Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
22 sje∆anja na rat<br />
II. život prije rata<br />
Mov: Otac nam je radio u Zagrebu. Bilo nas je osmero djece. Živjeli smo u<br />
jednom malom mjestašcu u Bosni, Slatina, predgrađe Kotor Varoša, gdje su<br />
uglavnom bili Hrvati, a u gradu su bili Muslimani. Okolo, po brdima su bili Srbi,<br />
pravoslavci. 1977. doselili smo se u Miljanovac, tri kilometra odavde, gdje je<br />
uglavnom pravoslavno stanovništvo. Tamo sam živio do 1985. Mama mi je još<br />
uvijek tamo u Miljanovcu i živi normalno.<br />
Mario Marić: Djetinjstvo… šta ja znam… sjećam se prvog bicikla… prvog skate-boarda,<br />
to je bilo popularno. Pa onda, tata kupi, kupi, kupi! Pa onda susjed<br />
kupi, pa se vozimo. Svi smo bili dobro. Sve je to bilo lijepo. Sve dok onda<br />
poslije nismo čuli što su Hrvati, a što su Srbi. E onda je to bilo malo… Meni je<br />
sve to bilo mutno, nejasno. Djeca u školi su počela crtati petokrake… šta ja<br />
znam… Neki su crtali ona četiri ‘’C’’, Velika Srbija. Mene to ništa nije zanimalo,<br />
politika ništa. Sam’ daj mi biciklu i ono… Ko pravo dijete. Trči, vozi se, boli te<br />
briga…<br />
Gordana: Prije rata sam ti ja bila — pos’o pa kuća, pos’o pa kuća. U ono vrijeme<br />
smo i gradili, i radili i naradili se. Krenuli smo sami kuću graditi, sami smo<br />
je i podigli. Kad god smo imali nešto slobodnog vremena, onda samo — ajde,<br />
ajde, ajde. Bio si samo za to. Mi smo jedanput u tih, koliko godina, 1982. smo<br />
se uzeli, do 1991. jedanput smo bili na moru. A obadvoje smo radili. Mislim,<br />
mogli smo ići svake godine, a išli smo samo jedanput. Ali, najmanje si gledao<br />
na sebe. Joj, šta će reći ljudi, mi smo podstanari, a idemo na more. A, ustvari,<br />
pusti ljude! Nikad nikud nismo ni išli. Išli smo na jedan doček Nove godine. Pa<br />
gdje to ima da u svom životu ideš na jedan doček Nove godine?
Change language