You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
u pakracu, lipiku i okolnim mjestima<br />
87<br />
Ja nisam dao. Dovezao me je u vojni istražni zatvor. Na moje iznenađenje,<br />
možda na moju sreću, dočekala me je ekipa vrlo inteligentnih, pametnih ljudi.<br />
U plavim uniformama. Rekli su mi da sjednem na jedan stol u hodniku. Pitali<br />
su me šta imam kod sebe. Sve sam izvadio iz džepova. Pitali su me, imaš<br />
novaca? Ja sam izvadio novce. Imao sam dvije i pol hiljade dolara i jedno<br />
hiljadu i pol maraka. Prijatelji u Zagrebu su mi priskočili u pomoć, davali su mi<br />
novaca. I on je to upisao u jednu uplatnicu, i rekao, kad te pustimo, dobit ćeš<br />
novac natrag. Nisam mu vjerovao. I on kaže, ideš u jednu sobu da te doktor<br />
pregleda. Kad su mi našli sobu, tamo je bio jedan doktor, koji mi je rekao da<br />
se skinem gol. Tad sam se uplašio. Pitao je, šta ti je to na ramenu? Nisam<br />
mu ništa htio reći. Rekao sam samo, to je posljedica situacije u kojoj sam se<br />
našao. Mislim da je on morao razumjeti. Kad me je pregledao, obukao sam<br />
se i rekao, gledajte, čujte, obolio sam na bubrege. Smrznuo sam se. Dajte mi<br />
neku sobu. Kaže, bit će tebi vruće. Uplašio sam se. Metnuo me u jednu sobu<br />
sa šest kreveta. Zaista je bilo užasno vruće. Onda su ponovno došli po mene i<br />
prebacili me u drugu sobu gdje je bila još jedna osoba lišena slobode. O kojoj<br />
sam čitao. Već mjesec dana je bio tamo. Rekli su mi, tu lezi, sjedi, dok te ne<br />
pozovemo. Nakon pola sata su došli su k meni, donijeli su mi ručak. Ja sam<br />
odbijao. Doktor mi je rekao, moraš jest’. Ne boj se, to jedemo i mi. I ja sam<br />
pojeo malo, a nakon toga sam prespavao, tri dana i tri noć nisam se budio.<br />
Nitko me nije tražio. Jedino su me budili da se idem okupati. Odbio sam.<br />
Trebao me je saslušati u ponedjeljak tužioc, međutim nije. Rekli su da ga<br />
nema. Tako da sam ostao tamo jedanaest dana. Tjedan dana me nitko ništa<br />
nije pitao. Samo su mi donosili da jedem. I jeo sam uredno. Mogao sam se<br />
okupati. Ovaj jedan policajac, koji se sa mnom zbližio, mi je rekao, znaš, nisi<br />
ti jedini. Tu je prošlo devedesetak ljudi koji su odvezeni odavde na nosilima.<br />
Ti si jako dobro proš’o.<br />
V. RAT<br />
U jedan ponedjeljak negdje oko pola deset došao je policajac i rekao mi, uredi<br />
se, ideš kod suca. Do tada sam već shvatio da ću završiti u zatvoru, da me<br />
nema, otupio sam. Bilo mi je svejedno. Došao sam tamo. Kad sam se uhvatio<br />
za vrata, vrata su se otvorila i izašla je jedna osoba u uniformi s činovima. O,<br />
vi ste taj? Ja kažem, da. Kaže, znate, razgovarao sam sa sucem. Nema indicija<br />
za daljnje gonjenje. Idete kući. Samo potpišite ovo. Pita me kada sam lišen<br />
slobode, ali imao je podatke. Samo je provjeravao. U meni se nešto otkočilo.<br />
Pitao sam ga, a kako? Nikakvo rešenje, ništa? Dajte mi neki papir. Kaže on, ne,<br />
ne smijem ti ništa dati. Potpisao sam zapisnik, i on kaže, možete ići. Izašao<br />
sam iz suda. Bjelovar jako dobro poznam. Tog momenta, da li je to bilo od raspoloženja<br />
ili od straha, ne znam, okrenuo sam se u kontra smjeru, otišao sam<br />
jedno pet kilometara izvan Bjelovara, prema Virovitici. Tada sam sreo jednu<br />
staricu koju sam pitao za autobusni kolodvor. Veli, pa sinko, krenuli ste za<br />
Viroviticu. Vratio sam se nazad. Više od četrdeset pet minuta sam trčao. Kad<br />
sam došao na autobusni kolodvor, imao sam šta vidjeti. Naletio sam na osobe