Joseph O. Connor - Kauboji i Indijci

osmijehom na prijetećem kljunu.
"Daj, molim te", prostenjao je Eddie. "Pa to su, pretpostavljam, irski galebovi."
Bili su toliko daleko na pučini da se sad ni na jednoj strani nije vidjelo nikakvo
kopno. Nebo je bilo bijelo, puno mliječnih oblaka, a vjetar je žestoko ovijao malenu
zeleno-bijelo-narančastu zastavu oko jarbola, s kojeg se bezuspješno pokušavala
odmotati. Vjetar je zvučao još tužnije od mora. I što se zastava više opirala, to ju je
vjetar jače ovijao oko motke.
"Da", rekla je, "valjda jesu." I zavitlala je užareni vrh cigarete preko ograde, gdje
ga je gomila galebova okružila u kreštavom oblaku destrukcije.
"Irci su, sigurno", rekla je, "u to nema dvojbe", a Eddie je potonuo na koljena,
hvatajući se za trbuh i glasno priželjkujući da je mrtav. Upalilo je.
Nekoliko minuta kasnije, njih dvoje su se ljubili.
U vlaku su se pohvatali i Eddiju je bilo drago što je na postaji Holyhead svratio u
muški zahod oprati zube i malo se srediti uz pomoć jednog od onih bezveznih pribora
za putovanja kakve kupiš za dvije funte i pedeset i odmah potom požališ. Ljubila ga je
žestoko i zubi su im strugali jedni o druge. Usne su joj bile hladne i mirisala je na anis
i sapun. Način na koji ga je ljubila, nekako kao da je brusila svoje usne o njegove, kao
da na Noć vještica zaranja po jabuke u lavor pun vode. Kad je gurnuo ruku pod njezinu
majicu i dodirnuo joj leđa, lecnula se i zatim opustila.
Prstima je milovala njegov zatiljak i priljubila se uz njegove grudi, grickajući mu
usnice. Eddie je imao dojam da se ljubiti naučila gledajući fotografije u nekom
časopisu za tinejdžere. Navukla je svoju komandosicu preko njihovih migoljavih tijela
i otkopčala traperice.
Kad je gurnula ruku niz prednjicu njegovih hlača, nije se pobunio. Izdrkala mu je i
prije no što je shvatio što se zbiva.
Nakon toga nisu mnogo govorili. Ona je popušila najprije nekoliko cigareta, zatim
čitavu gomilu; i neko je vrijeme čitala neki časopis prije nego što se naslonila na
Eddijevo rame i zaspala mrmljajući.
U četiri i trideset jedna se debela crnkinja dogegala s kolicima sa sendvičima i
uputila Eddiju i djevojci sućutan pogled koji je njega pomalo uznemirio.
Svjetla na dalekim brdima treperila su i zamagljivala se na oknima vlaka. Brda su
se povlačila u sve veću tamu dok nisu nestala u nebu. Eddie je promatrao svoje lice na
prozoru. Stalno je odvraćao pogled i nastojao se uhvatiti, iznenađen, na staklu.
U unutrašnjosti vlaka bilo je mračno i ugodno i klopotanje čelika po tračnicama
prekidao je samo smijeh mladih momaka na drugom kraju vagona, koji su igrali poker
u smotane cigarete. Njihovi glasovi bili su irski i glazba iz njihovog kazetofona
također je bila irska, sentimentalne, srcedrapateljne ljubavne pjesme i country i
western standardi. Sama pogažena obećanja, hiroviti skitnice, osamljeni kauboji.
Daleka narančasta izmaglica Birminghama brzo je projurila pokraj njih dok se
dim izvijao u noć, a bojažljivi ga povjetarac mamio podalje od uspavanog grada. Boje
su krvarile zajedno na kišovitom prozoru. Grad je izgledao kao neka čudna životinja
koja drijema u tami s milijun mrzovoljnih narančastih očiju. Jednostavno nije pripadao
ondje. Nekako se ušuljao u taj krajolik, kao pogrešan komadić spajalice silom zaguran
12