Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
26 sje∆anja na rat<br />
III. NAGOVJEŠTAJI RATA<br />
III. NAGOVJEŠ TAJI RATA<br />
Davor Grbac: 1989., 1990., počelo se u Pakracu kuhati, osnivanjem SDS-a, pa<br />
osnivanjem HDZ-a, iako u Pakracu HDZ nije izašao na te prve izbore. Onda<br />
su krenule provokacije, počeli su se ljudi dijelit. Mi u našem društvu, u našoj<br />
ulici ne, al se jednostavno o nekim stvarima prestalo pričat, neke stvari se<br />
nisu iskreno rekle, neke stvari su se prešutjele. Poznata su događanja 01. 03.<br />
1991., iako je nekih događanja bilo još devedesetih kad je prvi put hrvatska<br />
policija intervenirala u Pakracu. Do 19. 08. kad je definitivno otpočeo rat, kad<br />
su krenuli iz svih oružja koje su imali, bila su miniranja privatnih kuća, bilo je<br />
četrdeset slučajeva paleži.<br />
Željko: Konkretno, Duška Miloševića s kojim sam išao u školu, mrzio sam iz<br />
dna duše jer je bio jako pokvaren. S njim sam se klao cijelo vrijeme jer je on<br />
jednom za vrijeme glazbenog pisao pjesmu kako će on, pazi, praviti paštetu<br />
od Hrvata! A ja sam to doživio kao da je rekao da će praviti paštetu od moje<br />
mame. On je bio jedna od popularnijih osoba u školi. A što je najgore, bio je sa<br />
mnom u razredu još jedan Milošević. Živko Milošević. A Živko je bio jedan od<br />
mojih boljih prijatelja. Išli smo skupa kući. On je živio baš gore na Gavrinici.<br />
Jednom sam ga pito, Živko, a što si ti? A on kaže, pa Milošević, brate. Nisam<br />
uopće shvaćao ništa. Živko nikad nije pričao takve gluposti, bio je normalan<br />
dečko kojemu je najvažniji bio nogomet. Ko i meni. Tako da ga nisam mogao<br />
smatrati neprijateljem. Duška jesam, i dok sam bio u izbjeglištvu, molio sam<br />
Boga da ga za ono što mi je rekao mogu istući kad se vratim.<br />
Željko: Bilo je ljudi pred rat kojima je glavna tema bila nacionalnost. Već kod<br />
djece u školi glavna je tema bila tko si i što si, što ti je mama, što ti je tata. Čiji<br />
tata ide na stražu, čiji tata ne ide na stražu. To su bile glavne teme u školama.<br />
Znam da su od pojedinih dječaka tate već išli po šumama, po stražama. Pa<br />
su oni svi bili važni jer su imali nekih vijesti, i takve stvari. U razredu nas je<br />
bilo možda desetak iz miješanih brakova. Mi smo bili niko i ništa, ni tamo, ni<br />
vamo. Većina nas se opredjeljivala kao Jugoslaveni. Šta drugo. Prvi put kad<br />
sam saznao šta sam, došao sam kući iz škole i pitao mamu šta sam ja, a ona
Change language