You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
u pakracu, lipiku i okolnim mjestima<br />
67<br />
Ljiljana: Strašno, strašno. Šogor je bio ranjen, sestra je imala dvoje djece koji<br />
su onda bili dečkići u najgorim godinama. Sve je to ostavilo traga i na njima.<br />
Čuj, kad ti živiš jedan život trideset tri godine i kad ti to netko sve prekriži,<br />
mislim da je nemoguće vratit se ponovo u nekakvu normalu, kolotečinu, da<br />
ti sad prihvatiš nešto zdravo za gotovo. Radiš cijeli život, nešto stječeš i to<br />
preko noći izgubiš, izgubiš sva moguća prava. Ja sam ispočetka morala dokazivat<br />
da sam ta i ta, da sam bila tu i tu, da sam, što su svi živi znali, al nitko<br />
nije smio reći. To je bilo strašno. Ja sam odmah 1991. dobila izgon iz firme, još<br />
smo bili u Kutini. Onda su svi Srbi, valjda zbog revolta što su to počeli, dobili<br />
otkaz u firmi.<br />
V. RAT<br />
Ljiljana: A gledajte, moj muž je nažalost prošao sve najgore, pred njim su<br />
izginuli svi njegovi najbolji prijatelji. Jednog svog prijatelja, kao brata, nosio<br />
je raskomadanog. Čovjek stvarno mora imati želudac i konjske živce da to<br />
ne ostavi traga na njega. Pogotovo kad ti izginu svi oko tebe, ti ostaneš živ.<br />
Čovjek se poslije pita, pa kako to da sam ja ostao živ? I svaku noć se budi.<br />
Imamo dijete od deset godina. Koliko se on puta znao budit noću i sklanja<br />
dijete, čuje granate padaju vani. Mislim, to je tako i to se nikad neće izliječit,<br />
samo je pitanje vremena kad će past u takvu depresiju da donese neku konačnu<br />
odluku.<br />
Jaroslav Vozab: I tako smo se uključili i ja i moj sin u obranu Hrvatske. Moram<br />
reći da nismo imali ničega. I kad je Radio London, iz Lipika, preko puta moje<br />
kuće, prenosio petnaest dana uživo programe u pola tri — bio sam jedan od<br />
izvještača iz Lipika, direktno. Oni nisu vjerovali da mi branimo Lipik s nekoliko<br />
ljudi, s nikakvim oružjem. Isto se to dešavalo i ovdje u Pakracu i u Prekopakri.<br />
Kad bi vam rekao o Prekopakri, da smo mi izgubili u ovom selu više od sedamdeset<br />
mještana. Devedeset posto su to civilne žrtve rata. Meni je iz ove<br />
perspektive vrlo teško govoriti o ratu, a pogotovo o ratnom zločinu.<br />
Jaroslav Vozab: Ti ljudi... djed je bio bez noge, osamdeset pet godina, kad<br />
sam povlačio civile, nisu htjeli ići. On je rekao ovako, Jaroslave, ulaziš mi u<br />
kuću svaki dan. Da li sam ja ikada ikoga uvrijedio? U Drugom svjetskom ratu<br />
nikad se nisam nikome pravoslavne vjere zamjerio, niti bilo čije vjeroispovijesti.<br />
Ostao sam takav, ostario sam u Lipiku. Ako me baš neko želi ubiti — ja<br />
ne znam zbog čega. U noći su upali u Lipik. Kad smo se ponovno vratili, našli<br />
smo ih raskomadane u njihovom dvorištu. Pitam se zašto je on od osamdeset<br />
pet godina bio raskomadan sa svojom suprugom koja je imala osamdeset<br />
dvije godine. Grobar Tanač, gore kod groblja... zašto je on ubijen? Sahranjivao<br />
je jedne i druge vjere. Imao je osamdeset godina. Blaž Adžijević i njegova su-
Change language