osjećati nego i shvaćati što se zbiva. Jedne večeri,kasno, netko je pokucao na naša vrata. Tko je u ovo doba?«Mario». Ušao je tiho i oprezno. Rekao je nešto mome ujaku kojimu je otvorio vrata. Vjerojatno da se želi skloniti, sakriti, spasiti.Iza kuće se nalazila mala prostorija za pranje rublja: «veš kuhinja».Tu smo ga privremeno smjestili. Bojali smo se da ga ne78

PRIČAotkriju. Bilo je to opasno i za nas i zanjega.Svakoga dana oko podne donosiosam mu kriomice dio onog što smo i mijeli, u porciji zelene boje sa sjajnim limenimpoklopcem koju sam od njega dobio.Ne znam tko je više čekao taj susret -Mario, ko ji je bio po cijele dane sam inespokojan, ili pak ja, koji sam odjednompostao ravan od raslima, saučesnik. Sadsam već znao ne što reći na talijanskom iuspijevao još vi še razumjeti. Zapamtiosam dvije-tri riječi pjesmice koju je pjevušio,u kojoj se spominjao Lugano: «Addio,Lugano bella*». Gdje li je Lugano, kakvo jeto čudesno mjesto o kojem pjeva moj«tajni prijatelj»? Ne sjećam se koliko suzapravo trajali ti naši susreti. Nekad mi sečini dugo, nekad prekratko. Mario mi jejednoga dana objasnio da želi vidjetimoga ujaka, koji zbog povrede noge nijebio uzet u vojsku te je radio u pozadini«nešto» o čemu se u kući nije go vo rilo.Našli su se iste večeri, bez mene. Nije mibilo drago. Sutradan Mario je iščeznuo.Bio sam potišten. Zašto me nije obavijestio,kako je mogao takao otići! Napisaosam mu pismo. Nisam znao na koju bih gaad resu poslao. Majka je rekla da gamoram ba citi u peć. Ako ga nađu moglibismo imati neprilika. «Mario je u šumi» -to je zna čilo, u to vrijeme, da je otišao upartizane.Rat se nastavljao. Naše muke nisu prestajale,ali smo već bili naviknuli na njih.Rođaci sa sela, iz Čitluka, donosili su namonoliko hrane koliko je bilo dovoljno dapreživimo. Majka je i dalje mnogo radila.Vraćala se uvečer kasno, umorna. Zaduživalismo se - prodali sve što se dalo prodati.Svoje slobodno vrijeme provodio samza starim klavirom maštajući da postanempijanist, zaradim mnogo novca, vratimdugove, popravim mamine zube,nahranim gladnu djecu. Zaljubio sam se učasnu sestru koja mi je davala besplatnepoduke glasovira.Očekivali smo kraj rata, slušali navečerradio London i neku tajnu «hrvatskupostaju Zrinski». U Napulju su već bilisaveznici. Rusi su se približavali granicamanaše zemlje – od njih sam očekivaonajviše: među njima će se sigurno naćineki rođak iz Odese kojega dosad nismomogli upoznati, koji zna lijepo pjevati kaomoj otac. Davao sam mu razna imenakoja sam nalazio u očevim ruskim knjigamakoje sam počeo čitati: Serjoža, Oljeg,Volodia, Anatolij, Vsevolod. Ovo posljednjeje ime moga oca.Mostar je napokon oslobođen. Jednogfebruarskog dana u grad su ušli partizani,iscrpljeni i odrpani, ali odlučni.Među njima je bila i četa iz bataljona«Garibaldi», sastavljena od Talijana koji suim prišli. Kasno uvečer netko je opetzakucao na vrata. Bio sam uzbuđen, prepoznaosam kucanje poznate ruke.«Mario». Vratio se.Zagrlio me, poljubio, posjeo na krilo.Ostao je s nama u hladnoj sobi ne znamkoliko dugo. «Doći ću sutra.» Dolazio jesvakoga dana, tri ili četiri tjedna zaredom.Opet nam je pomagao. Saveznički brodoviveć su pristajali u dubrovačku luku idonosili oružje, opremu, hranu - paketena kojima je pisalo UNRA. Pamtim ih, svaštaje bilo u njima, čak i čokolade! Čekalismo ga uvijek oko podne. Kad će stići. Štoće ovaj put donijeti. Naš Mario.A rat još nije bio završen. Partizani suspremali proboj prema sjeveru, prekoIvan-planine. Uskoro su zauzeli Sarajevo.Posljednjeg ratnog proljeća otišao je snjima i Mario. «Vratit ću se», rekao je nanašem jeziku. Nije se više vratio. Ništanismo saznali o njemu. Posljednje vojneoperacije bile su teške, partizanska vojskanije bila pripremljena za frontalni sukob.Mnogi su izginuli, hametice. Mario biinače sigurno došao. Znao je da gačekam. A čekao sam i oca.Priča se time ne završava. Rat nije riješiomnoge stvari na prostoru kojem povijestnije sklona. Pošao sam na studij, ali nemuzike i klavira. Upisao sam se na romanskejezike u Sarajevu, počeo ozbiljno učiti italijanski. Zbog teških nesanica, koje su sevjerojatno začele u ratnim bdijenjima,morao sam privremeno prekinuti studij.Dočekala me vojna obaveza u najgore vrijeme:«tršćanska kriza» je prijetila da seopet pretvori u rat. «Trst je naš». «Životdamo Trst ne damo». «Zona A, zona B, bitće naše obadvije», izvikivalo se takveparole. Prebačen sam iz vojne jedinice uZemunu na planinu Platak, kraj Rijeke. Ublizini graničnoga prostora, svakoga smodana, ujutro i popodne, izvodili vježbe,nedaleko od zona «A» i «B». Marširali smosatima i padali od umora. Jurišali na zamišljeneneprijatelje, gađali ih, izvršavalinaredbe. «Ura!» Svake noći su bile uzbune,budilo nas, držalo u pripravnosti : «Ustaj»,«požuri», «neprijatelj ne spava». Ni janisam spavao. S druge strane granice i talijanskesu regrute vježbali za obračun snama, i oni su marširali na te «proklete Slavene»,jurišali na nas, gađali po nama.Mučila me pomisao na to da je možda iMario imao sina i da bih ga mogao ustrijeliti.Tješio sam se ipak da slabo gađam. (Idanas kad sretnem svoga vršnjaka u Italijipitam se je li i on bio među onima koje samtrebao ubijati ili koji su trebali ubiti mene.)Jedne večeri zatekoh se u predgrađuRijeke i začuh kako netko postrani pjevana talijanskom, tri mladića i jedna djevojka.«Vola, colomba bianca, vola»… Pjevalisu sjetno i tiho. Kad ugledaše vojnika ublizini, pobjegoše. Nisam mogao vjerovatisvojim očima: da netko bježi od mene,nervoznoga i nesvršenoga studenta,logoraševa sina, Marijevog prijatelja!Uskoro sam čuo istinitu priču o masovnomizgonu naših Talijana iz Istre. «L’Esodo».Čuo sam i protu-priču, također istinitu:što su sve učinile «skvadre» crnih košuljapo Dalmaciji i Crnoj Gori. Nisammogao povjerovati ni u jednu ni u drugu,premda sam osjećao da u objema imanešto što jedni i drugi ne žele priznati.Branio sam se u sebi. Pokušavao uvjeritisugovornike: podsjećanje na zlo ne možeizbaviti od zla; spor o krivnji ne razrješavasamu krivnju; izmirenje se ne zasniva naoptužbi. Izmišljao sam razloge koji su trebaliopravdati ne znam koga ni zašto.Pisao sam opet pisma.Navodio sam riječi prognanika iz Rusije:«Slušali su mnogo proroka u pustinji.Više im ne trebaju proroci. Dovoljna im jepustinja.» Kome i zašto?Tu se priča prekida.* « Addio, Lugano bella» - dio je pjesmešto su pjevali početkom dvadesetogastoljeća talijanski anarhisti, koji su se,zajedno s drugim anarhistima, sklanjaliu Švicarsku. U Ženevi je živio uz Bakunjinanajpoznatiji ruski Piotr Kropotkin,kojega su zvali «crnim princom».BEHAR 10879

