Joseph O. Connor - Kauboji i Indijci

su hodale.
"Čudno je to", rekla je, gledajući je u oči. "Uvijek sam mislila da se to ime
izgovara Saloma."
"Oh, ne", odgovorila je Marion i zacrvenjela se. "Da, istina, ponekad se tako
izgovara, ali ja ga izgovaram ovako. S e."
"Dražesno, dušo", odgovorila je dama, tiho, otvarajući neka vrata. "Kako god ti
želiš."
Sjele su za stol, koji je bio odvojen od ostatka prostorije otvorenom zidnom
pregradom. Kao da je došla u posjet upravitelju banke. Ime joj je Margaret, rekla je.
Postavit će joj nekoliko pitanja. Marion je rekla, da, to je i očekivala.
Margaret je zapisala Marionino puno ime - Salome Bernadette Wilde - i nekoliko
drugih pojedinosti nekako raspoloženo, kao da je to što rade nešto svakodnevno, što je,
naravno, i bilo. Ali kad je Marion zapalila cigaretu, naglašeno je zapucketala jezikom,
namrštila se i rekla, "Radije ne, dušo, molim te."
Marion je zgnječila cigaretu, nespretno, na Wedgwood tanjuriću.
Margaret je uhvatila tanjurić palcem i kažiprstom, nabrala nos u pretjeranom
gađenju i držeći ga daleko od sebe, odnijela ga do prozorske daske. Marion se
zacrvenjela. Margaret se nasmiješila. Na donjim zubima imala je jedva primjetan trag
ruža za usne.
"Nacionalnost?" upitala je. "To je samo zbog statistike."
"Irkinja", odgovorila je Marion.
"Da", radosno se nasmiješila Margaret, "i mislila sam da sam prepoznala
naglasak." Naslonila je lijevi rukav preko obrasca dok je pažljivo pisala crnim
velikim slovima. "Krasna zemlja", promrljala je, "predivna."
"Da", odgovorila je Marion.
"Imamo prijatelja koji živi u nekom mjestašcu negdje u Galwayju."
"Stvarno?" upitala je Marion.
Margaret je djelovala pomalo smušeno. Izgledala je kao da se pokušava nečega
sjetiti, a zatim je slegnula ramenima, nasmiješila se i pogledala Marion u lice.
"Blizu Connemare", rekla je. Marion je kimnula glavom.
"Krasna zemlja", ponovila je Margaret. "Hoću reći, jednostavno tako
nepripitomljena, znaš." Marion se suglasila. "Mislim, kad kažem da živi ondje, prije
je zapravo riječ o pied a tene. Hoću reći, to je seoski pied a tene, ako tako nešto
uopće postoji." Marion nije znala što je pied a tene, ali nije bila raspoložena pitati.
Samo je ponovno kimnula glavom i rekla da je to lijepo. "Znaš, ovdje nam dolazi
mnogo djevojaka iz Irske", rekla Margaret i podigla pogled dok je zapisivala.
"Razumljivo, valjda. Nakon onog s onim amandmanom." Margaret je napućila usnice i
sa žaljenjem odmahnula glavom. "Strašno nesretno", uzdahnula je. Marion nije ništa
odgovorila. Posegnula je u torbu, izvukla papirnati rupčić i četiri novčanice od
pedeset funti, koje je potom stavila na stol. "Ili žena, naravno", nasmijala se Margaret.
"Sad bismo ih trebali zvati žene, draga, zar ne? Ne djevojke."
Zatim se ponovno nasmijala, najednom, kao da je rekla nešto histerično. I Marion
se nasmijala. Margaret je naškubila usne i upitala hoće li trebati račun. Marion je
odmahnula glavom. Margaret je kimnula. Hoće li biti posjetitelja? Marion je rekla ne,
38