Preuzmi u pdf formatu - Documenta

More documents

Recommendations

Info

u pakracu, lipiku i okolnim mjestima 171 Timothy Špičak: Pa, konkretno Pakrac. Sjećam se da smo kao djeca tu dolazili. Ovo je bio trgovački grad. Robna kuća, ogromna u centru. Čak Daruvar nije imao one konje na ljuljanje, a ovdje ih je bilo. Za ove krajeve ta robna kuća je bila pojam. Sada zapravo mislim da Pakrac gubi na svom identitetu, općenito. U sjeni je Lipika. Lipik postaje kao terma privlačan. Pakrac zapravo nema ništa. On je propao grad. Jedino, recimo, tržnica koja je još ovdje četvrtkom, ali to je sve. Kad mi dođu gosti, pitaju me, što ćete mi pokazati? Ja nemam što. Ne znam. Evo, i te fasade… Osjete se te rane. Mislim da mladi odlaze jer nema posla. Nema uopće uvjeta za život. To je tako tužno. X. NAKON RATA Timothy Špičak: Po meni, nakon rata i svega toga što je tu bilo, ja mislim da ta tržnica četvrtkom izuzetno dobro funkcionira. S obzirom da tu ima Srba, Hrvata, mnogih koji su bili u tom ratu, kojima je netko stradao, nestao… Mislim, onih koji ne smiju tu doći, koji se boje — njih nema. Ali drugi su tu i razgovaraju. E sad, postoje rane. Ne znam da li će to ikada uopće bar malo zacijeliti kod onih koji su nekoga svoga izgubili i to je normalno, ali život ide dalje. To se stvarno vidi na toj tržnici. Koliko god je ta neka podijeljenost, opet ja vidim da ljudi dolaze. Neće nikoga sad neko otjerati zato što je, ne znam, po nacionalnosti to ili ovo. Timothy Špičak: Mislim da jako puno ljudi ima možda i opterećenost sami sa sobom. Evo, mi imamo jednog gospodina koji je bio u Domovinskom ratu. Sada dobiva i mirovinu kao branitelj. Nije član crkve nego tu nalazi mir. Dolazi na bogoslužje skoro godinu dana redovito. Ima problema s alkoholom. U zadnje vrijeme vidimo pomake. Pomažemo mu da se tog alkohola oslobodi bar malo. On se izražava, deklarira kao Srbin i cijelo vrijeme ima problem s tim. Kaže, mene niko ne prihvaća zato što sam Srbin. Ja dođem tu, tu se osjećam dobro. Mi smo već u više navrata govorili o tome, pa kažemo to je stvar koju vi trebate sami sa sobom riješiti. Jer njemu stvarno nitko u gradu neće reći — ti si Srbin. Svi znaju da je bio tu u vojsci. Poznaju ga ljudi iz zajednice, baš zato što su tamo bili zajedno na punktu, i to sve, ali… Mislim da je to sad njegova osobna stvar. Dobio je i garsonjeru kao branitelj. I opet teško… Ali čini mi se da je tu ta poslijeratna kriza. Ima puno tih ljudi koji su opterećeni i vjerujem da prolaze kroz krizu. Evo, s druge strane imamo jednu gospođu koja je teško ranjena. Bila je isto tako… Nije još uopće dobila mirovinu. Dala je sve moguće zahtjeve i papire, a još uvijek nije dobila mirovinu kao branitelj. Ona je isto dijete iz miješanog braka. Ne osjeća se uopće opterećeno. U HVIDRI je jako poznata. Gdje god dođe svako ju prihvaća. Utjecajna je u gradu. Evo, dolazi tu kod nas u crkvu redovito isto tako. Kažem, mislim da to ovisi o pojedincu.
172 sje∆anja na rat X. NAKON RATA Zlatko: Kad sam demobiliziran 1995. primijetio sam da nešto nije uredu. Jer, puno su nam obećavali dok smo bili na prvoj crti razgraničenja. Bio sam i na granici, na Savi. Obećavali su nam da nas posao čeka. Ja sam usred rata ostao bez posla! 31. 12. 