You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
80 sje∆anja na rat<br />
V. RAT<br />
Išli smo kroz sela Batinjane, Gornji Obrijež, Veliki Ivanovac. Tad sam prvi put<br />
vidio da je pola Batinjana već bilo minirano i spaljeno. A tog petnaestog paljena<br />
je Gornja Obrijež. Dakle, svaka kuća je gorjela. Ne samo da su gorjele<br />
nego su prethodno i minirane. A nisu gorjele samo kuće nego su gorjeli svi<br />
gospodarski objekti. Dakle, nije ostala nijedna štala, ni svinjac, ni kokošinjac,<br />
ni bunar. Ni one gospodarske zgrade gdje se sprema mehanizacija. Dakle —<br />
ništa, ništa, kamen na kamenu. Bio sam svjestan da se kuće miniraju, da se<br />
ruše. Ali nije mi bio shvatljiv onaj žar, oduševljenje tih mladih vojnika. Većinu<br />
tih dečki poznam. Nisu bili stariji od dvadeset godina. Kraj koje smo god kuće<br />
prošli, a oni poskakuju po kamionu, od veselja. Dakle, taj mi poriv nije bio<br />
jasan. Veseliti se tuđem zlu. Uvijek si postavljam pitanje, jel njihova svijest<br />
formirana samo tokom tih pola godine rata, ili su to bile već deformirane<br />
osobe? Nikako ne mogu razumjeti da nekomu može gorjeti cijelo selo i da se<br />
ljudi tome vesele. Tako da sam bio svjedok kada su se palila dva sela.<br />
Znate šta mi je najgore bilo kad sam bio u Bjelovaru? U Bjelovaru je svaku<br />
večer u početku bilo pet-šest miniranja. Tijekom ljeta se smanjivalo, jer vjerojatno<br />
se smanjivao broj objekata koje treba minirati, tako da su se smanjivale<br />
te detonacije po noći. Svaku večer, iz noći u noć, bilo je po pet, šest detonacija.<br />
Usred Bjelovara. Svi Srbi koji su napustili grad, iz kojekakvih razloga, za<br />
Hrvate — oni su otišli u četnike. Sigurno da žene i djeca nisu otišli u četnike,<br />
a sumnjam da su i odrasli ljudi išli u četnike. Svatko je spašavao glavu kako<br />
je znao. Na kraju se iz papira poslije rata vidjelo da su ljudi bili po Njemačkoj,<br />
po Srbiji, Bosni. Puno ih je otišlo u Bosnu, misleći da tamo neće biti rata. U<br />
ulici gdje sam ja stanovao minirana je kuća u kojoj su bile dvije izbjeglice, iz<br />
Pakraca, dok su oni bili u kući. Ali nije bio miniran dio gdje je bila spavaća<br />
soba, već je miniran prednji dio, tak da su te žene ostale žive. Normalno, s<br />
posljedicama. I sada, još jedan detalj, vezano za miniranje kuća. Kad mi je<br />
došao na utovar kamion daruvarske registracije, bila je jedna cura u uniformi<br />
hrvatske vojske. Pa, po mojoj procjeni nije mogla imati više od osamnaest<br />
godina. I sad normalno, s obzirom na to da je iz Daruvara, pitam šta ima novo<br />
u Daruvaru. Ona ko iz topa kaže, pa miniramo četničke kuće. Pitam ja, pa<br />
zašto rušite? A ona, da se gamad nema gdje vratiti.<br />
Dakle, isti scenarij je bio svuda. Uglavnom, gdje god Srbin nije bio u kući —<br />
kuća je srušena. Kad krenete od Bjelovara, pa po tom bilogorskom gorju gdje<br />
su bila sela uglavnom naseljena Srbima, nijedno selo nije ostalo čitavo. Mogao<br />
sam nabrojati pedeset i šest sela, od Velikog Grđevca, to je u bjelovarskoj<br />
općini, pa zaključno s pakračkom općinom — pedeset i šest sela. Računajući<br />
bivšu općinu Požega i Okučani.<br />
Stojan: Ima jedan detalj koji nikad ne mogu ispričati. Ne znam u kom kontekstu<br />
bih ga ispričao. Tu iza moje kuće na ledini je bio leš civila. Ubijen je u
Change language