Joseph O. Connor - Kauboji i Indijci

mišljenje. Jennifer mu je jednom pričala o tome, jedne cugom natopljene noći u baru
Belfield kad su bili zajedno tako kratko da su ih još uvijek zanimala mišljenja ovog
drugog. Ali sad se nije mogao sjetiti što je točno trebalo biti takva fora u kubizmu.
Stoga je rekao da, Picasso je ponešto precijenjen, u tome si u pravu.
Marion je rekla da je nije briga što itko kaže, nitko nikad ne izgleda tako. Eddie
joj je odgovorio da bi trebala vidjeti neke od cura s kojima je izlazio. Nije se
nasmijala. On jest.
Svidjela joj se Caravaggiova "Večera u Emausu" i oduševila se ogromnom
Monetovom slikom nazvanom "Vodeni ljiljani" jer je rekla da vodeni ljiljani baš tako
izgledaju. Eddie se iznenadio čuvši da u Donegalu imaju vodene ljiljane, ali ona je
rekla da, ondje gore imaju sve, tamo je kao Disneyland i raj zajedno. Kupila je
razglednicu s Van Goghovim "Suncokretima" i komplet podmetača za stol nazvan
"Veliki svjetski umjetnici". Za svoju majku. Eddie je rekao da su super, iako ih je u
sebi smatrao seljačkim i bezveznim.
Na trgu u Covent Gardenu promatrali su klauna s plavom kosom i velikim žutim
usnama kako izlijeva vodu iz kante na nekog sitnog tipa u prugastom odijelu i s jadnim
izrazom na licu. Kad je visoki tip upitao, "Da ga zalijem?" sva su djeca glasno
povikala, "Da, da, da" - male gnjide. Nakon četvrtog ili petog namakanja, niski je tip
skočio, dograbio kantu i ispraznio je na prednjicu kariranih hlača visokog tipa. Tad je
potrčao kroz gomilu uzvrištalih klinaca, koji su se razbježali, urlikao je, puhao u
zviždaljku i mahao drugom kantom, za koju se, kad ju je istresao na jednog klinca
nesretnog izraza i debelog lica, ispostavilo da je puna konfeta.
Tijekom ručka Eddie je bio živčan. Glazba u Hard Rock Cafeu bila je preglasna,
a lokal dupkom pun ljudi u dolčevitama koji su vikali i mahali rokovnicima i nastojali
kao ludi zadiviti jedni druge dok su istodobno djelovali kao da se dosađuju. Nešto ju
je želio upitati, ali nadao se da će samo iskrsnuti u razgovoru. Suvišno je reći, nije
iskrsnulo.
Razgovarali su o svakakvim sranjima, filmovima koje vole, The Fine Young
Cannibals, nevjerojatnoj prljavštini londonskih ulica, irskim šansama na Svjetskom
kupu.
Na kraju, uz kavu, Eddie je to spomenuo. Mjera predostrožnosti, rekao je,
prigušenim, zavjereničkim glasom. Malo je zabrinut. Jesu li, da tako kaže, bili sigurni?
Rekla mu je da nema AIDS, ako je to ono zbog čega je zabrinut. Odgovorio je da
ne govori o tome. Govori o sigurnom seksu, u staromodnom smislu te riječi.
"Pa, sad je malo prekasno za to pitanje", rekla je, "nije li?" Eddie se vraški
usredotočio na svoj cappuccino. Osjetio je kako mu lice crveni. Pustila ga je da
zamuckuje nekoliko minuta. "Ne moraš brinuti", uzdahnula je najzad popuštajući. "Sve
je pod kontrolom."
Eddie joj je uputio jedan od svojih kiselih osmijeha.
"Znaš, ne želim zabadati nos", rekao je, "hoću reći, hej, ženino je pravo upravljati
vlastitom plodnošću."
"Da", odgovorila je. "Hoćeš reći, muškarca se to ne tiče."
"U redu, u redu", kimnuo je glavom, crvenjeći. "Shvatio sam."
Rekla je da bi možda sljedeći put mogao unaprijed pitati. Nema smisla plakati
32