Å UMARSKI LIST 7-8/1963

ticnq odstojanje među konturnim rovovima 10 m (u tabelama je 9,144), a
između gradona 8 m, onda na 1 ha imamo 1000 m rova ili 1250 m gradona.
Ako grubo uzmemo da je cijena koštanja jednog norma sata nekvalificiranog
radnika u poljoprivredi ili šumarstvu oko 150 dinara, onda će cijena za jedan
kompletno urađeni hektar konturnih rovova iznositi oko 550.000 dinara, a
gradona oko 300.000 dinara. Ova cijena je radi toga što su ovi radovi izvođeni
u krševitom i polukrševitom terenu. Međutim izrada konturnih rovova
u Grdeličkoj klisuri u zemljanom terenu prije 1955. godine bez mehanizacije,
prema spomenutom članku inženjera L u j i ć a iznosila je 401.000 dinara po
hektaru, što je svakako malo čudno. U literaturi za američke prilike se spominje
da izrada ovih rovova po jednom hektaru iznosi oko 100 dolara.
TEHNIKA I REZULTATI ZATRAVLJIVANJA I POSUMLJAVANJA
Na ovom terenu priprema tla treba da bude završena u ranu jesen, a
sjetvu i sadnju treba obaviti u proljeće. Ovo je bolje ne samo radi golomrazice
nego je i prijem bilja sigurniji u ranije obrađenom i odležanom zemljištu.
Sjetva trava je donekle poseban problem. Naime na nekim terenim i u
nekim prilikama bi trebalo sijati takve trave koje bi bile pošteđene od paše.
Međutim u trgovini dolazi sjeme krmnih i parkovnih vrsta, pa se one ih teško
primaju ih se odmah u početku uništavaju pašom. Mi smo u ovom slučaju
od kupljenog materijala upotrijebili sjeme esparzete ili grahorke (Onobrychis
viciaefolia) i talijanskog ljulja (Lolium multiflorum), a od sabranog trinu ili
pljevu od kosidbe trava na domaćim livadama i otpadni materijal kod vijanja
žita.
Esparzeta je višegodišnja lepirnjača koja je za saniranje erodiranih,
suhih i krških terena jako prikladna. Ima vretenast srčani korijen koji duboko
i snažno prodire u zemlju i mnogo postranog sitnog korijenja. Dubina prodiranja
korijena u prvoj godini kod nas je iznosila oko 30 cm, a u drugoj godini
45—50 cm. Ima osobinu da polegne u krugu po tlu. a u drugoj godini se
počinje sama zasijavati. Dok se dublje ne zakorijeni trpi od mraza, a za pašu
je jako privlačna. Na našem terenu je od sjetve niklo 80%, a preživilo 50%
zasijanog materijala. Za krmnu sjetvu preporučuje se uzimati 80 kg sjemena
po ha, dok za naše prilike treba dva puta, a neki uzimaju i tri puta više.
Talijanski ljulj je vrsta koja se redovno miješa sa djetelinama,
ima jak i bujan busen, voli vapnena tla i u tim uslovima bi trebao da se i na
našem terenu pokaže prikladnim i otpornim. Rezultati su s obzirom na prijem
i s njim polovični kao i s esparzetom, pa se mora sijati dvostruka količina nego
u krmnoj proizvodnji, tj. oko 100 kg sjemena po hektaru.
Sjeme sa područnih livada je miješano s ostalim sjemenom radi veće
međusobne veze,' što je prilično i uspjelo.
Prva sadnja biljaka izvršena je kad i prva sjetva trava u proljeće 1960.
godine. Sađeni su mješovito crni bor i crni jasen. Crni bor je brzo počeo
napredovati i ako je do jeseni 1962. godine preživilo samo 50% posađenih
sadnica. Te jeseni imao je vrlo zdrav izgled i prosječnu visinu od 35—40 cm.
Godina 1962. bila je jedna od najnepovoljnijih za rast i život šumskih sadnica,
a ipak je na ovom borovom materijalu prirast iznosio oko 10 om. Crni jasen
se primio i preživio 100% ali još uvijek ne kreće kako se očekivalo i ne
288