Sadržaj

More documents

Recommendations

Info

Islamske teme Feljton: Tako se pobjeđuje očaj (I dio) Ne može teškoća pobijediti dvije olakšice U srijedu, 11. septembra, 1931. godine, okupatori su pogubili vođu libijskih mudžahida, Omera Muhtara. Poslije prvog pokušaja, Omer Muhtar je još uvijek bio živ, pa su ponovili vješanje. Nakon toga odvezli su ga u jedno groblje u Bengaziju u kojem su ukopali čisto mudžahidsko tijelo u neuobičajeno dubok kabur. Željeli su da ga što dublje zakopaju kako bi bili sigurni da neće ustati iz mezara. Talijani su se bojali i mrtvog Omera Muhtara. Zatim su odredili stražare koji su dugo vremena čuvali njegov mezar bojeći se da muslimani ne premjeste njegovo tijelo na drugu lokaciju Piše: Selva Udejdan Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić Očajavanje znači osjećaj potpunog beznađa i tjeskobe koji prožima i obuhvata dušu i razum podjednako. U takvom stanju čovjek je ophrvan pesimizmom i gubljenjem nade, čak i onda kada ima realne mogućnosti da popravi svoje stanje. Uzvišeni je objavio: Ako čovjeku milost Našu pružimo, pa mu je poslije uskratimo, on pada u očajanje i postaje nezahvalnik. (Hud, 9.). Dvije su vrste očajavanja: očajavanje u pogledu Allahove milosti i očajavanje u pogledu stanja u kojem čovjek živi i koje proživljava. Očajavanje je u islamu zabranjeno u svim varijantama i to direktnim slovom Kur’ana: I nikako nadu ne gubi! (El-Hidžr, 55.). I ne samo to, već je Allah, one koji gube nadu u Njegovu milost, nazvao nevjernicima i zabludjelima, objavivši: Samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost. (Jusuf, 87.). Zatim: Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli! (El-Hidžr, 56.). Čuvaj se okova očajavanja Očajavanje simbolizira teške okove koji čovjeka sputavaju da slobodno i trezveno misli, djeluje i živi. Oni ga čvrsto prikivaju za zemlju i čine nemoćnim za bilo kakvu aktivnost, trud i akciju. A samo zbog jednog jedinog razloga, što je očaj njime u potpunosti ovladao, i što okom pesimizma gleda na sve ono što ga očekuje u budućnosti. Kada čovjek zapadne u takvo stanje, onda je to jasan znak da on ima ružno mišljenje o Allahu, da je oslabilo njegovo pouzdanje u Allaha, te da se prekinula i posljednja nit nade u mogućnost ostvarivanja životnih ciljeva. Takav čovjek je prije svega sam sebi loš primjer, jer su ga briga i tuga učinili pasivnim, a očaj je u njemu ubio posljednju iskru života. Iskreni vjernik ne smije nikada dozvoliti da ga očaj nadvlada. Jer, kako da očaj nađe puta do vjerničkog srca kad je on svjestan kur’anske poruke: I ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost. (Jusuf, 87.). Ili, kako vjernik može smatrati svaki trud uzaludnim, a zna da se u kosmosu ništa ne dešava bez Allahove volje i odredbe, kao što stoji u ajetima: Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi, - to je Allahu, usitinu, lahko, da ne biste tugovali za onim Iskreni vjernik ne smije nikada dozvoliti da ga očaj nadvlada. Jer, kako da očaj nađe puta do vjerničkog srca kad je on svjestan kur’anske poruke: “I ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.” što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dade. Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce. (El-Hadid, 22.-23.). Onaj ko razumije poruke ovih kur’anskih istina, udarce sudbine dočekuje snažne volje, s potpunim zadovoljstvom, iskrenom odlučnošću i traženjem izlaza u prihvatanju uzroka, prirodnih zakonitosti koje je Allah uspostavio u životu, a koji vode do uspjeha i spasa. Kur’an u dušama vjernika usađuje duh nade i optimizma i na mnogim mjestima poručuje: Ne gubite nadu u Allahovu milost! (Er-Rum, 53.). Islamski učenjaci su kazali: “Da nije nade neimar nikada ni jednu građevinu ne bi sagradio, niti bi poljoprivrednik ijednu stabljiku zasadio.’’ A poznati ashab Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Abdullah ibn Mes’ud, rekao je: “Da mi stave žeravicu u usta i da se ona u mojim ustima ugasi, draže mi je nego da za neku Allahovu odredbu kažem: ‘Kakva je ovo odredba?! Da se bogdo nije desila!’ U hadisi-kudsiju koji je zabilježio Ibn Hiban, stoji da je Allah, dž.š., rekao: “Ja sam uz mišljenje Moga roba o Meni, pa neka misli o Meni šta hoće.’’ Komentirajući ovu predaju, imam Ševkani je rekao: “Onaj ko o Al- lahu misli lijepo i dobro, Allah se prema njemu odnosi u skladu s tim mišljenjem, 23. mart - 1. džumade-l-ula 36