PRIČASumeja RamadanLati narcisaS arapskog prevela Suada MuharemovićMoždaTrenutak pred predaju je najteži. Možda u tome i ležitajna njegove iznimne privlačnosti. Granica otpora samošto se ne istanji, nakon što se biće već rasteglo najviše štomože. Ponor nema obrise. Mašti potpuno nov i potpunozamršen. Dešava li se nešto ovakvo onima koje vode navješala?Možda. Neka vrsta nade ostaje s njima dok ne dođudo dna. Jedina je razlika u tome što njih vode protivno njihovojvolji. Mora da je tako milostivije. Mora da ih očajvodi u smrt i svemu dođe kraj. Ili se možda i dalje nadajusve dok ne dođe kraj. Razlika je u tome što kraj dolazi.Čim pilula uđe u moja usta, ja je ispljunem: “To jejedna malena pilula poslije koje ćeš spavati dubokimsnom. To je sve što se traži.” A to traže: prijatelji, prijateljice,moja braća i sestre, moja majka. Najbliža rodbina kujeplemenite zavjere – “poslije njih ćeš spavati dubokimsnom”. Potom počinju pregovori. Iscrpljujem ih. Moja sučula u potpunosti fokusirana. Hvatam svaki ton. Sva jemuzika u tonu. Preda mnom se pretvaraju iz jednog tonau drugi i poprimaju oblik – svjetliji, oštriji, jasniji. Oči im secakle. Njihova tijela, čak i malaksala, intenzivnije popunjavajuprazninu. Oči su im oukvirene crnim kolutovima i svipostaju rođaci, anđeli usamljene smrti. Grupiraju se ujedan front, a ja sama pružam otpor. Moje tijelo je pripravno,moj um je budan, upaljen strujom jasnoće, brzinomtreptaja troši “neurone” unutar hodnika mozga gdje istinaizgleda blještava, jasna i gdje je pamćenje danas željezo.Oni te ne mogu ubiti, jer bi u protivnom postali ubice. Onise samo žele uvjeriti da ćeš ti sama sebi presuditi.“Jedna malena ružičasta pilula poslije koje ćeš zauvijekzaspati a tvojoj patnji doći će kraj.”Počeci se mijenjaju kao što je to svaki put i običajpočetaka. Ne znam kada buka počinje opsjedati mojmozak, moj um, pamet, dušu. Misteriozna buka i nejasnizvuci. Postepeno buka ščepa sate sna, sat po sat, sve doksan ne postane sinonim za nepostojanje. Bolest i lijek,otrov i protuotrov – nedjeljivi jedno od drugog, kao i svedrugo. Plašim se. Ko to svojom voljom ide u nepostojanje?Ponekad ih i prevarim. Navodim ih da pomisle da sam ihprogutala. Oni se razvesele, a ja se rastužim. Srce omekša utuzi, a na mjesto pripravnosti i potrebe za samoodbranomdođe suosjećajna nježnost. Moje srce se raznježi premanjima, pa se promijene. Iščezne duboko crnilo koje jeuokvirivalo njihove vjeđe, a muzika tonova postane drugačija.Nestane ton obmane niz stepenice riječi. Postanumeleci – suosjećajni, brižni, dobrodušni. Kakvo ime dajemoAzrailu? Ili je Azrail drugo ime za milost? Međutim, onisu još uvijek u jednom frontu, kao zupci češlja, potpunosuglasni kao što su suglasni oni koji znaju jednu određenustvar, pa čak i ako se mimoilaze u ostalim stvarima.Razmimoilaženja mudrih neće im pokvariti ovu ljubavkoja među njima postoji sada. Sastali su se u ljubavi,rade ono što rade, a da i ne znam zbog čega. Znam samoda je namjera plemenita i da je jedna individualna smrt,moja smrt, zarad nekog višeg cilja i za dobro vječnije odmene a, možda, i od svih ljudi. Mora da je tako jer se nikone bi mogao predati takvoj sudbini.Gutam malenu ružičastu pilulu i moje tijelo vrlosporo preplavljuju znaci smrti, tako da počinje jaki skrivenipotres koji me obuzima od stopala, a završava se orgazmom,jačim, polaganijim i slasnijim od svega što samiskusila. Iza njega slijedi još jedan, pa još jedan, u talasujedan za drugim, istim intenzitetom i usporenošću. A kaduminu veliki dominantni valovi i mojom glavom zavladautrnulost, uvjerim se da sam već umrla, pa posvjedočimjasnim glasom, onako kako su me učili: “da carstvoGospodara dolazi i da nema drugog Boga osim Allaha”, amudraci oko mene se smiju. Evo, zadovoljni su sa mnom,ja sam zadovoljna njima i mir predaje zavlada.Svjedočim: Učinila sam sve što je u mojoj moći. Opiralasam se svom svojom voljom, ustrajavala do posljednjegtrenutka. Čak i kad sam vidjela da mi um lebdi daljinama ida nisam pala u očaj. Iako i dalje nisam shvatala, to nije bilozbog toga što sam štedjela truda, već zbog toga što jedobro veće od mog poimanja, kao i zlo, a Ti, Gospodaru,skrivaš se i pojavljuješ, poput žive si, varaš me Svojom ljepotom.Vidim Te i ne vidim, držim se za Tvoju pojavnost:drveće i planine, ruže i ljude. Kada Te ne živim u sebi kaobezosjećajnu ljepotu, darežljiv život, ispunjen u svakojokrugloj ćeliji, kada se sakriješ od mene iza ružnih betonskihzgrada i kada se podignu odvratni zvuci mikrofona,kad više ne vidim nebo od dima koji kulja iz spaljenogsmeća, tad se uhvatim za vjeru u ljude, djecu Tvojih suza,usta Tvoga smijeha i čeličnu blagu iskru Tvog vida i raznježimse prema sebi zbog donesene iluzorne presude.U tom sam trenutku malena djevojčica, štaviše – svadjeca u jednoj djevojčici – i kad se spremim za smrt,jedna ili druga, ili sve one u jednoj bit će nedjeljivi diomene. Moram obaviti ovaj iznimno težak proces. Moramih spasiti između nabora mog tijela i moje duše. Mojeduše kojom se hrani ta dvostruka šejtanka, višestruka –ona je ja i nije ja. Naređujem joj kao da sam svećenik kojizna hamajlije i zapise kojima se izmučena tijela oslobađajuzlih duhova. Pod mojim uzdisajima, pod topotom tevelike opasnosti, svaki atom moga tijela se trese. Moramje ubiti i sačuvati svoju dušu.Uzdizanje duha iz tijela je poput prelaska svile prekopovršine od krhotina oštrog stakla. Kako da joj dozvolimda prođe i podnesem hropac njene smrti, a da ne umrems njom? To je najveći rizik, ali me oni ohrabruju. Već su imna licima ucrtani obrisi dobrih zavjerenika. Ali ona je okrutnadobrota. I oni također znaju da bi me mogla ubiti, aona preživjeti ili bismo mogle zajedno umrijeti. Skupljamsvu svoju snagu. Prihvaćam strah od opasnosti. Sav svojživot dajem kao taoca smrti ili opstanka. Nema nikakvogzaštitnika ni prijatelja. Danas je svijet izgubio svoje pristalice.Stao je posmatrati nas, mene i nju, kako se borimo, aona je mogla biti jedna ili druga i mogla se transformiratina dobro poznati način da me prevari pa postane dvojeistovremeno. Ubojica ili ubijena. Naređujem joj:-Daj - Ana!-Umri, Ana!Ili me vidiš kako govorim:-Umri, Amina.Lekcija iz računanjaPosve gubi nerve, a maleno suhonjavo lice joj pocrvenitako da mogu vidjeti njene nježne brčiće oko oštrihusta ispod kojih su dva utisnuta luka, znaci dugog nezadovoljstvai gorčine. Gospođica Dajana Anis, Grkinja, kojabogate djevojčice podučava računanju i algebri. Nikad neskida crninu i stalno gubi nerve:You are stupid!Pruža ruku do pramena kose na malenom čelu i glavomudara o kristal trpezarijskog stola. Češki kristal izbrušenna ivicama masivnog cedrovog drveta, jednog masivnogkomada. Gospođica Dajana, upalih obraza, bjelilonjene kože skoro da otkriva precizno urezane vilične kosti,tako da se njena kratka kosa čini crnjom i sjajnijom.Nervozna i, naravno, brzo plane, a voli brojeve.Podigla sam ruku da opipam kosu. Ne osjećam ninajmanju bol. Glava mi je već otišla na spavanje. Negiranjeje jedino rješenje za spas ponosa. Reakcija je bilaspontana, iako nije bilo normalno da jedna djevojčica odjedva deset godina ne zaplače na takav prizor. Djevojkanije uvjerena u to da je počinila grijeh. Teško je odbitioptužbu jer ona zaista ne razumije matematiku. Ali izglednjenog lica ne odražava kolika je unutarnja nervoza kojuje prouzrokovao ne šok udarca glavom o kristal trpezarijskogstola, već nehaj. Ovo je bila jedina linija odbrane.Jedini dozvoljeni oblik za buntovništvo. Jedini oblik da sesačuva neprocjenjivo dostojanstvo. Presijecanje veza inegiranje svijeta. A kad njen otac uđe kod njih sa svojimuobičajenim optimističnim osmijehom, gospođica Dajanase požuri požaliti:– Vaša kćerka se pretvara da ne razumije. Ja znamda bi ona shvatila da hoće. Vaša kćerka, mozak joj je kaokamen.Osmijeh nestaje sa lica njenog oca i ona osjeća kakose ljutnja penje sa njega na nju. I on također na nju prebacujeodgovornost za to što ne razumije, jer bi inačepodigao glas, protestirajući zbog onoga što govori ovanervozna žena.Kristal na trpezarijskom stolu već je bio napukao i80

PRIČAkako to obično biva sa staklom, kako god bilo uglačano ilidebelo, prvo neznatno napukne na jednom malompodručju, a potom se proširi kao potok vode koji sebi krčiput u zemlji, u početku teško, a potom brže, a onda se razgranasve dok ne prekrije nezavidnu površinu.– Jeste li vidjeli? Rekla je, spremajući se za odlazak ipažljivo stavljajući olovke, linijar i gumu u tašnu, kao daželi pokazati da je ona organizirana žena, uredna, čista,praktična i brza – a prema tradiciji ove male kuće, sve suto bile odlike pametnih.– Da li ste vidjeli? Mozak joj je tvrđi od kristala.Klin se klinom izbija, ali staklo se slama ako ga udaritekamenom.Nikom nije bilo stalo do popravke razbijenog staklana trpezarijskom stolu. Stajalo je tako dugo vremena predočima svih, neoboriv dokaz o vrsti uma koji nastanjujeovaj mozak. Um koji ne zna računati. A sposobnost rješavanjaračunskih radnji najveći je dokaz inteligencije imozga. Sve ostalo: priče i romani, filmovi i drame, historija,poezija, slikanje i fotografiranje su stvari kojima sezabavljaju oni koji znaju računati i to nakon što su završilisa važnim, korisnim svjetskim stvarima. To je moj jediniizlaz. Tamo čovjek pravi za sebe svijet u kojem ne pucajustakla na trpezarijskom stolu. Ali čak i tamo sam spoznalada od stakla prave ogromna zvona koja prave razlikuizmeđu onih koji znaju računati i onih koji ne znaju. Računje, dakle, razlika. Tako da sam sebe naučila jedinom tadadozvoljenom računu. Račun je račun na Sudnjem danu,kako stoji u lekciji iz vjeronauke. Na Sudnji dan ljudi prelazepreko dlake, pa ko je bio dobar pada u Džennet, a ko jebio zao pada u Džehennem. Jedina moja briga bila je dane padnem. A sudnji dan je bio svaki dan. Međutim, oninaravno nisu znali da sam ja bila svjesna da krhotine ilomovi ne pogađaju staklo i kristal, već ih gađa kamenje.A ja sam počela misliti o kamenu koji je bio unutar mene.Čak i kad sam spavala, osjećala sam težinu svog mozga najastuku, osjetila sam svoje lice i znala da se ono u snu pretvarau lice kamenoga kipa: Meduze. Kad bih se razbudila,plašila sam se da mi pogled ne padne na njih, tako da višenisam nikome gledala u oči. Mislila sam da oni to nisu primijetilisve dok nisam otkrila da su sve to vrijeme onimislili kako sam se stidjela ikome pogledati u oči, ali nisurekli kako su to protumačili.Drugo poluvrijeme. Iščekivani entuzijazam ispunjavamoje biće. Neki uzbudljiv događaj samo što se ne desi.Beskrajno dugi dani, a ništa se ne dešava. Samo ovo iščekivanjepomiješano sa uzbuđenjem. Dani su obični.Budim se u pola osam. Škola je na udaljenosti od samonekoliko koraka. Perem zube, češljam kosu, vežem kravatui brzo stopala obuvam u mekane crne cipele. Sendviči ičaj me čekaju na stolu u kuhinji. Brzo jedem i brzo je ljubim– dadu Aminu, dok je majka negdje pozadi. Kadotvorim vrata, ona dolazi i stoji sve dok ne dođe lift. Nečujem joj ni glasa, ali je Amina jasna i snažna:– Baj-baj... baj, idi više Baj!Dani su obični, pa zašto mi onda srce ovako mahnitolupa. Nešto vrlo uzbudljivo samo što se ne desi. Ništavilo.Samo apsolutna pažnja, preciznost, obzirnost u svemu, niviše ni manje. Idem u školu opsjednuta ivicom pločnika.Obećava izvanrednost u vježbanju. To je pločnik isprednaše kuće, uvija se u jedan veliki polukrug i prolazi poredbrojnih zgrada, ali je to pločnik na čijem je kraju škola ičika Osman, krupni vratar Nubijac. Stižem do škole hodajućiivicom pločnika, do perfekcije trenirajući disciplinu. Au školi lekcije pišem pretjerano preciznim rukopisom.Sebi ne dozvoljavam da koristim gumicu za brisanje, a nakraju svakog časa učiteljica me grdi što sam spora, a nepohvali me zbog urednosti, preglednosti stranice, niti primjećujeda nema grešaka. Ovaj strah koji me preplavio inastanio se u moje biće liječim tako što pazim i vodimračuna o svim detaljima. Svjesna sam da je ovaj strah kojime obuzeo strah od greške, a mogućnosti da se greškepočine ima nebrojeno mnogo. Apsolutno su bezbrojne.Niko ne primjećuje, niti se iko sjeća osim mene.***Svaki atom u tijelu tanji se pod pritiskom brzogzastrašujućeg kruženja oko svoje jezgre. Tijelo samo štojoj ne prsne i ne rasprši se pod pritiskom čitave ove aktivnosti.Kući se vraća sa istim onim strahom sa kojim ju je inapustila ujutro, ali se na povratku stvari mijenjaju. Ivicompločnika nije u stanju hodati više od dvije kocke. U nju prodireosjećaj neuspjeha, tako da joj srce ubrzano lupa, onaosjeća da joj ćelije same sebe troše, a u ušima joj odzvanjaglas gospođe Kliver dok čita Vudsvorta. U magiju je uvijamuzika riječi, a srce joj zalupa na ritam pjesme, pa ubrzabez jasnog razloga. Umalo da potrči najbrže što može kakobi stigla na kopno sigurnosti. Tamo su joj majka, Amina ikuhar Abdo. Oni će razumjeti. Dvije po dvije stepenice preskačestepenište zgrade, drhtavom rukom otvara vratalifta, stiže do trećeg sprata, a duša joj izlazi na nos. Stiže dovrata stana i pritišće zvono. Strah je sada jači od obzirnosti,pa nogom udara o vrata ne bi li požurili. A kad jojAmina otvori, ne nasmiješi joj se. Lice joj je opako smrknuto,a u očima srdit pogled, čak gorčina. Zagalami, neopravdanoje optužujući:– Izvoli se presvući i umij se. Mati ti je kod frizera,ostavila me je u poslu, a ljudi samo što ne dođu na ručak.Izvinjavam joj se. Zbog čega joj se izvinjavam? Znamsamo da je vrlo važno ne praviti galamu. Tišina je vrlovažna ili neću primijetiti ako se nešto desi. Grlim je okovrata, preklinjući je, ali mi ona sklanja ruku još više semršteći i još glasnije reče:– Ženo, idi, samo pravite probleme.Gutam sve ovo i odlazim da se presvučem, a u glavimi počinje zvoniti. Nije rekla ništa što bi zvalo na odgovor.Čekam i promatram.***Malo potom dođe joj majka i počeše posljednje pripremepred dolazak gostiju. Majka u svojoj “kancelariji”hitro, ali krajnje precizno, stavlja cvijeće u vazu. Na trenuzdahnu, a kad pred nju dođe djevojka, isprva je ni nepogleda, a zatim reče:– Imaš li ti ikakav drugi džemper osim tog što siobukla?Glava joj je umotana u neku zvonjavu koja izbija iznjene nutrine i zaglušuje joj uši. Ne zna da kad god joj srcepožuri i kad osjeti da joj tijelo troši život brzinom munje ilimožda i brže i ne može sve ovo podnijeti, ona sama nemože podnijeti.Evo, dada Amina sada pjeva u kuhinji, ljutnja joj jeveć isparila. Majka pedantno aranžira cvijeće uprkosškripcu s vremenom, a otac dolazi zadovoljan, samouvjeren,u pratnji jedne inostrane delegacije na tradicionalniegipatski ručak: sarma s lišćem vinove loze, riža sa začinima,pečena ćurka i dinstani crveni luk, a prije toga jednavelika riba s majonezom, ukrašena tako da je izgledalakao prava riba. U očima su joj bile dvije crne masline, a namjestu usta mrkva urolana u obliku širokog bezbrižnogosmijeha. Mora da je bilo i mesa, povrća, a nakon svegadošle su i jagode u ružinoj vodici i štaub cukeru, čaj odnane, jedan za drugim u malim okruglim šoljicama za čajs kojima su kružili konobar Mahmud, u svojoj potpunobijeloj galabiji, i njegova tetka Nubijka. Nije bilo vina,samo svježi sok od nara.Brzo pričaju, brzo jedu i brzo planiraju poslijepodne,možda i sutradan ili dan poslije njega. Baklje aktivnosti ienergije.Kad nakon svoje majke uđe u kupatilo da opere ruke,ugleda majku kako suši ruke izuzetno bijelim peškirom,istom onom energijom i aktivnošću. Iz nje je izbijao mirisnarandže iako narandži nije bilo za ručak. Zausti da neštoupita, ali brzo zastade jer je iznenada, kao da joj je nekoprišapnuo, shvatila da mirisi imaju tajne.Zašto njoj nije uređeno ono što njima izgleda uređeno?Da li oni pate od svojih ćelija kao što pati ona?Ulazi u svoju sobu i uzima uže iznad kutije s igračkamai počinje preskakati. Ovo je jamac da će se riješiti ovogosjećaja koji je proždire. Potom ulazi Amina i grdi je:– Otac ti spava.I dodaje: preskakanje konopca u kući donosi nesreću.Zar nemaš “homework”?Imaš li ti išta drugo osim brige, Amina? Čim se riječipopeše do ivice jezika, ponovo je preplavi skriveni osjećajgrijeha.Sumeja Ramadan je egipatska spisateljica i prevoditeljica. Rođena je 1951. godine u Kairu.Studirala je engleski jezik i književnost na Kairskom univerzitetu te doktorirala na Trinity Collegeuu Dablinu 1983. godine. Njene prve dvije knjige su zbirke kratkih priča i to: Drvo i bakar (1995.) iMjesečeve faze (1999.).Lati narcisa, njen prvi roman, objavljen je 2001. godine i iste je godine dobio nagradu MedaljaNedžib Mahfuz za književnost. Preveden je na engleski i francuski jezik. Sumeja Ramadan se bavii prevoditeljstvom. Prevodi djela Virdžinije Vulf, a osnivačica je i Foruma “Women and Memory”,neprofitne organizacije koja se bavi historijom žene u arapskom svijetu.BEHAR 10881

