20.11.2014 Views

Preuzmi u pdf formatu - Documenta

Preuzmi u pdf formatu - Documenta

Preuzmi u pdf formatu - Documenta

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

74 sje∆anja na rat<br />

V. RAT<br />

rekoh neću, nisu mi uopće bili važni ti tanjuri, koliko mi je to sve bilo strašno.<br />

Srbi su spavali u svojim kućama, u srpskim kućama, i te su kuće ostale čitave<br />

većinom, da bi nakon toga došli naši kad je Lipik oslobođen, pa su naši rušili<br />

njihove kuće. Bilo je stravično poslije toga očistit to sve. Grozno, ne znam<br />

uopće kak smo… Djeca su mi se razboljela, taj mjesec kad sam počela raditi,<br />

kad sam došla kući. Nemaš ti gradski vodovod. Gradski vodovod je bio kod<br />

njih na brdu, tamo u šumi, to je bilo presječeno. Znači, nemaš gradski vodovod,<br />

imaš bunarsku vodu koja je bila zagađena i dečki su dobili salmonelu i<br />

šigele. Bili su jako bolesni. Grozno.<br />

Dragan: Ostao sam ovdje, kao dragovoljac. Od 19. 08. bio sam tu sa susjedima.<br />

Od prvog, znači, dana. Bio sam pri Pakračkom bataljunu. U vojsci sam bio<br />

zadužen za određenu vrstu administrativnih poslova, nisam bio na frontu, a<br />

ovdje smo prvih mjesec i pol dana svi čuvali stražu. Nije bilo organiziranog<br />

djelovanja. U trećem mjesecu vraćen sam nazad na posao da organiziram rad<br />

škole. Počeo sam raditi civilne poslove, da pokrenem srednju školu. Nisam<br />

trebao pomoć. Radio sam, imao sam plaću. Obitelj je bila u Zagrebu, u Sesvetskom<br />

Kraljevcu, u jednoj kući. Tamo su od Caritasa i Crvenog križa dobivali<br />

pomoć. Postojale su naknade za prognanike u Sesvetama, tako da, iskreno<br />

rečeno, ne mogu reći da je obitelj bila gladna. Kuća mi nije stradala, tako da<br />

s te materijalne strane ja uopće ne kukam. Mislim, makar su mi iz kuće bile<br />

iznesene stvari jer sam otišao odavde, kao branitelj, došli su drugi branitelji,<br />

prošli kroz moju kuću odnijeli kompjutor, televizor, al ne kukam za tim, to su<br />

sitnice u odnosu na ono što su izgubili drugi. Moje je zbilja zanemarivo. I nije<br />

vrijedno spomena.<br />

Dragan: I ja sam bio u hrvatskoj vojsci, i najedanput su me odveli na ispitivanje,<br />

tjedan dana u Bjelovar. A zašto? Vjerujte da ne znam, ja vjerujem, upravo<br />

zbog moje prirode i načina djelovanja u to doba, previše sam se trudio da<br />

budem racionalan, razuman. I smatram da to nije sjedalo, to je nekom bilo<br />

čudno. Na sreću, naišao sam na razumne ljude kad sam došao u Bjelovar.<br />

Jednom su doveli dva zarobljenika, Srbina, i naravno, ta dva Srbina su prebili.<br />

Ali jednome policajcu je brat poginuo u tim akcijama oko Pakraca, ne branim<br />

ja njega, ali, brat mu je poginuo. Ja osobno nisam poznavao te zatvorenike, ni<br />

policajce. Tu večer je bilo to emotivno pražnjenje, došao je kasnije i liječnik,<br />

pa im je nos sanirao i tako dalje. Hoću reć, nije bilo organizirano kršenje, to je<br />

bio ispad pojedinca koji se više nije ponavljao.<br />

Gordan Vukić: Imao sam osobne gubitke. Izgubio sam prijatelja. Kako sam to<br />

proživio? Pa čujte, nije lako, nije lako kad suborcu lijepite mozak. Tad vidite ko-

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!