You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Eddija Viraga spopala je ozbiljna drhtavica.<br />
Čvrsto se naslonio o sjedalo i potegnuo Sealinkov džin iz plastične čaše u svojoj<br />
ruci, zamjećujući da, dok guta, podiže drhtavi mali prst u zrak, kao neka luda<br />
vojvotkinja ili nešto slično. Kao lady Bracknell, ili neka druga poremećena stara<br />
čudakinja. Uglađenost. Njegov je otac bio u pravu. Nema te škole koja će je<br />
iskorijeniti.<br />
Zbog tog se prsta osjećao iskompleksirano. Taj ga je prst odavao, tako stršeći<br />
uvis. Da je netko bio s njim, možda bi ispalio i neku preseratorsku duhovitu primjedbu.<br />
Ali nitko nije bio s njim. Eddie Virago bio je sam, samo on i njegova gitara i njegov<br />
ego. S dvadeset i četiri godine čovjeka to ne zabrinjava naročito. Uzbudljivo je biti<br />
sam. Ne znaš što znači biti sam, ne još, ali biti sam velika je stvar, a to je već nešto.<br />
Zrak u putničkom salonu bio je ustajao i zadimljen, odisao na sredstvo za<br />
dezinfekciju i masnu hranu. Eddijeve usne bile su slane. A svjetlo školjkastih staklenih<br />
zidnih svjetiljaka bilo je tako slabo da je morao zaškiljiti, posebice ako je htio<br />
razabrati nešto u suprotnom dijelu salona, gdje je ogroman prozor gledao prema<br />
nadolazećim valovima i noćnoj tmini.<br />
Pod sobom je Eddie osjećao komešanje mora, duboko ispod palube s vozilima.<br />
Zamislio je ogroman hladan trup trajekta kako plovi morem u tami, eksploziju bijele<br />
kovine i pjene. Gotovo ga je mogao vidjeti, propinje se u zrak, sudara s valovima, tuče<br />
po vodi kao iz nekog oružja. I iz nekog razloga, od te pomisli Eddijevo lice se<br />
zažarilo.<br />
Bilo je to zgodno lice, u to nije bilo nikakve dvojbe. Eddijevo lice izgledalo je<br />
kao s neke prerafaelitske slike, ili mu je bar tako jednom rekla Jennifer, jebena<br />
kvaziintelektualka. Tek na prvoj godini povijesti umjetnosti na UCD-u, a Jennifer se<br />
već smatrala jebenim Melvinom Braggom ili nekim takvim. Međutim, što god ona<br />
rekla, Eddie je znao da je zgodan. Govorio je da izgled nije važan. Govorio je to<br />
svakog jutra kad se lickao pred zrcalom i ponovno svake večeri kad je prao svoje<br />
blistave zube. Govorio je to svakom raspoloživom prilikom, svakome tko je htio<br />
slušati. Ali naročito zgodni ljudi to uvijek govore i obično izgledaju posebno dobro<br />
kad to govore. Eddie je bio lijep da se okreneš za njim. Oduvijek je bio takav, takav je<br />
bio i sad i, uz samo mrvicu dobre sreće koja uvijek prati ljepotu, smatrao je da će<br />
takav biti dok ne rikne. Pa čak i tad, kao njegov junak Sid Vicious, Eddie bi bio<br />
zgodan leš.<br />
Trepavice su mu bile duge i djevojačke. Uši su mu bile savršene veličine. Nos<br />
mu je izgledao kao isklesan iz granita. Oči su mu bile krupne i blistave, s upravo<br />
neodoljivim nagovještajem uvježbane srneće nevinosti. Koža mu je bila preplanula i<br />
glatka kao staklo. A usne opušteno napućene u brižno njegovanom izrazu koji kao da je<br />
svima zainteresiranima govorio "Možeš me poljubiti ako želiš, ali hej, ako ne želiš, i<br />
to je u redu."<br />
Međutim oči mu u ovom času nisu bile u naročito dobrom stanju. To bi morao<br />
04
Change language