You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
74 sje∆anja na rat<br />
V. RAT<br />
rekoh neću, nisu mi uopće bili važni ti tanjuri, koliko mi je to sve bilo strašno.<br />
Srbi su spavali u svojim kućama, u srpskim kućama, i te su kuće ostale čitave<br />
većinom, da bi nakon toga došli naši kad je Lipik oslobođen, pa su naši rušili<br />
njihove kuće. Bilo je stravično poslije toga očistit to sve. Grozno, ne znam<br />
uopće kak smo… Djeca su mi se razboljela, taj mjesec kad sam počela raditi,<br />
kad sam došla kući. Nemaš ti gradski vodovod. Gradski vodovod je bio kod<br />
njih na brdu, tamo u šumi, to je bilo presječeno. Znači, nemaš gradski vodovod,<br />
imaš bunarsku vodu koja je bila zagađena i dečki su dobili salmonelu i<br />
šigele. Bili su jako bolesni. Grozno.<br />
Dragan: Ostao sam ovdje, kao dragovoljac. Od 19. 08. bio sam tu sa susjedima.<br />
Od prvog, znači, dana. Bio sam pri Pakračkom bataljunu. U vojsci sam bio<br />
zadužen za određenu vrstu administrativnih poslova, nisam bio na frontu, a<br />
ovdje smo prvih mjesec i pol dana svi čuvali stražu. Nije bilo organiziranog<br />
djelovanja. U trećem mjesecu vraćen sam nazad na posao da organiziram rad<br />
škole. Počeo sam raditi civilne poslove, da pokrenem srednju školu. Nisam<br />
trebao pomoć. Radio sam, imao sam plaću. Obitelj je bila u Zagrebu, u Sesvetskom<br />
Kraljevcu, u jednoj kući. Tamo su od Caritasa i Crvenog križa dobivali<br />
pomoć. Postojale su naknade za prognanike u Sesvetama, tako da, iskreno<br />
rečeno, ne mogu reći da je obitelj bila gladna. Kuća mi nije stradala, tako da<br />
s te materijalne strane ja uopće ne kukam. Mislim, makar su mi iz kuće bile<br />
iznesene stvari jer sam otišao odavde, kao branitelj, došli su drugi branitelji,<br />
prošli kroz moju kuću odnijeli kompjutor, televizor, al ne kukam za tim, to su<br />
sitnice u odnosu na ono što su izgubili drugi. Moje je zbilja zanemarivo. I nije<br />
vrijedno spomena.<br />
Dragan: I ja sam bio u hrvatskoj vojsci, i najedanput su me odveli na ispitivanje,<br />
tjedan dana u Bjelovar. A zašto? Vjerujte da ne znam, ja vjerujem, upravo<br />
zbog moje prirode i načina djelovanja u to doba, previše sam se trudio da<br />
budem racionalan, razuman. I smatram da to nije sjedalo, to je nekom bilo<br />
čudno. Na sreću, naišao sam na razumne ljude kad sam došao u Bjelovar.<br />
Jednom su doveli dva zarobljenika, Srbina, i naravno, ta dva Srbina su prebili.<br />
Ali jednome policajcu je brat poginuo u tim akcijama oko Pakraca, ne branim<br />
ja njega, ali, brat mu je poginuo. Ja osobno nisam poznavao te zatvorenike, ni<br />
policajce. Tu večer je bilo to emotivno pražnjenje, došao je kasnije i liječnik,<br />
pa im je nos sanirao i tako dalje. Hoću reć, nije bilo organizirano kršenje, to je<br />
bio ispad pojedinca koji se više nije ponavljao.<br />
Gordan Vukić: Imao sam osobne gubitke. Izgubio sam prijatelja. Kako sam to<br />
proživio? Pa čujte, nije lako, nije lako kad suborcu lijepite mozak. Tad vidite ko-