Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
166 sje∆anja na rat<br />
X. NAKON RATA<br />
Nikola: Imao sam kontakte s djecom do 1995., do Bljeska. Dok nisam saznao<br />
što je ženin brat sve uzeo i prodao. Nije mi to ona rekla, nego sam saznao od<br />
drugih ljudi, kad sam došao. Koji su isto Hrvati. Rekli su mi, mi tebe poštujemo,<br />
ali reći ćemo ti sve, da ne bi mislio da smo ti mi, il netko od nas, taj i taj<br />
je otjerao i odvezao to, to i to i prodao. To me je uvrijedilo, vodio sam sud za<br />
kuću. Ženin brat je uzeo moju gostionu i trgovinu. Kad sam došao, istjerao me<br />
je napolje. Šta te nije stid tu okolo hodat! Istjerao me je napolje iz mog dvorišta.<br />
Al je policija bila na mojoj strani. Jer je policija znala kako sam prošao. I<br />
zna da sam bio pravedan i prije rata i u ratu. I bilo je jedno njih pet koji su sa<br />
mnom bili u zatvoru, pa su znali da mi nitko ne može pripisati da sam nosio<br />
mitraljez i pucao. To me je spasilo. Al sud sam svejedno vodio četiri godine.<br />
Dvadeset osam hiljada kuna sam platio za moju vlastitu kuću. Moju vlastitu<br />
kuću koju smo napravili moj otac i ja.<br />
Nikola: Što se tiče prijatelja u Pakracu, prijatelji su mi više pomogli, nego<br />
rodbina koja je bila tu. Meni su ljudi došli po noći, dovezli su mi kukuruza za<br />
svinje, dovezli brašna, dovezli plug. Nisam imao ni pluga da si poorem baštu.<br />
Bilo je ekstrema i s jedne i s druge strane. Onda ovi koji nisu ekstremi, oni<br />
su po noći dolazili, uđe u dvorište, izbaci u šupu i ode. Tek nakon pet dana<br />
ja saznam tko je to dovezao. To je za mene bila velika stvar i ja mislim da ja<br />
to neću zaboraviti dok sam živ. Kažem da nacija nema granica. Imam jednog<br />
pekara. Šiptar. Od 1971. godine je tu. On je meni i ja njemu… On ima tri brata,<br />
al ja sam za njega brat. I on za mene. Ja još nisam kupio kilu kruha otkako<br />
sam došao. On bi se uvrijedio da ja kupujem kod nekog drugog. Šalje mi kruh.<br />
To znači da prijateljstvo nema granica. Za vrijeme rata sam operiran i nisam<br />
mogao hodat. Oteli su mi aute. On me je tražio. On je utekao u Viroviticu, a ja<br />
sam onda otišao tamo, u bolnicu, jel. I on je čuo preko nekoga da sam operiran,<br />
da ne mogu hodat, da nemam auta. On mi je poslao auto. Četiri godine<br />
sam vozio taj auto. I, vratio sam taj auto njegovom sinu. Nije ga htio uzet.<br />
Moraš ga uzeti. To je novi auto, Suzuki. Ja ću voziti novi auto, a nemam kruha<br />
u kući? I onda on meni kupi neku Ladu. I ja vratim auto njegovom sinu. On<br />
je mlad — nek se vozi, a ja sad imam ovaj stari auto. Tak da eto. On je Šiptar.<br />
Znači, za mene, ja kad nešto slavim, kod mene sad opet budu sve nacije.<br />
Nikad nisam proslavio sam, ni Božića, ni Uskrs, ni Novu godinu… Opet kod<br />
mene dođu i Šiptari i Hrvati i Muslimani, i …<br />
Mario Marić: Pa mislim, kad su naši došli gore i sve oslobodili, onda mi je<br />
bilo puno lakše. Brda su čista, kazali su, sad više nema tko pucati po nama.<br />
Al opet, ti koliko god misliš da si siguran, nisi. Oni su gore za sobom ostavili<br />
puno mina, granata, svega toga. I da odeš gore, opet ne znaš. Dođeš u šumu,