INTERVJU: Janja Beč NeumannIntervju: Janja Beč-NeumannRazgovarao: Edvin Kanka ĆudićU Srbijinemapolitičke volje i nemamoralnog kapacitetaJanja Beč - Neumann je srbijanska sociologinja i istraživač genocida. Diplomirala je tehnologijuna Beogradskom univerzitetu, a doktorirala sociologiju na Zagrebačkom univerzitetu i UniverzitetuCambridge. Profesorica je na Univerzitetu u Sarajevu, Bologni, Hamburgu, Dubrovnikui Novom Sadu. Poznata kao rijetki glas razuma koji je u Srbiji pozivao na priznavanje da jetokom rata 1992. - 1995. počinjen genocid nad Bošnjacima. Članica je Međunarodnog udruženjaistraživača i profesora genocida. Nominovana za Nobelovu nagradu za mir 2005. godine.Razgovor je vođen u Beogradu.Kako danas dolazi u Srbiji do su -očeljavanja sa prošlošću? Da liima nekih promjena?Prije nekog vremena sam imalaintervju za Radio Slobodna Evropa ikoristila sam izraz autizam. Mislimda suočeljavanja u Srbiji nema uopšte,zato što je to ipak neovisno. Ukolikopostoje niži segmenti otpora gdjespadaju Žene u crnom, Helsinškiodbor, razne aktivnosti i razni pojedinci,to je dobro. Na tom nekomnivou postoji taj deo u Srbiji, koji senalazi dole i to je jako dobro. To se nesme poceniti. Posebno taj proces kojiide ka gore, ali aktivnosti koje određujedržava, njene strukture i njeneinstitucije, koje se nalaze na vrhu,potpuno su blokirane. Time su zamene mnogo važniji pojedini ljudikoji se istinski bave time kao što suŽene u crnom, Četiri lica Omarskekoji vode mladi umetnici. S tim, akoto ne dođe do državnog nivoa i državnihinstitucija i ako ne dođe do sinhronizacijeta dva procesa, to će svebiti potpuno uzaludno i onda će processuočeljavanja mnogo duže trajati.U svakom slučaju, potrebna je sinhronizacijau državnim institucijamai otvaranje pitanja o genocidu i poricanjukao posljednjoj fazi strategijedržave. Država koristi svoje resursekoji su u suštini resursi građana ikoji su dati na upravljanje toj politicii radikaliziranoj političkoj eliti kojoj82

INTERVJU: Janja Beč Neumannu ovoj situaciji suočeljavanje nije cilj.Štaviše suprotno, ona terorizira, i svepokušava da ostane na stepenuvečne žrtve: Srbi su uvek žrtve!U kom smislu?Oni još uvek nisu izašli iz traumeKosovske bitke. To je najdublja trauma.Dvije najdublje srpske traumesu Kosovska bitka i Jasenovac.Kosovska bitka je problem, jer se tovidelo po zakletvi žandameriji. Onaje bila zastrašujuća: Srbija majka!Kosovo majka! Isto kao da nikonema majku! Kao da ih majka nijerodila, nego kao da je Srbe donelaroda. Ja to ne razumem. To su mladiljudi koji imaju po dvadeset godina.Kako bi to sada bilo kada bi mađarskažandamerija u Budimpešti govorilao Sremu kao o svome teritoriju.Sulejman Veličanstveni nije 1521.godine uzeo Beograd od Srba, negood Mađara. To je bio mađarski grad.To su vrlo strašne stvari. To su opetopasne stvari. Opasno se igrati sapravima drugih, kada srpski narodkao kolektivitet nije prošao traumeJasenovca. Ono se samo koristilo zamanipulaciju, a ne za istinski prolazakkroz traumu. Uporno se Jasenovackoristi za manipulaciju patnje,stradanja, koje ova radikaliziranaelita od ‘91 pa do danas upotrebljavalaza svoje politike. Sve su to bilenebuloze oko teritorija. Zašto će misve to, ako imamo mrtve, ako imamopustoš, ako nemamo omladine. Od -avde ljudi beže. Ne vrednuju ih kolikotreba pa onda oni idu tamo gde ćese bolje osećati. Poricanje kroz državnestrukture najviše političke eliteje cilj da se zločini i genocid relativizirajui da se potpuno negira.Često tvrdite da je Srbija postgenocidnodruštvo? Šta pod ti -me podrazumjevate?Pod time podrazumevam da je todruštvo koje ima iskustvo genocida.To nije Rumunija, Bugarska, ovi našisusedi, koji to nemaju. Mi to imamo.O tome se predaje u celom svetu.Uvek kada se govori o XX. veku kažese da je započeo sa Jermenskim genocidomi završio sa genocidom protivBošnjaka, u toj istoj Otomanskoj ca r -evini koja je tada imala neko drugoime. Kada se govori o tom veku, ondase govori o Jermenskom genocidu, go -vori se o holokaustu, Kambodži, Ar -ge ntini, Ruandi i Bosni. To je nažalosttragično iskustvo, i to je teško na -s leđe koje je ostavljeno narednim ge -ne racijama. U Srbiji se pošlo od pripremaratovanja, prošla je i faza go -vora mržnje, kojom ste vi morali oz -na čiti tog drugog, a to su bili Bošnjaci,od nosno Turci, kako to ovde 90%ljudi još uvek kaže. Znači, Turci subili ti koji su bili krivi za sve. Oni subili krivi za sve što se dešavalo i nanjih je usmerena ta agresija zbogpredhodno neprođenih trauma. Onisu bili ta grupa na koju se fokusiralasva ta agresija, jer su ti Turci činiliovo ili ono, ali po celoj Evropi je feudalizambio surov, a ne samo na Balkanu.Agresija se preusmeravala na lju -de koji uopšte nemaju veze sa tim, alije bila dobar izgovor i što ne smijemozaboraviti, da veliki broj ljudi ima og -romne koristi i to se ne radi samo okrivičnoj pravdi nego i o socijalnojpra vdi. Ovde se privatizacija izvršilakroz pljačku i ratove. Ne možete tektako naterati ljude da ubijaju Turkeili već nekoga samo zato što vam sene sviđaju, ali ako vi kažete: Da su tonaši neprijatelji, oni su nas uvek ubijali,oni će nas opet ubijati, onda većljudi kreću da to čine.Kad se završi rat, onda se najboljevidi ko je imao interesa od toga.Posle rata imate drugačiju situaciju.Eto, kako se danas ova država brineo svojim ljudima? Pa ne brine seuopšte! Kolika je stopa samoubistvameđu bivšim vojnicima u RepubliciSrpskoj? Kolika je stopa samoubistvau Srbiji? Zašto ja to nikad nigdene mogu da nađem? Zašto se to kri -je? To je vrlo osetljiva tema, i ne -ovisno da li su ti ljudi činili zlo ilinisu. Taj narod je sada ostavljen, na -pušten i nikome ne treba. Te sadljude treba skloniti, oni smetaju!Tre ba gledati tokove novca, intereseko jima su profitirali mnogi. Ovo je -ste post-genocidno društvo i ne zatošto ja tako mislim, nego zato što je toočigledno po sedam presuda Međunarodnogsuda za bivšu JugoslavijuPotrebna je sinhronizacija u državnim institucijama i otvaranjepitanja o genocidu i poricanju kao posljednjoj fazi strategije države.Država koristi svoje resurse koji su u suštini resursi građana i koji sudati na upravljanje toj politici i radikaliziranoj političkoj eliti kojoj uovoj situaciji suočeljavanje nije cilj. Štaviše suprotno, ona terorizira,i sve pokušava da ostane na stepenu večne žrtve: Srbi su uvek žrtve!jer je u svim presudama reč o tome,da su to saučesništva u genocidu, po -kušaji genocida sl...Krenula su suđenja Karadžiću iMladiću...Oni su ogromni dokazni materijal.Bila sam na suđenju Ratku Mladiću12. jula i to je jedan osećaj kojidotiče sve žrtve. Žrtve nikada nisuhomogena kategorija. Vrlo je teškodokazati genocid. Optužnica za Ka -radžića je trebala biti jedinstvena, ane podeljena. Morala je biti jedinstvena,jer je to bio proces. Trebao seprikazati proces od ‘92 koji se završiokrvavim finalom u Srebrenici ‘95.god.. To je vrlo važno da se to takopo stavi, jer je to važno, da se kaže dase to desilo, jer je u Srbiji dominan t -no da se kaže, da se to uopšte i nijedesilo.BEHAR 10883