1993. ja sam ostao bez posla. Jednostavno sam dobio plavu kuvertu i knjižicu u njoj. A bio sam u ratu skroz. Mislim, to nije bilo pravedno! Mislim, to nisu smjeli napraviti nijednom hrvatskom vojniku, ne samo meni. Ja sam tad primijetio da to nije to za što se borim. I ne samo ja, nego svi. Dok smo ratovali, mislili smo da ćemo imati pravu Hrvatsku. U to vrijeme, i sam znaš, počela je privatizacija. U najžešćem ratu, naša se država privatizirala. Mi smo ostali tu, braniti Hrvatsku, a oni koji su pobjegli u Njemačku kupili su naš posao. Mi, kad se završio rat, nismo mogli naći posao. Tu sam već vidio da to neće biti ono za što sam se borio. Tako vjerojatno i drugi razmišljaju. Ja sad govorim samo u svoje osobno ime. Gordana: Pa ja mislim da danas ima više hrvatskoga stanovništva nego srpskoga. A mislim da je prije rata bilo obratno. Rijetko se tko od Srba vrati. I to što se vrati, vratilo se staro, jel. I oni koji bi se mogli vratiti, neće da se vrate. Jer djeca su valjda bila upetljana, hoće-neće i ne smije puno njih. A prošlo je već i dosta vremena, djeca su se već poudala, i tako svi imaju svoje živote. Ne možeš ti nekog natjerati da se vraća. Šta ja znam. Čovjek navikne s tim. Ko se mislio vratiti, vratio se, a ko nije, taj ni neće. Samo mi je neobično i ovo što se dozvoljava, te penzije. Ipak ti novci odlaze od nas. Te kune. Oni dolaze svaka dva, tri mjeseca. Pretvore penzije u eure i odoše. Pa čekaj. Za čega onda dolaze? Dolaze po mirovinu koju su tu stekli. Ne znam, mislim, ja bi im to nekako drugačije. Ili ih ne bih puštala, ili ima da tu bude. Ne znam. Malo je ljudi. Vidiš da je to tu zbilja prazno. A kažu, ima divljači. Đe je neće bit! Još će nas i požderati ta divljač. Gordana: Pilana je nekad bila pojam za ovaj kraj. A gdje je sad?! Nemaš ni p od Pilane. Nema ni zgrada, nema ni niš. Gdje je to? Gdje je to nestalo? Il je to nekom trebalo da to odnese. Il to sve treba propasti pa da bi neko kupio za jednu kunu, pa da krene dalje. To bi trebalo ponovo pokrenuti, ali nema teorije. Ne znam. Možda i griješim. Ali samo da te dvije firme krenu kak treba. I Studenac je tu. E, Studenac je jedino što radi. A tamo se opet ne možeš zaposliti kad je pun. Gordana: 1997. godine smo se vratili, a 1998. sam postala članica Kluba žena. Onda, u ono vrijeme je Mirjana bila predsjednica. Tamo mi je bila tetka, i to me je ponukalo, onako malo. Ne radiš, nikud ne ideš. Dobro, u ono vrijeme smo bili kod sestre kad smo se vratili, u Lipiku. Al imaš previše slobodnog vre-
Page 1 and 2:
Sjećanja na rat u Pakracu, Lipiku
Page 3 and 4:
Izdavač: Documenta — Centar za s
Page 5 and 6:
SADRÆAJ 4 sje∆anja na rat
Page 8 and 9:
I. UVOD 7
Page 10 and 11:
u pakracu, lipiku i okolnim mjestim
Page 13 and 14:
12 Stojan: Prije rata sam ž ivio k
Page 15 and 16:
14 sje∆anja na rat II. život pri
Page 17 and 18:
Page 19 and 20:
Page 21 and 22:
Page 23:
Page 26 and 27:
III. NAGOVJEŠ TAJI rata 25
Page 28 and 29:
Page 30 and 31:
Page 32 and 33:
Page 34 and 35:
Page 36 and 37:
Page 38 and 39:
Page 40 and 41:
Page 42:
IV. PO»ETAK rata 41
Page 46 and 47:
Page 48 and 49:
Page 50 and 51:
Page 52 and 53:
Page 54 and 55:
Page 56 and 57:
Page 58 and 59:
Page 60:
V. RAT 59
Page 64 and 65:
Page 66 and 67:
Page 68 and 69:
Page 70 and 71:
Page 72 and 73:
Page 74 and 75:
Page 76 and 77:
Page 78 and 79:
Page 80 and 81:
Page 82:
Page 86 and 87:
Page 88 and 89:
Page 90 and 91:
Page 92 and 93:
Page 94 and 95:
Page 96 and 97:
Page 98 and 99:
Page 100 and 101:
Page 102 and 103:
Page 104 and 105:
Page 106 and 107:
Page 108 and 109:
Page 110 and 111:
Page 112 and 113:
Page 114:
Page 118 and 119:
VI. BU»JE 117
Page 120 and 121:
Page 122 and 123: u pakracu, lipiku i okolnim mjestim
Page 126: 125
Page 130 and 131: VII. Pakra»ka Poljana 129
Page 138 and 139: VIII. IZBJEGLIŠ TVO 137
Page 152: IX. BLJESAK 151
Page 160 and 161: 159
Page 162: X. NAKON RATA 161
show all

Preuzmi u pdf formatu - Documenta

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?