Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
"Lijepo spavaj, tata", rekao je Eddie.<br />
"Trideset i osam penija po minuti, eto koliko košta nazvati kopno. Sramota!"<br />
"Da, to je ludost, tata. Slušaj, moram gibati."<br />
"U redu, sine, slušaj, htio sam ti reći..."<br />
Linija je zaškljocala i prekinula se prije nego što je Eddie uspio uloviti zadnju<br />
riječ. Eddie je nekoliko trenutaka stajao u maloj, mračnoj telefonskoj govornici,<br />
razmišljajući o svom ocu i pitajući se da li da ga ponovno nazove samo da mu još<br />
jednom zaželi laku noć, onako kako dolikuje. Ali znao je da bi to bilo glupo i<br />
nelagodno. Imao je osjećaj kako želi nazvati nekog drugog, ali nije se mogao sjetiti<br />
koga bi nazvao. Otvorio je telefonski imenik i pogledao brojeve navedene pod<br />
njegovim vlastitim prezimenom. Bio je popriličan broj Viraga, sedamnaest da budemo<br />
precizni, kad ih je prebrojio. U Dublinu su oni bili jedini. To je život učinilo veoma<br />
jednostavnim. Ljudima je samo morao reći da se zove Virago i da je jedini Virago u<br />
telefonskom imeniku. Jednostavno. London će očito biti zajeban.<br />
Na prvoj stranici New Musical Expressa nešto je zamijetio. Članak o izdavačkoj<br />
kući DEF JAM, hip-hop kompaniji u New Yorku. Eddie se glasno nasmijao i položio<br />
prste preko stranice, trgajući slova DEF.<br />
Zatim se okrenuo i odlijepio naljepnicu s unutrašnje strane vrata govornice.<br />
"Ujedinjena islamska stranka", pisalo je. "Zabranite Sotonske stihove!"<br />
Kad je izašao u predvorje, provirio je preko pulta. Gospodin Patel sjedio je na<br />
rubu male sofe, gledao neku maloumnu komediju situacije i smijuljio se. Zvuk je bio<br />
preglasan, pa se prozorčić u stražnjem dijelu prostorije zatresao kad se zaorio<br />
nasnimljeni smijeh. Na zidu je bio poster neke indijske filmske zvijezde s malom<br />
crvenom točkicom nasred čela. Uz telefon je na podu bila pripojena automatska tajnica<br />
na rubu koje je treperila crvena žaruljica. Na televizoru se nalazio smotak toaletnog<br />
papira, sav namreškan kao da je pao u zahodsku školjku i nakon toga bio izvučen iz<br />
nje.<br />
Kad je opazio Eddija, gospodin Patel kimnuo je glavom, nasmiješio se i upitao ga<br />
je li sve u redu. Na hladnom plavom svjetlu izgledao je veoma zgodan. Eddie je rekao<br />
da, sve je u redu, a gospodin Patel se ponovno nasmiješio. Kad se nasmiješio, njegovi<br />
obrazi zaoblili su se u male kugle. Otpio je gutljaj svoje kave i donja mu se usnica<br />
podigla preko brkova.<br />
"Pobijedili ste nas", rekao je mašući prstom. Eddie ga je upitao što time misli. "U<br />
ragbiju", odgovorio je, "prava nepravda." Iz zvučnika je zagrmio smijeh i ispunio<br />
čitavu prostoriju. "Irska četiri, Engleska nula", uzdahnuo je gospodin Patel podižući<br />
četiri prsta u zrak. Eddie mu je rekao da to već zna, ali uvijek postoji drugi put. "Da",<br />
odgovorio je gospodin Patel, "čovjek mora biti filozof."<br />
Eddie je zamolio rano telefonsko buđenje. Zatim je otišao van nabrzinu popušiti<br />
džoint. Prošetao je do kraja Ulice President i vratio se suprotnom stranom, puštajući<br />
da mu dim marihuane struji kroz nos. Miris hamburgera i pabova ispunio je zrak.<br />
Osjećao je napetost i umor, veliku bojazan. Uhvatio se kako se pita što Jennifer radi u<br />
tom trenutku i hoće li ikad ponovno misliti na njega. Sjeo je na stube Brightsidea,<br />
zatvorio oči i pokušao prizvati njezino lice, ali ono se odbijalo pojaviti. Dok je gasio<br />
džoint, pomislio je na Deana Beana. Hip-hop glazba dopirala je ulicom, a dolje na<br />
24
Change language