You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
88 sje∆anja na rat<br />
V. RAT<br />
koje su me dobro znale, vojnike iz Pakraca, koji su harali, pljačkali, ubijali.<br />
Kad sam ušao na vrata, ostali su nijemi. Uhvatila me panika, jer nisam imao<br />
nikakvog dokumenta, ništa. Novce su mi zaista uredno sve vratili. Od muke<br />
sam tražio da nešto popijem. Međutim, nisam uspio nikako do čaše doći. Ruke<br />
su mi drhtale od straha. Mislio sam da sam puk’o do kraja. Konobarica je<br />
primijetila, pokupila se i otišla. Ostali su samo stajali i promatrali, igrali su se<br />
na poker aparatima. Počeli su se smijati, dobacivati. Ja sam samo šutio. Konobarica<br />
mi je donijela flašu piva i otišla. Vidio sam da je skužila stvar. Popio<br />
sam malo tog piva i tražio nešto žestoko. I to mi je malo smirilo živce. Pitam<br />
ja nju da platim, kažem da imam devize. Ona kaže meni — nemate sitno? Ja joj<br />
dam sto maraka. Ne, kaže, ja ću vas častiti. I žena meni izvadi u ono vrijeme<br />
sto hrvatskih dinara. Evo vam. Pita kuda idem. Ja kažem, na autobus. Ostavio<br />
sam devize, ali ne, ide ona za mnom i vrati mi ih. Kad sam došao na autobusnu<br />
stanicu, vidim autobus Bjelovar — Zagreb. Sjeo sam na treće sjedište od<br />
vozača. Pun autobus, a nitko da sjedne pokraj mene. To je za mene bio strašan<br />
osjećaj. Dolazimo u Ivanić. Ulaze ponovo putnici. Jedan čovjek stoji kraj<br />
mene, onaj inspektor što me privodio, neće ni on sjesti kraj mene. I vratio sam<br />
se u Zagreb. Kad sam došao u Zagreb, bilo je vrlo teško. Svi su znali. Išao sam<br />
prijatelju. Oni su me samo gledali. Zaista je poslije u kompjutor uneseno da<br />
sam ja, prema članu 147., stavak 1., točka 2. — potpomagao oružanu pobunu,<br />
sudjelovao u rušenju ustavnog poretka države Hrvatske. Pretila mi je kazna<br />
zatvora od godinu do deset godina. To je politički montirano. Shvatio sam<br />
da zaista nisam ništa kriv, ali dokumente nisam mogao dobiti. Mjesec dana<br />
sam šutio i radio. U firmi je bila gužva. Dobio sam drugo radno mjesto. Došao<br />
je novi direktor koji je bio iz Dalmacije, iz Pirovca, kome sam ja svojedobno<br />
pomagao. Taj me nije mogao smisliti, tražio je da me se istjera. Mjesec dana<br />
sam trpio. Nisam mogao dobiti dokumente. I onda nazovem suca, gospodina<br />
Malčića, u Bjelovar i tražim razgovor. On je zaista bio fin. Kad sam odlazio,<br />
dao mi je broj telefona i rekao, ako te netko bude tražio, reci neka pitaju<br />
mene. Tada sam ponovo došao k njemu i molio ga da mi pomogne da dobijem<br />
dokumente jer se bez njih nisam mogao kretati.<br />
Ponovno sam stupio u kontakt s advokatom. On je opet tražio i prijetio, pozivajući<br />
se na zakon, i dobio sam rješenje da sam naknadno upisan u knjigu<br />
državljana — dobio sam papire, domovnicu. Imam kod kuće pet požurnica,<br />
tužbu, sve dokumente, sve mi je vraćeno nazad iz općine. Od toga gospodina<br />
Delača koji je bio zadužen za političku situaciju.<br />
Baćo: Čuješ priče… Ljudi su se povukli, ostali su nemoćni starci. Ti su ljudi<br />
pobijeni. Oni su za njih bili četnici. Poljana je puna takvih. Dolje, tu u susjednom<br />
selu, Klisi prvo su pobijene babe i đedovi. 1993. godine ubijena je jedna<br />
osoba. Prvu granatu koja je pala u njegovo dvorište bacili su Srbi. Mati mu je
Change language