Joseph O. Connor - Kauboji i Indijci

visoko iznad glava, i pitao se odakle ovi ljudi dolaze i kamo idu, i je li išta od toga
uistinu važno.
Udahnuo je topao, posve ustajao zrak podzemne željeznice i osjetio se
slobodnijim nego u zadnjih godinu dana. Izvukao je svoj džepni rokovnik i potražio
majčinu adresu. A onda je još nekoliko grafitima zapljusnutih vlakova dopuzalo iz
tunela, ali je i njih propustio, misleći da bi, zadrži li se ovdje dovoljno dugo, mogao
vidjeti nešto zanimljivo. Nije vidio.
U pola pet, nakon četrdeset i pet minuta koračanja gore-dolje po hladnoći, Marion
se uspela stubama i ušla kroz velika crna staklena vrata. Popela se dizalom na najviši
kat, baš kako joj je bilo rečeno.
Sunčeva svjetlost koja je jenjavala koso je prodirala kroz zastore i u predvorju je
sve bilo grubo, crno i zlatno. Prijamni ured bio je ljepši, pun raskošnih biljaka u
ogromnim posudama od pečene gline, s dva crna stolića za kavu, nasuprot pultu, a
ispred sofe. Marion se predstavila, rečeno joj je da malo sjedne. Jedna je žena
zabrinutog izgleda lepršala naokolo brišući listove peruškom i štrcajući ih vodom iz
bijele plastične boce. Najednom od niskih crnih stolova bili su raštrkani leci o
kondomima i dijafragmama - riječ "izlučivanje" privukla joj je pogled i natjerala je da
zadrhti. Na drugom su bile uredne hrpe sjajnih časopisa, na naslovnicama kojih su bila
lica Kylie Minogue, Gorbačova, princeze od Walesa, Madonne, Roberta de Nira i
neke mršave Irkinje bijeloga lica koja se velikim koracima probijala na televiziji,
Salome Wilde.
Marion se sjetno upitala kako bi bilo biti ona.
Aparat za kavu mrmorio je na polici u kutu. Rukom napisan natpis "poslužite se"
bio je prilijepljen na zid iznad aparata, ali nigdje nije bilo šalica. Negdje je na radiju
svirala spora inačica pjesme "Dance in the Old-Fashioned Way", sva erotična od
saksofona. Pod je bio popločen crnim gumenim pločicama. Sve je bilo tiho, praktično,
čisto. Kad je zazvonio, telefon iza pulta oglasio se nježnim, modernim bipom, a lijepa
plavuša koja je odgovorila na poziv pjevnim je glasom rekla, "Dobar dan, mogu li vam
pomoći?" kao da je doista željela pomoći onome tko je nazvao i nije to govorila samo
radi novca. Nokti su joj bili dugi i tamnocrveni, gotovo savršeni, kao u manekenke.
Marion se osvrnula oko sebe i skinula tamne naočale. Glupo je biti tako
paranoičan, znala je to. Uostalom, jedina je u čekaonici, samo ona i lijepa
recepcionerka koja se tiho smijala dok je šaputala u slušalicu. Marion je snažno
uštipnula hrbat svog nosa i oči su joj se zamaglile. Kad je prinijela jagodice prstiju
sljepoočnicama, osjetila je svoje bilo, ali to je bila samo glavobolja od napetosti. I to
je znala. Iz iskustva.
Uzela je neki časopis i prelistala ga. "Vara li vas vaš muškarac?" pitao se jedan
naslov. "Moj raj s Rockom Hudsonom" pjevao je drugi. "Sve što biste trebali znati o
velikom O", izazivao je treći. Izvukla je kemijsku olovku i počela rješavati upitnik
"Jeste li samosvjesni?" Ali kad je pogledala straga da provjeri odgovore, vidjela je da
je netko istrgnuo tu stranicu. Pitala se zašto bi netko tko trga stranice iz nečijeg tuđeg
časopisa uopće trebao rješavati upitnik o samosvijesti.
Preletjela je članak u jednom od nedjeljnih dodataka. "100 stvari koje bi svaka
36