Zapošljivost nezaposlenih osoba s invaliditetom

16 Uvod
Rad u radnom centru potpuno je novi oblik radnog angažiranja
osoba s invaliditetom, također reguliran sadašnjim Zakonom.
Ovaj institut Europa poznaje već niz godina kao „employment
in a center of assistance by working“. Osobe s invaliditetom,
obuhvaćene radom u radnom centru, nalaze se između radne
okupacije (regulirane Zakonom o socijalnoj skrbi, 2006 –
pročišćeni tekst) i radnog odnosa pod posebnim, odnosno
općim uvjetima. Radi se o radno – socijalnom treningu za teže
zapošljive osobe s invaliditetom te osobe s invaliditetom koje
bi imale poteškoća u održavanju zaposlenja u zaštitnoj radionici,
odnosno pod općom uvjetima. Zakonodavac se u ovom
slučaju u području zapošljavanja osoba s invaliditetom vodio
principom protočnosti iz jednog sustava u drugi, naravno, u
slučajevima kada je to u skladu s preostalim radnim sposobnostima
osobe s invaliditetom i njenim radnim rezultatima.
Sukladno smjernicama Europske strategije zapošljavanja, u
prosincu 2004. godine, usvojen je Nacionalni akcijski plan zapošljavanja
Republike Hrvatske od 2005. – 2008. godine (www.hzz.
hr). Navedenim Planom predviđene su i odgovarajuće mjere za
rad s osobama s invaliditetom u pogledu njihove pripreme i
zapošljavanja na otvorenom tržištu rada. Kao izrazito poželjne
mjere Plana predložene su: ublažavanje uvjeta za uključivanje
osoba s invaliditetom u mjere aktivne politike zapošljavanja,
pružanje pomoći u svladavanju prepreka u komunikaciji i kretanju
osobama s invaliditetom, revidiranje sustava obrazovanja
i rehabilitacije mladih osoba s invaliditetom te poboljšanje sustava
profesionalne rehabilitacije odraslih osoba s invaliditetom.
Nacionalni akcijski plan zapošljavanja od 2005. – 2008. godine,
kroz izrađene mjere uključuje sve relevantne aktere
obrazovanja i zapošljavanja, te time naglašava činjenicu da
se problematika zapošljavanja ne može rješavati u okviru jednog
resora već je nužno koordinirano, sinergijsko djelovanje
odgovornih na svim razinama, uvažavajući specifičnosti i
potrebe pojedinih ciljnih skupina. Temeljem spomenutog
akcijskog plana zapošljavanja, svake godine donosi se
Godišnji plan poticanja zapošljavanja koji uključuje mjere i
aktivnosti obrazovanja i poticanja zapošljavanja, te uvjete i
kriterije provedbe aktivnosti, sukladno značajkama ciljnih skupina,
te njihovom položaju na tržištu rada (www.hzz.hr).
Nadalje, jednake mogućnosti u području osposobljavanja,
zapošljavanja i rada osoba s invaliditetom osigurane su
Zakonom o radu (NN, 82/01), posebice člancima 2 – 6
kojima su zabranjeni svi oblici diskriminacije u odnosu na
zapošljavanje, uključujući kriterije i uvjete za izbor kandidata
za obavljanje određenog posla, zatim napredovanje u poslu,
pristup stručnom osposobljavanju, usavršavanju, prekvalifikaciji
i dokvalifikaciji te uvjete zaposlenja i rada.
Jednak tretman za osobe s invaliditetom prilikom pripreme
za zapošljavanje i posredovanja pri zapošljavanju osiguran
je i usvajanjem i primjenom Zakona o posredovanju
pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (NN,
32/02, 86/02, 114/03) i Pravilnikom o aktivnom traženju posla
i raspoloživosti za rad (NN, 96/02).
Unatoč brojnim zakonskim propisima koji reguliraju ovu
problematiku, njihova provedba u praksi pokazuje da pojedina
zakonska rješenja ne potiču zapošljavanje osoba s invaliditetom
već zapravo potiču razvoj tzv. „rentnih tendencija“.
Jedan od najzornijih primjera je da osobe s invaliditetom,
koje su ostvarile pravo na osobnu invalidninu temeljem
Zakona o socijalnoj skrbi (Zakon o socijalnoj skrbi, 2006 –
pročišćeni tekst)) i Pravilnika o sastavu i načinu rada tijela
vještačenja u postupku ostvarivanja prava iz socijalne skrbi
i drugih prava po posebnim propisima (NN, 64/02), trajno na
nju gube pravo ukoliko se zaposle. Također, nezaposlenom