INTERVJU: Janja Beč NeumannO kakvoj onda kulturi govorimo?Ova kultura je dominantno kulturalaži, prevare i zastrašivanja. USrbiji bi samo nekoga mlatili. Ovdeje toliko prisutan taj policijski mentalitet,koji je kondiciniran da se sva -ki problem rešava silom. Zašto uSrbiji stalno treba nekoga da mlate?Mlate svoju decu, svoju mamu, svojuženu... problemi mogu da se rešavajui na drugačije načine. Međutim,zanimljivo je da ovo društvo raste uneznanju. Nije istina da svi misle:Nož, žica, Srebrenica. To misle ek s t -re mi. Stašno je to, što je ogromna ve -ćina odgojena u tome da uopšte ne -maju pojma. To su te zone ćutanjaposlije velikih trauma.Pobjeda Tomislava Nikolića uSrbiji? Je li to znači da se Srbijavraća u devedesete godine prošlogastoljeća?U Vojvodini on nije pobedio i onnije naš predsednik. 56% naših građanaje glasalo protiv njega. Bilo binajbolje da pitate nekoga iz Srbije, onjihovom predsedniku. On jednostavnoza mene kao Vojvođanku nijepredsednik.Je li se govori o mogućnosti ne -za visne Vojvodine?Ne bih znala reći šta će biti.Međutim, to nisu neke stvari koje supredvidive. Međutim, Vojvodina usvakom slučaju je jedina od osamfederalnih jedinica koja nije nezavisnadržava bivše Jugoslavije. Mi smobili kao i Kosovo, autonomna pokrajimai bili smo deo Srbije. Imali smosvoj Ustav, svoju izvršnu, i zakonodavnuvlast. Vojvodina je bila premasvim pokazateljima iza Slovenije, ipo bogatstvu i po nacionalnom dohotku.Slovenija je imala oko pet hiljadai nešto, Vojvodina je imala tri i polhiljade. Srbija je imala hiljadu išesto. Svaka domačica, ako joj kažeteda je Vojvodina imala tri i polhiljade, a Srbija hiljadu i šesto, znatće ko je bio napredniji. Postavlja sepitanja ko je platio taj rat... Rat jeskupa stvar. Neko je to morao platiti,jer to nije humanitarni događaj.Koliko su samo trajale pripremeratova?Dvije najdublje srpske traume su Kosovska bitka i Jasenovac.Kosovska bitka je problem, jer se to videlo po zakletvi žandameriji.Ona je bila zastrašujuća: Srbija majka! Kosovo majka! Isto kao daniko nema majku! Kao da ih majka nije rodila, nego kao da je Srbedonela roda. Ja to ne razumem.*Vojvodina je platila te ratove, a sada spada u nerazvijene deloveSrbije. Sve je devastirano, ekonomski opljačkano. Jedini ratni plenSrbije je Vojvodina. Kakva Republika Srpska, pa to nema veze! SaRepublikom Srpskom se samo baca prašina u oči nepismenomstanovništvu. Kako može biti Republika Srpska ratni plen. Pa ona jesiromašna. Pa ko je finansirao Republiku Srpsku sve vreme? Pa Srbija!Ko je platio rat?Vojvodina je platila te ratove, asada spada u nerazvijene deloveSrbije. Sve je devastirano, ekonomskiopljačkano. Jedini ratni plenSrbije je Vojvodina. Kakva RepublikaSrpska, pa to nema veze! SaRepublikom Srpskom se samo bacaprašina u oči nepismenom stanovništvu.Kako može biti RepublikaSrpska ratni plen. Pa ona je siromašna.Pa ko je finansirao RepublikuSrpsku sve vreme? Pa Srbija! Uoptužnici protiv Slobodana Miloševićapiše da je 96% novca iz budžetaodlazilo za Republiku Srpsku. Naravno,taj se novac nije mogao uzimatiod onoga ko ga nema. Vojvodina jeimala ispod 10% stanovništa koji suživeli ispod linije siromaštva. Srbijaje imala skoro 13%. Sad je u Vojvodinidrastična razlika. Srbija i Vojvodinase mogu da drže samo preko sile!Iz Vojvodine je otišlo preko 10% stanovništakoji su bili ne-Srbi. Ne-Srba je otišlo oko 200 000 pod pritiscima,ili, kako to mi kažemo, puzećirat. Mi nismo imali bombardovanje,nismo imali silovanja, ubistva, ali jeogroman broj otišao pod pritiskom istrahom prodavajući svoju imovinuza bescenje. To su uglavnom bili ne-Srbi ili pak ljudi koji su bili u antiratnompokretu, ljudi iz mešovitihbrakova. Međutim, došlo je 400 000izbeglica.Gdje je Vojvodina danas?Vojvodina je sada srpska pokrajina.Nije to nikada bila, ali sadajeste. Prvi talas na Vojvodinu je bio1918. godine kada su Mađari oterani,drugi talas kada je pola milionaNemaca 40-tih godina pobeglo, istalno se naseljavalo samo srpskosta novništvo. Vojvodina je unutrašnjakolonija Srbije, koja samo služiza pljačku njenih resursa i naseljavanjesiromašnog stanovništva. Me -đu tim, da Vam odgovorim na jednood predhodnih pitanja. Šta značikancelarija u Briselu?! Je li to neštološe. Međutim, Vojvodini će da sezabrani, jer se tako gubi kontrola.Jesu li izmireni odnosi izmeđuSrbije i Hrvatske?Šta to znači izmireni? Kako ćebiti izmireni, kad u Srbiji što god dakažete, oni odgovoraju: “A Jasenovac!“Oni još uvijek nisu ni završilisa Kosovskom bitkom, i naravno dane mogu biti izmireni. Srbi se miresa Otomanskom imperijom preko84

INTERVJU: Janja Beč NeumannMislim da je glavni problem što Srbija imasvoje žrtve, ali da je broj počinitelja koji sudrugima nanosili zlo, strašnonesrazmjeran. Srbija ima najmanji brojžrtava, a najveći broj počinitelja zločina.*Ovde je nasilje ogromno, siromaštvoogromno, jer je posle rata uveksiromaštvo, jer ste morali ratove daplatite. Ljudi u Srbiju su postalidezorijentisani, nezaposleni, gladuju, a zaKosovo se isplaćuju kojekakvi dodaci.serije Sulejman Veličanstveni, zatošto to ceo svet gleda. Ovde samo togledaju. Imate i taj vic pa kaže: CarLazar trči kod Karađorđa i kaže:Karađorđe diži se, moramo se boriti,idu Turci, a Karađorđe odgovora: Nakom kanalu?! Eh, to vam je to! Mo -žda je ovo smešno, ali ja ozbiljnogovorim. Na antropološkom nivou,Srbi prepoznaju sebe u tim odnosima,u tim serijama. U suštini, srpskinarod se počeo oslobađati traumatek kad se Kosovo odvojilo. Ovdevećinu stanovništa baš i briga zaKosovo. To je jedna tanka elita kojamanipuliše sa raznim grupacijama,ali ovde se još uvek nije završilo saJasenovcem.Uopšteno gledano, ovde ljudi nepodnose kritiku, zbog svog niskogsamopoštovanja. Ovde je samopoštovanjejako nisko i najomiljenija ulo -ga je uloga žrtve. Svi ljudi bilo individualnoili kolektivno ako imajunisko samopouzdanje, vole da se vi -de kao žrtve. Ovde ljudi baš i nemajumnogo načina da se dokažu pokvalitetu, po svome znanju, po svojimsposobnostima, po svojoj dobroti.Ovde se samo dokazujete preko pljačke,nasilnošću i slično. Srbi i Hrvatiće morati da rešavaju puno stvarida se kroz tu traumu Jasenovcaprođe, razgovara o tome, a što se tičesuđenja koja se vode ona mogu bitiispolitizirana. Mogu oni i da se nagode,kao što su to učinili stvaranjemKraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.Nije to bila Kraljevina Srba, Hrvata,Bošnjaka, Makedonaca, Slovenaca iCrnogoraca. To je bila KraljevinaSrba i Hrvata, pa su nekako dopustilida budu i Slovenci. Nije to bilo slučajno.Oni mogu da se nagode naračun Bošnjaka i Crnogoraca.Kako ocjenjujete rad Haškog tribunala?Mislim da je Haški tribunal bioprvi međunarodni krivični sud kojije bio moguć iz dva razloga, a to je,zato što je završen Hladni rat i što sekonflikt događao u Evropi. Da sam upravu pokazuje da je Guatemalaimala genocid, pa Argentina, Urugvaj,Čile, pa cela Afrika se pati, alikad se to desilo u Evropi, onda je sudi uspostavljen. Samim tim, što jeosnovan sud, to je bio civilizacijskiiskorak. Način na koji je osnovan, dali je on politiziran, ili pak da li je tobila amnestija za prehodne događaje,to je već druga tema. Dominatnoje bilo da je to institucija za pravdu.Mnogi nisu presudama zadovoljni?Vi morate da shvatite, da imaloših optužnica. Ne može sudija presuditiprema lošoj optužnici. Nije totako jednostavno, zavisi puno i odistrage, od toga kakvi su tužioci,zavisi i od sudija. Drugo, sve te željeda Haški tribunal reši sve naše probleme,to je potpuna iluzija. Moramouzeti odgovornost u svoje ruke. Mojaocena suda je upravo u njegovimtemeljima, i Richard Goldstone seizborio da to bude prije svega institucijapravde. Da li je sud imao greške,naravno da jeste. Mislim da bibez suda ovde bilo još gore. Bilo biskoro tragično. Ja pozitivno ocenjujemrad suda, uz sve njegove greške.Svaki tužioc je ostavio svoj ličnipečat.Po prvi put nije bio vojni sud?Da li će takvi sudovi na međunarodnojsceni zaživjeti?Međunarodni sud za bivšu Jugoslavijuje bio prvi. Drugi sud je bio uRuandi. Iz toga je nastao Rimskistatut i Međunardni krivnični sudkoji je postao stalni sud i koji imamogućnosti da sudi u svim zemljamakoje su članice. Postoje i ti mixsudovi. To je sud u Kambodži. Kambodžakoja pretrpi genocid od 1976.do 1979. tek 2007. godine dobija sud.To je sporazumni sud UN-a i njihovevlade. To je pomešani međunarodnisud i neki njihov lokalni, a cilj je dase sudi počiniocima najvišeg ranga.Oni nisu imali kao MKSJ različiteBEHAR 10885

