Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
dok joj od dima nisu zasuzile oči, pa je počela škiljiti i treptati. Obrazi su joj bili<br />
rumeni, ali to je moglo biti od bijesa. Pogledom je šibala naokolo kao ptica.<br />
Zakašljala se i slobodnom rukom pljesnula po grudima. "Što to čitaš?" upitala je.<br />
Govorila je žustro, s laganim seoskim naglaskom Sjeverne Irske. Eddie je<br />
podigao pogled i pogledao je ravno u oči. Nešto mu je zabubnjalo u glavi. Poželio joj<br />
je reći da odjebe i ode dodijavati nekom drugom, ali nije to učinio. Djelovala je kao<br />
jedna od onih cura koje bi te ošamarile da joj to kažeš. Možda je to bilo i zbog<br />
naglaska. Ne zajebavaš se s nekim sa sjevernoirskim naglaskom, ne ako želiš sačuvati<br />
smislen odnos s čašicama vlastitih koljena. Oči su joj bile zelene i prkosne poput očiju<br />
neke vještice, to je bilo nešto što je zamijetio. Presavinuo je vrh stranice i zatvorio<br />
knjigu.<br />
"Lyonsa", rekao je. "Irsku nakon gladi."<br />
"Hmmm", odgovorila je ona usred dima, "i mislila sam da je to." Cigaretu je<br />
cijelom dužinom odložila na limenku coca-cole i izvukla se iz komandosice. Bila je<br />
mršava. Ružičasta koljena svijetlila su joj kroz raščehanu tkaninu poderanih levisica.<br />
"Mislila sam da je to", ponovila je, kao da to pokušava protumačiti. Otkopčala je<br />
svoju vestu od mohera i skinula je.<br />
Na mekoj koži njezinog vrata svjetlucao je srebrni križ. Nosila je majicu s<br />
natpisom "Hothouse Flowers" i konturom pjevača, nekog tipa irskog imena čija je<br />
frizura imala perverznu logiku koja je mogla konkurirati čak i Eddijevoj.<br />
"Ti si studentica?" upitao je.<br />
"Ne", odgovorila je, "hoću reći, bila sam." Zastala je. "Ali u ovom trenutku<br />
nisam."<br />
Eddie se isprva nije mogao sjetiti ničega što bi još rekao.<br />
Nije želio pitati gdje je studirala, najprije zato što se bojao da bi mogao znati<br />
nekoga tko je išao na isti fakultet, a to bi potaknulo razgovor. Kao drugo, to je pitanje<br />
bilo posve predvidljivo, a Eddie se ponosio time da nikad ne govori predvidljive<br />
stvari. Osim toga, doista se počeo osjećati jako loše, omamljen, drhtav i grozničav.<br />
"Kako ti se čini?" upitala je ona kimajući glavom prema knjizi.<br />
"Oh, u redu je", odgovorio je Eddie, iznenađen tim pitanjem. "Znaš što hoću reći.<br />
Ako te zanimaju te stvari."<br />
Najednom je postao svjestan svog dublinskog naglaska srednje klase, njegovih<br />
jednoličnih nazalnih tonova, njegove bezizražajnosti, njegovog krajnjeg siromaštva u<br />
modulacijama. Njezin je glas bio melodičan i teksturiran, sav u samoglasnicima i<br />
vlažnim intonacijama, blago lelujajući kao divljina Donegala iz koje je očito dolazila.<br />
Tako je bar smatrao Eddie. Eddiju su se događale takve stvari. Eddie se zamišljao<br />
pomalo pjesnikom.<br />
"Kako se tebi čini?" upitao je kako bi odvratio pozornost od sebe. Ona je prstima<br />
raščešljavala kosu iza ušiju.<br />
"Ja mislim da je ta knjiga obično sranje", odgovorila je kroz polusmijeh, posve<br />
trezvenim glasom, ne gledajući ga, ispustila opušak cigarete u praznu polistirensku<br />
čašu i protresla ga s jedne strane na drugu. Zatim je to ponovila i izazovno ga<br />
pogledala kao da želi reći, "Onda, kompa, što misliš o tome?" Izgledala je kao prava<br />
štemerica.<br />
10
Change language