20.11.2014 Views

Preuzmi u pdf formatu - Documenta

Preuzmi u pdf formatu - Documenta

Preuzmi u pdf formatu - Documenta

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

u pakracu, lipiku i okolnim mjestima<br />

63<br />

potreba u vojsci pa sam mobiliziran na mjesto pomoćnika zapovjednika bojne<br />

za političku djelatnost. Tu dužnost obnašao sam jedno godinu i nešto, onda<br />

sam posto zapovjednik bojne, to jest zapovjednik pakračko-lipičkog ratišta<br />

Hrvatske vojske. Tu sam vodio sustav obrane, u civilu, u tajnosti, skriveno,<br />

ali sve po propisima kako vojska nalaže, do Bljeska. Nakon Bljeska s bojnom<br />

koja je bila u sastavu Daruvarske pukovnije, nije više bila samostalna, smo išli<br />

u obranu državne granice na Savi. Tamo smo imali svoje zadaće u Oluji koje<br />

smo isto vrlo uspješno izvršili i nakon toga sam išao u časničku školu koju<br />

sam završio s izvrsnim uspjehom, jedan od trojice najboljih u klasi. Nakon<br />

toga sam se vratio novinarstvu, svome poslu, što radim i danas.<br />

V. RAT<br />

Davor Grbac: Traumatsko iskustvo je kad je Božo, ja sam još bio pomoćnik<br />

zapovjednika, a on je bio pomoćnik za obavještajnu, ubijen u zasjedi u Grahovljanima<br />

s policajcima kojima je išao pokazati put. Taj sam dan trebao ići<br />

na more, popio sam s njim kavu, i ovi zovu iz policije, puca se, trebaju nekoga<br />

da ih odvede. I on još meni kaže da idem s njim, a ja mu kažem da ne mogu,<br />

da se idem pakirati jer idem popodne na more. Tu smo se rastali i petnaest<br />

minuta kasnije bio je mrtav. Uzeo sam kameru, išao sam to snimiti, da bude<br />

za povijest. Kad sam došao u zapovjedništvo, dobio sam zapovijed da idem<br />

njegovoj ženi reći da je mrtav. Neću nikad zaboraviti. Dolazim na vrata, a ona<br />

je već čula da je on poginuo. Trči, grli me, veli, Davore, tebi jedino vjerujem, ti<br />

reci da to nije istina! Takvih je stvari bilo malo previše.<br />

Davor Grbac: Sve se promijenilo u mojem životu. Rat mijenja sve, nema više<br />

onih sebičnih razmišljanja, podrediš sve zajednici, sazriješ puno brže nego što<br />

bi sazrio u miru, promijene se neki životni nazori, jednostavno se sve promijeni.<br />

Rat mijenja čovjeka kompletno, neke na bolje, neke na lošije, al’ činjenica<br />

je da rat nije nikom ništa dobro donio. Što se moje obitelji tiče, sestra je bila<br />

u Zagrebu, imali su te uzbune, ali sam barem za nju znao da je na sigurnom.<br />

Kad sam oca zbrinuo, on je s tom drugom ženom otišao u Lipovljane kod<br />

njezinih roditelja, a njezini sinovi išli su sa mnom u rat, Damir i Mario. Mario<br />

je živio sa mnom, zajedno smo u sobi spavali, jako smo se zbližili, bio mi je<br />

kao mlađi brat, pokušao sam ga zaštititi u ratu, ali nažalost je poginuo. Drugi,<br />

Damir, bio je ranjen. Kad odvedeš majci jednog mrtvog, jednog ranjenog sina,<br />

promijeni ti se sve u životu.<br />

Marica Topić Sinjaković: Doktor Solar me poslao u Pakrac. Bilo je negdje<br />

oko podneva. Vozač i ja smo otišli u Pakrac. Jedva smo ušli u bolnicu. Meci su<br />

fijukali sa svih strana, i ne znate kako da izađete iz vozila. I onda je on nekako<br />

zaokrenuo vozilo tako da smo brzo uletjeli u bolnicu. Kad smo ulazili, vidjeli

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!