INTERVJU: Janja Beč Neumannnivoe npr. od Erdemovića pa do Miloševića.Nakon suda za Kamdbodžuimamo sud za Istočni Timos i to su tisudovi koji su neki prelazni oblici kanekom stalnom sudu. Međutim, da liima smisla suditi danas tim ljudimaza Kambodžu? To su već dosta stariljudi. Ipak, smatram da ima i to nesamo za ljude koji su preživeli nego iza njihovu decu. To je dobro zbognasleđa traume.Kada će se Srbija suočiti sa svojomprošlošću? Kada ćemo govoritio demokratskoj Srbiji?Mislim da je glavni problem štoSrbija ima svoje žrtve, ali da je brojpočinitelja koji su drugima nanosilizlo, strašno nesrazmjeran. Srbijaima najmanji broj žrtava, a najvećibroj počinitelja zločina. Zato će to ićijako teško. Njena kulturna i intelektualnaelita, profesori na univerzitetimakoji treba da proizvode znanjekao osnovu za razvoj zajednice, nisuse ogradili time što su nešto govorili,ili pisali o tome. Oni koji su to učinilisu potpuno marginalizirani, čestorizikujući svoj život, kao što je biopokojni prof. Ljubiša Ristić. Zastrašujućimali broj ljudi iz te elite sečuje. Šta da kažemo za Srpsku pravoslavnucrkvu? Šta možemo reći zaekonomsku elitu? Kako su oni postalielita? Pre svega umetnici, učitelji,sveštenici bi trebali biti ti koji moralnoposmatraju taj problem.Šta onda činiti?Kada bi recimo partijarh Irinejrekao da se dogodio genocid, ali da nekaže ALI i oni su nama to radili, jer jeto već relativizovanje zločina. Ako bito rekao patrijarh, kao što je to rekaopartijarh u Bugarskoj u vreme holokausta.Zahvaljujući tom 80% Jevrejaje spašeno u Bugarskoj, zato što sunjihovi lideri govorili o tome. To jebitno. To je poruka. To je taj moralninivo da se kaže: Stidite se toga štoradite? Evo, zašto to ne kaže NovakĐoković? On je prominentan. Njegaceli svet zna. Njega znaju svi mladi.U Srbiji se pošlo od pripremaratovanja, prošla je i fazagovora mržnje, kojom ste vimorali označiti tog drugog, ato su bili Bošnjaci, odnosnoTurci, kako to ovde 90% ljudijoš uvek kaže. Znači, Turci subili ti koji su bili krivi za sve.Oni su bili krivi za sve što sedešavalo i na njih je usmerenata agresija zbog predhodnoneprođenih trauma. Oni su bilita grupa na koju se fokusiralasva ta agresija, jer su ti Turcičinili ovo ili ono, ali po celojEvropi je feudalizam bio surov,a ne samo na Balkanu.*Srbi se mire sa Otomanskomimperijom preko serijeSulejman Veličanstveni, zatošto to ceo svet gleda. Ovdesamo to gledaju. Imate i taj vicpa kaže: Car Lazar trči kodKarađorđa i kaže: Karađorđediži se, moramo se boriti, iduTurci, a Karađorđe odgovora:Na kom kanalu?! Eh, to vam jeto!Ali Novak Đoković to nije učio?Pa Novak Đoković se penje natribinu za kosovske demonstracijeu februaru 2008. god. i tamo urla iuzvikuje: Kosovo je naša majka! Toje taj problem. Takav problemimali smo u Kambodžiji. Njima jeta kompartija Crvenih kmerazamenjivala porodicu, majku, sve...Ovi naši polažu zakletvu tako štose kletu da im je Kosovo majka.Molim Vas, ovo mora postati zemljasvih građana, jer šta je sa namaVojvođanima koji nismo Srbi. Hoćeli sada nas neko da ubija u logorima,stavlja u vagone... Umjesto dažandamerija štiti svoje građane,ona će da štiti jednu naciju. Oni ćeočito da mlate sve one koji nisuSrbi i koji ne misle kao što ti Srbimisle. Hoće li tako mlatiti Vlahe pojužnoj Srbiji, Mađare po Vojvodini,Bošnjake po Sandžaku, Rome pocijeloj teritoriju. Sad se pitam, kogaće oni sve da mlate sa takvomzakletvom... Ovde je nasilje ogromno,siromaštvo ogromno, jer jeposle rata uvek siromaštvo, jer stemorali ratove da platite. Ljudi uSrbiju su postali dezorijentisani,nezaposleni, gladuju, a za Kosovose isplaćuju kojekakvi dodaci.Koliko će to još trajati?Bojim se da će naše suočeljavanjetrajati zaista dugo. Ja bih volelada to bude što brže, jer je todobro za ljude. Ja to tako mislim.Možda je to pogrešno, a ja mislimda ovde nema političke volje i nemamoralnog kapaciteta. Kada će sesituacija promeniti, ja to stvarnone znam, a ako nastavimo da ćutimo,onda se to sigurno nikada nećedesiti. Samo da Vas podsetim da jena Gazimestanu bilo oko milionljudi. Za stajanje Žena u crnom zaSre brenicu bilo je kao i uvek tridesetakaktivistki nja/aktivista, ugra du Beogradu koji ima oko dvami liona stanovnika. To vam je do -bar pokazatelj društvene svesti.86

PRIKAZI I KRITIKEKad Sarajlija u Jerusalimučita Zagrepčanca u Saraj’vuFilip Mursel Begović, Begovi su pali na tjeme, KDBH Preporod, Zagreb, 2012., 323 str.Piše: Eliezer PapoNe znam da li je to uvijek bilo tako. Često mi se čini da jest,mada bih se ponekad zakleo da nije; ali (bar) današnji čovjek imana raspolaganju (u nekom polusvjesnom lageru) čitav niz identitetakoji se stalno smjenjuju. Ponekad je dovoljan i najmanji unutrašnjiili spoljni, ugodni ili neugodni poticaj - pa da interes (kakou smislu koristi, tako u smislu zanimanja) koji nas povezuje snekom identitetskom grupom izblijedi, pred interesom koji nas,barem na neko vrijeme, pridružuje nekoj drugoj grupi. Koji ćeidentitet biti važniji od ostalih u bilo kom konkretnom momentu- rodni (onaj koji objedinjuje gotovo sve muškarce, bez obzirana njihovu rasu, etničko porijeklo ili vjersko opredjeljenje, sjedne – a gotovo sve žene, s druge strane), porodični ili jezični,etnički, vjerski ili socioekonomski, stvar je polusvjesne ili polunesvjesneprocjene svakog pojedinca.Logično je pretpostaviti da su ljudi oduvijek skakali iz jedneidentitetske orbite u drugu; ali mi se, ipak, čini da je nekada tihorbita bilo mnogo manje, te da su u tradicionalnom društvu istebile, nekako, paralelnije i manje međusobno usuproćene – takoda prelazi sa jedne na drugu nisu bili toliko oštri kao što su danas.Upravo zbog moje vlastite stalne usresređenosti na te složeneidentitetske poruke koje stalno šaljemo svijetu koji nas okružuje,i koje neprestano dobijamo od drugih, lako sam uplovio u FilipikeMursela Begovića. Još lakše sam se poistovjetio sa Begovićevomborbom sa njegovim različitim identitetima, koji ga razvlačei osvajaju, kojima se predaje i od kojih bježi, kojima se radopriklanja – e da bi ih, poslije par strana, nerijetko poslije pukihpar redova, ošinuo nekom šeretskom opaskom, promućurnomprimjedbom ili duhovitim opisom apsurdnih situacija u koje nassmiješta igranka zvana život.Jedan, meni jako drag, jevrejski vic govori o nekom staromSefardu koji se 1948. godine preselio iz Istanbula u Jerusalim, dabi poslije tridesetak godina života u Svetom Gradu, jednog danarekao ženi iznebuha: “Pakuj se… vraćamo se za Tursku… hoću daumrem kao Jevrej”! “Bog s tobom”, zaćuđena će žena, “pa oduvijeksu Jevreji dolazili u Jerusalim da ovdje umru”; na šta će muž,sasvim opušteno: “Ako umrem ovde, šta će svijet reći? Umro onajTurčin. Ali, ako se vratimo u Istanbul, pa umrem, svi će reći: Umroonaj Jevrej.” Upravo na ovaj vic me je podsjetila Murselova priča“Zagrepčanec u Saraj’vu”. Slično Sefardu iz vica, i Mursel je potegaood Hrvatske, u kojoj je (shodno poznatom ratnom razvitkudogađaja) stasao u osjećaju manjinstva, bivajući uvijek mnogoviše Mursel nego Filip, da bi došao u Bosnu i otkrio da je, u očimamnogih bosanskih, dakle nedijasporičnih Bošnjaka, on ipakmožda malo previše Filip. Ako ništa, jezički (“naš si čo’ek, a takosmiješno govoriš”). Murselova (ili ono bi Filipova) jezička različitostidovodi do toga da pedijatar, Hasan, prečuje dva suglasnika uimenu LukMaN, sasvim siguran da se dijete zove Luka. Motiv jezičkedrugačijosti pojavljuje se ponovo u anegdoti “Kužite šejhefendija”,u kojoj Mursel prenebregava činjenicu da je jedna od“bitnijih” razlika između hrvatskog, bosanskog i srpskog dijalektanekadašnjeg zajedničkog jezika u regionalnom supstitutu glagolashvatati. Dok u Zagrebu, eto, i Bošnjaci kuže; u Sarajevu pripadnicisvih četiriju konfesija kontaju, a u Beogradu svi kapiraju.Bilo da Mursel govori kao novopečeni muž (ugrožen intere-BEHAR 10887