i obrnuto, ko o Allahu loše misli, Allah se prema njemu odnosi sukladno njegovom mišljenju o Allahu.’’ Uzroci očaja Dva su glavna uzroka očaja. Prvi je požurivanje i ubrzavanje događaja i sudbine, na što aludira sljedeći ajet: Čovjek i proklinje i blagosilje; čovjek je doista nagao. (El-Isra’, 11.). Najmalodušniji ljudi su oni koji požuruju sudbinu, i oni najprije i najlakše zapadaju u očaj, posebno onda kada se stvari ne odvijaju po njihovim željama i planovima. Drugi uzrok je gledanje na događaje i životnu zbilju zemaljskim, a ne nebeskim mjerilima. Prenosi se da je neki čovjek rekao mudracu: “Ja se bojim svojih neprijatelja.’’ Mudrac mu je odgovorio kur’anskim ajetom: “Ko se u Allaha uzda On mu je dosta.’’ ’ (Et-Talak, 3.).” Čovjek je onda kazao: “Ali, oni spletkare protiv mene.’’ Mudrac mu je ponovo odgovorio kur’anskim ajetom: “A spletke će pogoditi upravo one koji se njima služe. (Fatir, 43.).” Nakon toga čovjek je rekao: “Međutim, mojih neprijatelja je mnogo.’’ Mudrac mu je i treći put odgovorio Kur’anom: “Koliko su puta malobrojne čete, Allahovom voljom, nadjačale mngobrojne čete! (El-Bekare, 249.).” Upravo tako treba da se ponašaju vjernici. Ukoliko sve ono što nas snađe u životu budemo vraćali na Allahovu odredbu, sigurno je da nikada nećemo očajavati, već će nam srca ostati čvrsto vezana za nadu u Allahovu milost i Njegovu pomoć. Traži pomoć od Allaha Na početku svoje poslaničke misije, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, doživio je mnogobrojne uvrede i iskušenja od strane nevjernika iz plemena Kurejš: Ebu Leheba, Hakema ibn Ebul-Asa, Ukbe ibn Ebi Muajta, Adija ibn Hamra’ es-Sekafija i Ibnul-Asda’a el-Huzelija. Oni su bili njegove komšije i niko od njih nije primio islam osim Hakema ibn Ebul-Asa. Abdullah ibn Mes’ud prenosi hadis u kojem stoji: “Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je namaz kod Kabe, a Ebu Džehl je sa svojom družinom sjedio nedaleko od Kabe. Zatim je neko od njih upitao: ‘Ko će uzeti utrobu deve ili ovce i baciti je na Muhammedova leđa kada on učini sedždu?’ Pa se javio nesretnik između njih, Ukbe ibn Ebi Muajt, koji je donio utrobu od ovce, zatim je sačekao da Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, učini sedždu, a onda ju je bacio na njegova leđa. Ja sam to gledao, ali nisam mogao ništa učiniti. Ebu Džehl i njegova družina su se smijali tom prizoru, a Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je i dalje bio na sedždi i nije podigao glavu dok nije došla njegova kćerka Fatima, r.a., koja je skinula utrobu s njegovih leđa i obrisala mu glavu. Nakon toga, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio je dovu: ‘Moj Allahu, kazni Kurejšije!’ To je ponovio tri puta, što je njima teško padalo, jer su vjerovali da se dova kod Kabe uslišava. Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponovo učio dovu spominjući imena kolovođa nevjerstva: ‘Allahu moj, uništi Ebu Džehla, Utbeta ibn Rebiu, Šejbu ibn Re- biu, Velida ibn Utbu, Ummejju ibn Halefa, Ukbe ibn Ebi Muajta!’ “Tako mi Allaha”, veli Ibn Mes’ud, “na Bedru sam vidio mrtva tjelesa svih onih koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo u svojoj dovi.’’ Zato, dragi brate, ne očajavaj, i znaj da tvoj Milostivi Gospodar čuje tvoje dove, da će ti On dati snagu i pomoći ti onda kada te tvoji neprijatelji skole sa svih strana. U to ni malo ne sumnjaj! Tvoje je samo da radiš koliko možeš, a zatim digneš ruke prema nebu i kažeš: “Ja Rabb!’’ Ostalo prepusti Svemoćnom Gospodaru. Poslije teškoće dolazi olakšanje Allah, dž.