Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
u pakracu, lipiku i okolnim mjestima<br />
65<br />
trebam reći gospodinu da mu je sin poginuo. A kome ćeš reći, čovječe?! Vidiš<br />
šta se dešava. Tek sam tad bila svjesna da sam ja u stvari na pravoslavnom<br />
teritoriju, s pravoslavnim šoferom, da idemo u pravoslavnu kuću reći pravoslavnom<br />
ocu da mu je poginuo sin. Popeli smo se gore, jer je ta kuća negdje<br />
na vrhu, i vozač veli meni, vi ćete ostati, doktorice, tu. Ja ću otići k njemu.<br />
Mislim, ostavio me samu u sanitetu. On je ostao možda dvadesetak minuta u<br />
toj kući, a ja sam mislila da je to dva sata. Sjedila sam kao oduzeta. Samo sam<br />
molila Boga da već jednom izađe iz te kuće i da idemo natrag. Nakon toga<br />
smo se zajednički vratili dolje i rekli, nit Solara, nit S od Solara. Nemojte nas<br />
okolo slat bez veze. Ako nas hoćete ubiti — ubijte nas tu. A nemojte nas slati.<br />
V. RAT<br />
Marica Topić Sinjaković: Ja nisam bila svjedokinja kršenja ljudskih prava.<br />
Stvarno ne. Jer sa mnom su bili i pravoslavci koji su radili u našim ambulantama,<br />
tehničari, medicinske sestre, liječnici. Svi smo bili zaštićeni. Bilo je<br />
slučajeva da netko kaže, neću da me ta Srpkinja previja, al kad dođe bogme<br />
ono… onda zaboraviš ko te previja, bitno ti je da te previju. Dakle, bilo je nekakvih<br />
verbalnih ispada, ali smo se mi dogovorili sa zapovjednicima, i između<br />
sebe, da nema nikakvih incidenata. Jer svi smo mi sad tu jedno. I svi smo u<br />
istoj opasnosti. Prema tome, ili ćemo držati leđa jedni drugima ili, kud koji mili<br />
moji. Poslije, kad sam po novinama znala pročitati o tome što se događalo,<br />
nisam mogla doći k sebi! Onda se pitate, a gdje ste vi bili. Jer, bili ste u to doba<br />
tu, u check pointu, jel… i niste niti vidjeli, niti osjetili, niti čuli takve stvari. Mi<br />
smo zaista nastojali u svakom pogledu pomoći svima. Jer kad je ljudski život<br />
u pitanju, onda… Dosta puta sam rekla, ajde, Hipokrate, tebe bi sad prvog<br />
riješila, što si nas stavio pod tu zakletvu! Al si pod Hipokratovom zakletvom,<br />
i nema dalje.<br />
Marica Topić Sinjaković: Ja sam sa svojim vozačima — pravoslavcima išla<br />
i van bolnice, u pucnjavu. Nisam se bojala ići ni na Gavrinicu. Jedan od tih<br />
vozača mi je rekao, doktorice, imate brata u Mostaru? Velim ja, da. Imate<br />
brata i u Pakracu, na to će on. Znate, kad vam u tom ratnom vihoru jedan<br />
pravoslavac kaže tako, il ćete vjerovati ili nećete. Ali on je meni dao motiv<br />
da mu vjerujem. I nije mi se desilo ništa. Jer u biti, i kad danas slušam pripovijesti<br />
svoga djeda koji je prošao te križne putove, i sve to, vidim da je on u<br />
tim nekim pričama bio u pravu jel’. U tim momentima kad vam život zavisi o<br />
nekome ko nema veze s vama, a možete ga smatrati drugom stranom i kad<br />
vam kaže jednu takvu rečenicu… On je danas negdje u Srbiji. Negdje dolje,<br />
čini mi se oko Čačka, ja ne znam baš te gradove. Uglavnom, ja sad onako sa<br />
strane saznajem gdje je tko od njih. I ne znam, sutra da se vrati i da mu treba<br />
pomoći, sigurno bih mu pomogla.
Change language