PRIKAZI I KRITIKEsima žene i cijele njene rodne grupe), kaoponosni otac (koji se nada da će njegovsin ispuniti njegove snove, baš kao što onnije ispunio snove svoga oca), bošnjačkidržavljanin Hrvatske, Zagrepčanec uSarajevu ili kao vjernik-musliman; njegovglas je uvijek (ili, tačnije, najčešće – azapravo bi najtačnije bilo reći sve češće ičešće, iz teksta u tekst, a mnoge sam čitaoin real time, hronološki, kako su i objavljivani)prvenstveno glas zapitanog čovjekakoji pokušava da nađe ili podari smisao(“Jer taj mučni posao dade Bog sinovimaljudskim da se muče oko njega”, Biblija,Knjiga Propovjednikova 1:13) vlastitomiskustvu i iskustvu različitih vlastitih identitetskihgrupa, ipak kontrolišući vlastitedosege gotovo stalnim virenjem prekoplota drugih grupa i pojedinaca, živozainteresovan da shvati kako oni shvaćajusebe, njega – ili, uopće, međuodnossvega sa svim. Stoga, ma koliko da je uovoj zbirci tekstova bilo mjesta na kojimasu me moje vlastite identitetske orbitelocirale na tačke gledišta dijametralnosuprotne onima na koje se u datommomentu smjestio Begović, ipak jeneusporedivo više bilo mjesta na kojimasam se iskreno saosjećao sa njegovimidentitetskim hrvanjima – ili jednostavnouživao u njegovoj erudiciji, iskrenosti,raskošnom duhu i oštroumnom stilu.Kako se ne nasmješiti pred majstorskimnatuknicama poput one: “Kroate sakravatama čekaju tramvaj” (“Kako odvehabije napraviti Mahatmu Ghandija”),koja neminovno stavlja u pogon svečitaočeve lične asocijacije na tipična naša,balkansko-kafanska, razmetanja i razMI-Tanja o srednje-evropejstvu, nebalkanstvui “nadmoćnosti” jedne naše kulturenad svim ostalim, intonirajući istovremenoi autorov stav prema ideji kulturnogsupremacionizma? Kako se grohotom nenasmijati autorovom samo-pre”krštavanju”u Tulifilipana (“Rob Roy i BaboHood”), autentičan islamski cvijet hrvatskognaroda? Kako ne saosjećati sa Begovićevombalkanskom verzijom Dr. Džekilai Mr. Hajda (“Jesam ja spavao, ali nije efendiMursel”) i na koncu kako ne biti dubokodirnut rečenicom napisanom podnadahnućem novotkrivenog očinstva:“Učinit ću to jer ti su mezari drvorediidentiteta moga sina. Jednom ću i ja bitito drvo čiji je korijen tevhid, a granebogobojaznost” (ponovo “Kako od vehabijenapraviti Mahatmu Ghandija”)?Begovićev stil je ličan. On se nedodvorava, nego radije potiče čitaoca(ponekad čak malo previše direktno) nahvatanje u koštac sa onim što Begovića udatom trenutku žulja. Unatoč činjenici damu stavovi gotovo uvijek zvuče priličnorezolutno i definitivno, oni se ipak stalnomijenjaju – i to ne protekom čitavih decenija,nego mnogo brže i očiglednije. Zbirka,naime, obuhvata tekstove nastale ušestogođu 2006 – 2012, i svejedno pružauvid u čitav niz evoluirajućih stavova.Nerijetko, i promijenjeni Begovićev stavodjekuje istom onom rezolutnošću ko -jom se odlikovao i prvotni stav, za koji seza lagao nekad ranije - ali ko ne vjeruje uono što govori ne može očekivati ni damu povjeruju drugi. Jednako tako, ko sta -lno i vjeruje i govori jedno te isto – ili jeveć jako star (barem duhom, ako ne i tijelom)ili samo deklamuje tuđe misli i stavove.Begović je iskren. Njegovi stavoviodslikavaju njegovu ličnu istinu, dosegnutuu datom trenutku. Izmjene u njegovimstavovima, međutim, ukazuju da(ma koliko se ponekad činilo da on samoizvikuje svoju istinu) on, ipak, i te kakopomno osluškuje kako viku drugih tako iodjek vlastite vike. U protivnom, njegovobi pisanje bilo statično, kao pisanje mnogihdrugih bosansko-hercegovačkihkolumnista, čije kolumne čitamo samo iznavike i iz nedostatka boljih – premdabismo, poznavajući njihov jedan i po stavo svemu, te poznavajući nedjeljnu vrućutemu, uvijek lako mogli pretpostaviti štaće pisati u njihovim kolumnama, te kakoće se onaj jedan i po stav dovesti u vezusa temom koje se svaki BiH intelektualacmora dotaći te nedelje.Sugerisao sam autoru, a ne znam da liće sugestiju prihvatiti, da ispod svakogteksta napiše i kada je i gdje izvornoobjavljen, jer držim da će Bosancima iHercegovcima biti zanimljiva evolucijanjegovih stavova o Bosni i Hercegoviniuopšte, te posebno o Bošnjacima i njihovojdosadašnjoj i odsadašnjoj ulozi u BiH.Na jedan se način, naime, vidi Bosna gledanaočima Bošnjaka u Zagrebu – a nabitno drugačiji način se ista ta Bosna vidiiz Sarajeva, očima zagrebli muhadžera.Begovićeva Bosna, od njegove lične hi dž -re pa na ovamo, sve je manje idealna alinesretna zemlja kojoj ne daju i kojoj se neda, a sve više stvarna Bosna, kakvu i samipoznajemo, vječito razapeta između različitihstremljenja i strahova (što je najgore,često opravdanih) svojih stanovnika i njihovihsloženih simultanih poli-identiteta.Mislim da se hronološkim praćenjemBegovićevog pisanja o Bosni i Hercegovinisasvim jasno može uočiti sazrijevanjenjegovog ličnog uvjerenja da jeprava građanska država najbolje rješenjeza složenu bosansku situaciju. Jednoje kada se taj stav iskazuje sa pozicijasekularnog evropskog liberalizma; anešto sasvim drugo, novo i nesvakidašnje,kada se isti stav iskazuje sa pozicijaislamskog promišljanja (a Begovićevugao gledanja definitivno jeste i islamski)i jake bošnjačke svijesti. Ista ona slijepasila i ideološka prisila koja je svojevremenobila omrazila proklamovane vrijednostiprethodnog sistema mnogimvjernicima, danas je, prešavši u ruke vjernikai nacional-patriota, polučila sličanstepen gađenja među svim ljudima kojimasu prisila i nasilje strani.Naša prava prestaju tamo gdje počinjuprava drugih. Ta granica nije uvijeklako uočljiva, niti ju je lako definisati - alije, barem, “utješno” što i prava drugih prestajutamo gdje počinju naša. Možda nijeblesava ni ona narodna, samo nek komšijicrkne krava. Uz blagu izmjenu, dodavanjeslova i: samo nek i komšiji crkne krava,mogli bismo je pretvoriti u osnovu nekognašeg novog koncenzusa. Ekvifrustracija,ravnomjerna raspodjela frustracije zbognemogućnosti da se ikad ostvari san bilokoje grupe, mogla bi biti dobrom osnovomza pax bosniaca i novi-stari bosanskimodus vivendi. Čini mi se i da je to jednaod bitnih, stalno prisutnih – a ipak neiskazanihporuka ove zbirke. Samo je susretsa pravom i stvarnom Bosnom i Hercegovinommogao dovesti do takve evolucijestava autora, čiji prvotni stavovi odišuidealizmom posmatrača iz daleka, a potonjirealizmom vrlo svjesnog sudionikabosansko-hercegovačke sadašnjosti.88

PRIKAZI I KRITIKEMostar izknjiževno-kritičkog uklonaSafet Sarić, In Facto, Centar za mir i multietničku saradnju Mostar; Mostar, 2012.Piše: Enes RatkušićKad profesor književnosti,autor dvije sjajne monografskestudije o Edhemu Mulabdiću iOsmanu-Azizu, poeta u duši,“najednom“ iskorači van oblastiza koju se svojevoljno opredijelio, ikrene tumačiti društvene pojave iprocese, reakcija okoline uglavnom sesvodi na uobičajeno lakonsko geslo: “Odkud ga u jednom takvom poslu“? No,ukoliko ozbiljnije u jednom podužemkontinuitetu sagledamo cjelokupan opusSafeta Sarića, njegove spoznajno-teorijskepreokupacije, onda zbirku kolumnipod nazivom “In Facto“ možemo prihvatitisamo kao logičnu posljedicu, svojevrsnusublimaciju njegovih intelektualnihpreokupacija od prvih pjesničkih korakado statusa univerzitetskog profesora.Zbog čega jedan takav iskorak, poformi i karakteru bitno “drugačiju oblast“,čije granice u najvećoj mjeri određujustandardi političke analitike, doživljavamologičnim?! Prvenstveno iz razloga štoknjiževnost samu po sebi, bez obzira nametamorfoze društvene potrebe i imperative,jednostavno ne možemo postavitina bilo kakve tračnice koje bi vrludaleizvan društvenih tokova i problema. Bezčovjeka u mnogostrukosti njegovihodnosa i doživljaja svijeta, književnostpraktički ne bi postojala. Književnost je nakoncu samo jedna specifična perspektivapromatranja svijeta u kome čovjek, njegovunutrašnji svijet kao i njegove društveneveze predstavljaju njenu temeljnutematsku preokupaciju.Od jednog intelektualca, s druge strane,bilo bi neprimjereno očekivati šutnju,Izvodeći ih na brisani prostor,na kome prikrivanjepredstavlja čin “nemogućemisije“, Sarić problemezapravo demaskira i čitaocupodastire bez ikakvih uvijanja,oslobađajući vlastitu retoriku isame pomisli na vrludanja,koja bi oštricu kritike ublažilaili problematski elegantnozaobišla.odsustvo razložne reakcije, pogotovo ozbivanjima u gradu, koji je po mnogimocjenama prolazio kroz najveća povijesnaiskušenja i izazove. Upravo zato u ovojknjizi kolumni Mostar i mostarski problemi,sagledani kroz prizmu univerzalnihvrijednosti i principa, predstavljaju okosnicunjenog sadržaja.U moru mostarskih problema Sarić jeimao i dosta sreće, s obzirom da praktičkiniti jedan ozbiljniji magazin, a pokretanoih je popriličan broj, nije održao kontinuitetizlaženja. Ipak, četiri godine, kolikosu izlazile Hercegovačke novine(2004. – 2008.) bio je dovoljanperiod za Sarića, da izloži vlastitapromišljanja koja, naravno, ni problematskini administrativno nisuograničena Mostarom. Naprotiv, mostarskiproblemi koji sadržajno dominirajusamo su, zbog svojih ekstremnih specifičnosti,bili interpretativno najegzemplarnijiza suštinsko sagledavanje političkih,kulturnih, ekonomskih i svih drugih problemau zemlji.Ono što je u slučaju ovog štiva veomavažno napomenuti jeste samo konceptualnorješenje, sortiranje samih tekstova,koje je Sarić poredao na principima dramskescene u snažnoj dijalektičkoj vezi: protagonisti– događaji – pojave. Ono što tojdijalektičkoj vezi, opet, daje posebnusnagu jeste paradigma samog pristupa,zasnovana na snažnom isticanju univerzalnihvrijednosti i principa. Takva spoznajno-promatračkaperspektiva naprostorazgolićuje sve aktere povijesne dramekoja se odvija pred našim očima, “servirajući“ih u nepatvorenoj formi. Izvodeći ihna brisani prostor, na kome prikrivanjepredstavlja čin “nemoguće misije“, Sarićprobleme zapravo demaskira i čitaocupodastire bez ikakvih uvijanja, oslobađajućivlastitu retoriku i same pomisli navrludanja, koja bi oštricu kritike ublažila iliproblematski elegantno zaobišla.Kako bi vlastite poglede oslobodioBEHAR 10889

