You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
170 sje∆anja na rat<br />
X. NAKON RATA<br />
Ja kažem sinu da traži civilni rok. Jebeš pušku! Ja mislim da nikad više ovdje<br />
neće biti rata.<br />
Mirica Miljanić: 1995., kad je akcija Bljesak završila, ja i moja obitelj bili smo<br />
među prvih sto četiri koji su se prijavili u hrvatsko veleposlanstvo u Beogradu.<br />
Tad je tamo bio na čelu gospodin Zvonimir Marković, čini mi se. Međutim<br />
vrlo brzo je smijenjen. Pričali smo s njim, i željeli smo se među prvima vratiti.<br />
Međutim on je bio smijenjen. Nikad nismo uspjeli dobiti nikakvu povratnu informaciju,<br />
i vrlo, vrlo teško sam dobila dokumente. 04. 07. 1998. sam prvi put<br />
došla vidjeti kuću. Ja sam tad uspjela preko jednog čovjeka dobit domovnicu,<br />
i u to vrijeme se u kratkom roku moglo kupiti putovnice u Veleposlanstvu Republike<br />
Hrvatske, tako da sam iz moje obitelji prva došla. Onda sam ostalima<br />
podizala domovnice. A iza toga je znači, vrlo brzo, u godinu dana uslijedio i<br />
povratak. Definitivno. Prvo moj, pa onda i ostalih članova obitelji.<br />
Mirica Miljanić: Promjene u samom Pakracu su drastične. Oni ljudi s kojima<br />
sam radila, koje sam smatrala prijateljima, ni dandanas uglavnom, većina<br />
njih ne kažu ni dobar dan. Mislim, koji su razlozi tome, ja ne znam. Smatram<br />
da nisam nikome ništa napravila. Kažem opet, smatram da me možda ljudi<br />
svrstavaju negdje u nekakvog neprijatelja, što ja ne osjećam da jesam. Međutim<br />
ja imam puno prijatelja koji nisu u Pakracu, koji žive u Zagrebu, koji žive<br />
u Novskoj. To je ostao normalan kontakt koji je i bio. A u samom Pakracu,<br />
nažalost ne, nažalost ne.<br />
Mirica Miljanić: Bio je jedan interesantan slučaj. Ne bih nikako htjela reći ime<br />
i prezime te gospođe, jer je ona na dobroj poziciji. Mislim da je ona bila jako<br />
iskrena kad mi je rekla, te 1998. kad sam se ja vratila, kao, zašto bi se ovdje<br />
vraćala kad tamo imaš posao. Popričala je sa mnom. Kaže, mama i tata, stariji<br />
ljudi mogu se vratiti, pa nije Srbija na kraj svijeta. Kaže, znate šta — ovdje<br />
nikad nećete dobit posao. Poslije sam shvatila da mi nije rekla nikakvu neistinu.<br />
I rekla je, ja se nikad ne bih vratila da sam jedanput otišla. Mislim da taj<br />
stav možda, možda i danas poštuju. Otišao si jedanput i nemoj se više vratiti.<br />
Mislim da u Pakracu, osim tog medicinskog osoblja koji su po Erdutskom sporazumu<br />
morali dobit posao i kažem, moja suseda koja je svašta prošla, mislim<br />
stvarno strašno, da, da ostane na tom poslu i da danas radi, i imamo sad<br />
jedan svijetli primjer jedne odgojiteljice koja je došla, mlade žene, samohrane<br />
majke koja je došla i koja je dobila posao, i nešto kod privatnika. Vrlo mali broj<br />
ljudi, odnosno, nitko se nije ovdje zaposlio. Tu je teško dokazat diskriminaciju<br />
s obzirom na velik broj nezaposlenih ljudi. Pa s obzirom na uništenu privredu,<br />
mnogih radnih mjesta ni nema. Ali mislim i kad bi ih bilo, mislim da mi je ta<br />
gospođa rekla istinu.
Change language