š., je u Kur’anu obećao, a On nikada neće iznevjeriti obećanje, objavivši: Ta, zaista, s mukom je i last, zaista, s mukom je i last! (El-Inširah, 5.- 6.). Ljudi često iznevjere svoje obećanje, krše ugovore i mijenjaju zakone koje sami pišu, ali, Allah Svoje obećanje ispunjava i Njegovi zakoni se nikada ne mijenjaju. Pobožni učenjaci iz prvih generacija kada su razmišljali o značenju ovih ajeta, govorili su: “Ne može teškoća pobijediti dvije olakšice.’’ Također su govorili: “Kada bi se teškoća sakrila u Stalno prisjećanje na prošlost i pokušaj njenog oživljavanja i tugovanje za onim što je prošlo je svojevrsna ludost koja ubija volju za životom u sadašnjosti. Svitak stranica prošlosti kod pametnih ljudi je zatvoren i zauvijek zaključan u tamnici zaborava. gušterovu rupu, za njom bi ušlo olakšanje i istjeralo je.’’ U tom smislu su i Allahove riječi: A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći. (Et- Talak, 2.). Allahov zakon zahtijeva da kada se iskušenja povećaju i kada ona dostignu svoj vrhunac, upravo tada dolazi olakšanje. Zar Allah, dž.š., nije olakšao prvim muslimanima nakon Hidžre, a prije toga su živjeli u nepodnošljivim uvjetima i bili su izloženi različitim vidovima mučenja i vrijeđanja. Zatim, u Bici na Hendeku, prilikom opsade Medine od strane nevjernika i izdaje nekih židovskih plemena unutar Medine, kada su duše do grla došle, i kada su neki muslimani o Allahu počeli svašta misliti, upravo tada, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, izgovara svoje poznate riječi: “Od danas ćemo mi njih napadati, a ne oni nas’’, čvrsto vjerujući da će iz te bitke izaći kao pobjednici. Nakon smrti Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovim ashabima je dunjaluk ponovo postao tijesan. Arapi su se vratili u nevjerstvo i malobrojna muslimanska skupina bila je u velikoj opasnosti. Međutim, nije prošlo puno vremena, a tešku situaciju koja je ličila na konačni poraz, muslimani su pretvorili u svoju pobjedu i veliki trijumf kroz osvajanje Perzije i Bizantije, a dojučerašnji murtedi (otpadnici) vratili su se u okrilje islama i uključili se u mudžahidske redove. Nekada se neki događaj, po svojoj vanjštini, čini ružnim i izrazito negativnim, ali njegov kraj, uz Allahovu pomoć, bude u znaku dobra. Aiši, r.a., i ostalim muslimanima, činilo se da u potvori, koju su licemjeri iznijeli na majku vjernika, Aišu, r.a., nema nikakvog 23. mart - 1. džumade-l-ula 37
Page 3: SAFF broj 313 Sadržaj Hutbe iz tri
Page 6 and 7: Hutba Ezan spasa U svakoj izbornoj
Page 8 and 9: Hutbe iz tri sveta mesdžida El-Mes
Page 10 and 11: Polumjesec Sarajevo Od kako je SDP
Page 12 and 13: Svijet biznisa Vjerovanje/nevjerova
Page 14 and 15: Islamski svijet Mohammed Sharif Hak
Page 16 and 17: UG “Društveni kongres Sirijaca
Page 18 and 19: direktora sirijske obavještajne j
Page 20 and 21: Kolumna Borba za opstanak Kako je S
Page 22 and 23: trebao biti SDP. Tri su faktora koj
Page 24 and 25: Bošnjačka svadba Podhum mekteba,
Page 26 and 27: nekih donatora obnovili sve poruše
Page 28 and 29: Islam i mladi Hafiz Haris Čorbo Od
Page 30 and 31: Reportaža Džamija je napravljena
Page 32 and 33: Studenti i predstavnik Ambasade u d
Page 34 and 35: Bošnjačka dijaspora Godišnjice U
Page 38 and 39: dobra, već samo zlo. No, i pored t
Page 40 and 41: Islamske teme Normativni aspekt Pos
Page 42 and 43: isto što i patnja koja čeka one k
Page 44 and 45: Knjige “100 najvećih bitaka” (
Page 46 and 47: Duplerica Društvena mreža FACEBOO
Page 48 and 49: Kutak za islamsku omladinu U.G. “
Page 50 and 51: Zločin Svjedočenje Srba o ratnim
Page 52 and 53: Zelena transferzala Promotivna skup
Page 54 and 55: Islamnet Izrael Rabin Yisroel Dovid
Page 56 and 57: Europa Više od 50% Europljana ne s
Page 58 and 59: Islamske teme Utjecaj televizije na
Page 60 and 61: Naučni radovi Politička prava u i
Page 62 and 63: Nije zabilježeno, osim u iznimnim
Page 64 and 65: No comment U ime moje supruge i men

Sadržaj

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?