PRIKAZI I KRITIKEbilo kakvih ograničenja, što je greška u koju upadaju mnogikolumnisti, koja se u pravilu očituje u nedosljednim definicijamaproblema kao eminentno “bosanskih“, “balkanskih“ i sl., Sarić cjelokupnuratno-poratnu zbiljnost sagledava kroz prizmu svjetskopovijesnesituacije, ne libeći se pri tom snažno razobličiti licemjerjesvijeta, koji se deklarativno pozicionira na jedan, a praktičnopolitičkina potpuno drugačiji način.Ova dimenzija se snažno osjeća u tekstovima u kojima autorknjige secira i skenira likove poput glavne tužiteljice Haškog tribunalaCarle Del Ponte ili međunarodnih medijatora ChristianaSchwarza Schillinga i Lajčaka, sagledavajući ih u kontekstu klasičnihfarsi, manipulacija pravdom ili pregovaračkim marifetlucima,koji sa demokratskim standardima nemaju bilo kakvih dodirnihtačaka. Šta više njihovu pojavu Sarić hrabro, ne libeći se otvorenostiizricanja, razmatra u kontekstu tendencija najmoćnijih sila svijetada ostatak svijeta dovedu u stanje bespogovorne planetarneposlušnosti.U povećoj galeriji likova u Sarićevim kolumnama mjesto suzbog različitih uloga u ratu i miru našli: Jadranko Prlić, Ivo MiroJović, Stjepan Mesić, Alija Izetbegović, Haris Silajdžić, ZdravkoTomac, Slobodan Praljak, Milorad Dodik, Vojislav Šešelj, SlobodanMilošević, Fikret Abdić, Jusuf Prazina, Franjo Tuđman, Jole Musa,Radovan Karadžić, biskup Ratko Perić, Božidar Vučurević, Leo Pločkinić,Milan Bodiroga, Dijana Čuljak, Smiljko Šagolj, Adin Hebib...Događaje i pojave autor analizira u “svjetlu“ njihovih angažmanastatusno ih, manirom režisera dramske radnje, pozicionirajući imodgovarajuću ulogu – pozitivaca ili negativaca. S obzirom da samambijent u kome ih tretira u biti implicira destrukciju, najveći brojnjih dobio je ulogu negativaca. Uz to cijela drama odvija se u uvjetimavladavine mediokriteta, koji naprosto hrle “poklopiti“ i prigrabitisve društvene uloge. Ipak, pojedini likovi iz Sarićeve galerijeotvaraju tračak nade za pojavu svjetla na kraju jednog tunela.Ono što, na samom kraju, posebno treba podvući, kad je o ovojknjizi riječ, jeste sama priroda kolumne. Sarićev stil, dakako, nadilaziklasiku novinarskog standarda. Taj eminentno esejistički pečat,koji otkriva autorove autentične sklonosti, je više nego vidljiv.Autor se ne ustručava da igrače na sceni uvede u koloplet Selimovićevihjunaka glasovite “Tvrđave“, razotkrivajući na jednom oprobanomreceptu njihova mentalna stanja, pobude i skrivene ambicije.Ali, ta hermeneutika, mora se priznati, cijelom štivu daje posebankvalitet. Taj stil čitaoca oslobađa od stereotipnih formulacijasvakodnevnice sa kojima se suočavamo listajući štampu, i na nekinačin ga usmjerava na povratak istinskoj riječi, gdje je zasigurnospas i pribježište, ukoliko iole imamo ambiciju da napustimopodručja u kojima je “svetost riječi“ oskrnavljena i zlurado obezvrijeđena.Polazeći od činjenice da je knjiga kolumni Safeta Sarića u najvećojmjeri sadržajno fokusirana na Mostar, odnosno, na problemesa kojima se ovaj grad i njegovi stanovnici suočavaju, treba podvućida svako ko uistinu u spisateljskom smislu kani išta ozbiljnijepoduzimati na tom planu, “In Facto“ bi morao uzeti za obaveznoštivo. Naravno, ukoliko o Mostaru, s obzirom na osjetljivost temeuzrokovane pored ostalog i hiperprodukcijom skribomanije,namjerava izgraditi što objektivniju predodžbu.Redovni profesor na Filozofskom fakultetu i Fakultetupolitičkih nauka Univerziteta Crne Gore te redovni članDukljanske akademije nauka i umjetnosti od osnivanja,čija su djela prevedena na više stranih jezika, Šerbo Rastoder(1956., Radmanci, općina Berane), čiji je osnovni interesHistorija Crne Gore i Jugoslavije XIX. i XX. vijeka te teorijsko-metodološki problemi historijske nauke, nakonbogate osobne biobibliografije, ovaj put se odlučio oknjižitihistoriju jedne porodice – Resulbegovića, ne bi li na tajnačin ostavio zapis koji bi potomcima bio putokaz i izvorčinjenica koje bi pojasnile kontinuitet, porijeklo i statusjedne značajne i ugledne porodice. Pritom ističe da uCrnoj Gori nema značajnijeg bratstva i plemena kojinemaju svoju monografiju u obliku pamfleta ili babalogijanastalih na nepouzdanim kazivanjima pa sve do naučnoutemeljenih iskaza. No, autor će također ustvrditi da upostojećoj historiografiji skoro da nema primjera da jepredmet obrade bila neka porodica, bratstvo ili plemekoje ne pripada kršćanskom korpusu u vjerskom smislu,odnosno, bošnjačkom u nacionalnom smislu. Rastoder uintervalu dužem od četiri vijeka prati kretanje i razvoj jednogbratstva (porodice) koja je egzistirala u različitim sredinama,državama i sistemima uz pouzdani kronološkikontinuitet priče o Resulbegovićima. Početak je naznačenprvim pomenom imena, a završetak je situiran u XX. vijek.Rastoder napominje da se historija ne može napisati jednomza svagda – ona se piše.Po vlastitom uvjerenju, on će nam skrenuti pozornostna činjenicu da čak i oni koji drže do svog porijekla jedvada mogu obuhvatiti opis generacijskog kontinuiteta urazdoblju od pet koljena (150 godina unazad). Pritommisli da samo djelatni ljudi proizvode određene društveneposljedice te ostavljaju vidljive tragove o svome djelovanju,a time postaju predmet interesa historije. U ovojknjizi, vidljivo je da u svakoj generaciji Resulbegovićapostoji po jedna takva djelatna ličnost, a time se možepohvaliti zaista mali broj porodica u današnjoj Crnoj Gori.Uz stručnu predanost autor unosi i neminovnu subjektivnostu tekst. Također je svjestan da bi besprijekorno zadovoljavanjemetodoloških standarda podrazumijevalo traganjeza izvorima u mletačkim, austrijskim, dubrovačkim,bosanskohercegovačkim, turskim i crnogorskim arhivimai to u kontinuitetu od pet vijekova, stoga se autor opredijelioza kraći put pregledavajući dubrovačke zbirke i crnogorskearhive. Pritom je izbjegavao tekstove koji nisu naučnofundirani i koji su ideološko politički iskonstruirani. Uknjizi se prepoznaju samo najpoznatiji, najdjelatniji i najzaslužniji.Pritom se obrađuje razdoblje počevši od HercegNovog i 1575. godine i pojave pomena Resulbegovićapa do Ulcinja i prvih decenija XX. vijeka. U predgovoruRastoder još upućuje na zastupljenost Resulbegovića uknjiževnosti, na njihov socijalni status (imovinu), kao i napitanje njihovih zadužbina i materijalnih ostataka štozorno predočavaju priložene razne arhivalije.90

PRIKAZI I KRITIKEPonos i sjećanje nadjelatne ResulbegovićeŠerbo Rastoder, Begovi na granici (Resulbegovići od Novog, Trebinja do Ulcinja), Almanah, Podgorica,2011., str. 289Piše: Sead BegovićPrimjerice, u narodnoj pjesmi “Boj podBanjalukom 1737“, koju je zabilježio begKapetanović Ljubušak, sačuvana je uspomenana učešće Ibrahim-bega Resulbegovićau ovom boju. No, među indirektnimpotomcima Resulbegovića, piše Rastoder,nailazimo i na značajne stvaraoce u književnosti.Najznačajniji je svakako unukHasan-age, trebinjskog dizdara iz 1718.godine, sin Mustafe koji slovi kao rodonačelniktrebinjskih Dizdarevića. Bio je jedanod najpoznatijih pjesnika alhamijado književnostii pjevao je pod imenom MuhamedRušdi, a rodio se u Trebinju 1825.godine gdje je i umro. Prvi koji je ušao unarodnu pjesmu bio je Osman-paša Resulbegović,a ponos i sjećanje na četvoricupaša u porodičnoj tradiciji nalazimo u pjesmiDerviša Hasana. Resulbegovići su, ojačanicarskim fermanom, započeli gradnjuTrebinja koji se prvotno zvao Banjvir. Tadaje Osman-paša Resulbegović godine 1698.prvo sagradio stari grad – Ićhisar, a 1721. inovi grad i Hendek, da bi 1728. dogradiobedeme oko grada koji su opasivali i novutvrđavu. Doveo je i vodu s Trebišnjice ipodigao pokretni most (na čekme ćuprija).Podigao je i konak (rezidenciju, ljetnedvore na begovini uz desnu obalu Trebišnjice,a po carskoj zapovijedi u Ljubinju je1721. izgradio tvrđavu, podigao sebi dvorei započeo graditi džamiju.Nakon prve džamije (mesdžida) kojusu zapalili uskoci i uz to još poklali svemuslimane na sam Bajram u vrijemedžume, bacivši ih u Trebišnjicu, najvećivakif ovoga grada, Osman-paša Resulbegovićpodiže novu džamiju, a po godinikoja je upisana na šerifi na munari to jebilo 1719. godine na ime sultana AhmedaIII., pa je ova džamija nazvana Careva. Slijedigradnja Osman-pašine džamije kojase nalazila unutar tvrđave u gradu Trebinju.Već poslije gradnje ove džamijeOsman-paša je optužen u Carigradu da jena svoje ime u Trebinju sagradio ljepšudžamiju od careve i da je naredio da senjegovo ime u hutbi spominje. Zbog togaje sultan Ahmed III. izdao ferman kojim seOsman-paša i njegovih devet sinova osuđujuna smrt te je on pogubljen u Carigradu1729. Godine. Džamija je renovirana1911. godine, a u blizini je Osman-pašapodigao i mekteb i medresu kao prveprosvjetne ustanove u Trebinju. Za radovih institucija Osman-paša je odrediovakuf iz kojeg su plaćani mualimi i muderisi,no, vakufnama je preživjela tek do1945. godine.Knjiga (monografija) sadrži i rodoslovResulbegovića, kartografsko predočavanjebosanskog pašaluka, pregled njihove imovine,odnosno svojine (pa i one nepokretne),a autor se dotiče i prava nasljedstva inačinom upravljanja njime. S kraćometnografskom crticom (s priloženim fotografijama)Rastoder opisno ulazi i u Begovukuću koja je spaljena 1992. godine. Smnoštvom toponimskih, hidronimskih idrugih provjerenih podataka, s akribičnošćupreciznog historiografa, Rastoder razuđenimpostupkom postiže to da se historijskomišljenje i događaji te njihovi očitirezultati uvedu u trajno nasljeđe kao vjerodostojannazor o jednom odmaklom vremenu,svijetu i svjetonazoru koje je vrijednozabilježiti, odnosno, znanstveno obraditi.Autor također promatra duh povijesnihproizvoda jedne porodice koji surezultat historijskog procesa i odigravanjanjihovih smislenih života i shodno tomeiznosi na vidjelo smisao takva života i njihovstvarni sadržaj.Na sceni je obilježavanje bitka (bivstvovanja)i ljudskog opstanka jedneporodice. Očito, ovom knjigom, Resulbegovićisu zaista nadživjeli svoje vrijeme, ana neki način očuvale su se i tradicijskevrjednote upravo kontinuiranom obradommnoštva povijesnih fakata sistematiziranihu priču o Resulbegovićima.Šerbo Rastoder prilazi povijesnoj građi poprincipu homo – mensura (čovjek je mjerilosvih stvari) te ju pojmi individualnoznanstvenički i generički.BEHAR 10891

