REALIZACIJA POSLOVNE IDEJE - Malo gospodarstvo > Naslovna ...

62
INSTRUMENTARIJ POLITIKE PROIZVODA
Planiranje proizvoda obuhvaća sljedeće faze:
1. Prikupljanje i obrada ideja za novi proizvod
2. Istraživanje tržišta
3. Definiranje svojstava novog proizvoda
4. Analiza činitelja proizvodnje
5. Analiza organizacije prodaje i prodajnih uvjeta
6. Analiza financijskih pokazatelja inovacije
7. Kontrola elemenata planiranja novog proizvoda.
Budući da je o stvaranju ideja za novi proizvod već bilo prethodno riječi, u nastavku ćemo
opisati preostale aktivnosti vezane za planiranje proizvoda.
Definiranje novog proizvoda u sebi primarno uključuje definiranje svojstava, odnosno
osobina samog proizvoda. Mogućnost varijacija pojedinih osobina je uistinu vrlo različita
za različite proizvode, a u većini slučajeva dodatno još ovisi i o tehničko-tehnološkim
mogućnostima realizacije pojedinih osobina, posebno ukoliko se stave u odnos prema
troškovima koje ona izaziva. Pravilno definiranje osobina proizvoda moguće je tek na temelju
istraživanja, a treba rezultirati, prije svega, kvalitetnim i funkcionalnim proizvodom.
Analiza činitelja proizvodnje za pretpostavljeni novi proizvod treba, prije svega, dati kompletnu
ocjenu mogućnosti proizvodnje u okviru postojećih tehničko-tehnoloških mogućnosti i
ograničenja poduzetničkog subjekta, odnosno ukazati na nužnost potrebnih investicijskih
ulaganja u osvajanje nove proizvodnje uz procjenjivanje potrebnih financijskih sredstava
za njezinu realizaciju, detaljno po svim vrstama i nositeljima troškova. Potom je sa stajališta
pojedinih činitelja proizvodnje ponaosob, odnosno sirovinskih, materijalnih, energetskih,
kadrovskih i drugih ulaznih veličina u proces proizvodnje, potrebno dati razmjernu dugoročnu
i na tržišnim načelima postavljenu procjenu izvjesnosti dinamike njihove nabave.
Analiza organizacije prodaje i prodajnih uvjeta u pravilu treba biti kontinuiran proces
marketinški orijentiranoga poduzetničkog subjekta, a ne da se eventualno javlja tek prilikom
utvrđivanja distribucije novih proizvoda. No, u svakom slučaju, poduzetnički subjekt
će u danim marketinški postavljenim ciljevima, odnosno pri postavljenim ciljevima vezanim
za ostvarivanje tržišnog udjela i dobiti poduzetničkog subjekta, morati redefinirati svoje
kanale prodaje, odnosno distribucije, u odnosu na ostale proizvode u proizvodnom programu.
To znači, drugim riječima, odlučivanje o tome hoće li distribucija biti izravna, intenzivna,
ili selektivna, odnosno ekskluzivna. Pritom se valja držati načela da treba koristiti što
više različitih kanala distribucije, kombinirajući ih, ali svakako težiti njihovoj optimalizaciji,
osobito sa stajališta njihove efikasnosti s jedne strane, te troškova i mogućnosti kontrole u
funkcioniranju, s druge strane.
Osim izbora odgovarajućih kanala distribucije potrebno je posebno se pozabaviti razmišljanjima
o novim još u praksi neuhodanim kanalima distribucije, odnosno načinima prodaje (ambulantna
prodaja, primjerice). Posebnu pozornost treba posvetiti i postavljanju osnova prodajnih uvjeta,
odnosno prodajnih kondicija prema velikim kupcima, te utvrđivanju potrebnih usluga (pretprodajnih,
prodajnih i postprodajnih) za krajnje potrošače, kao i svih promocijskih aktivnosti koje
trebaju novi proizvod pratiti još od vremena neposredno prije njegova lansiranja na tržište.