REALIZACIJA POSLOVNE IDEJE - Malo gospodarstvo > Naslovna ...

9
UVODNA RAZMATRANJA
ocjenjuje koji će proizvod ili uslugu kupiti i naposljetku i potrošiti, odnosno koristiti. Što to
znači dalje? To znači da će poduzetnik koji nudi najbolji proizvod ili najbolju uslugu uspjeti,
naravno u odnosu na konkurenciju koja na tržištu postoji, osvojiti tržište, bez obzira o kojoj
se njegovoj veličini radi. Govori li to istodobno da proizvod, pa time i usluga, moraju biti
znakovito kvalitetni, cjenovno dobro određeni, potrošaču/korisniku pristupačni i dobro, u
pravom smislu te riječi, poznati? Vjerojatno da. Trebamo li se, onda, bezuvjetno složiti sa
sljedećim:
Kvalitetni proizvod ili usluga su temelj uspješnog djelovanja poduzetnika.
Odgovor bi trebao, jednako tako bezuvjetno, biti da! Idemo sada korak dalje. Postavlja se
pitanje kako možemo razvrstati proizvode. Uobičajeno je, ovisno o stupnju gotovosti, razlikovati
gotove proizvode, poluproizvode, a eventualno i nedovršene proizvode.
Proizvod se u marketingu definira na najrazličitije načine, od kojih oni najčešći polaze
od pretpostavke da proizvod nužno mora predstavljati materijalizirani rezultat ljudskog
rada. Napredniji pristupi razumijevanju proizvoda kreću se, međutim, k prilično drugačijoj
predodžbi o tome što je u stvari proizvod. Naime, većina potrošača zapravo promatra
proizvod u njegovoj cjelokupnosti zadovoljavanja svojih potreba. Tako cjelovita koncepcija
uvažavanja proizvoda kao skupa opipljivih, odnosno neopipljivih značajki (materijalnih i
nematerijalnih) koji zadovoljavaju neku potrošačevu potrebu, naziva se koncepcijom totalnog
(cjelovitog) proizvoda. Prema toj koncepciji, dakle, proizvod ne mora uopće sadržavati
fizički proizvod, već može biti usluga, ili pak neka kombinacija proizvoda i usluge. Proizvod
je za potrošača ukupnost njegovih značajki, a u osnovi svega je korist koja se ostvaruje
njegovim posjedovanjem. Sukladno tome, odnosno sukladno marketinškim razmišljanjima,
te koncepciji totalnog proizvoda, postoji i mišljenje da uopće ne postoje uslužne djelatnosti,
ili “industrije” usluga, nego samo djelatnosti u kojima su usluge više ili manje naglašene
negoli u drugim djelatnostima, jer ponuda bilo čega uključuje i usluge. I to je uistinu, danas,
i više nego istina.
Usluge imaju sve veće značenje u poslovanju poduzetnika, bez obzira što se
oni bave samo proizvodnjom proizvoda. Usluge u najvećem broju
slučajeva predstavljaju ono što se zove dodana vrijednost.
Riječ je o tome, što se danas najveći dio proizvoda na tržištu može prodati uz prateću uslugu,
koja je drugačija, ali i bitno kvalitetnija od one koju nude konkurenti. Pritom je bitno, da se
potrošač ponuđenom pratećom uslugom osjeća znatno zadovoljniji nego li je to slučaj, ako
te usluge nema. Dokaz za to je, primjerice, današnja trgovina koja dodatnim uslugama želi
privući kupca, odnosno potrošača i učiniti ga vjernim. U velikim prodajnim centrima, može
se očekivati usluga čuvanja djece, besplatnog prijevoza kupljenih proizvoda u kućanstvo
kupca i slično.