PRIKAZI I KRITIKEPotreba za puninom razumijevanjaizmeđu katolika i muslimanaMirsad Bakšić, Doprinos muslimana hrvatskoj kulturi i državi, Udruga Dr. Safvet-beg Bašagić,Zagreb, 2011., str. 463Piše: Sead BegovićNetom nakon što je Mirsad Bakšić objavio ovutematski heterogenu, a sadržajno kompaktnu iujednačenu knjigu – preselio je na Ahiret. Rođen jeu Trebinju godine 1936., a umire u Zagrebu sredinomove godine. Bio je istaknuti hrvatski odvjetnik(budući je studirao u Zagrebu gdje je već 1957. naneodređeno vrijeme isključen s Pravnog fakultetazbog svojih prohrvatskih političkih stavova), zatimpovijesno tonirani publicist, pisac brojnih radova izpodručja prava te visokopozicionirani hrvatski časniks mnogo dobivenih odličja i priznanja nakonDomovinskog rata (bio je i Vojni tužitelj u Hrvatskoj).Bez svake sumnje da je Bakšić u sebi nosio nacionalnei identitarne dvojbe na relaciji Hrvatska –Bosna, odnosno hrvatstvo – bošnjaštvo. No s obziromna njegovo godište rođenja i traumatične identitarnepreinake koje su kroz povijest pratile Bošnjakemuslimane (od hrvatstva, srpstva, te muslimana svelikim i malim “m“ pa sve do rečenog bošnjaštva) tonas ne bi trebalo previše očuđavati. Također je dobroznano da je on do kraja svoga života promicao starćevićanskeideje, ali bez obzira koliko je po različitimprosudbama svojih zagovarača (s kojima je dijeliouglavnom usamljeničku sudbinu) i svojih osporavatelja(kojih je bilo više, posebice nakon inauguracijebošnjaštva) bio objektivan, on je (pa i u ovoj knjizi)pridonosio pozitivnom sučeljavanju dvaju naroda –hrvatskog i bošnjačkog. Iako, u tom je smislu vjerovaou jedan narod – hrvatski, dakle, hrvatski narod s dvijevjere, što je iz današnjeg političkog rakursa, zaBošnjake neprihvatljivo rješenje. Njegov, na dalekodobro uočljivi idealizam, kao zadnji izdanak takvihpromišljanja o Hrvatima muslimanima (koji s njimdijeli istomišljenik Zlatko Hasanbegović, vrsni mladipovijesnik iz Zagreba) u naše doba gubi realne temelje,s obzirom na političko povijesnu i kulturološkuosviještenost i obaviještenost Bošnjaka i, nažalost, sobzirom na mučne posljedice zadnjeg rata.U knjizi su predočeni eseji, razgovori, novinskičlanci, osvrti i prikazi, neki odgovori i reakcije na prijepornapitanja u pogledu diskriminacijskih ponašanjaprema muslimanima, a koja su dolazila iz raznihsredina, javnih ustanova, televizijskih kuća, novina idrugih medija. Pretežni dio uvrštenih tekstovaobjavljen je u “Političkom zatvoreniku“, ali i u“Hrvatskoj reviji“, časopisu “Marulić“, Zbornikuhrvatskog žrtvoslovnog društva te u “Fokusu“, dvomjesečnicima“Jornal“ i “Behar“ KDBH Preporod, alii u “Vjesniku“, “Slobodnoj Dalmaciji“, “Večernjemlistu“. “Oslobođenju“ i drugdje. Po vlastitom priznanjuu esejima obrađuje upravo ono na što upućujenaslov knjige: na doprinose muslimana hrvatskojkulturi i državi i to u nastojanju da se spasi od zaboravasve ono što je od vrijednosti i značaja. Prijesvega to su izabrani velikani koji su na neki načinformativno djelovali i na samog Bakšića i to u rasponuod Sultana Mehmeda II. – El-Fatiha i franjevcaDominika Mandića pa sve do suvremenijih i modernijihznačajnika: Safvet – bega Bašagića, DžemaludinaČauševića, Hamdije Kreševljakovića, Džafer –bega Kulenovića, Ademage Mešića, Hakije Hadžića,Mehmeda Alajbegovića, Hivzi Bjelavca, Alije Nametka,Muse Ćazioma Ćatića, Edhema Mulabdića,Envera Ćolakovića, Ahmeda Muradbegovića, MakaDizdara i druge s različitim referencama (ponekadbome i u onim s oštrim polemičkim predznakom).Bakšić se posebno osvrće na prešućene podatkeo žrtvama u zadnjem ratu u Hrvatskoj (posebicekada je riječ o muslimanima koje je osobno odlikovaopredsjednik Tuđman i koji su položili svoje životeza današnju hrvatsku državu) te kako na njegovuidentitarnu opredijeljenost utječe globalizacija. Onposebno ističe recipročne vrijednosti pri njegovanjuuzajamne tradicijske tolerantnosti i pritom, kako seto odražava na pažljivo čuvanje vlastite posebnosti.Jedan je od prvih (oslobođen od bilo kakvog straha) “ustao“ protiv onih kojima je tendencija muslimaneprikazati kao teroriste, a islam kao terorističkuvjeru. Za one (pa i za svećenstvo) koji nisu u Hrvatskojzaštitili muslimane od takvih napada – kaže:“da su kompromitirali hrvatski duh i genij“. Na timće mjestima pratiti i isticati potrebu punog poštovanjakatolika spram muslimana. Naravno, u knjizi sui opisi o srpskoj agresivnosti i potrebi da se posegneza tuđim. U reagiranjima, ma koliko da su ponekadi ishitrena, nikada neće “istrčati“ s nekom tezomkoja je usuprot interesima muslimana i tu pokazujeveliku građansku hrabrost. On će naprosto raskrinkatituđe zle namjere i nemoralnost.U predgovoru Josip Lončarirć piše da ova knjigazaslužuje pažnju javnosti i struke i da Mirsadov glasnipošto ne smije postati “glas vapijućeg u pustinji“.No, nije sporno da njegovi tekstovi djeluju informacijskipoticajno, ali koliko će oni sudjelovati u novomgrađenju povijesti – tek će se vidjeti. U svakom slučajuMirsad Bakšić iznosi stavove intelektualcaislamskog kulturnog kruga, zalažući se za civilizacijuljudskih prava i istinske duhovne obnove. U tomsmislu, neke dijelove ove knjige nitko mu ne možeotuđiti pa ni osporiti.92

PRIKAZI I KRITIKEVrijedna istraživanjakompleksnog problemasamoubistva u BiHZemir Sinanović, Samoubistvo – izbor pojedinca i (ili posljedica krize),Univerzitet u Sarajevu – Institut za istraživanje zločina protiv čovječnostii međunarodnog prava, recenzenti prof. dr. Ismet Grbo, prof.dr. Ismet Dizdarević i prof. dr. Jusuf Žiga, Sarajevo, 2012., 528 strPiše: Džemal NajetovićU Uvodu knjige razmatra se samoubistvo kao (vrlo)kompleksan problem, permanentno prisutan u svimdruštvima kroz historiju. Prema zvaničnoj statistici, utoku godine u svijetu jedan milion ljudi izvrši samoubistvo.U posljednjih pedeset godina stopa samoubistava usvijetu je povećana za 60%. Godišnje u Evropi oko 43.000ljudi izvrši samoubistvo, a preko 700.000 njih pokušasamoubistvo. Od 1974. godine zabilježen je porastsamoubistava među muškarcima za 35%. Upozoravajućije porast samoubistava za 65% kod mladih osoba (od 15do 24 godine života). U periodu 1985.-2005. ukupno je uBosni i Hercegovini počinjeno 10.219 samoubistava.Očekivani trend samoubistava u Bosni i Hercegovininastavljen je i u periodu 2006.-2010., kada je zabilježenoukupno 2.525 samoubistava.Rezultati dosadašnjih istraživanja, kao i svakodnevnaklinička praksa, ukazuju na porast samoubistava uBosni i Hercegovini, naročito nakon agresije (1992.-1995.). U knjizi Samoubistvo – izbor pojedinca i (ili)posljedica krize, autora doc. dr. sci. Sinanović Zemira, nasadržajan način prikazani su rezultati empirijskog istraživanjasamoubistava u Bosni i Hercegovni (1985.-2005.),posebno su prikazani uzroci i motivi samoubistava uposlijeratnom periodu.“Po broju samoubistava (na svjetskom nivou) entitetRepublika Srpska za 2000. godinu zauzima 9. mjesto, što jeviše nego alarmantan podatak, ne samo za bosanskohercegovačkodruštvo i državu, već i za Svjetsku zdravstvenuorganizaciju. Odgovor na visoke i kritično visoke stopesamoubistava u Republici Srpskoj - posebno na kritičnovisoke stope samoubistava kod demobilisanih boraca VojskeRepublike Srpske (37,2) treba tražiti (i) u činjenici da supripadnici Vojske Republike Srpske bili (i) nosioci planiranja,naređivanja i izvršavanja brojnih ratnih zločina, a njih19.473 je učestvovalo (i) u zločinu genocida nad Bošnjacimau i oko Srebrenice. Navedeni problem (samoubistava)ne smije biti samo problem Republike Srpske, (zvanično inije: na brojnoj skali problema u Republici Srpskoj ovaj seproblem uopšte ne nalazi), ovo treba biti problem državeBosne i Hercegovine, ali i međunarodni problem (posebnoSvjetske zdravstvene organizacije), budući da u slučajunedostatka adekvatne društvene predikcije i prevencije, kodnavedene kategorije lica, možemo imati ekspanziju (najtežihoblika) PTSP i samoubistava, ali i drugih oblika društvenedestrukcije. Snage odbrane BiH od agresije, ipak, bilježemali broj samoubistava, u odnosu koliko se to (znanstveno)očekivalo. Tačnije, prisutan je nesrazmjer između obima ijačine traume (kroz koju su prolazile snage odbrane) i brojarealiziranih samoubistava“.Dakako da ovakva istraživanja kompleksnog problemane lišavaju naučnu sociologiju i psihologiju nimogućnosti ni dužnosti da detaljnije proučavaju i astrukturni(elementarni) oblik pojedinih socioloških i psihološkihproblema, a naročito onih koji se javljaju kao tipičnereakcije na podražaje fizičke okoline. U današnjem određenomspoznajno-teorijskom smislu, autor obrađujeproblem i pojavu samoubistva i, pri tome, označuje onozbiljsko što opstoji, neovisno o subjektu koji spoznaje.Um, faktor ja i razum pripadaju području osjetneprirode, a sastoje se od profinjene psihičke materije.Socijalni i psihički život autor promatra kao organsku cjelinu.Zalaže se da društvo potpunije razumije i shvati problemsamoubistva izdvajajući ga iz cjeline društvenogživota (socijalne i psihičke strukture).Cjelovitost i strukturalna međuzavisnost socijalnih ipsihičkih procesa, naglašena i izražena kroz samoubistvo,kao reakciju na određene socijalne uslove i društvenupraksu, podstiče daljnja istraživanja u oblasti psihoanalizei individualne psihologije. Autor je detaljno obradioi religijsko-moralni pristup razumijevanju činasamoubistva. Jasno je da ni u jednoj religiji samoubistvonije dozvoljeno. Međutim, etičke teorije različito određujuprirodu moralne sankcije. Autonomna etika nalazisankciju u samoj prirodi etičkog čina, u njegovoj pripadnostivrijednosnom redu, u njegovoj saglasnosti sa savješću.Heteronomnu religijsku etiku sačinjava Božija volja iodređenje, nagrada ili kazna u budućem svijetu.U knjizi su prisutni i stavovi da odgovor na samoubistvopostoji. Raznim oblicima prevencije moguće je dokidanjeove štetne društvene pojave, koja počinje raznimoblicima otuđenja osobe. Zbog toga je neophodno preventivnodjelovati u otkrivanju suicidne osobe i optimističkiih uvjeravati u bolje sutra. Ovo uvjeravanje trebabiti zasnovano na što realnijem shvaćanju sadašnjostikao adimenzionalne granice između dviju negativnihdeterminacija: prošlosti (onoga što više nije) i budućnosti(onoga što još nije).Aktuelnost i originalnost tematike knjige ogleda seu tome da autor na jednom mjestu ukazuje na svu problematikuvezanu za problem samoubistva. Na jasan,stručan i pregledan način uspio je obraditi problematikuvezanu za ovu društvenu pojavu. Pristup obrađenoj temije originalan, kako po svojim sadržajima, tako i po konkretnojproblematici. Autor je u knjizi pravilno koristiostručni vokabular. Tekst je primarno pisan opisnim i analitičkimjezikom. Jezik i stil su razumljivi, jasni, jednostavni,prirodni, odmjereni, racionalni, koherentni i stručni.Autor je pravilno koristio ekspertni jezik sa stručnimsociološkim i psihološkim terminima. Uspješno je izbjegaozamke frazeologije, u smislu da je poopštavao konkretnepojmove i koristio leksiku sui generis.Ono što je u ovoj knjizi najbitnije su lični stavovi izapažanja - naučne činjenice koje je autor izučavaotokom niza godina. Teorijski i praktični diskurs problematiziranjasamoubistva, u najširem smislu, odlikuje stalnonastojanje afirmacije temeljnih naučnih principa koji seprelamaju i kontekstualiziraju u višeslojan set sociološkihi psihološih repera. U tom smislu, knjiga, u svojoj ukupnosti,nosi značajnu dozu edukativnog sadržaja, što ječini korisnom za studij brojnih nauka (političkih, pravnih,medicinskih, kriminalističkih, socioloških i dr.). Potrebnaje velika količina “namjernog“ nepoznavanja činjenica dabi se bilo koji dio ove knjige protumačio tendencioznimili, pak, kao puka koincidencija.BEHAR 10893

BERIĆET RIJEČIKemal MahmutefendićRASPRAVA O METODIVi govorite o državi – ja zapažam dlačice u nosu.Vi vidite drvored, a ja oko crva koji migolji izkorijena jednog stabla.Dok vi raspravljate o Bogu, moja pažnja je usmjerenana očajnu dramu jedne fleke nasuprotnom zidu.Vi kažete “umjetnost”, “filozofija”, “poezija” a jase hrvem sa neimenovanim istinamakoje mirišu na samoubistvo ili,recimo, raj nepostojanja.Vaše su riječi ljubav, a moja (da li je moja?) dušapokušava da se smjesti u vršci jednogbajoslovno dalekog stabla.Vi o ratu, a ja o nevinosti rudače od koje će bitiproizveden metakkoji će biti stavljenu pušku i ubiti dijete koje se igra: oneiskazivoj nevinosti ovog opšteg zla!Vi o smrti, a mene zasanjuje misao o onome što je biloprije onoga što je bilo prijeonoga što je bilo prije onoga štoje bilo prije... i iza onoga što ćebiti kasnije od onoga što će bitikasnije od onoga što će bitikasnije i kasnije od najkasnijeg.Ko, dakle, više griješi – ja ili vi, vi ili ja?Ko to gaji manje ili više bezbolne iluzije?